Republika Hrvatska
Općinski sud u Splitu
Gundulićeva 27
21000 Split
Pr-377/2023-30
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu, po sutkinji tog suda Katici Bojčić Vidović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice ŠD, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnica Martina Radić Šunjić, odvjetnica u Splitu, protiv tuženika Kliničkog bolničkog centra Split, OIB:51401063283, 21000 Split, Spinčićeva 1, radi isplate, nakon održane usmene i javne glavne rasprave, zaključene dana 26. rujna 2025. u nazočnosti zamjenice punomoćnice tužiteljice, a u izočnosti tuženika, dne 20. listopada 2025.
p r e s u d i o j e
I. Dužan je tuženik, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, isplatiti tužiteljici razliku manje isplaćene plaće i naknade plaće za razdoblje od 1. 4. 2018.g. do 30. 9. 2024.g. u ukupnom iznosu od 2.561,73 EUR bruto zajedno s pripadajućom:
- zakonskom kamatom koja na iznos od 0,26 EUR teče od 15. prosinac 2018.
- zakonskom kamatom koja na iznos od 0,04 EUR teče od 15. siječanj 2019.
- zakonskom kamatom koja na iznos od 33,28 EUR teče od 15. svibanj 2020.
- zakonskom kamatom koja na iznos od 52,01 EUR teče od 15. lipanj 2020.
- zakonskom kamatom koja na iznos od 7,42 EUR teče od 15. kolovoz 2020.
- zakonskom kamatom koja na iznos od 13,20 EUR teče od 15. rujan 2020.
- zakonskom kamatom koja na iznos od 1,89 EUR teče od 15. prosinac 2020.
- zakonskom kamatom koja na iznos od 31,94 EUR teče od 15. siječanj 2021.
- zakonskom kamatom koja na iznos od 61,59 EUR teče od 15. veljača 2021.
- zakonskom kamatom koja na iznos od 61,74 EUR teče od 15. ožujak 2021.
- zakonskom kamatom koja na iznos od 61,36 EUR teče od 15. travanj 2021.
- zakonskom kamatom koja na iznos od 58,78 EUR teče od 15. svibanj 2021.
- zakonskom kamatom koja na iznos od 58,79 EUR teče od 15. lipanj 2021.
- zakonskom kamatom koja na iznos od 59,05 EUR teče od 15. srpanj 2021.
- zakonskom kamatom koja na iznos od 61,73 EUR teče od 15. kolovoz 2021.
- zakonskom kamatom koja na iznos od 59,31 EUR teče od 15. rujan 2021.
- zakonskom kamatom koja na iznos od 59,41 EUR teče od 15. listopad 2021.
- zakonskom kamatom koja na iznos od 59,43 EUR teče od 15. studeni 2021.
- zakonskom kamatom koja na iznos od 61,73 EUR teče od 15. prosinac 2021.
- zakonskom kamatom koja na iznos od 59,11 EUR teče od 15. siječanj 2022.
- zakonskom kamatom koja na iznos od 39,38 EUR teče od 15. veljača 2022.
- zakonskom kamatom koja na iznos od 61,99 EUR teče od 15. ožujak 2022.
- zakonskom kamatom koja na iznos od 58,82 EUR teče od 15. travanj 2022.
- zakonskom kamatom koja na iznos od 57,45 EUR teče od 15. svibanj 2022.
- zakonskom kamatom koja na iznos od 61,25 EUR teče od 15. lipanj 2022.
- zakonskom kamatom koja na iznos od 61,22 EUR teče od 15. srpanj 2022.
- zakonskom kamatom koja na iznos od 64,59 EUR teče od 15. kolovoz 2022.
- zakonskom kamatom koja na iznos od 62,17 EUR teče od 15. rujan 2022.
- zakonskom kamatom koja na iznos od 61,81 EUR teče od 15. listopad 2022.
- zakonskom kamatom koja na iznos od 68,49 EUR teče od 15. studeni 2022.
- zakonskom kamatom koja na iznos od 61,27 EUR teče od 15. prosinac 2022.
- zakonskom kamatom koja na iznos od 63,36 EUR teče od 15. siječanj 2023.
- zakonskom kamatom koja na iznos od 68,33 EUR teče od 15. veljača 2023.
- zakonskom kamatom koja na iznos od 68,46 EUR teče od 15. ožujak 2023.
- zakonskom kamatom koja na iznos od 68,19 EUR teče od 15. travanj 2023.
- zakonskom kamatom koja na iznos od 69,87 EUR teče od 15. svibanj 2023.
- zakonskom kamatom koja na iznos od 69,74 EUR teče od 15. lipanj 2023.
- zakonskom kamatom koja na iznos od 70,55 EUR teče od 15. srpanj 2023.
- zakonskom kamatom koja na iznos od 69,79 EUR teče od 15. kolovoz 2023.
- zakonskom kamatom koja na iznos od 65,00 EUR teče od 15. rujan 2023.
- zakonskom kamatom koja na iznos od 70,94 EUR teče od 15. listopad 2023.
- zakonskom kamatom koja na iznos od 63,16 EUR teče od 15. studeni 2023.
- zakonskom kamatom koja na iznos od 69,60 EUR teče od 15. prosinac 2023.
- zakonskom kamatom koja na iznos od 73,63 EUR teče od 15. siječanj 2024.
- zakonskom kamatom koja na iznos od 69,90 EUR teče od 15. veljača 2024.
- zakonskom kamatom koja na iznos od 74,43 EUR teče od 15. ožujak 2024.
- zakonskom kamatom koja na iznos od 1,96 EUR teče od 15. svibanj 2024.
- zakonskom kamatom koja na iznos od 4,31 EUR teče od 15. lipanj 2024. do isplate, koja se zakonska kamata na navedene iznose do 31.12.2022.g. obračunava po stopi u skladu sa odredbom čl.29.st.2. ZOO-a (''NN'' 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21), a od 1. 1. 2023.g. pa do 31.12.2023. po stopi iz izmijenjene odredbe čl.29.st.2. ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3% poena, a od 1. 1. 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, bez zakonskih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, dok se za više zatraženo, za iznos od 0,30 eura sa zateznim kamatama na taj iznos, tužiteljica odbija.
II. Dužan je tuženik, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, isplatiti tužiteljici parnični trošak u iznosu od 2.390,49 eura na račun punomoćnika tužitelja odvjetnice Martine Radić Šunjić koji se kod OTP banke d.d. vodi pod brojem IBAN: [broj bankovnog računa], s kamatama koje teku od 20. listopada 2025. do isplate koja se na navedeni iznos obračunava po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.
Obrazloženje
1.Tužiteljica je dne 10. svibnja 2023. podnijela ovom sudu tužbu protiv tuženika radi isplate. U tužbi se navodi da je zaposlena kod tuženika na Zavodu za fizikalnu medicinu i rehabilitaciju s reumatologijom, te da joj je tuženik zbog pogrešnog načina obračuna u posljednjih pet godina pogrešno obračunao i isplatio naknadu plaće i to s osnova prekovremenog rada za rad noću, subotom i nedjeljom, u drugoj smjeni, te blagdanom, dodatka za otežane uvjete rada na osnovnu plaću za sve odrađene sate rada, dodatka za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi za sve odrađene sate, te naknade za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i bolovanja, a pri tome pozivajući se na Zakon o radu, Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, Dodatke Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, te Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike. Temeljem prednjeg, tužiteljica potražuje od tuženika, a nakon preciziranja tužbenog zahtjeva u podnesku od 16. rujna 2024., isplatu iznosa od 1.404,00 eura s pripadajućim kamatama od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa od po 18,00 eura do isplate, sve uz potraživanje troškova postupka sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate.
2. U odgovoru na tužbu 7. srpnja 2023. tuženik navodi kako osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. Navodi kako se tužiteljici dodatak za otežane uvjete rada isplaćuje u visini od 11 % sukladno čl. 55. KU, jer tužiteljica kao fizioterapeut koja svoje poslove obavlja na poliklinici, a ne na bolničkom odjelu nema pravo na 17 % dodatak prema točki 5. čl. 55. KU već na 11 % dodatak sukladno točki 9. čl. 55. KU, jer sukladno čl. 58. KU prima dodatak zbog odgovornosti za život i zdravlje ljudi. Nadalje, navodi kako su tužiteljica i tuženik dne 25. 3. 2022. sklopili sporazum kojim su ugovorili način na koji će tuženik isplatiti dugovanje prema tužiteljici, a koje dugovanje je predmet dijela tužbenog zahtjeva, stoga je tužiteljica po tom sporazumu isplaćena u cijelosti i nema pravo ponovno potraživati opisano dugovanje.
3. Podneskom od 29. kolovoza 2025. tužiteljica je, a nakon provedenog vještačenja, uredila tužbeni zahtjev na način da potražuje od tuženika razliku manje isplaćene plaće i naknade plaće za razdoblje od 1. 4. 2018. do 30. 9. 2024. u iznosu od 2.561,73 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, uz potraživanje troškova postupka sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate.
4. U podnesku od 11. rujna 2025. tuženik ističe kako je tužbeni zahtjev nepodoban za raspravljanje jer je tužiteljica tužila po više osnova, a sva potraživanja (iako je vještak izvršio izračun za svaki od osnova i prikazao ga u odvojenim tablicama) po svim osnovama postavila je u jednoj ukupnoj cifri, te je za svaki mjesec zbrajala potraživanja po svim osnovama pa predlaže odbaciti tužbu, a za slučaj da sud ne odbaci tužbu, to se izričito protivi povlačenju dijela tužbenog zahtjeva, jer tužiteljica više ne potražuje isplatu od 18,00 eura za svaki mjesec niti zakonske zatezne kamate koje na iznos od 18,00 eura teku svaki mjesec pa tužitelj ukupno povlači 540,00 + zz kamate + 96,92 eura + zz kamate, ukupno povlači dio osnova i dio visine za 639,92 eura + zz kamate čemu se tuženik izričito protivi.
5. Tijekom postupka sud je proveo dokaze pregledom obračunskih platnih lista, plana rada i evidencije o radnom vremenu, financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem po Centru za vještačenja d.o.o., a po stalnom sudskom vještaku za financije Ines Lozić, od 21. kolovoza 2025. pa je na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza, kao i na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka donio odluku kao u izreci iz sljedećih razloga.
6. Neprijeporno je između parničnih stranaka da je tužiteljica u utuženom razdoblju radila kod tuženika na Zavodu za rehabilitaciju, fizikalnu medicinu i reumatologiju.
7. Prijeporna je između parničnih stranaka osnovanost i visina tužbenog zahtjeva.
8. Ovaj sud smatra tužbeni u pretežitom dijelu osnovanim.
9. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu razlike manje isplaćene plaće s osnove neisplaćenog dodatka za prekovremeni rad za rad noću, subotom i nedjeljom, u drugoj smjeni, te blagdanom temeljem odredbi čl. 49. KU/18, dodatka za otežane uvjete rada temeljem odredbe čl. 55. KU/18, dodatka za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi temeljem odredbe čl. 58. KU, te za isplatu razlike naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i bolovanja, a sve zbog pogrešnog načina obračuna naknade plaće za godišnji odmor i bolovanje. za druga primanja u novcu i naravi koji predstavljaju naknadu za rad, te za isplatu razlike naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i bolovanja, a sve zbog pogrešnog načina obračuna naknade plaće za godišnji odmor i bolovanje, kao i naknade koju tužitelj ima sukladno odredbama ZR- a i TKU-a.
10. Vještačenjem po Centru za vještačenja d.o.o., a po stalnom sudskom vještaku za područje ekonomije, grane financije, računovodstvo i porezi i područje procjene vrijednosti u ekonomiji od 21. kolovoza 2025. utvrđeno je kako je, a pod pretpostavkom da tužiteljici pripada pravo na potraživanje po osnovi razlike neisplaćene naknade plaće za godišnji odmor i bolovanje koja proizlazi iz neobračunatih dodataka na sate prekovremenog rada, za razdoblje od 1. 4. 2018. do 31. 3. 2020. godine, manje obračunati iznos naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad, koji proizlazi iz neobračunatih dodataka na sate prekovremenog rada, iznosi 0,30 EUR (Tabela 6. stupac ‘2’). Pod pretpostavkom da tužiteljici za razdoblje od 1. 4. 2020. do 30. 9. 2024. godine pripada dodatak za posebne uvjete rada od 17% i dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi od 8%, potraživanje po osnovi dodataka za posebne uvjete rada iznosi 2.216,78 EUR (Tabela 6. stupac ‘3’), potraživanje po osnovi dodataka za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iznosi 0,00 EUR (Tabela 6. stupac ‘4’), manje obračunati iznos naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad iznosi 344,65 EUR (Tabela 6. stupac ‘5’), što ukupno iznosi 2.561,43 EUR (Tabela 6. stupac ‘6’).
10.1. Na nalaz i mišljenje Centra za vještačenje d.o.o. ni tužiteljica ni tuženik nisu imali primjedbi pa sud vještačenje Centra za vještačenje d.o.o. kao stručno, objektivno i jasno obrazloženo, te dano u skladu s pravilima struke u cijelosti prihvaća.
11. Nakon provedenog vještačenja, tužiteljica potražuje od tuženika isplatu iznosa od 0,30 eura na ime manje obračunatog iznosa naknade plaće iz neobračunatih dodataka na sate prekovremenog rada za razdoblje od 1. 4. 2018. do 31. 3. 2020., te isplatu iznosa od 2.561,65 eura (od čega iznos od 2.216,78 eura na ime dodataka za posebne uvjete rada i iznos od 344,65 eura na ime manje obračunatih iznosa naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad) za razdoblje od 1. 4. 2020. do 30. 9. 2024., odnosno sveukupno iznos od 2.561,73 eura.
11.1. Dakle, tužiteljica tim podneskom, a sukladno provedenom vještačenju, povećala je tužbeni zahtjev na način da umjesto iznosa od 1.404,00 eura (s osnova dodataka za rad noću, subotom i nedjeljom, u drugoj smjeni i blagdanom za sve odrađene sate rada, dodatka za otežane uvjete rada za sve odrađene sate, dodatka za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi za sve dorađene sate, sva druga primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad, te naknade za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i bolovanja), potražuje od tuženika isplatu iznosa od 2.561,73 eura (a s osnova dodataka za posebne uvjete rada i naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora i bolovanja koja proizlaze iz neobračunatih dodataka na sate prekovremenog rada i koji proizlaze temeljem prosječne mjesečne plaće obračunate i isplaćene u prethodna tri mjeseca prije mjeseca obračuna za obračun naknade za godišnji odmor i bolovanje, te naknadu plaće za godišnji odmor i bolovanje koja je nastala zbog pogrešnog načina obračuna u odnosu na tromjesečni prosjek plaće).
12. Odredba čl. 45. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine broj 29/2018, 16/19, 35/19, 78/19, 92/19, 56/20, 3/23; dalje: KU) propisuje da plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću (stavak 1.), da osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5 % za svaku navršenu godinu radnog staža (stavak 2.), te da su dodaci na plaću: stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaća (stavak 3.).
13. Prema odredbi članka 49. st. 1 KU/2018 osnovna plaća radnika uvećat će se:– za rad noću 40%, – za rad subotom 25 %, – za rad nedjeljom 35 %, – za prekovremeni rad 50%,– za rad u drugoj smjeni 10%, ako radnik radi u smjenskom radu ili u turnusima. St.9.istog članka određeno je da se prekovremenim radom smatra svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rada, kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati, te da redovni mjesečni fond radnih sati su sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu na bazi 40-satnog radnog tjedna. Mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana u tekućem mjesecu s 8 sati (st.10.), a poslodavac je obvezan svakom radniku platiti prekovremeni rad (st.11.)
14. Člankom 55. st. 1. i 2. KU/2018 određeno je da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada, pripada pravo na dodatak na plaću, a u stavku 2. tog članka navedena su radna mjesta za koja se uvećava osnovna plaća radnicima koji rade na tim radnim mjestima (Popis radnih mjesta i poslova zdravstvenih i nezdravstvenih radnika koji imaju pravo na dodatak).
15. Dakle, gore navedena odredba čl. 49. stavka 1. KU 29/2018 propisuje na koji se način obračunava naknada za prekovremeni rad – tako da se za 50 % uvećava osnovna plaća. Iz citirane odredbe ne proizlazi da radniku, koji radi na radnom mjestu s otežanim uvjetima rada, kao što je slučaj i s tužiteljicom, ne bi pripadalo pravo na uvećanje plaće iz članka 55. KU /2018 na one sate koji su ostvareni kao prekovremeni. Isključenje prava na uvećanje osnovne plaće temeljem odredbe članka 55. KU/2018 i na sate ostvarene u prekovremenom radu ne proizlazi ni iz jedne druge odredbe navedenog kolektivnog ugovora.
15.1. Naime, isplata dodatka za prekovremeni rad, ne isključuje pravo tužiteljice na isplatu dodataka po osnovama čl. 55. KU/2018, budući da tužiteljica i kad radi prekovremeno, također radi u svojstvu radnika koji radi u otežanim, posebnim uvjetima rada u smislu odredbe čl. 55. KU/2018. Tužiteljici pripada pravo na dodatak na plaću za posebne uvjete rada neovisno o tome je li rad ostvaren u redovnom radnom vremenu ili kao prekovremeni rad, jer ukoliko postoje otežani uvjeti rada tada oni postoje i pri redovnom i pri prekovremenom radu. Stoga, tužiteljica ima pravo na isplatu tih dodataka po osnovu čl. 55. KU/2018, zajedno s dodatkom za prekovremeni rad.
15.2. Ovo pravo tužiteljice je utvrđeno i KU i čl. 94. Zakona o radu ("Narodne novine" br. 93/14, 127/17, 98/19; dalje ZR) kojom je propisano da za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji zakonom određeno da se ne radi, radnik ima pravo na povećanu plaću. Kod toga valja naglasiti da je osnovna plaća prema KU umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je radnik raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5 % za svaku navršenu godinu radnog staža. Dodaci na osnovnu plaću su stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, te dodaci i uvećanja plaće. Stoga, po mišljenju ovoga suda, utuženi dodaci tužiteljici pripadaju za efektivno odrađene sate rada, bilo kao sate redovnog mjesečnog fonda radnih sati, bilo kao prekovremene sate.
16. Također, tužiteljica potražuje naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i zbog privremene nesposobnosti za rad (bolovanje), u smislu odredbi čl. 34 KU/2018, te čl. 58. TKU-a, a koji zahtjevi su također osnovani.
17. Naime, Zakon o radu u čl. 81. propisuje da za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca.
18. Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja u čl. 34. navodi da za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radniku pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije.
19. Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne novine broj 141/12, 24/17, 128/2017, 47/2018, 123/2019, 66/2020) u čl. 59., odnosno 58. određuje da ako je zaposlenik odsutan s rada zbog bolovanja do 42 dana istom pripada naknada plaće u visini 85% od njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započelo bolovanje.
19.1. Od 1. svibnja 2022. godine Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne novine broj 56/2022) u čl. 57. navodi da ako je zaposlenik odsutan s rada zbog bolovanja do 42 dana, pripada mu naknada plaće u visini 85% njegove plaće kao da je radio u redovnom radnom vremenu ili u visini 85% njegove prosječne mjesečne plaće ostvarene u tri mjeseca neposredno prije mjeseca u kojemu je započeto bolovanje (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad) ako je to povoljnije za zaposlenika, odnosno ako je u tri mjeseca koja prethode mjesecu u kojemu je započeto bolovanje zaposlenik za dio razdoblja ili za cijelo razdoblje ostvario pravo na naknadu plaće, tada mu se za to vrijeme obračunava naknada plaće u visini kao da je radio u redovnom radnom vremenu i kao takva se uračunava u prosjek.
20. Imajući u vidu prednje, valjalo je prihvatiti tužbeni zahtjev tužiteljice na isplatu ukupnog iznosa od 2.561,43 eura (po osnovu dodataka za posebne uvjete rada iznos od 2.216,78 eura /kako proizlazi iz Tabele 6. stupac 3. vještačenja Centra za vještačenja d.o.o./ i naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad iznos od 344,65 eura /kako proizlazi iz Tabele 6. stupac 5. vještačenja Centra za vještačenja d.o.o./) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, sukladno odredbi čl. 29. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22) koje teku od dospijeća svakog pojedinačnog mjesečnog iznosa, petnaestog dana u mjesecu za protekli mjesec pa do isplate (čl. 92. st. 3. ZR/14), koje kamate se ne dosuđuju na pripadajući iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak koji je sadržan u bruto iznosu temeljem odredbe čl. 45. st.1. i 2. Zakona o porezu na dohodak, kako je to tužiteljica pravilno i zatražila tužbenim zahtjevom, dok je za više zatraženo, za iznos od 0,30 eura sa zakonskim zateznim kamatama na taj iznos, tužiteljica odbijena u svom zahtjevu, a kao u točki I izreke presude.
21. Naime, tuženik je istakao kako je sklopljen sporazum između stranaka o isplati razlike iznosa uvećanja plaće za prekovremeni rad, a kojim je ugovorena isplata dugovanja prema tužiteljici koja je predmet tužbe. Sporazumom od 25. 3. 2022. i to čl. 2. Zdravstvena ustanova se obvezala tužiteljici isplatiti razliku iznosa uvećanja plaće za sate odrađene u prekovremenom radu do 31. 3. 2020. (s osnova posebnih uvjeta rada, iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi, znanstveni stupanj magistra znanosti/znanstveni stupanj doktora znanosti) u ukupnom iznosu od 510,96 kuna. U čl. 3. sporazuma stranke su ugovorile kako primitkom iznosa iz članka 2. stavka 2. ovoga Sporazuma radnik izričito izjavljuje da nema daljnjih potraživanja vezanih uz isplatu razlike plaće i razlike naknade plaće za prekovremeni rad, kao i da nema daljnjih potraživanja od Zdravstvene ustanove s osnova glavnice i zateznih kamata vezanih uz isplatu utvrđenu sukladno članku 2. stavku 1. ovoga Sporazuma.
21.1. Kako je tužiteljica tim sporazumom u cijelosti podmirena u svom zahtjevu glede traženja isplate razlike plaće (a s osnova navedenih u čl. 1. sporazuma), tako i glede potraživanja po osnovi razlike neisplaćene naknade plaće za godišnji odmor i bolovanje koja proizlazi iz neobračunatih dodataka na prekovremeni rad, to se ukazuje neosnovanim potraživanje tužiteljice za iznos od 0,30 eura s osnova neisplaćene naknade plaće za godišnji odmor i privremene nesposobnosti za rad koji proizlazi iz neobračunatih dodataka na sate prekovremenog rada za razdoblje 1. 4. 2018. do 31. 3. 2020.
22. Tuženik je u podnesku od 11. 9. 2025. istakao kako je neosnovano tužiteljičino zbrajanje iznosa po raznim osnovama i postavljanje potraživanja ukupno po svim osnovama za pojedini mjesec, međutim, za navesti je kako je tužiteljica postavila tužbeni zahtjev sukladno provedenom vještačenju vještaka financijske struke u ukupnom iznosu i nije trebala razdvajati iznose po svim osnovama posebice.
22.1. Nadalje, tuženik ističe kako je tužiteljica podneskom od 16. 9. 2025. povukla dio tužbenog zahtjeva, povukla dio osnova i dio visine za 636,92 eura, kojem djelomičnom povlačenju se tuženik izričito protivi.
22.2. Naime, smanjenje tužbenog zahtjeva smatra se djelomičnim povlačenjem tužbe (tako i VSRH na sjednici Građanskog odjela održanoj 26. travnja 2021., broj Su- IV- 16/2021-8).
22.3. Prema odredbi čl. 193. st. 2. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96,08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) tužba se može povući i nakon upuštanja tuženika u raspravljanje o glavnoj stvari, ali samo ako tuženik na to pristane.
22.4. Međutim, u konkretnom slučaju nije došlo do povlačenja dijela tužbenog zahtjeva, odnosno smanjenja tužbenog zahtjeva, već je došlo do povećanja tužbenog zahtjeva, s time da tužiteljica više ne potražuje naknadu s osnova dodataka za prekovremeni rad noću, subotom, nedjeljom, u drugoj smjerni, te blagdanom, ni dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, koju preinaku tužbenog zahtjeva je sud dopustio.
23. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 5. i čl. 155. ZPP-a, te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine“ br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 i 138/23; dalje Tarifa) pa tužiteljici koja u neznatnom dijelu nije uspjela, za koji dio nije ni nastao poseban trošak, dosuđen je trošak u cijelosti i to: za sastav tužbe 100 bodova, za sastav podneska od 23. kolovoza i 2. rujna 2024., 29. kolovoza 2025. po 100 bodova, za zastupanje na ročištima od 6. rujna i 2. prosinca 2024., 11. lipnja i 26. rujna 2025. po 100 bodova, za pristup ročištu za objavu i uručenje presude 50 bodova, što pomnoženo s vrijednošću boda od 2,00 eura iznosi 1.700,00 eura, na ime PDV-a iznos od 425,00 eura, te na ime troškova financijskog vještačenja iznos od 265,45 eura, ukupno iznos od 2.390,49 eura, a koji trošak će se isplatiti na žiro račun punomoćnika tužiteljice, s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom počevši od 20. listopada 2025., kao dana presuđenja, do isplate. Tužiteljici nisu priznati troškovi sastava podneska od 16. 9. 2024. kojim tužiteljica postavlja tužbeni zahtjev, budući da je tužiteljica već u tužbi trebala postaviti određeni tužbeni zahtjev, kako ni troškovi sastava podneska- požurnice od 12. kolovoza 2025., jer isti nije nužan ni potreban.
22.1. Naime, prema odredbi čl. 94. st.1. ZPP-a opseg punomoći određuje stranka, a u smislu odredbe čl. 95. st. 1. toč. 3. ZPP-a punomoćnik poduzima sve radnje za zastupanog pa je tako ovlašten od protivne stranke primati dosuđene troškove u ime i za račun zastupanog. Radi se o ovlaštenju propisanom u zakonu.
22.2. U punomoći od 23. siječnja 2023. stranka (tužiteljica) je izričito ovlastila punomoćnika da prima novčane tražbine (prima novac i novčane vrijednosti i o tome izdaje potvrde), dakle i dosuđene troškove parničnog postupka na svoj račun, što je tužiteljica potvrdila i u svom iskazu danom na ročištu od 11. lipnja 2025., radi čega se ukazuju neutemeljenim prigovori tuženika kako punomoćnik tužiteljice nema zakonsku osnovu za primanje dosuđenih troškova na broj svog računa.
U Splitu 20. listopada 2025.
Sutkinja
Katica Bojčić Vidović
NAPUTAK O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi nadležnom Županijskom sudu, putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke.
DNA: - pun. tužiteljice
- tuženiku