REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Trg Johna

Fitzgeralda Kennedyja 11

Poslovni broj: Povrv-245/2025-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Tini Šimović, u pravnoj stvari tužitelja LIND-GRAD d.o.o., Ulica Božidara Adžije 19, Zagreb, OIB: 81530401884, zastupanog po punomoćnici Anamariji Udiljak, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika DRŽAVNE NEKRETNINE d.o.o., Planinska ulica 1, Zagreb, OIB: 79058504140 , nakon provedene javne glavne rasprave, zaključene 5. rujna 2025. u prisutnosti punomoćnica stranaka, 20. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I/ U cijelosti se ukida platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi vršitelja dužnosti javnog bilježnika u Zagrebu Filipa Milaka, poslovni broj UPP/OS-Ovrv-363/2024 od 16. svibnja 2024., kojim je naloženo tuženiku, ranije ovršeniku isplatiti tužitelju, ranije ovrhovoditelju iznos od 804,95 eur, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama obračunatim počevši od 21. ožujka 2024. do ispate, kao i naknaditi tužitelju, ranije ovrhovoditelju, troškove ovršnog postupka u iznosu od 175,00 eur, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama obračunatim počevši od 16. svibnja 2024. do isplate, te se u ovom dijelu tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

II/ U cijelosti se odbija kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu daljih troškova parničnog postupka.

III/ Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku troškove postupka u iznosu od 19,91 eur, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1./ Tužitelji, ranije ovrhovoditelj, je 4. travnja 2024. podnio javnom bilježniku prijedlog za ovrhu temeljem vjerodostojne isprave radi naplate novčane tražbine od tuženika, ranije ovršenika, u iznosu od 804,95 eur, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama obračunatim počevši od 21. ožujka 2024. do isplate, kao i naknade troškova ovršnog postupka u iznosu od 175,00 eur, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama obračunatim počevši od donošenja rješenja o ovrsi do isplate.

2./ Temeljem navedenog ovršnog prijedloga, vršitelj dužnosti javnog bilježnika u Zagrebu Filip Milak donio je 16. svibnja 2024. rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj UPP/OS-Ovrv-363/2024, protiv kojeg je tuženik pravovremeno uložio prigovor. U prigovoru i tijekom postupka tuženik osporava osnovanost tužiteljevog zahtjeva jer tvrdi, u bitnome, da nije obveznik plaćanja zajedničke pričuve za nekretninu (stan u [adresa]), glede koje tužitelj plaćanje potražuje. Ovo stoga što da nije vlasnik predmetnog stana, a da mu vlasnik stana, Republika Hrvatska, nije predala predmetni stan na upravljanje, slijedom čega da vlasnik na tuženika nije prenio upravljanje predmetnom nekretninom, odnosno obvezu plaćanja zajedničke pričuve.

3./ Povodom prigovora tuženika, ovaj sud je rješenjem gornjeg poslovnog broja od 13. ožujka 2025. stavio izvan snage gore navedeno rješenje u dijelu kojim je određena ovrha, ukinute su provedene radnje i određeno je da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4./ Očitujući se na prigovor tuženika, tužitelj tijekom postupka navodi, u bitnome, da je, na temelju odredaba Zakona o upravljanju nekretninama i pokretnima u vlasništvu Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 155/2023) na tuženika, temeljem zakona, prenesena obveza plaćanja zajedničke pričuve za stanove u vlasništvu Republike Hrvatske. Stoga da tuženik neosnovano usporava svoju obvezu, a pri tome, da je tužitelj imao opravdano očekivati da će tuženik svoju obvezu ispuniti umjesto vlasnika (Republike Hrvatske) jer da navedeno čini glede pojedinih drugih nekretnina, stanova u vlasništvu Republike Hrvatske.

5./ Tijekom postupka izvršen je uvid i pročitane su sljedeće isprave: izvadak iz tužiteljevih poslovnih knjiga (list 7-8 spisa), korespondencija elektroničkom poštom (list 24, 104-107, 159-161 spisa), Ugovor o poslovno-tehničkoj suradnji (list 26-31 spisa), izvadak iz zemljišne knjige (list 48-79, 111-113 spisa), Međuvlasnički ugovor (list 80- 85 spisa), Ugovor o upravljanju stambenom zgradom (list 86-91 spisa), izvadak iz internog tuženikovog registra nekretnina (list 96-102 spisa), Odluke Republike Hrvatske o prijenosu upravljanja nekretninama uz dopis od 1. ožujka 2024. radi usklađenja evidencija(list 118-153 spisa).

6./ Ocjenjujući da su odlučne činjenice u dovoljnoj mjeri raspravljene i utvrđenje na temelju ovako izvedenih dokaza, sud je kao nepotrebne za utvrđenje odlučnih činjenica odbio preostale dokazne prijedloge tužitelja, radi saslušanja svjedoka, zastupnika po zakonu tužitelja, provođenja očevida i vještačenja.

7./ Temeljem tako provedenih dokaza, ocijenivši ih primjenom odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje ZPP) , ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan.

8./ Predmet spora je tužiteljev zahtjev, kao zajedničkog upravitelja suvlasnika stambene zgrade u [adresa], na adresi [adresa], radi naplate zajedničke pričuve za stan u ovoj zgradi, u vlasništvu Republike Hrvatske, od tuženika, jer smatra da je na tuženika, temeljem zakona, vlasnica prenijela upravljanje predmetnom nekretninom i obvezu plaćanja zajedničke pričuve.

9./ Odlučne činjenice između stranaka nisu sporne:

- tužitelj je zajednički upravitelj suvlasnika stambene zgrade u u [adresa], na adresi [adresa],

- u predmetnoj se zgradi nalazi, upisan u zemljišnoj knjizi kao E-118, stan površine

58,55 m2, u vlasništvu Republike Hrvatske,

- prema evidencijama tuženika i Internom registru nekretnina o podacima osoba i tijela zaduženih za upravljanje imovinom u državnom vlasništvu, tuženik nije evidentiran kao osoba kojoj bi odlukom nadležnog ministarstva (ranije Ministarstva državne imovine, sada Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine), predmetna nekretnina bila od strane vlasnika (Republike Hrvatske) povjerena na upravljanje, s prijenosom glede ove nekretnina izvršavanja vlasnikove obveze plaćanja zajedničke pričuve,

- tužitelj potražuje plaćanje zajedničke pričuve za predmetnu nekretninu za razdoblje od prosinca 2021. (evidentiran dug 90,81 eur) do kraja veljače 2024., u ukupnom iznosu od 804,95 eur,

- tužitelj pričuvu potražuje u iznosu koji je u skladu s predmetnim Međuvlasničkim ugovorom, s obzirom na površinu predmetnog stana.

10./ Među strankama je sporna osnovanost utuženog potraživanja jer tužitelj smatra da je tuženik, na temelju samog zakona, neovisno o tome da li mu je posebnom odlukom nadležnog ministarstva pojedini stan u vlasništvu Republike Hrvatske povjeren na upravljanje, obveznik plaćanja zajedničke pričuve za stanove u vlasništvu Republike Hrvatske.

11./ Po shvaćanju ovog suda, tužiteljev je zahtjev neosnovan.

12./ Plaćanje zajedničke pričuve je obveza vlasnika, suvlasnika odnosno etažnih vlasnika, a tužitelj je, kao zajednički upravitelj suvlasnika predmetne stambene zgrade na kojoj je uspostavljeno etažno vlasništvo, aktivno legitimiran potraživati plaćanje zajedničke pričuve od svakog pojedinog suvlasnika (čl. 90. u vezi s čl. 93. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., 94/17. - službeni pročišćeni tekst, 152/14., 81/15. - službeni pročišćeni tekst, dalje ZV).

13./ Prije svega, s obzirom na razdoblje za koje se plaćanje zajedničke pričuve potražuje (od prosinca 2021. do kraja veljače 2024.), pogrešno je pozivanje tužitelja isključivo na odredbe Zakona o upravljanju nekretninama i pokretninama u vlasništvu Republike Hrvatske ("Narodne novine" br. 155/23.), jer je predmetni Zakon, u skladu s odredbom čl. 67. ovog Zakona, na snagu stupio 30. prosinca 2023. Slijedom navedenog, svakako njegove odredbe nisu mjerodavne za povjeravanje drževne imovine na upravljanje i obvezu plaćanja zajedničke pričuve s tim u vezi koja je nastala u ranijem razdoblju, prije stupanja na snagu ovog Zakona.

14./ No, i za obveze plaćanja zajedničke pričuve koje su predmet spora, a koje su dijelom nastale nakon stupanja ovog Zakona na snagu, pogrešno je tumačenje tužitelja da bi temeljem odredaba samog Zakona o upravljanju nekretninama i pokretninama u vlasništvu Republike Hrvatske, a bez potrebe donošenja odluke nadležnog ministarstva o povjeravanju svakog pojedinog stana na upravljanje, tuženiku vlasnica Republika Hrvatska povjerila poslove upravljanja stanovima u svojem vlasništvu, uz prijenos obveze plaćanja zajedničke pričuve. Naime, citiranjem pojedinih odredaba predmetnog Zakona, tužitelj propušta uzeti u obzir cjelokupni sadržaj Zakona i smisao citiranih zakonskih odredaba.

15./ Naime, u skladu s odredbom čl. 9. toč. 20. Zakona o upravljanju nekretninama i pokretninama u vlasništvu Republike Hrvatske , upravljanje nekretninama i pokretninama u vlasništvu Republike Hrvatske obuhvaća sve sustavne i koordinirane aktivnosti i dobre prakse kojima nadležno Ministarstvo u ime Republike Hrvatske racionalno, transparentno i javno upravlja nekretninama i pokretninama u vlasništvu Republike Hrvatske i s njima povezanim obvezama, u ime i za račun građana radi održivog razvitka Republike Hrvatske:

a. izvršavanje svih vlasničkih prava i dužnosti na nekretninama i pokretninama u vlasništvu Republike Hrvatske

b. raspolaganje nekretninama i pokretninama u vlasništvu Republike Hrvatske c. poduzimanje svih radnji u vezi s nekretninama i pokretninama u vlasništvu Republike Hrvatske s pažnjom dobroga gospodara i načelima upravljanja nekretnina i pokretninama propisanim ovim Zakonom, radi uređenja pravnih odnosa na toj državnoj imovini

d. podnošenje zahtjeva u postupcima izrade prostornih planova, suglasnosti u postupku ishođenja akata prostornog uređenja i gradnje, etažnih elaborata, geodetskih elaborata i drugim postupcima kojima se izravno i/ili neizravno utječe na državnu imovinu

e. po potrebi, utvrđivanje ili promjenu namjene nekretnina i pokretnina u vlasništvu Republike Hrvatske

f. investicijsko i tekuće održavanje nekretnina i pokretnina u vlasništvu Republike Hrvatske

g. poduzimanje svih aktivnosti radi ostvarenja mjera i ciljeva planiranih u aktima strateškog planiranja u odnosu na nekretnine i pokretnine u vlasništvu Republike Hrvatske.

16./ U skladu s odredbom čl. 9. toč. 21. Zakona o upravljanju nekretninama i pokretninama u vlasništvu Republike Hrvatske, poslovi upravljanja nekretninama su poslovi upravljanja nekretninama u vlasništvu Republike Hrvatske koji se u skladu s odredbama ovoga Zakona povjeravaju županijama, gradovima sjedištima županija, velikim gradovima, društvu Državne nekretnine d. o. o. i javnim ustanovama za upravljanje nacionalnim parkovima i parkovima prirode, između ostalih i, preuzimanje svih vlasničkih obveza za nekretnine u vlasništvu Republike Hrvatske u odnosu na koje se nadležnim tijelima povjeravaju poslovi upravljanja nekretninama (točka f.).

17./ Dakle, Republika Hrvatska, u skladu s odredbama ovog Zakona, poslove upravljanja nekretninama i pokretninama u svojem vlasništvu, povjerava različitim tijelima i pravnim osobama, između ostalih i tuženiku.

18./ U daljnjoj razradi načina i uvjeta te nadležnosti i ovlasti nadležnih tijela u upravljanju nekretninama i pokretninama u vlasništvu Republike Hrvatske (čl. 1. predmetnog Zakona kojim je određen njegov predmet), posebno je uređeno upravljanje stanovima i poslovnim prostorima, dakle vrstom nekretnina u vlasništvu Republike Hrvatske o kakvoj je u konkretnom slučaju riječ.

19./ Tako je odredbom čl. 14. predmetnog Zakona propisano da se tuženiku povjeravaju poslovi upravljanja stanovima i poslovnim prostorima, osim ako ovim Zakonom ili posebnim zakonom nije propisano drukčije (st. 1.). U izvršavanju povjerenih poslova upravljanja nekretninama iz stavka 1., ovisno o procijenjenoj vrijednosti nekretnine, uređena je nadležnost tuženika i drugih državnih tijela glede donošenja odluke o raspolaganju predmetnom nekretninom (st. 2., 3., 4. i 5.). Nadalje, odredbom st. 6. i 7. uređen je način raspodjele sredstava ostvarenih upravljanjem i raspolaganjem predmetnim nekretninama, na način da su tuženikovi prihodi ostvareni od zakupa i najma ovih nekretnina, dok se prihod o raspolaganja dijeli između tuženika (90%) i državnog proračuna (10%). U skladu s odredbom čl. 14. st. 9. ovog Zakona, odluku o davanju na uporabu nekretnina iz stavka 1., dakle odluku o povjeravanju tuženiku poslova upravljanja stanovima i poslovnim prostorima u skladu s predmetnim Zakonom, ako ovim Zakonom ili posebnim zakonom ne bi bilo propisano drugačije (dakle da će poslove upravljanja stanovima i poslovnim prostorima vlasnica povjeriti kojoj drugoj osobi), donosi ministar, u skladu s odredbama ovoga Zakona.

20./ Pogrešno je stoga tumačenje tužitelja, koji zanemaruje cjelokupan sadržaj odredaba citiranog Zakona kojim je uređeno povjeravanje tuženiku poslova upravljanja nad pojedinim dijelovima imovine Republike Hrvatske, odnosno, zanemaruje da je, i u skladu s odredbom čl. 14. st. 9. ovog Zakona, za davanje na uporabu, dakle povjeravanje poslova upravljanja tuženiku nad pojedinim stanom ili poslovnim prostorom, potrebna odluka nadležnog ministra. Stoga je, po shvaćanju ovog suda, pogrešno tumačenje tužitelja da bi tuženiku, temeljem odredaba ovog Zakona, a bez da vlasnica Republika Hrvatska, odlukom nadležnog ministra, tuženiku povjeri izvršavanja poslova upravljanja, bile prenesena obveze vlasnika glede predmetne nekretnine, stana u vlasništvu Republike Hrvatske.

21./ Nadalje, i u skladu s odredbama prethodnika citiranom Zakonu, koji je u preostalom razdoblju za koje se potražuje plaćanje pričuve uređivao pitanja vezana uz upravljanje imovinom Republike Hrvatske, Zakona o upravljanju državnom imovinom ("Narodne novine" broj 52/18., 112/18.), bilo je propisano da se poslovi upravljanja državnom imovinom povjeravaju odlukom nadležnog ministarstva.

22./ Naime, u skladu s odredbom čl. 4. Zakona o upravljanju državnom imovinom, predmetnim Zakonom Vlada Republike Hrvatske u ime Republike Hrvatske povjerava Ministarstvu vršenje vlasničkih ovlasti u odnosu na državnu imovinu koja je predmet uređenja ovoga Zakona, osim one imovine za koju vlasnička prava vrši Centar u skladu s ovim Zakonom ili posebnim propisom, te ako upravljanje državnom imovnom nije povjereno drugom tijelu u skladu s posebnim zakonom (st. 1.), a ministar nadležan za poslove državne imovine može odlukom povjeriti nekretnine u vlasništvu Republike Hrvatske iz članka 3. stavka 1. podstavka 3. ovoga Zakona (nekretnine, i to: građevinsko zemljište i građevine, posebne dijelove nekretnine, na kojima je uspostavljeno vlasništvo Republike Hrvatske) na upravljanje trgovačkom društvu Državne nekretnine d. o. o. (st. 2.).

23./ U skladu s odredbama potonjeg Zakona, a što ukazuje i tuženik, Republika Hrvatska je s istim zaključila 21. svibnja 2018. Ugovor o poslovno-tehničkoj suradnji, iz kojeg je razvidno da su na upravljanje povjerene tuženiku nekretnine sadržane u popisu koji čini sastavni dio predmetnog ugovora, a koji popis se mijenjao Odlukama o prijenosu nekretnina na upravljanje, u skladu sa zaključenim Ugovor o poslovno - tehničkoj suradnji, u kojim su Odlukama bile navedene nekretnine na koje se odnose, dakle koje se povjeravaju na upravljanje s posljedicom prijenosna na tuženika dužnosti vlasnika glede upravljanja pa tako i dužnosti plaćanja zajedničke pričuve, u skladu s odredbom čl. 5. alineja 10. Ugovor o poslovno-tehničkoj suradnji.

24./ S obzirom da tužitelj nije iznio činjenice niti predložio dokaze kojima bi u sumnju doveo istinitost navoda tuženika da mu predmetna nekretnina odgovarajućom odlukom nadležnog ministarstva nije povjerena na upravljanje (razlog iz odredbe čl. 219. st. 1. ZPP-a), već pogrešno smatra da bi tuženik, i bez donošenja odluke kojom mu je stan u vlasništvu Republike Hrvatske povjeren na upravljanje, bio dužan podmirivati vlasničku obvezu plaćanja zajedničke pričuve u spornom razdoblju, tužiteljev zahtjev utvrđen je neosnovanim, kako u odnosu na glavnicu, tako i u odnosu na pripadajuće zakonske zatezne kamate zbog kašnjenja i ispunjenju ove glavnice.

25./ Pri tome, neosnovano je tužiteljevo pozivanje na nepredvidivost tuženikovog postupanja, jer tuženik ne spori obvezu plaćanja zajedničke pričuve glede stanova u vlasništvu Republike Hrvatske koji su mu, odlukama ovlaštenih tijela vlasnice, povjereni na upravljanje. Međutim, navedeno ne ne znači da bi isti ujedno bio u obvezi plaćati zajedničku pričuvu u konkretnom slučaju, a kako je prethodno izloženo.

26./ Tužitelju, jer je u cijelosti izgubio parnicu, ne pripada pravo na naknadu troškova postupka, a tuženiku je dužan naknaditi troškove koje mu je izazvao vođenjem postupka (čl. 154. st. 1. ZPP-a).

27./ Stoga je, uz primjenu odredbe čl. 451. st. 3. ZPP-a, platni nalog ukinut u cijelosti, kako u odnosu na glavnicu i zatezne kamate utužene tražbine, tako i u odnosu na troškove ovršnog postupka, a ovaj tužiteljev zahtjev te zahtjev za naknadu daljnjih troškova parničnog postupka odbijen kao neosnovan.

28./ Tuženiku je, u skladu s odredbama Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18. i 51/23.), priznat podmireni trošak sudske pristojbe za prigovor protiv rješenja o ovrsi javnog bilježnika u iznosu od 19,91 eur.

29./ Slijedom svega navedenog, odlučeno j kao u izreci.

U Zagrebu 20. listopada 2025.

Sutkinja:

Tina Šimović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada se smatra da joj je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), odnosno u roku od 15 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), a podnosi se putem ovog suda.

U postupku u sporovima male vrijednosti presuda se može pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. točke ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. točke 3. ovog Zakona.