REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: P-5605/2020-81
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Ivani Markotić, u pravnoj stvari tužitelja HE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Irena Benić, odvjetnica iz Zagreba, protiv I-tuženika GE, OIB: [osobni identifikacijski broj] i II-tužene TE, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa], oboje zastupano po punomoćnicima odvjetnicima iz odvjetničkog društva Vidmar i partneri j.t.d. iz Zagreba, radi ovrhe - spora, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 10. rujna 2025. u nazočnosti punomoćnice tužitelja Irene Benić, odvjetnice i punomoćnice tuženika Ane Milete, odvjetnice, dana 20. listopada 2025.
p r e s u d i o j e:
I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
"Proglašava se ovrha koja je određena rješenjem Općinskog grašanskog suda u Zagrebu pod brojem Ovrpl-3447/13 od 22. travnja 2013. godine na računima tužitelja HE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], a radi namirenja novčane tražbine tuženika GE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i DE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], po osnovi uzdržavanja, nedopuštenom."
II. Nalaže se tužitelju HE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknaditi I-tuženiku GE, OIB: [osobni identifikacijski broj] i II-tuženoj NE, OIB: [osobni identifikacijski broj], parnični trošak u iznosu od 4.370,68 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 20. listopada 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj je dana 14.12.2018. podnio tužbu radi proglašenja nedopuštenom ovrhe određene rješenjem o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovrpl-3447/13 od dana 22.4.2013. Na pokretanje parničnog postupka je upućen iz naprijed navedenog ovršnog postupka u kojem je dana 11.6.2018. dostavio podnesak tvrdeći da je tražbina ovrhovoditelja, ovdje I i II-tuženih, namirena. Sud je taj podnesak smatrao žalbom nakon proteka roka u smislu čl. 53. st.1 Ovršnog zakona (NN br. 112/12, dalje u tekstu OZ-a), izjavljenom iz razloga propisanog čl. 50 st. 1 t. 9 OZ-a, osnovanost kojeg ovršenik, ovdje tužitelj, nije dokazao javnom ili javno ovjerovljenom ispravom, činjenice na kojima se žalba temelji nisu općepoznate niti se mogu utvrditi na temelju pravila o zakonskim predmnjevama, a ovrhovoditelji se na iste nisu očitovali. U članku 50 st. 1 t. 9 OZ-a propisano je da protiv rješenja o ovrsi ovršenik može izjaviti žalbu ako je tražbina prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka, odnosno nakon zaključenja sudske ili upravne nagodbe ili sastavljanja, potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničke isprave. Poštujući rok od 15 dana od dana pravomoćnosti rješenja poslovni broj Ovrpl-3447/13-15 od 7.11.2018. tužitelj je pokrenuo ovu parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog razloga propisanog odredbom čl. 50 st. 1 t. 9 OZ-a. U tužbi ističe da je potraživanja tuženika određena predmetnim rješenjem o ovrsi u cijelosti namirio na način da je dio potraživanja naplaćen ovršnim putem na novčanim sredstvima tužitelja, nakon čega je tužitelj nastavio redovno uplaćivati dužan iznos uzdržavanja za II-tuženu TE, dok su za I-tuženika GE prestali zakonom predviđeni razlozi za uzdržavanje. Naime, GE ima 23 godine, prekinuo je redovno školovanje, bio je već i u radnom odnosu, a na fakultetu je izgubio pravo studija, dok je TE u dobi od 18,5 godina, redovno se školuje i redovno prima iznos uzdržavanja koji joj tužitelj plaća. Unatoč činjenici što ne postoje zakonski razlozi za provođenjem ovrhe tužitelj je i dalje ovršen i onemogućen nesmetano raspolagati svojim računom za potraživanja koja u stvari ne egzistiraju. Stoga predlaže da sud donese presudu kojom će proglasiti nedopuštenom ovrhu određenu rješenjem o ovrsi poslovni broj Ovrpl-3447/13 od dana 22.4.2013. na računima tužitelja, a radi namirenja novčane tražbine I i II-tuženih po osnovi uzdržavanja.
2. U prilogu opisane tužbe tužitelj kao dokaze prilaže preslike rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovrpl-3447/13-15 od dana 7.11.2018. po kojem je upućen na pokretanje ovog parničnog postupka te obavijest Fine dostavljenu u predmet Ovrpl-3447/13 dana 5.3.2018. u kojoj se navodi da je rješenje poslovni broj Ovrpl-3447/13 od 22.4.2013. zaprimljeno u Finu dana 11. 5. 2013 naplaćeno u cijelosti. Po istom se i dalje evidentiraju u očevidnik mjesečni obroci po 1.800,00 kn. Zadnji obrok je djelomično naplaćen za 7. mjesecu 2013.
3. I i II-tuženi u odgovoru na tužbu osporavaju navode tužbe i tužbeni zahtjev u cijelosti. Ističu da je tužitelj temeljem pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Samoboru poslovni broj P2-1041/06 od dana 28.6.2007. te presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-1785/07 dana 30.7.2008. u obvezi doprinositi na ime njihovog uzdržavanja mjesečno svotu od 1.800,00 kn do svakog 5. dana u mjesecu, za tekući mjesec, dok za to budu postojali zakonski uvjeti sa zakonskom zateznom kamatom. Navedena obveza tužitelja, obzirom da nije ishođena odluka o ukidanju obveze uzdržavanja za bilo kojeg tuženika je i dalje na snazi, slijedom čega ju je tužitelj dužan uredno ispunjavati. I-tuženik ima 23 godine, pohađa sveučilišni studij i uredno ispunjava svoje obveze pa obveza uzdržavanja prema njemu i dalje egzistira, sve temeljem čl. 290 Obiteljskog zakona kojim je propisano da su roditelji dužni uzdržavati punoljetno dijete koje se školuje u srednjoj školi, odnosno sveučilišni ili stručni studij u skladu s posebnim propisima, odnosno program za osnovno obrazovanje ili program srednjoškolskog obrazovanja odraslih te redovito i uredno ispunjava svoje obveze, a najdulje do navršene dvadeset šeste godine života djeteta. S obzirom da je tužitelj neuredno ispunjavao svoju obvezu, tuženi su dana 4.4.2013. podnijeli prijedlog za donošenje rješenja ovrsi kojim potražuju od tužitelja dugovani iznos. Temeljem tog prijedloga je dana 22.4.2013. izdano rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrpl-3447/13 koje je radi provedbe proslijeđeno Financijskoj agenciji (Fina).
I i II-tuženi u cijelosti osporavaju da bi cjelokupno potraživanje sukladno spornoj ovrsi bilo podmireno. Iz dopisa Fine od dana 19.6.2018. kao i iz ispisa iz Očevidnika o redoslijedu plaćanja po rješenju o ovrsi poslovni broj Ovrpl-3447/13 od dana 14.1.2019. proizlazi da ukupno nenaplaćeno potraživanje prema predmetnoj osnovi iznosi 141.883,92 kn. Ujedno I i II-tuženi ističu kako je između stranaka već vođen istovrsni postupak ovome koji je tužitelj pokrenuo dana 3.3.2014. podnijevši tužbu radi nedopuštenosti ovrhe poslovni broj Ovrpl-3447/13. Postupak se vodio pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem P-1783/14 te je isti pravomoćno okončan u korist tuženika. Cijeneći sve navedeno, I i II-tuženi predlažu da sud odbije tužbeni zahtjev u cijelosti i naloži tužitelju da tuženima naknadi prouzročeni parnični trošak zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate.
4. I i II-tuženi u prilogu odgovora na tužbu kao dokaze prilažu preslike presude Općinskog suda u Samoboru poslovni broj P2-1041/06 od dana 28.6.2007. Istom je povećan iznos uzdržavanja koji je HE dužan plaćati po pravomoćnoj presudi Općinskog suda u Samoboru poslovni broj P-858/2003 od 16.12.2003. i to za GE iznos od 1.000,00 kn mjesečno, a za TE iznos od 800,00 kn mjesečno počevši od 4.12.2006. pa nadalje, sve dok za to budu postojali zakonski uvjeti s time da dospjele obroke plati odjednom, a dospijevajuće do svakog 5-og dana u mjesecu na ruke majke i zakonske zastupnice PE, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom počevši od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate, u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe. Navedena presuda je potvrđena presudom Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž-1785/07 dana 30.7.2008.
Tuženi prilažu i prijedlog za donošenje rješenja o ovrsi na temelju presude Općinskog suda u Samoboru poslovni broj P2-1041/06 od dana 28.6.2007. potvrđene presudom Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž-1785/07 dana 30.7.2008. radi prisilne naplate dospjelih obroka uzdržavanja za dio mjeseca srpnja 2011. pa do ožujka 2013. u ukupnom iznosu od 36.850,00 kn, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog neplaćenog iznosa uzdržavanja pa do isplate, kao i radi plaćanja budućih mjesečnih obroka uzdržavanja u iznosu od 1.800,00 kn, do svakog 5-og u mjesecu za tekući mjesec, dok za to budu postojali zakonski uvjeti, po kojem je prijedlogu Općinski građanski sud u Zagrebu dana 22.4.2013. donio rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrpl-3447/13.
Fina je dana 19.6.2018. dostavila I i II-tuženima očitovanje da su po rješenju o ovrsi poslovni broj Ovrpl-3447/13, zaprimljenom u Finu 11.5.2013. naplaćeni svi dospjeli mjesečni obroci uzdržavanja do lipnja 2013., dok je obrok uzdržavanja za srpanj naplaćen djelomično. Također se napominje, a s obzirom je predmetnom osnovom za plaćanje naloženo plaćanje budućih obroka, se po istoj ne može postupiti jednom, nego se u skladu s nalogom iz rješenja svaki mjesec na dan dospijeća obroka evidentira dospjeli obrok uzdržavanja u Očevidnik redoslijeda osnova za plaćanje. Odredbom čl. 206. st. 5 OZ-a propisano je da će Fina, ako je rješenjem o ovrsi naloženo plaćanje određenih iznosa u određenim razmacima, banci izdavati naloge za prijenos u skladu s nalogom iz rješenja o ovrsi. Prilažu i Očevidnik o redoslijedu plaćanja s obračunatom kamatom.
Kao dokaz da je tužitelj protiv I i II-tuženih i ranije podnosio tužbu radi proglašenja ovrhe određene rješenjem o ovrsi poslovni broj Ovrpl-3447/13 od dana 22.4.2013. nedopuštenom, I i II- tuženi prilažu presudu Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj P-1783/14-28 od dana 16.6.2016. kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja da se proglasi nedopuštenom ovrha određena rješenjem o ovrsi poslovni broj Ovrpl-3447/13 od 22.4.2013. za iznos od 10.850,00 kn te da mu I i II- tuženi naknade parnični trošak. Riješeno je da je tužitelj dužan naknaditi I i II- tuženima parnični trošak u iznosu od 8.250,00 kn. Presuda je potvrđena presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-6688/162 od dana 27.9.2016.
5. Tužitelj je u cijelosti ostao kod tužbe i tužbenog zahtjeva. Naglašava da je nezakonito onemogućavati ga da nesmetano raspolaže svojim računom koji je ovršen za potraživanja koja u stvari ne egzistiraju nego samo postoje na papiru jer Fina svaki mjesec iznos uvećava za iznos od 1.800,00 kn iako tužitelj taj novac uopće ne duguje. Naime, sva sredstva koja primi kao npr. povrat poreza ili otpremnina odlaze izravno tuženima te je tužitelju preplati, a ne da bi tuženima bio što dužan. Ponovno ističe i da više nije dužan uzdržavati I-tuženika GE jer je isti prekinuo redovno školovanje i zaposlio se, dok svoju obvezu prema II-tuženoj NE uredno ispunjava. Za navedene tvrdnje prilaže daljnje dokaze i to Potvrdu Sveučilišta u Zagrebu, Fakulteta organizacije i informatike Varaždin od dana 22.5.2017. u kojoj se navodi da je GE status redovitog studenta istekao dana 30.9.2016. Prilaže i dopis (e mail) CE, voditelja obračuna plaća bivšeg tužiteljevog poslodavca Croatia osiguranja d.d. o uskratama plaća tužitelja, Potvrde o izvršenim plaćanjima, Nalaz i mišljenje financijskog vještaka Zrinka Ručevića od dana 17.2.2016. izrađenog za potrebe postupka vođenog pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu poslovni broj P-1783/14. Dostavlja i izvod prometa po računu HE za razdoblje od 1.5.2013. do 31.12.2014.; od 1.1.2015. do 14.10.2015.; od 12.9.2015. do 16.1.2017. te za razdoblje od 1.1.2017. do 11.3.2019., kao i potvrdu HZMO-a za GE o prijavi na radni odnos na neodređeno, nepuno radno vrijeme.
6. I i II-tuženi su ostali kod svih navoda iznesenih u odgovoru na tužbu. Napominju da je zahtjev za izravnu naplatu podnesen dana 11.5.2013. temeljem rješenja o ovrsi poslovni broj Ovrpl-3447/13 od dana 22.4.2013., a koje rješenje se odnosi na neplaćenu alimentaciju za I i II-tužene od 2011. budući tužitelj nikada nije uredno ispunjavao svoju zakonsku obvezu uzdržavanja, već je majka djece bila prisiljena pokretati ovršne postupke. Osporavaju da bi GE izgubio pravo na uzdržavanje, dok se dopis Croatia osiguranja koji tužitelj dostavlja uopće se ne odnosi na predmetni postupak (uzdržavanje za razdoblje od 2011. nadalje), već na druge postupke te je stoga isti irelevantan za ovaj postupak.
Kao dokaz o neurednom ispunjavanju obveze uzdržavanja od strane tužitelja, I i II- tuženi prilažu daljnje sudske odluke i to:
- presudu Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-3151/12-16 od dana 12.11.2014. kojom je odbijen tužbeni zahtjev za proglašenje nedopuštenom ovrhe određene rješenjem o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovrpl-1527/12 od dana 31.1.2012., a koja je ovrha pokrenuta na temelju pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Samoboru poslovni broj P-858/03 od 16.12.2003. potvrđene presudom Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž-496/04.
- presudu Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-9278/09-23 od dana 21.6.2013. kojom je odbijen tužbeni zahtjev za proglašenje nedopuštenom ovrhe određene rješenjem o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovrpl-7179/04 od dana 3.1.2005., a koja je ovrha pokrenuta na temelju pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Samoboru poslovni broj P-858/03 od 16.12.2003. potvrđene presudom Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž-496/04.
7. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja da sud utvrdi nedopuštenom ovrhu koju su I i II-tuženi pokrenuli prijedlogom za ovrhu od dana 4.4.2013. na temelju pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Samoboru poslovni broj P2-1041/06 od dana 28.6.2007. Istom je povećan iznos uzdržavanja koji je HE bio dužan plaćati po pravomoćnoj presudi Općinskog suda u Samoboru poslovni broj P-858/2003 od dana 16.12.2003. na način da je za GE umjesto ranije određenog iznosa od 850,00 kn dužan plaćati iznos od 1.000,00 kn mjesečno, a za TE umjesto ranije određenog iznosa od 650,00 kn je dužan plaćati iznos od 800,00 kn mjesečno. Opisano povećanje uzdržavanja vrijedi počevši od 4.12.2006. pa nadalje, sve dok za to budu postojali zakonski uvjeti s time da je tužitelj dospjele obroke dužan platiti odjednom, a dospijevajuće do svakog 5-og dana u mjesecu na ruke majke i zakonske zastupnice PE, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom počevši od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate. Općinski građanski sud u Zagrebu je usvojio ovršni prijedlog te je dana 22.4.2013. donio rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrpl-3447/13 kojim je određena ovrha pljenidbom novčanih sredstava tužitelja kao ovršenika koja se nalaze na svim računima koji se vode na ovršenikovo ime i pripadaju ovršeniku i to prijenosom zaplijenjenog potraživanja u iznosu od 36.850,00 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznos od 850,00 kn od dana 5.7.2011. do isplate, potom na mjesečne iznose od po 1.800,00 kn počevši od svakog 5-og u mjesecu pa do isplate, sve za razdoblje od kolovoza 2011. do ožujka 2013., prijenosom na tekući račun majke i zakonske zastupnice I i II-tuženih PE, prijenosom troškova ovršnog postupka u iznosu od 1.312,50 kn zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja rješenja o ovrsi, 22.4.2013., pa do isplate na žiro račun punomoćnice I i II-tuženih odvjetnice Gordane Vidmar, kao i plaćanje budućih obroka uzdržavanja u iznosu od 1.800,00 kn mjesečno, do svakog 5-og u mjesecu za tekući mjesec, sve dok za to budu postojali zakonski uvjeti, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog obroka do isplate.
8. Tužitelj je svoju zakonsku obvezu uzdržavanja I i II-tuženika izvršavao neuredno i neredovito zbog čega su I i II-tuženi, zastupani po majci i zakonskoj zastupnici PE, i ranije pokretali ovršne postupke, tada na temelju presude Općinskog suda u Samoboru poslovni broj P-858/2003 od dana 16.12.2003. kao ovršne isprave (rješenja o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovrpl-7179/04 od dana 3.1.2005. i poslovni broj Ovrpl-1527/12 od dana 31.1.2012.). Tužitelj nije uspio dokazati da su te ovrhe bile nedopuštene te je sa svojim zahtjevima za utvrđenje nedopuštenosti odbijen o čemu je pravomoćno odlučeno presudama Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-9278/09-23 od dana 21.6.2013. i poslovni broj P-3151/12-16 od dana 12.11.2014. Pravomoćno je tužitelj presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-1783/14-28 od dana 16.6.2016. odbijen i sa tužbenim zahtjevom za utvrđenje nedopuštenom ovrhe određene rješenjem o ovrsi poslovni broj Ovrpl-3447/13 od 22.4.2013. za iznos od 10.850,00 kn, sve na temelju pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Samoboru poslovni broj P2-1041/06 od dana 28.6.2007. kao ovršne isprave.
9. Sporno je egzistira li tužiteljeva obveza uzdržavanja I-tuženika GE u vrijeme podnošenja prijedloga za ovrhu dana 4.4.2013. po kojem je i doneseno rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrpl-3447/13 od dana 22.4.2013. te ako ne, kada je ista prestala. S tim u svezi potrebno je ocijeniti i radi li se o uopće o razlogu za žalbu nakon proteka roka u smislu čl. 53 st. 1 OZ-a, odnosno činjenici koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka, a zbog koje je tražbina prestala (čl. 50 st. 1 t. 9 OZ-a). Za istaknuti je i da je upravo tužitelj kao obveznik plaćanja uzdržavanja ovlašten podnijeti sudu tužbu kojom će tražiti da se utvrdi prestanak njegove obveze uzdržavanja čim prestanu postojati zakonske pretpostavke za uzdržavanje, sve sukladno čl. 429 st. 1 (ranije čl. 212 a) Obiteljskog zakona, a što tužitelj u vrijeme podnošenja prigovora protiv rješenja o ovrsi nije učinio. Sporno je jesu li potraživanja I i II-tuženih po osnovi uzdržavanja za čiju je prisilnu naplatu doneseno predmetno rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrpl-3447/13 od dana 22.4.2013. bila u cijelosti podmirena u vrijeme podnošenja ovršenog prijedloga, odnosno je li tužitelj, poštujući pravilo o redoslijedu namirenja iz čl. 172 Zakona o obveznim odnosima (NN br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 155/2023, dalje u tekstu ZOO-a) koji propisuje da se ako dužnik pored glavnice duguje i kamate i troškove prvo namiruju troškovi, zatim kamate i napokon glavnica, platio dospjeli iznos od 36.850,00 kn zajedno sa određenim zakonskim zateznim kamatama te je li nastavio urednim mjesečnim uplatama iznosa od 1.800,00 kn podmirivati obvezu uzdržavanja I i II-tuženih, dok za to postoje zakonski razlozi.
10. Bitne činjenice potrebne za donošenje odluke sud je utvrdio čitanjem naprijed pobrojane dostavljene dokumentacije tužitelja te I i II-tuženih. Pročitan je i e-mail Croatia osiguranja d.d. od dana 12.7.2013. upućen punomoćniku tuženika iz kojeg je razvidno da je vršena zapljena plaće radi namirenja po rješenju o ovrsi poslovni broj Ovrpl-1527/12 (uzdržavanje za razdoblje od lipnja 2006. do travnja 2008.). Sud nije posebno analizirao dostavljene potvrde o uplatama budući su iste bile predmetom financijskih vještačenja za potrebe kojih su tužitelj te I i II-tuženi dostavljali i daljnju dokumentaciju (potvrde o uplatama, izvod prometa po računu) ali naglašava da se kao vjerodostojni uzimaju u obzir samo oni dokazi iz kojih se sa sigurnošću može utvrditi da je tužitelj kao platitelj vršio uplate ispunjavajući svoju obvezu uzdržavanja I i II- tuženika. Sud kao takve ne može prihvatiti potvrde o uplatama koje je vršila 3. osoba koja nije obveznik uzdržavanja (čl. 284 OBZ-a), bez da je na istima jasno naznačeno da se vrše u ime i za račun obveznika plaćanja uzdržavanja, ovdje tužitelja. Također, dopis CE, voditelja obračuna plaća bivšeg poslodavca tužitelja (Croatia osiguranje d.d.) nije kao takav dokaz o izvršenoj uplati budući ista mora biti potkrijepljena stanjem na računu primatelja plaćanja (ovdje PE). Prvo financijsko vještačenje je sud povjerio stalnom sudskom vještaku Đuri Lobašu (Nalaz i mišljenje od dana 6.9.2022., Dopuna Nalaza i mišljenja od dana 14.4.2023., pisano očitovanje od dana 26.2.2024., usmeno očitovanje vještaka na ročištu za glavnu raspravu održanu dana 27.2.2024.) Za daljnje pisano očitovanje je sudski vještak zatražio dodatni predujam u iznosu od 350,00 EUR, no kada je isti u konačnici i plaćen vještak, suprotno svojoj obvezi propisanoj čl. 253 st. 1 Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu ZPP-a) nije postupio po rješenjima suda od dana 9.10.2024. i 17.10.2024. i preuzeo spis radi očitovanja na prigovore. Stoga je sud rješenjem poslovni broj P-5605/2020-61 od dana 14.11.2024. umjesto vještaka Đure Lobaša za financijskog vještaka odredio Koraljku Cesarec Noršić. Imenovana vještakinja je dostavila svoj Nalaz i mišljenje dana 20.12.2024., na prigovore tužitelja se očitovala pisanim putem dana 14.4.2025. i dana 28.7.2025., a svoja je utvrđenja pojasnila i na ročištu za glavnu raspravu održanu dana 10.9.2025. U odnosu na isticanje tužitelja da su tuženi dužni dostaviti cjelokupan pregled prometa po računu njihove majke PE, a koji prijedlog sud nije usvojio, valja reći da je prema čl. 219. st. 1. ZPP svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika. Prema čl. 221. a) ZPP-a ako sud na temelju izvedenih dokaza (čl. 8.) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će se primjenom pravila o teretu dokazivanja. U konkretnoj situaciji teret dokazivanja da je svoju obvezu plaćanja dospjelog iznosa uzdržavanja I i II-tuženih u cijelosti podmirio, kao i da je uredno plaćao daljnje mjesečne iznose uzdržavanja od 1.000,00 kn za GE dok je isti za to ostvarivao zakonske uvjete, odnosno iznosa od 800,00 kn mjesečno za TE koja pravo na uzdržavanje, nesporno, ostvaruje i dalje je na tužitelju. Cijeneći provedene dokaze sukladno čl. 8 ZPP-a sud utvrđuje da tužbeni zahtjev nije osnovan.
11. U odnosu na sporno pitanje je li tužiteljeva obveza plaćanja uzdržavanja za I- tuženika GE prestala i ako jest kada, sud je rješenjem poslovni broj P- 6178/18-9 od dana 24.9.2019, odredio prekid ovog parničnog postupka do pravomoćnog okončanja postupka pred Općinskim sudom u Novom Zagrebu koji se vodio pod poslovnim brojem P Ob-76/17. Taj je sud dana 10.7.2019. donio presudu kojom je utvrdio da je s danom 25.10.2016. prestala obveza uzdržavanja koje je HE dužan davati tuženiku GE na osnovi presuda Općinskog suda u Samoboru poslovni broj P2-1041/2006 od 28.6.2007. i poslovni broj P-858/03 od 16.12.2003. Tuženiku je naloženo naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 2.000,00 kn, dok je tuženik sa svojim zahtjevom naknadu parničnog troška odbijen. Presudom i rješenjem Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž Ob-1071/2019 od dana 15.10.2019. preinačena je opisana prvostupanjska presuda na način da obveza uzdržavanja prestaje s danom podnošenja tužbe, odnosno 1.3.2017. Presuda je potvrđena u dijelu u kojem je utvrđeno da prestaje obveza uzdržavanja za tuženika GE i da se isti odbija sa zahtjevom za naknadu troška. Tužiteljev zahtjev za naknadu troška postupka je odbijen kao neosnovan. Rješenjem poslovni broj P- 6178/18-11 od dana 11.9.2020. nastavljen je ovaj parnični postupak. Cijeneći naprijed navedeno, sud sa sigurnošću zaključuje da je u vrijeme podnošenja ovršnog prijedloga, dana 4.4.2013., egzistirala tužiteljeva obveza uzdržavanja I-tuženika određena temeljem čl. 288 st. 1, čl. 289 i čl. 290 OBZ-a pa je prigovor tužitelja da je I- tuženiku GE prestalo pravo na uzdržavanje te da je zbog toga pokrenuta ovrha nedopuštena, neosnovan u cijelosti budući je pravomoćnom sudskom presudom utvrđeno da ta obveza prestaje s danom 1.3.2017. Naglašava se i da se nakon pravomoćnosti presude kojom je utvrđen dan prestanka obveze uzdržavanja može tražiti ovrha samo radi naplate tražbina dospjelih do tog dana na temelju ovršne isprave kojom je određena ta obveza (čl. 429 st. 3 OBZ-a). Stoga je dalje potrebno utvrditi je li tužitelj za I-tuženika GE ispunio sve dospjele obveze uzdržavanja do zaključno veljače 2017., kao i je li uredno i pravovremeno ispunjavao svoju obvezu prema II-tuženoj NE koja, nesporno, pravo na uzdržavanje ostvaruje i dalje, sve temeljem čl. 290 Obiteljskog zakona (NN br. 103/15, 98/19, 47/20, 49/23 i 156/23, dalje u tekstu OBZ-a).
12. U svom nalazu i mišljenju od dana 6.9.2022. stalni sudski vještak za financije Đuro Lobaš kojem je po prijedlogu tužitelja naloženo utvrditi postoje li dospjeli, a neplaćeni iznosi uzdržavanja u odnosu na TE, sve u razdoblju od lipnja 2018. pa do datuma koji se može utvrditi izvodima po prometu po računu tužitelja i po uplatnicama, a koja dokumentacija prileži spisu, utvrđuje da je tužitelju po osnovi obustave s obračuna plaće u razdoblju od 2013/08 do 2016/12, odnosno u vrijeme dok je bio zaposlenik Croatia osiguranja, s njegovog računa isplaćivan mjesečni iznos obveze za uzdržavanje na račun PE. Uvidom u uplatnice za razdoblje od 2018/06 do 2022/03 je utvrdio da je tužitelj na ime uzdržavanja, na račun PE ukupno uplatio 34.400,00kn pošto uplatnice za 2020/04, 2020/06 i 2020/07 mjesec nisu dostavljene. S obzirom na presude kojima je prestala mjesečna obveza uzdržavanja prema GE, ukupna mjesečna obveza tužitelja od 1.3.2017. iznosila je 800,00 kn, a odnosila se na plaćanje mjesečnog uzdržavanja prema NE. Dospjele obveze tužitelj je redovito podmirivao tijekom mjeseca dospijeća obveze s izuzetkom plaćanja za mjesec 2020/09, a obvezu koju je podmirio u sljedećem mjesecu. Sporna ostaju plaćanja za mjesece 2020/04, 2020/06 i 2020/07, za koje nije priložena dokumentacija o uplatama. Stoga postoji dospjelo dugovanje Tužitelja u iznosu od 2.400,00 kn glavnog duga. Uvidom u Očevidnik neizvršenih osnova za plaćanje sa specifikacijom naplate (Očevidnik) za razdoblje od 2013/10 do 2022/03 (FINA - od 12.04.2022), vidljivo je da je prema rješenju o ovrsi poslovni broj Ovrpl-3447/13 mjesečni iznos glavnog duga neprestano 1.800,00kn, a sve temeljem pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Samoboru poslovni broj P2-1041/06 i presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-1785/07. Na svaki pojedini mjesečni iznos glavnog duga od 1.800,00kn zaračunavane su i zakonske zatezne kamate na kašnjenje u njegovu podmirenju. Time se dobilo da je ukupno dugovanje tužitelja u razdoblju od 2018/06 do 2022/03 po osnovu glavnog duga 82.800,00 kn dok je dugovanje po osnovu zakonskih zateznih kamata do datuma izračuna (12.04.2022.) 8.202,86. Vještak je uvidom u uplatnice plaćene u razdoblju od 2018/06 do 2022/03 utvrdio da je tužitelj plaćao mjesečne iznose obveze za uzdržavanje u iznosu od 800,00 kn za sve mjesece s izuzetkom 2020/04, 2020/06 i 2020/07. Stoga je u tom slučaju mjesečni iznos nepodmirenog glavnog duga 2.400,00kn uz pripadajuće zakonske zatezne kamate, a ne kao što se navodi u Očevidniku 82.800,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama koje teku do plaćanja. Zaključno vještak daje mišljenje da ukupan iznos dospjelih neplaćenih mjesečnih obveza za uzdržavanje TE (glavni dug) iznosi 2.400,00kn, odnosno 318,53 eura, ukupan iznos dospjelih nepodmirenih zakonskih zateznih kamata obračunatih na dospjeli nepodmireni iznos glavnog do datuma 6.9.2022. godine iznosi 310,66 kn, odnosno 41,23 eura, sveukupan iznos dospjelih neplaćenih mjesečnih obveza na dan 6.9.2022., koji se sastoji od zbroja iznosa glavnog duga i zateznih kamata, iznosi 2.710,66 kn, odnosno 359,77eura. Na nepodmireni iznos glavnog duga (2.400,00kn) obračunavaju se daljnje zatezne kamate, za razdoblje od 7. rujna 2022. do isplate
13. Tužitelj nije imao prigovora na opisani nalaz i mišljenje te je podneskom od dana 11.10.2022. obavijestio sud da je izvršio uplatu ukupnog iznosa od 2.800,00 kn, kao razliku po vršenim uplatama s osnova glavnice i kamata kako je vještak utvrdio.
14. I i II-tuženi su prigovorili nalazu i mišljenju vještaka u cijelosti. Prvenstveno ističu kako zadatak vještaka nije pravilno određen, budući da je isti utvrđivao dospjele, a neplaćene iznose uzdržavanja samo u odnosu na II-tuženu TE i to samo za razdoblje od lipnja 2018.g. do ožujka 2022.g., dok dugovanje sukladno rješenju o ovrsi poslovni broj Ovrpl-3447/13 od dana 22.4.2013., a koje rješenje je predmet ovog postupka utvrđivanja (ne)dopuštenosti ovrhe, datira iz srpnja 2011. Dakle, kako bi bilo razvidan ukupan iznos uzdržavanja koja tužitelj nije podmirio, potrebno je isti utvrditi i za GE i za TE i to od 5.7.2011. do 1.3.2017. za GE te za TE od dana 5.7.2011. do danas, budući da za nju nije prestala obveza uzdržavanja. Vještak je utvrdio i stanje predmetnog rješenja o ovrsi na Fini, ali ponovno samo za razdoblje od lipnja 2018. do ožujka 2022. čime se ne sagledava šira slika, odnosno cjelokupno stanje dugovanja koje je potrebno utvrditi od lipnja 2011., odnosno od dana 11.5.2013. kad je predmetno rješenje o ovrsi predano u redoslijed naplate na Finu. Tuženici ističu kako dugovanja koja postoje prije nego li je prestala obveza na uzdržavanje i dalje egzistiraju i plijeniti će se s računa tužitelja sve dok iste ne podmiri, neovisno što je u određenom trenutku prestala obveza uzdržavanja te prestanak uzdržavanja ne znači da je ovrha nedopuštena u odnosu na razdoblje kad je obveza postojala, a tužitelj ju nije podmirio.
15. Tužitelj se suglasio sa prijedlogom I i II-tuženika za dopunskim očitovanjem vještaka nakon čega je sud pozvao financijskog vještaka da izradi dopunu nalaza i mišljenja sukladno suglasnom prijedlogu stranaka na način da utvrdi ukupan iznos uzdržavanja koji je tužitelj podmirio za GE od 7.5.2011. do 1.4.2017. te za TE od 7.5. 2011. do nalaza vještaka.
16. Sudski vještak Đuro Lobaš je dana 14.4.2023. dostavio pisanu dopunu nalaza i mišljenja u kojoj ističe da je, uz ranije pregledanu dokumentaciju, pregledao i dokumentaciju dodatno dostavljenu od strane od tužitelja i to preslike uplatnica o izvršenom plaćanju po osnovi uzdržavanja na račun PE za razdoblje od 2011/07 do 2012/11, izvod prometa po računu HE kod Erste Bank, s kojeg je ovršen po rješenju o ovrsi Ovrpl-3447/13 za razdoblje od 1.5.2011. do 31.5.2018. Izvod prometa po računu HE kod Erste Bank, s kojeg je ovršen po Rješenju o ovrsi Ovrpl-3447/13 za razdoblje od 1.1.2017. do 11.3.2019., platne liste tužitelja za 08/2016 i 09/2016, kao zaposlenika Croatia osiguranje d.d., u kojima je vidljiva obustava na ime alimentacije u iznosu od 1.800,00 kn, Izjavu voditelja obračuna plaća u Croatia osiguranje d.d. o uplatama na račun PE otvoren u Addiko Bank d.d., od 19.3.2019. Analizom sve pribavljene dokumentacije vještak Lobaš daje rekapitulaciju dospjelih obveza i uplata tužitelja po osnovi uzdržavanja u razdoblju od 7.5.2011. do 31.5.2018. te daje izračun po kojem dospjele obveze za uzdržavanje iznose 137.200,00kn / 18,209.57 eur. Iznos plaćenih zateznih kamata je 12,436.75kn / 1,650.64 eur. Ukupno obveze tužitelja iznose 149,636.75kn / 19,860.21 eur. Ukupan iznos uplata tužitelja iznosi 182.141,71kn / 24.174,36 eur. Ukupno stanje dugovanja / preplata 32.504,96kn / 4.314,15 eur. Struktura uplata tužitelja po osnovi uzdržavanja: obustave iz plaće (Croatia osiguranje d.d. 94.355,57 kn, ovrha tekućeg računa – Erste Bank d.d. 61.436,14 kn, platnice 26.350,00 kn, ukupno uplate 182.141,71 kn. zaključno vještak daje mišljenje da ne postoji dugovanje tužitelja po osnovi dospjelih neisplaćenih mjesečnih obveza za uzdržavanje za GE i TE, nego postoji preplata tužitelja u iznosu od 32,504.96 kn / 4,314.15 eura po osnovi više plaćenog iznosa za uzdržavanje u odnosu na potrebni iznos plaćanja po osnovi uzdržavanja koji je određen presudama.
17. Tužitelj nije imao prigovora na opisanu dopunu nalaza i mišljenja financijskog vještaka. I i II-tuženi prigovaraju u cijelosti jer je dopuna nejasna i suprotna ranijem izračunu istog vještaka. Naime, po ranijem nalazu i mišljenju vještaka u kojem je uzeto razdoblje od 2018. do 2022., vještak je utvrdio kako postoji dugovanje od strane tuženika po osnovi uzdržavanja u iznosu od 2.710,66 kn, no navedenom dopunom nalaza i mišljenja u kojem je uzeto razdoblje od 2011.g. do danas vještak je utvrdio kako postoji pretplata i to u iznosu od 32.504,96 kn, a koja dopuna nalaza i mišljenja je neživotna i nelogična iz razloga kako slijedi. Kao što je razvidno iz rješenja o ovrsi, poslovni broj Ovrpl-3447/13 od dana 22.4.2013.g., a koje rješenje je predmet ovog postupka, određuje se kako je ovršenik, ovdje tužitelj, ovrhovoditeljima, ovdje I i II tuženima, dužan isplatiti iznos uzdržavanja od dana 5.7.2011. pa nadalje (1.000,00 kn na ime uzdržavanja za I-tuženog i iznos od 800,00 kn na ime uzdržavanja za II-tuženu). Dakle, kako bi bio razvidan ukupan iznos uzdržavanja koji tužitelj nije podmirio, potrebno je bilo isti utvrditi i za GE i za TE i to za razdoblje od 5.7.2011. do 1.3.2017. za GE te za TE od dana 5.7.2011. do danas jer za II-tuženu nije prestala obveza uzdržavanja. Budući da je vještak prilikom sastava prvog nalaza i mišljenja uzeo u obzir samo podatke za TE i to za razdoblje od 2018. do 2022.godine., nejasno je kako kada uzme dugovanja za GE i za TE isti dobiva pretplatu iako je ranije utvrđeno dugovanje. Predlažu da vještak navedeno pojasni, kao i da se očituje kojom se dokumentacijom koristio prilikom izrade dopune nalaza i mišljenja, imajući u vidu kako je sam tužitelj dostavio u spis uplate koje je izvršio OE, koji nije obveznik uzdržavanja niti tužitelj, slijedom čega nije jasno zašto bi vještak navedene dokaze o uplati koristio, ukoliko isti nema nikakve poveznice s navedenim predmetom. Posebno naglašavaju i da je sam tužitelj, nakon zaprimanja nalaza i mišljenja vještaka Đure Lobaša od dana 6.9.2022. izvršio uplatu iako je u tužbi tvrdio da nema dugovanja čime je priznao da postoji dugovanje te da je tužba i tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan.
18. Svoj prigovor na dopunu nalaza i mišljenja sudskog vještaka I i II-tuženi dopunjuju u podnesku od dana 23.2.2024. Ističu kako smatraju da je vještak pogrešno u nalazu utvrdio kako bi navodno s osnova plaćanja uzdržavanja za tužene postojala pretplata tužitelja u iznosu od 4.314,15 Eur/ 32.504,96 kn za razdoblje od svibnja 2011 do svibnja 2018.g. Naime, iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je vještak utvrdio da je na ime uzdržavanja za razdoblje od 08/13 do 12/16 iz plaće tužitelja poslodavac Croatia osiguranje d.d. ustegnuo ukupan iznos od 94.355,57 kn, a koji iznos je vještak uračunao kao plaćeno uzdržavanje za navedeno razdoblje, pa kad je od ukupno obračunatog dugovanja s osnova uzdržavanja za razdoblje od 05/11 do 05/18 oduzeo ukupno plaćeni iznos dobio je utvrđenu pretplatu, a što smatramo pogrešnim. Naime, bivšem poslodavcu tužitelja Croatia osiguranju d.d. dostavljeno je na provedbu rješenje o ovrsi Općinskog građanskog suda u zagrebu poslovni broj Ovrpl-1527/12 od dana 31.1.2012. kojim je određena ovrha na plaći tužitelja radi naplate neplaćenog uzdržavanja za tužene za razdoblje od lipnja 2006 do travnja 2008.g. (za razdoblje kada je sukladno ranijoj pravomoćnoj presudi obveza tužitelja iznosila 1.500,00 kn mjesečno- za Patrika Guliju 850,00 kn mj., a za Emu Gulija 650,00 kn mj.) a budući da tužitelj nije redovito izvršavao obvezu uzdržavanja tuženika. Slijedom navedenog, iznosi koje je Croatia osiguranje d.d. sukladno rješenju o ovrsi plijenio sa plaće tužitelja odnose se na predmetno dugovanje (neplaćeno uzdržavanje za razdoblje od 06/2006 do 04/2008), a ne na uzdržavanje za razdoblje od 08/2013 pa do 12/2016 (a kada je prestao radni odnos tužitelja kod Croatia osiguranja d.d.), kako to vještak utvrđuje u nalazu i mišljenju. Da se pljenidba plaće vršila vezano za rješenje o ovrsi Ovrpl- 1527/12 razvidno je i iz e-maila gđe. VE (knjigovođe analitičke evidencije plaća i honorara) iz Croatia osiguranja d.d. Dakle, vještak je pogrešno utvrdio da bi se ukupno isplaćeni iznos od strane poslodavca odnosio na obvezu uzdržavanja tužitelja za razdoblje od 08/13 do 12/16., slijedom čega je pogrešno utvrđeno i navodno postojanje pretplate. Nadalje, tuženici još jednom ističu da je tužitelj za istu ovrhu (Ovrpl-3447/13) već ranije vodio parnični postupak radi utvrđenja nedopuštenosti, koji se je vodio pod poslovnim brojem P-1783/14, i u kojem je pravomoćnom presudom donesenom od dana 16.6.2016.g. odbijen tužbeni zahtjev tužitelja i u kojem postupku provedeno financijsko vještačenje te je u veljači 2016.g. dostavljen nalaz vještaka Zrinka Ručevića, a iz kojeg je razvidno da je vještak utvrdio kako na dan 11.9.2015. postoji dug tužitelja s osnova obveze uzdržavanja tuženika u iznosu glavnice od 23.220,05 kn na koju se obračunavaju daljnje zatezne kamate za razdoblje od 12.9.2015. do isplate. Nadalje, tuženici ističu da tužitelj nije podmirio uzdržavanje za GE za 12 mjesec 2016.g., te 1.,2., i 3. mjesec 2017., a za TE za 4., 6. i 7. mjesec 2020, te za razdoblje od listopada 2022. pa do danas. Naime, iako se TE i nadalje redovito školuje za razdoblje od listopada 2022. pa do danas tužitelj nije izvršio obvezu i platio dosuđeni iznos alimentacije.
19. Sudski vještak Đuro Lobaš je dana 27.2.2024. dostavio svoje pisano očitovanje na naprijed opisan prigovore I i II-tuženi u kojem je u cijelosti ostao kod izračuna iz dopune nalaza i mišljenja od dana 14.4.2023., a navedeno je ponovio i na ročištu za glavnu raspravu održanu dana 27.2.2024. I i II-tuženi su ostali kod svih istaknutih prigovora. Ukazuju da je iskaz vještaka u suprotnosti sa materijalnim dokazima koji prileže spisu kao i ranijim izračunom vještaka. Ostaju kod svih istaknutih prigovora, detaljno opisanih u podnescima od dana 23.2.2024.,13.3.2024. i 17.5.2024. Tužitelj se protivi istaknutim prigovorima I i II-tuženih, drži ih neosnovanim, paušalnim i odugovlačećim
20. Iz razloga obrazloženih u točci 10. sud je rješenjem poslovni broj P-5605/2020-61 od dana 14.11.2024. pozvao stalnu sudsku vještakinju za računovodstvo i financije Koraljku Cesarec Noršić, dipl. oec. na izradu dopunskog nalaza i mišljenja kojim će se očitovati na prigovore na nalaz i mišljenje sudskog vještaka Đure Loboša od dana 6.9.2022., dopunski nalaz i mišljenje od dana 11.4.2023, očitovanja od 26.2.2024. i 27.2.2024., posebno prigovore tuženika iz podneska od 17.5.2024. te dopuniti nalaz i mišljenje po prijedlogu tuženika od 13.3.2024. i 17.5.2024.Sudska vještakinja je dana 20.12.2024. dostavila svoj nalaz i mišljenje. U nalazu je utvrđivala ukupan iznos uzdržavanja koji nije podmiren za GE u razdoblju od 5.7.2011. do 1.3.2017. te za TE od dana 5.7. 2011. do 5.12.2024. (dan izrade) Nalaz je izrađen na osnovu dokumentacije: uplatnice za uzdržavanje (list 64 do 88 i list 162 do 193), izvodi s transakcijskog računa (list 103 do 112), dostavljenog izvoda transakcijskog računa PE i potvrde o redovnom studiju TE za školsku godinu 2024/2025. Iz obračuna proizlazi da obveza uzdržavanja od srpnja 2011 do danas iznosi 196.650,00 kn te da je na ime uzdržavanja uplaćeno 190.083,83 kn. Uplaćenim iznosom podmirena je glavnica u iznosu od 178.497,86 kn i zakonska zatezna kamata u iznosu od 11.585,97 kn. Na dan 5.12.2024. godine dug na osnovu uzdržavanja iznosi 18.152,14 kn, tj. 2.409,20 eura te na osnovi obračunatih zakonskih zateznih kamata 1.184,02 kn, tj. 157,15 eura. Ukupno dug na dan 5.12.2024. iznosi 19.336,16 kn, tj. 2.566,35 eura preračunato prema fiksnom tečaju konverzije 1 eur = 7,5345 kn.
21. I i II-tuženi nisu imali prigovora na opisani nalaz i mišljenje sudske vještakinje. Ističu kako je iz obračuna vještaka prikazanog u tablici u nalazu i mišljenju (str. 3 do str. 21) razvidno je da tuženik nije u cijelosti podmirio obvezu uzdržavanja tuženika, odnosno da obveza uzdržavanja od srpnja 2011. do 5.12.2024. iznosi 196.650,00 kn (26.099,94 eur), da je tuženik na ime uzdržavanja uplatio iznos od 190.083,83 kn (25.228,46 eur), kojim iznosom je podmirio glavnicu u iznosu od 178.497,86 kn (23.690,74 eur) i zakonsku zateznu kamatu u iznosu od 11.585,97 kn (1.537,72 eur), da na dan 5.12.2024. dug tužitelja na ime uzdržavanja iznosi 18.152,14 kn (2.409,20 eur), i na osnovi obračunatih zakonskih zateznih kamata 1.184,02 kn (157,15 eur), ukupno 19.336,00 kn (2.566,35 eur). Stoga su neosnovani navodi tužitelja da je u cijelosti podmirio dužno uzdržavanje budući je iz nalaza i mišljenja vještaka razvidno da je na dan 4.4.2013. kada je pokrenut sporni ovršni postupak poslovni broj Ovrpl-3447/13, postojalo dospjelo dugovanje tužitelja s osnova uzdržavanja za tuženike za razdoblje od srpnja 2011. pa nadalje te je razvidno kako i danas, odnosno na dan 5.12.2024. postoji dospjelo dugovanje u ukupnom iznosu od 2.566,35 eur.
22. Tužitelj je u cijelosti prigovorio nalazu i mišljenju financijske vještakinje Koraljke Cesarec Noršić. Prigovara da je nalaz nepotpun, da vještakinja nije utvrdila brojne uplate koje su izvršene u korist računa majke tužitelja gospođe PE, sporan je i period koji je vještakinja uzela u obzir, na izvodu računu majke tuženika je očito pratila samo uplate iznosa od 1.800,00 kn i 800,00 kn dok je ostale u potpunosti ignorirala iako je riječ o ozbiljnim novčanim iznosima, tako da bi evidencija istih u cijelosti promijenila nalaz i dovela do zaključka da je tužitelj u preplati. Također navodi da vještakinja nije uzela u obzir dopis Fine u kojem dopisu voditeljica Odjela za provedbu ovrha EE obavještava sud kako je Fina naplatila u cijelosti svu tražbinu sukladno Rješenju o ovrsi pod poslovnim brojem Ovrpl- 3447/13, a to je upravo ovaj predmet. Stoga je nužno utvrditi kao provođenje ovrhe u nastavku nije dopušteno. Navodi i da vještakinja nije uzela u obzir iznos od 22.355,57 kn od 5.1.2017. koji iznos je uplaćen PE kao otpremnina tužitelja, kao niti uplate koje su izvršene u iznosu od 800,00 kn mjesečno za TE za mjesece travanj, svibanj, lipanj, srpanj, kolovoz, rujan 2022, iako je isto razdoblje plaćeno u cijelost. Ne sadrži niti uplatu izvršenu za mjesec ožujak 2019., koja je također izvršena kao niti uplata koje je primio tužitelj kao vjerovnik iz stečajne mase koje su odmah istom zaplijenjene i uplaćene majci tuženika. Jednako tako ne sadrži uplate koje je tadašnji poslodavac tužitelja Croatia osiguranje d.d. plaćao uskrativši tužitelju iznose otpremnina i drugih materijalnih prava iz radnog odnosa pa je tako na račun PE otvoren kod Addiko Bank d.d. isplaćeno ukupno 94.355,57 kn sukladno izvještaju voditelja obračuna plaća CE. Također je iznos od 22.963,90 kn isplaćen izravno na račun odvjetnice Gordane Vidmar za koji iznos tužitelj ne zna što je kasnije bilo i je li isti isplaćen tuženima. Nije izražena niti uplata iznosa od 3.442,27 kn uplaćenog majci tuženika 6.8.2018. s osnova povrata poreza koji je tužitelju isplaćen i odmah zaplijenjen i proslijeđen tuženicima niti iznos koji je uplatio tužitelj od 2.800,00 kn nakon što je prvi vještak prvim nalazom utvrdio da postoji dug u tom iznosu. Tužitelj je isto tako uplatio u korist državnog proračuna iznos od 5.580,00 kn koji iznos je PE primila od Centra za socijalnu skrb kada je tužitelj bio bez posla pa ga je kasnije Centar obvezao rješenjem da regresno izvrši povrat sredstava te traži da se i taj iznos obračuna s obzirom da je riječ o istoj osnovi uzdržavanja.
23. I i II-tuženi istaknute navode ocjenjuju neistinitima, posebno u dijelu u kojem tužitelj tvrdi da je Fina navodno naplatila svu tražbinu sukladno rješenju o ovrsi poslovni broj Ovr-3447/13, jer drugačije proizlazi iz dopisa Fine od dana 19.6.2018. iz kojeg je razvidno da su naplaćeni dospjeli obroci uzdržavanja do mjeseca lipnja 2013. te djelomično obrok uzdržavanja za mjesec srpanj 2013.g., dakle da predmetno potraživanje na dan 19.6.2018. nije naplaćeno u cijelosti. Dodaju i da se tužitelj nikada nije osobno obraćao tuženicima želeći ostvariti kontakt s istima niti na bilo koji način sudjeluje u njihovim životima, a upravo su brojni sudski postupci (radi utvrđenja iznosa alimentacije, povišenja alimentacije, ovršni postupci radi naplate uzdržavanja, parnice radi utvrđenja nedopuštenosti ovrhe) koji su godinama u tijeku između stranaka (odnosno između majke kao zz tuženika za vrijeme dok su tuženici bili maloljetni) jedan od razloga zbog kojeg tuženici nemaju kontakt sa svojim ocem. Ujedno napominju kako je nesporno da je I-tuženik GE temeljem pravomoćne presude 1.3.2017. izgubio pravo na uzdržavanje, međutim, neosnovani su navodi da u vrijeme pokretanja ovog postupka isti već godinu dana nije studirao, a obzirom da je iz dostavljene presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž Ob-1071/19 od dana 15.10.2019. razvidno da je isti samo izgubio status redovnog studenta i nastavio studirati kao izvanredni student (koji studij je naknadno uspješno i završio) te da se je kao student zaposlio, a što su bili razlozi za donošenje navedene presude. Navedena presuda je donesena dana 15.10.2019., dakle nakon pokretanja ovog sudskog postupka. U svom podnesku tužitelj priznaje kako je krajem 2022. prestao plaćati uzdržavanje za kćerku TE te isto nije učinio do danas, iako je razvidno da su u spis dostavljane potvrde o redovnom školovanju I-tužene. Stoga ne bi trebalo biti sporno da je isti i nadalje u obvezi podmiriti dospjelo uzdržavanje za II-tuženu. Tuženi ne osporavaju uplate koje je djed tuženika SE izvršio na račun majke tužitelja PE, na ime uzdržavanja II-tužene TE za mjesece travanj, svibanj lipanj, srpanj, kolovoz i rujan 2022.g. u iznosu od po 800,00 kn niti spore isplatu iznosa od 5.566,55 kn (4.645,77 kn + 920,78 kn) koji je na ime privremenog uzdržavanja tuženika isplaćen 2018. iz državnog proračuna od strane Centra za socijalnu skrb, Podružnice Maksimir.
Osporavaju da bi bila izvršena isplata otpremnine tužitelja u iznosu od 22.355,57 kn dana **.**.2017. PE, osporavaju da bi navedeni iznos bio isplaćen na račun gđe PE te ponavljaju da je iz dostavljenog izvoda iz prometa po računu tužitelja HE koji prileži spisu razvidno da je tužitelju dana 18.1.2017. od strane Croatia osiguranja isplaćen iznos otpremnine u iznosu od 13.476,81 kn (a ne kako u svom nalazu prikazuje vještak Lobaš u iznosu od 26.470,73 kn), i koja otpremnina (13.476,81 kn) je ovršena po rješenju o ovrsi Ovrpl-3447/13 te da niti iz specifikacije izvršenja navedene osnove dostavljene od strane FINE dana 03.11.22.g., ne proizlazi da bi navedeni iznos od 22.355,57 kn bio ovršen s računa tužitelja.
24. Stalna sudska vještakinja za financije Koraljka Cesarec Noršić se pisanim putem očitovala na iznesene prigovore. U dopuni nalaza i mišljenja od dana 14.4.2025. vještakinja navodi da Nalaz nije uključivao uplate od 18.3.2019., 13.4.2022., 6.5.2022., 7.6.2022., 11.7.2022., 8.8.2022. i 20.9.2022. sve na iznos od 800,00 kn te uplatu na 26.9.2022. na iznos od 2.800,00 kn zbog toga što je vjerodostojna dokumentacija, uplatnice, dostavljena u podnesku od 17.2.2025. a prije se nije nalazila u spisu. Nalaz ne uključuje uplatu od dana 6.8.2018. u iznosu od 3.442,27 kn (povrat poreza) jer se za isti iznos vjerodostojna dokumentacija ne nalazi u spisu niti je dostavljena podneskom od 17.2.2025. Nalaz ne uključuje uplatu dana 17.12.2024. u iznosu od 159,24 eura (stečajna masa) jer je isti izvan datuma izrade originalnog Nalaza i mišljenja, 5.12.2024. Nalaz nije uključivao iznose koji je isplatio Centar za socijalnu skrb jer vještak nije iz opisa uplata na tekući račun PE mogao utvrditi da se radi o isplatama za uzdržavanje djece. Naime, u opisu plaćanja nalazi se samo tekst “Centar za socijalnu skrb” a isti isplaćuje razne socijalne naknade, npr, invalidnine, dodatak za ogrijev i sl. Vještakinja napominje da iznosi iz rješenja Centra za socijalnu skrb koje je dostavio tužitelj uz podnesak 17.2.2025. ne odgovaraju u potpunosti uplatama koje su uplaćivane od strane Centa za socijalnu skrb na tekući račun PE. Nalaz ne uključuje uplatu od dana 5.1.2017. jer toga dana na računu PE nije evidentirana uplata po niti jednoj osnovi. (Bila ona 22.355,57 ili 26.470,73). Izvještaj voditelja obračuna plaća u Croatia osiguranju, CE nije dokaz o uplati na račun PE. Nalaz ne uključuje uplatu od dana 12.11.2013. u iznosu od 24.355,57 kn jer tuženici navode kako je isti iznos uplaćen na ime druge ovrhe, tj. drugih razdoblja obveze uzdržavanja. Kako niti iz gore navedenog izvještaja Croatia osiguranja, a niti iz opisa uplate na izvodu tekućeg računa banke PE nije vidljiva svrha uplate, tako se vještak vodio izjavama tuženika. Nalaz ne uključuje uplate odvjetnici Vidmar jer za iste nema podatke o visinama uplata, datumima uplata, uplatiteljima ili svrhama uplata. Izvod tekućeg računa PE vještak je dostavio u cijelosti kako ga je na zahtjev prije izrade originalnog Nalaza i mišljenja 5.12.2024. dobio od tuženika. Očevidnikom o redoslijedu plaćanja koji je izdala Fina dana 14.1.2019. nije navedeno kako je tražbina sukladno riješenu o ovrsi poslovni broj Ovrpl-3447/13 u cijelosti naplaćena. Očevidnikom o redoslijedu plaćanja koji je izdala Fina dana 14.3.2022. nije navedeno kako je tražbina sukladno riješenu o ovrsi poslovni broj Ovrpl-3447/13 u cijelosti naplaćena. Iz obračuna proizlazi da obveza uzdržavanja od srpnja 2011. do 5.12.2024. iznosi 196.650,00 kn te da je na ime uzdržavanja uplaćeno 205.079,96 kn. Uplaćenim iznosom podmirena je glavnica u iznosu od 192.446,24 kn i zatezna kamata u iznosu od 12.633,72 kn. Na dan 5.12.2024. godine dug na osnovu uzdržavanja iznosi 4.203,76 kn, tj. 557,94 eura, te na osnovi obračunatih zateznih kamata 54,50 kn, tj. 7,23 eura. Ukupno dug na 5.12.2024. iznosi 4.2578,26 kn, tj. 565,17 eura prema fiksnom tečaju konverzije 1 eur = 7,5345 kn.
25. Tužitelj je prigovorio opisanoj dopuni, tvrdi da je nalaz nepotpun i da sudska vještakinja nije uzela u obzir sve uplate koje je trebala. Tuženi na dopunu nalaza i mišljenja ne stavljaju primjedbe.
26. Sudska vještakinja Koraljka Cesarec Noršić je u pisanom očitovanju od dana 28.7.2025. otklonila prigovore kao neosnovane te ponovila da na dan 5.12.2024. godine dug na osnovu uzdržavanja iznosi 4.203,76 kn, tj. 557,94 eura, a na osnovi obračunatih zakonskih zateznih kamata 54,50 kn, tj. 7,23 eura. Ukupno dug na 5.12.2024. iznosi 4.2578,26 kn, tj. 565,17 eura prema fiksnom tečaju konverzije 1 eur = 7,5345 kn, te se odnosi na tužiteljicu TE u cijelosti. Vještakinja je dana 10.9.2025. pristupila ročištu za glavnu raspravu kako bi se i usmeno očitovala na istaknute prigovore tužitelja na nalaz i mišljenje od 20.12.2024. i dopune nalaza i mišljenja od 14.4.2025. i 28.7.2025. Vještakinja je ponovila da ostaje kod svojih pisanih utvrđenja i danog mišljenja.
27. Za napomenuti je kako je u ovom postupka radi proglašenja ovrhe nedopuštenom bitno utvrditi je li u vrijeme podnošenja ovršnog prijedloga dana 4.4.2013. tužitelj uredno ispunio svoju obvezu uzdržavanja I i II-tuženika jer da je tome na taj dan bilo tako, to bi doneseno rješenje o ovrsi bilo neosnovano, a ovrha nedopuštena iz razloga koji tužitelj nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka, a zbog koje je tražbina prestala (čl. 50 st. 1 t. 9 OZ-a). Dakle, okolnost koja bi u konkretnom slučaju ovrhu činila nedopuštenom jest u cijelosti podmirena obveza uzdržavanja I i II-tuženika prema presudi Općinskog suda u Samoboru poslovni broj P2-1041/06 od dana 28.6.2007. Budući je tužitelj tvrdio da u vrijeme podnošenja ovršnog prijedloga, kao niti usvajanja istog I i II-tuženi prema njemu nisu imali dospjelih potraživanja, jer ih je sva podmirio, to je bitno utvrditi upravo stanje na dan podnošenja tog prijedloga. Iz priloženih Tablica izračuna sudskog vještaka Đure Lobaša (list 258 spisa) jasno proizlazi da je na dan 5.3.2013. stanje glavnog duga iznosilo 27.847,32 kn. Prema izračunu sudske vještakinje Koraljke Cesarec Noršić, dospjeli dug na isti dan, 5.3.2013. iznosi 24.611,54 kn. Dakle, vještaci podudarno utvrđuju postojanje duga tužitelja prema tuženima. Kako tužitelj isti nije podmirio u vremenu i način kako mu je određeno pravomoćnom i ovršnom sudskom presudom, to je jednini način prisilnog ostvarenja upravo pokretanje ovršnog postupka. Stoga tako određena ovrha nije nedopuštena. Dužni su iznosi ustezani sa plaće tužitelja, a uplate koje je potom i sam vršio predstavljaju svijest o dužnosti ispunjenja njegove zakonske obveze, sve kako je ranije opisano u ovoj odluci, okolnost da sa istima kasni dovodi do obračuna zateznih kamata, a sve zajedno na okolnost da u predmetnom slučaju nije bio ispunjen uvjet iz čl. 50 st. 1 t. 9. OZ-a. Sud u cijelosti prihvaća nalaz i mišljenje sudske vještakinje Koraljke Cesarec Noršić u dijelu u kojem utvrđuje postojanje ukupnog preostalog duga jer je isti prikazan jasno i pregledno, a izračunat je na temelju dokumentacije čiju vjerodostojnost nije osporavala niti jedna stranka. Vještakinja niti jednom svojom radnjom nije dovela u pitanje svoju objektivnost i stručnost, kako u iščitavanju priloženih potvrda o uplatama, tako i njihovom značenju u knjigovodstvenom smislu (što se može, a što ne smatrati valjanim dokazom o izvršenoj uplati), za razliku od ranije određenog vještaka Đure Lobaša koji je, u konačnici, odbio očitovati se na istaknuti prigovore i nedosljednost u izvršenim obračunima.
28. Odluka o trošku se temelji na čl. 154 st. 1 i čl. 155 ZPP-a, prema vrijednosti predmeta spora, sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. I i II-tuženima je priznat trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 100 bodova (Tbr.8.t.1), pristupa ročištu 20.3.2019. u iznosu od 25 bodova (Tbr. 9.t.5.), za sastav podneska od 5.4.2019. u iznosu od 50 bodova (Tbr. 8.t.3.), za zastupanje na ročištu 19.6.2019. u iznosu od 50 bodova (Tbr. 9.t.2.), za sastav podneska od 6.8.2020. u iznosu od 100 bodova (Tbr. 8.t.1.), za pristup ročištu 15.2.2021. u iznosu od 25 bodova (Tbr. 9.t.5.), za sastav podneska od 23.7.2021. u iznosu od 25 bodova (Tbr. 8.t.4.), za zastupanje na ročištu 9.2.2022. u iznosu od 100 bodova (Tbr. 9.t.1.), za sastav podneska od 15.7.2022. u iznosu od 50 bodova (Tbr. 8.t.3.), za sastav podneska od 27.9.2022. u iznosu od 100 bodova (Tbr.8.t.1.), za sastav podneska od 18.5.2023. u iznosu od 50 bodova (Tbr.8.t.3.), za sastav podneska od 23.2.2023. u iznosu od 50 bodova (Tbr.8.t.3.), za zastupanje na ročištu 27.2.2024. u iznosu od 100 bodova (Tbr.9.t.1.), za sastav podneska od 13.3.2024. u iznosu od 50 bodova (Tbr.8.t.3.), za sastav podneska od 13.3.2024. u iznosu od 25 bodova (Tbr.8.t.4.), za sastav podneska od 17.5.2024. u iznosu od 50 bodova (Tbr.8.t.3.), za pristup ročištu 23.5.2024. u iznosu od 100 bodova (Tbr. 9.t.1.), za sastav podneska od 12.7.2024. u iznosu od 25 bodova (Tbr.8.t.4.), za pristup ročištu 17.10.2024. u iznosu od 25 bodova (Tbr.9.t.5.), za sastav podneska od 14.2.2025. u iznosu od 50 bodova (Tbr.8.t.3.), za sastav podneska od 2.4.2025. u iznosu od 50 bodova (Tbr.8.t.3.), za sastav podneska od 18.6.2025. u iznosu od 50 bodova (Tbr.8.t.3.), za sastav podneska od 2.7.2025. u iznosu od 50 bodova (Tbr.8.t.3.), za zastupanje na ročištu 10.9.2025. u iznosu od 100 bodova (Tbr.9.t.1.) te za ročište za objavu presude iznos od 50 bodova (Tbr.9.t.3.). Uz vrijednost jednog boda u iznosu od 2,00 EUR, povišenje od 10% primjenom Tbr 40 i 25% PDV-a u iznosu od 797,50 EUR trošak tuženika iznosi 3.987,50 EUR. Navedenom treba dodati plaćeni trošak pristupa vještaka na ročište 11.3.2024. u iznosu od 33,18 EUR i trošak predujma za dopunu nalaza i mišljenja u ukupnom iznosu od 350,00 EUR pa ukupno priznati trošak I i II-tuženika iznosi 4.370,68 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom određenom po čl. 29 st. 2 ZOO-a, tekućom od dana 20.10.2025. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, plativo u roku od 15 dana.
U Zagrebu 20. listopada 2025.
Sutkinja
Ivana Markotić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU :
Protiv ove presude stranke imaju pravo na žalbu koju mogu podnijeti u roku od 15 dana od primitka presude. Žalba se podnosi pisano, a o istoj odlučuje županijski sud.
DNA:
1. pun. tužitelja
2. pun. I i II-tuženika