1                Poslovni broj: 7 Us I-598/2023-10

 

Poslovni broj: 7 Us I-598/2023-10

 

 

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Upravni sud u Rijeci, po sucu Antunu Žagaru, uz sudjelovanje zapisničarke Nikoline Jakoplić, u upravnom sporu tužitelja 1. U. R.-G. iz Z., B.i 2. J. Š. iz Z., I., koje zastupa opunomoćenik J. Č., odvjetnik u Z., P. G. D., protiv tuženika Ministarstva pravosuđa i uprave, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Županijskog državnog odvjetništva u Rijeci, Rijeka, Erazma Barčića 5, koju zastupa G. R., zamjenik Županijske državne odvjetnice u Rijeci, radi naknade za oduzetu imovinu, 25. rujna 2023.,

 

p r e s u d i o  j e

 

1.                 Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Ministarstva pravosuđa i uprave, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo KLASA: UP/II-942-01/18-01/438, URBROJ: 514-04-02-01-01/08-21-02 od 30. prosinca 2021.

 

2.               Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova spora.

 

Obrazloženje

             

1.                 Dopunskim rješenjem Ureda državne uprave u Varaždinskoj županiji, Službe za gospodarstvo i imovinsko-pravne poslove, Odjela za imovinsko-pravne poslove, poslove rudarstva, poljoprivrede i šumarstva KLASA: UP/I-942-05/14-01/1 NK, URBROJ: 2186-01-02-02-18-93 od 6. rujna 2018., u točki I. je U.R.-G. i J. Š., ovdje tužiteljima, utvrđeno pravo na naknadu u obveznicama Republike Hrvatske, u 2/3 dijela  U. R.-G., što iznosi 4.831,50 kuna, a u 1/3 dijela J. Š., što iznosi 2.416,60 kuna, za k.č.br. građevinsko zemljište (ostaci tržnice) od 490 m2 k.o. I., dok je točkom 2 obveznikom naknade određeno Ministarstvo financija Republike Hrvatske, Fond za naknadu oduzete imovine, a naknada u obveznicama Republike Hrvatske.

 

1.1.           Navedeno rješenje doneseno je u ponovnom postupku po presudi Upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Us-5478/2009-14 od 28. ožujka 2012.,  kojom je  poništeno rješenje tuženika uz uputu da je u odnosu na k.č.br. u ponovnom postupku potrebno nesumnjivo utvrditi radi li se o zemljištu koje je privedeno namjeni u smislu odredbe članka 17. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine ("Narodne novine“ broj 92/96, 39/99, 92/99, 43/00, 131/00, 27/01, 65/01, 118/01, 80/02, 81/02, dalje: Zakona o naknadi).

 

2.                 Protiv navedenog rješenja tužitelji su izjavili  žalbu koju je tuženik rješenjem KLASA: UP/II-942-01/18-01/438, URBROJ: 514-04-02-01-01/08-21-02 od 30. prosinca 2021. odbio.

 

3.                 Tužitelji su protiv tuženika pravodobno Upravnom sudu u Zagrebu podnijeli tužbu kojom osporavaju zakonitost navedenog rješenja. U tužbi i kasnijem podnesku u bitnom navode da  je naknadu za k.č.br. trebalo odrediti vraćanjem nekretnine u vlasništvo u naravi, te da s tim u svezi upravna tijela nisu pravilno utvrdila da postoje zapreke za povratom nekretnine u vlasništvo. Navode da tuženik i prvostupanjsko tijelo nisu pravilno obrazložili i precizirali je li u konkretnom slučaju bitno okrnjena cjelovitost prostora ili je bitno okrnjena namjena uporabe prostora i imovine, a da odredba članka 55. stavka 3. Zakona o naknadi pravi jasnu razliku između toga. Ističu da u postupcima povrata imovine odluku donose nadležna upravna tijela, a ne vještak, čiji nalaz da su upravna tijela u konkretnom slučaju nekritično prihvatila. S tim u svezi navode da iz nalaza mišljenja vještaka proizlazi da predmetna čestica nije bila privedena namjeni na dan stupanja na snagu Zakona o naknadi, jer da su se na njoj nalazili ostaci tržnice, a da nije dokazano da bi česma i betonske ploče, na temelju kojih je vještak zauzeo suprotno mišljenje, postojale na dan stupanja na snagu Zakona. Nadalje navode da obrazloženje rješenja tuženika ne sadrži jasne i valjane razloge o odlučnim činjenicama, nego da se svodi na reproduciranje sadržaja prvostupanjskog postupka, bez da se tuženik jednom rečenicom osvrnuo na žalbene navode.  Nadalje navode da je upravo G. I. okrnio prostornu cjelovitost predmetnog prostora, jer da je prodao centralnu k.č.br. . privatnom trgovačkom društvu. Predlažu da Sud provede dokazni postupak uvidom u dokumentaciju iz koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka, pa da po provedenom postupku poništi tuženikovo rješenje.

 

4.                 Tuženik se u odgovoru na tužbu poziva na navode iz osporenog rješenja i predlaže da Sud tužbeni zahtjev odbije.

 

5.                 Zainteresirana osoba Županijsko državno odvjetništvo u Varaždinu u odgovoru na tužbu navodi  da je prvostupanjsko tijelo na pravilan i zakonit način utvrdilo se pravno odlučne činjenice za donošenje odluke, a koju odluku da je u žalbenom postupku pravilno potvrdio tuženik, čijim se navodima u nastavku u bitnom pridružuje. Predlaže stoga da Sud tužbeni zahtjev odbije.

 

6.                 Rješenjem Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj: 31 Su-229/2023-2 od 13. travnja 2023., predmet koji se povodom navedene tužbe vodio kod Upravnog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem Us I-947/2022, ustupljen je ovome Sudu, sukladno članku 11. stavku 3. Zakona o sudovima ("Narodne novine“ broj: 28/13, 33/15, 82/15, 82/16, 67/18, 126/19, 130/20, 21/22, 60/22, 16/23,dalje: Zakon o sudovima).

 

7.                 Ovaj Sud je održao ročište za raspravu 18. rujna 2023., na koje su pristupili tužitelji zastupani po opunomoćeniku i zainteresirana osoba, a kako je tuženik uredno pozvan, ročište je održano u njegovom odsustvu.

 

7.1.           Tužitelji su na ročištu u izjavili da ostaju kod navoda iznesenih u tužbi i dotadašnjem tijeku postupka.  Istaknuli su da ni tuženik ni prvostupanjsko tijelo pa ni vještak na čijem mišljenju su ta rješenja utemeljena, nisu objasnili odnosno dali valjane razloge na temelju čega je zaključeno da bi se povratom predmetne čestice u naravi okrnila prostorna cjelovitost predmetnog prostora. Tim više što da je G. I. susjednu česticu k.č.br., s kojom navodno čestica iz predmeta ovoga spora čini prostornu cjelovitost, prodao privatnim osobama. Dodali su da vještak također nije znao odgovoriti kada su predmetne ploče i česma iz kojih je zaključio privedenost namjeni izgrađeni, a isto tako u upravnom postupku da nije utvrđena namjena prostora prema prostornoplanskoj dokumentaciji Općine Varaždin u vrijeme donošenja Zakona o naknadi.

 

7.2.           Zainteresirana osoba je izjavila da ostaje kod dotadašnjih navoda.

 

8.                 Među strankama u ovome sporu je sporno je li pravilno određen oblik naknada za oduzetu imovinu ili je trebalo odrediti povrat predmetne nekretnine u vlasništvo.

 

9.                 Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu ovoga upravnog spora te u spisu predmeta upravnog postupka koji je ovom sporu prethodio.

 

10.             Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

 

11.             Prema odredbi članka 17. stavka 1. Zakona o naknadi neizgrađeno građevinsko zemljište koje je u društveno vlasništvo preneseno na temelju propisa iz članka 2. te akata i načina propisanih člankom 3. toga Zakona i koje je na temelju pravomoćne odluke nadležnoga tijela oduzeto iz posjeda prijašnjih vlasnika ili osobe na koju je pravo prenio prijašnji vlasnik, a kojim općina, odnosno grad do stupanja na snagu toga Zakona nije dalje raspolagala ili koje do donošenja toga Zakona nije privedeno namjeni, dati će se u vlasništvo prijašnjem vlasniku na njegov zahtjev. 

 

12.             Uvidom povijesni zemljišno knjižni izvadak, neslužbeni zemljišno knjižni izvadak od 16. veljače 2022., očitovanje Državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar Varaždin, Ispostave Ivanec Klasa: 935-12/08-02/3, Urbroj: 541-11-3-01/3-08-06 od 6. ožujka 2008., te drugu dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka, Sud je utvrdio da je predmetna k.č.br. . od nove katastarske izmjere za k.o. I., koja je provedena 1969. godine, te za čitavo vrijeme trajanja predmetnog upravnog postupka u zemljišnim knjigama i katastarskom operatu upisana kao tržnica površine 490 m2.

 

12.1.      Nadalje, stalni sudski vještak za graditeljstvo T. Ž., dipl. ing. građ., je u svom nalazu i mišljenju provedenom u prvostupanjskom postupku zaključio da je pregledom k.č.br. ., a posebice česme uz jugozapadni dio čestice kao i opločenja betonskim pločama koje su obrubljene betonskim rubnicima, zaključio da je predmetna nekretnina na dan stupanja na snagu Zakona o naknadi bila privedena namjeni kao tržnica, ukoliko su navedene česma i betonske ploče postojale na dan stupanja na snagu toga Zakona, a što da temeljem dostupnih podataka ne može ustvrditi.

 

12.2.      Nadalje je uvidom u spis predmetna upravnog postupka Sud utvrdio da je na očevidu održanom 22. svibnja 2014. pred prvostupanjskim tijelom svjedok B. K. izjavio da je na predmetnoj k.č.br. . već bila tržnica kada je on 1993. zaposlen u G. I., te da je na toj lokaciji tržnica postojala sve do 1998. godine kada je preseljena u U. I. G. K..

 

12.3.      Nadalje je uvidom u spis predmetna upravnog postupka Sud utvrdio da se u spisu nalazi zaključak Gradskog poglavarstva G. I. o privremenoj lokaciji tržnice u G. I. Klasa: 362-02/98-01/14, Urbroj: 2186/012-98-01 od 17. ožujka 1998., u kojem se u točki 1. određuje da djelatnost tržnice u I.na lokaciji T. h. I., na kojoj se nalazi predmetna k.č.br. ., prestaje s radom na navedenoj lokaciji, a najkasnije 31. svibnjem 1998.

 

13.             Iz navedenih dokaza je Sud, na razini izvjesnosti koja isključuje svaku razumnu sumnju, utvrdio da je u vrijeme stupanja na snagu Zakona o naknadi, odnosno 1. siječnja 1997., predmetna k.č.br. . u naravi bila dio tržnice, odnosno da je bila privedena namjeni kao tržnica, dok se u spisu predmeta upravnog postupka ne nalazi ni jedan dokaz koji bi upućivao na suprotno.

 

14.             Prema odredbi članka 57. Zakona o naknadi za imovinu koja se po odredbama toga Zakona ne vraća u vlasništvo, prijašnjem vlasniku pripada pravo na naknadu u obveznicama Republike Hrvatske, ako tim Zakonom nije drukčije propisano.

 

15.             Stoga su slijedom navedenog, tuženik i prvostupanjsko tijelo pravilno odlučili da nisu ispunjene pretpostavke za povratom predmetne k.č.br. . u vlasništvo i odredili naknadu u obveznicama Republike Hrvatske.

 

16.             Slijedom svega navedenog, na temelju članka 57. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 20/10, 143/12, 94/16, 29/17, 110/21, dalje: Zakon o upravnim sporovima) tužbeni zahtjev valjalo je odbiti kao neosnovan.

 

17.             Tužitelji su postavili zahtjev za naknadu troškova spora za sastav tužbe i naknadnog podneska te pristup ročištu, u ukupnom iznosu od 2.052,18 eura, međutim kako su spor izgubili, zahtjev im je na temelju odredbe članka 79. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima odbijen.

 

U Rijeci 25. rujna 2023.,

                                                                                                                                                   S u d a c

                                                                                                         Antun Žagar

 

 

 

 

 

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu (4 primjeraka), u roku od 15 dana od dana dostave presude.

Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (čl. 66. st. 5. Zakona o upravnim sporovima).

 

Dostaviti:

- opunomoćeniku tužitelja J. Č., odvjetniku u Z., P. G. D.

- tuženiku Ministarstvu pravosuđa i uprave, Upravi za građansko, trgovačko i upravno pravo, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49

- zainteresiranoj osobi Županijskom državnom odvjetništvu u Rijeci, Rijeka, Erazma Barčića 5