REPUBLIKA HRVATSKA
Županijski sud u Puli – Pola
Kranjčevićeva 8, 52100 Pula – Pola
Poslovni broj: Gž Ovr-31/2025-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Puli – Pola po sucu Mariji Sošić u ovršnoj stvari ovrhovoditelja Privredna banka Zagreb d.d. Zagreb, Radnička cesta 50, OIB:02535697732, zastupane po punomoćniku iz Odvjetničkog društva Pavlak & partneri iz Rijeke, protiv ovršenika LT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Hermini Baraković Knežević, odvjetnici iz Rijeke, odlučujući o ovrhovoditeljevoj žalbi protiv rješenja poslovni broj: Ovr-4419/2018-38 od 14. listopada 2024. Općinskog suda u Rijeci, 20. listopada 2025.,
r i j e š i o j e
Odbija se ovrhovoditeljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Rijeci poslovni broj: Ovr-4419/2018-38 od 14. listopada 2024. te se odbija i zahtjev za naknadu troškova žalbe.
Obrazloženje
1. Rješenjem je suda prvoga stupnja prihvaćen ovršeničin prijedlog za odgodu ovrhe te je ovrha odgođena do pravomoćnog okončanja postupka koji se vodi pod poslovnim brojem P-879/2019. kod istog prvostupanjskog suda.
2. Pravovremenom i dopuštenom žalbom to rješenje pobija ovrhovoditelj zbog svih zakonom propisanih žalbenih razloga smatrajući kako ovršeničini navodi o opasnosti da bi trpjela nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu nisu potkrijepljeni ni jednim dokazom, osim paušalnih navoda kako se radi o jedinoj nekretnini ali i ističe kako je jasno da ovršenica ne živi u nekretnini koja je predmet ovrhe i koja je smještena na adresi u [adresa], L [adresa], već na adresi [adresa] na kojoj ima i prijavljeno prebivalište a prema riječima same ovršenice u nekretnini koja je predmet ovrhe iznajmljuje stan pa je jasno da joj ovrhom ne bi bila ugrožena egzistencija a niti bi trebala iseliti iz nekretnine u slučaju njezine prodaje. Također ističe i kako je ugovorom o kreditu zasnovano založno pravo na nekretnini na kojoj je određena ovrha radi namirenja novčane tražbine ovrhovoditelja te je ovršenica ovrhovoditelju dala izričitu suglasnost da za slučaj neisplate te tražbine neposredno provede prisilnu ovrhu na nekretnini. Ističe i kako u ovakvim slučajevima ne treba ocjenjivati žalbene navode ovršenice o narušenoj pravičnoj ravnoteži pozivom na odredbu članka 80.b Ovršnog zakona te smatra bitnim i kako je u konkretnom slučaju izvršena konverzija kredita pa potrošač nema pravo na restituciju isplatom na temelju nepoštenih (ništetnih) odredaba o načinu promjene ugovorene redovne kamatne stope i ugovorene valute u švicarskim francima iz osnovnog ugovora o kreditu, pozivajući se na zaključak građanskog odjela Županijskog suda u Varaždinu od 7. lipnja 2023., kao i na presudu Europskog suda u predmetu C-567/20 od 5. svibnja 2022. u dijelu koji se odnosi na pravne efekte konverzije.
2.1. Predlaže preinačenje prvostupanjskog rješenja odbijanjem prijedloga za odgodu ovrhe, smatrajući jasnim kako nema osnove za odgodu ovrhe, te postavlja zahtjev za naknadu troškova žalbe u iznosu od 1.250,00 eura.
3. Ovršenica nije podnijela očitovanje na ovrhovoditeljevu žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Prvostupanjskim je rješenjem odgođena ovrha određena rješenjem o ovrsi prvostupanjskog suda od 18. prosinca 2018. na nekretnini ovršenice kao založnog dužnika, radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja a na temelju soleminiziranog Ugovora o kreditu broj9011568624 od 21. lipnja 2006. te Aneksa od 27. rujna 2012. i Aneksa (konverzije) od 14. prosinca 2015.
5.1. Odgoda je ovrhe određena do pravomoćnog završetka parničnog postupka koji se vodi kod Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P-879/2019 radi utvrđenja ništetnosti ugovornih odredaba Ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli u švicarskim francima i promjenjivosti stope redovnih kamata jednostranom odlukom banke (kao i radi isplate preplaćenih iznosa po tim osnovama) kao nepoštenih odredaba potrošačkog ugovora.
5.2. Prvostupanjski se sud pozvao na presudu Suda Europske unije u predmetu C- 407/18 od 26. lipnja 2019. koja predstavlja izvor prava Europske unije i obvezujuća je za sve države članice Europske unije – njihova državna tijela i nacionalne sudove pa tako obvezuje i sudove u Republici Hrvatskoj.
6. Ispitavši prvostupanjsko rješenje u granicama razloga određenih u ovrhovoditeljevoj žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba ovršnog postupka kada se na njih tako pazi prema Zakonu o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 84/08., 57/11., 25/13., 70/19. i 80/22 dalje: ZPP) i na pravilnu primjenu materijalnog prava (prema članku 365. stavku 2. u vezi s člankom 381. ZPP sve u svezi s člankom 21. stavkom 1. Ovršnog zakona "Narodne novine" broj 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016, 73/2017., 131/2020., 114/2022., 6/2024. - dalje: OZ/12), ovaj je drugostupanjski sud ocijenio da je prvostupanjsko rješenje zakonito i pravilno pa slijedom toga ovrhovoditeljeva žalba neosnovana.
7. U konkretnom slučaju nije sporno da je ovršenica aktualno vlasnica založene nekretnine iz Ugovora o kreditu kao potrošačkog ugovora i da ovršna tražbina predstavlja tražbinu iz toga Ugovora te da je ovrha određena na temelju Ugovora o kreditu i njegovih Aneksa kao ovršnih isprava koje nisu prošle sudsku kontrolu i na nekretnini (stanu) upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška], [broj poduloška], k. o. [katastarska općina].
8. Slijedom prethodno navedenog nije upitno ni da je sud u ovršnom postupku dužan po službenoj dužnosti preispitati sadrži li potrošački ugovor nepoštene (pa time i ništetne) ugovorne odredbe i da je opravdano posumnjao u ništetnost odredaba Ugovora o kreditu o promjenjivoj stopi redovnih kamata i valutnoj klauzuli u švicarskim francima te isto tako opravdano ostao u toj sumnji pa s obzirom na to da se o ništetnosti tih ugovornih odredaba već vodi parnica (poslovni broj P-875/2019 kod prvostupanjskog suda) odlučio odgoditi ovrhu do pravomoćnog dovršetka tog postupka, na temelju članka 65. stavka 1. točke 4. OZ/12 ("ako je podnesena tužba za stavljanje izvan snage nagodbe ili javnobilježničke isprave na temelju koje je dopuštena ovrha ili tužba za utvrđivanje njezine ništetnosti").
9. Prvostupanjski se sud opravdano poziva i na presudu suda Europske unije C-407/18 iz koje proizlazi potreba tumačenja cjelokupnog nacionalnog prava s ciljem postizanja zaštite ovršenika (ovdje založnog dužnika) fizičke osobe iz potrošačkog ugovora od konačne ovrhe prodajom nekretnine pod hipotekom sve dok ne završi sudsko utvrđivanje nepoštenosti ugovornih odredaba Ugovora o kreditu na temelju kojega je određena ovrha.
10. U navedenom cilju zaštite ovršenice od konačne ovrhe (bez obzira na to što u konkretnom slučaju ovršenica ne stanuje u stanu koji je predmet ovrhe) kako bi se zajamčila puna učinkovitost prava Europske unije dopušteno je stoga i donekle ublažiti tumačenje pojma nenadoknadive ili teško nadoknadive štete iz članka 65. stavka 1. OZ/12 jer bi zaštita ovršenika fizičke osobe iz potrošačkog ugovora bila nepotpuna i nedovoljna ako bi mogao ostvariti samo novčanu restituciju a trajno izgubiti nekretninu.
11. Prvostupanjski je sud stoga donio zakonito i pravilno rješenje o odgodi ovrhe do pravomoćnog završetka parničnog postupka po tužbi za utvrđivanje ništetnosti pojedinih ugovornih odredaba Ugovora o kreditu kao javnobilježničke isprave na temelju koje je određena ovrha (članak 65. stavak 1. točka 4. OZ/12), što znači da ne postoje žalbeni razlozi zbog kojih ovrhovoditelj pobija prvostupanjsko rješenje a ni oni na koje se pazi o službenoj dužnosti pa je žalbu valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijano prvostupanjsko rješenje i ujedno odbiti ovrhovoditeljev zahtjev za naknadu troškova žalbe te time, a na temelju odredaba članaka 380. točke 2. i 166. stavka 1. ZPP u vezi s člankom 21. stavkom 1. OZ/12, odlučiti kao u izreci.
U Puli 20. listopada 2025.
Sudac
Marija Sošić
