REPUBLIKA HRVATSKA
Općinski prekršajni sud u Zagrebu
Poslovni broj: PP-7602/2025-18
[adresa]
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski prekršajni sud u Zagrebu, po sutkinji Katarini Jurišić, uz sudjelovanje Ivane Kraljić kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenika OO zbog prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj 5/1990., 30/1990., 47/1990., 29/1994., 114/2022. i 47/2023.), povodom optužnog prijedloga Policijske uprave zagrebačke, VIII policijske postaje Zagreb, oznake KLASA: 211-07/25-5/7101, URBROJ: 511-19-34-25-1 od 13. svibnja 2025., nakon glavne i javne rasprave održane 17. listopada 2025. u nazočnosti okrivljenika, 20. listopada 2025. javno je objavio i
p r e s u d i o j e
I okrivljenik OO, sin O i Č rođene K, rođen **.**.1979. u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], državljanin RH, s prebivalištem u [adresa], SSS, zaposlen kao zaštitar, s mjesečnim primanjima od oko 700,00 eura, razveden, otac jednog djeteta, lošeg imovnog stanja, prekršajno kažnjavan, ne vodi se postupak za koji drugi prekršaj ili kazneno djelo
k r i v j e
što je 16. veljače 2025. u 01,00 sati u Zagrebu, Trnjanska cesta 5, u pretprostoru noćnog kluba „Peti kupe“ narušavao javni red i mir na način da je prišao do ČO koji se tamo nalazio s djevojkom KO te ga objema rukama uhvatio za vrat i prislonio uz zid, nakon čega je ponovno oko 02,10 sati prišao ČO i objema rukama ga odgurnuo uslijed čega je isti pao na tlo, gdje ga je udarao rukama po tijelu,
čime je počinio prekršaj iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj 5/1990., 30/1990., 47/1990., 29/1994., 114/2022. i 47/2023.),
pa mu se na osnovi citiranog propisa
izriče
NOVČANA KAZNA U IZNOSU OD 300,00 (tri stotine) eura.
Temeljem odredbe članka 33. stavka 11. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/2007., 39/2013., 157/2013., 110/2015., 70/2017., 118/2018. i 114/2022.) okrivljenik je obavezan platiti novčanu kaznu u korist Državnog proračuna na račun naveden u priloženom predlošku uplatnice, u roku od 15 dana po pravomoćnosti ove presude jer će se u protivnom postupiti po odredbama članka 34. Prekršajnog zakona.
Ako okrivljenik u roku koji mu je određen za plaćanje novčane kazne uplati dvije trećine izrečene novčane kazne u korist Državnog proračuna prema priloženom predlošku uplatnice, smatrat će se da je novčana kazna u cijelosti uplaćena.
II Temeljem odredbe članka 139. stavka 3., u svezi članka 138. stavka 2. točke 3. Prekršajnog zakona okrivljenik je obvezan naknaditi troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 20,00 (dvadeset) eura u korist Državnog proračuna na račun naveden u priloženom predlošku uplatnice u roku od 15 dana po pravomoćnosti presude jer će se u protivnom postupiti po odredbama članka 152. stavka 4. i 11. Prekršajnog zakona.
O b r a z l o ž e n j e
1. Policijska uprava zagrebačka, VIII policijska postaja Zagreb, pod oznakom:
KLASA: 211-07/25-5/7101, URBROJ: 511-19-34-25-1 od 13. svibnja 2025., podnijela je optužni prijedlog protiv okrivljenika zbog djela prekršaja činjenično i pravno opisanog u izreci ove presude.
2. Okrivljenik je u svojoj obrani naveo da je 16. veljače 2025. oko 01,00 sati u Zagrebu, Trnjanska cesta 5, u noćnom klubu Peti kupe radio kao zaštitar, ali je u cijelosti osporio da bi predmetnog ČO napao kako mu se to stavlja na teret. Naveo je da su ČO i njegova djevojka djelovali prilično alkoholizirano ili možda čak i pod utjecajem nekih opijata i da su u pretprostoru ispred kluba bili u nekoj raspravi s kolegama zaštitarima, pri čemu, zapravo, nisu htjeli poslušati njihove naredbe. Napomenuo je da predmetni klub ima prostor za pušače i nepušače, a da su se oni u konkretnom slučaju nalazili ispred kluba, pri čemu oni goste pozivaju da uđu u klub zbog buke koja se stvara i smeta okolnim susjedima pa zbog toga dolazi do policijskih intervencija. Naveo je da se tada samo uključio u razgovor i istog upozorio i da s njim nije bio apsolutno ni u kakvom fizičkom kontaktu. Izjavio je da su potpuno netočni navodi da bi istoga uhvatio rukama za vrat i prislonio na zid. Nadalje je naveo da je on nakon nekog vremena, oko 02,10 sati, ponovo bio ispred kluba i da je tada taj ČO njega gledao i da ga je on samo pitao u čemu je problem. Dodao je da se isti za vrijeme dok je s njim razgovarao uslijed svog stanja spotaknuo i pao na tlo i da mu je on zapravo samo pomogao da ustane. Istaknuo je da je potpuno netočan navod da bi istoga gurnuo i da bi on uslijed toga pao, kao i navod da bi ga udarao rukama i nogama po tijelu. Također je napomenuo da je djevojka koja je bila s njim bila izrazito verbalno agresivna i bezobrazna na način da se derala na sve njih zaštitare i njemu sugerirala kako da se ponaša i da smatra da je cijeli sukob zapravo izazvala ona. Još jednom je ponovio da tom zgodom predmetnog ČO nije napao ni verbalno ni fizički i da u cijelosti osporava sve navode iz optuženja.
3. U dokaznom postupku ispitani su svjedoci ŽO, ČO, KO, OOB i IO.
3.1. Svjedok ŽO je iskazao da se 16. veljače 2025. u noćnim satima, time da se nije mogao točno očitovati koliko je bilo sati, u svojstvu gosta nalazio u noćnom klubu Peti kupe u Zagrebu, Trnjanska cesta 5, time da misli da je svakako bilo iza ponoći. Napomenuo je da je sa svojim prijateljima bio neposredno kod ulaza, a da je zapravo događanje koje je predmet ovog postupka bilo u dvorištu ispred samoga kluba. S obzirom na to da je sjedio kraj ulaza, imao je pogled na to dvorište kluba i vidio je da dolazi jedna skupina od između pet do sedam mladih ljudi, djevojaka i dečki, koji su djelovali po svom ponašanju kao da su pod utjecajem nekih opijata, odnosno alkohola ili droga. Svi skupa su odmah pristupili prilično agresivno, pri čemu su se neki od njih obratili njemu i on ih je uputio na zaštitare koji su se tamo nalazili, a među kojima je bio i okrivljenik, kojega inače poznaje. Naveo je da su oni tamo nešto pričali sa zaštitarima i da su neki od njih prilikom osobne pretrage pravili probleme, odnosno odbijali suradnju. Nekolicina ljudi iz te skupine je ušla u klub, dok ih je nekolicina ostala sjediti u tom dvorištu, ali dalje od samog ulaza. Naveo je da je on nakon toga otišao sa svojim prijateljima u unutrašnjost kluba i da je nakon nekog kraćeg vremena išao u WC koji se nalazi desno od ulaza i da je tamo vidio da je na ulazu neka gužva, odnosno veći broj ljudi. Obratio se okrivljeniku, kojega zna, onako, u šali rekavši: „Što, opet pizdarije?ˮ te je naveo da ne zna tko je od tih ljudi bio kod ulaza jer ih on nije zapamtio. Nakon toga se vratio u prostor kluba i nakon nekog vremena je čuo od osoblja i gostiju kako spominju da je vani neka „pizdarijaˮ pa je i on izišao van. Osim njega izišla su i dvojica njegovih prijatelja te je vidio da je bilo nekog naguravanja između nekih osoba i zaštitara, time da se nije mogao očitovati o identitetu tih osoba. Naveo je da se sjeća da je okrivljenik rekao da opet isti ljudi rade „pizdarijeˮ, time da nije vidio da bi itko bio ozlijeđen ili da bi bio na tlu, odnosno da nije vidio nikakav direktni fizički sukob osim naguravanja. Dodao je da se sve to odvijalo na samom ulazu u klub i da je nakon toga doista došla policija, a i hitna medicinska pomoć, time da on ne zna kome je pomoć ukazana. Tada je od nazočnih čuo da su neke osobe htjele ući u klub i da je tamo došlo do naguravanja, a napomenuo je da je nekolicina ženskih osoba bila izuzetno bezobrazna i u kontaktu s njim, a i kod ulaza. Nije vidio da bi okrivljenik bilo koga od nazočnih udario ili fizički napadao, osim što je jednog od nazočnih gurnuo. Napomenuo je da se sjeća da je jednog djelatnika policije pitao da što se točno dogodilo i tko je ozlijeđen, na što mu je on rekao da ne zna. Napomenuo je i to da je naknadno ponovo izišao van kada su u tom dvorištu kluba bila dva zaštitara i nekoliko tih osoba, cca osam njih, i da je tada pitao što se dogodilo i da su ga svi počeli potpuno bezrazložno vrijeđati.
3.2. Svjedok ČO je iskazao da je 16. veljače 2025. bio u noćnom klubu Peti kupe u Zagrebu, Trnjanska cesta 5, gdje je zajedno sa svojom djevojkom KO došao negdje oko ponoći i da se sjeća kada je ulazio u klub da ih je na ulazu pregledavao jedan mlađi zaštitar s kojim se on malo i našalio rekavši mu nešto u smislu da baš voli pipati ljude i da se po njegovom izrazu lica vidjelo da baš nije bio za šalu, tako da su produžili u unutrašnjost kluba. Dok su djevojka i on bili na odlasku u unutrašnjost kluba isti je dobacio nešto u smislu da pederčine poput njega vole da ih se pipa, na što oni nisu reagirali, već su otišli u klub. Za nekih sat vremena, oko 01,00 sat, izišli su njih dvoje van zapaliti cigaretu, pri čemu su oboje bili bez jakne, a vrijeme je bilo relativno hladno i prolazeći u prostor ispred kluba vidio je zaštitare koji su stajali s lijeve strane pored grijalice pa ih je pitao smiju li tamo stati dok puše, na što je od jednog od njih dobio vrlo grub odgovor da se miču. To su i učinili i vidjeli su nešto dalje drugu grijalicu pored koje je stajalo pet njima nepoznatih djevojaka s kojima su stali i razgovarali dok su pušili, pri čemu su se iste također žalile na postupanje zaštitara. Nakon kraćeg vremena vraćali su se djevojka i on u klub i prolazeći pored zaštitara onaj koji ih je pregledavao na ulazu je rekao nešto u smislu da samo još jednom čuje da ih spominju, odnosno da o njima pričaju, što je ponovio dvaput, i to je doista zvučalo prijeteće. U tom trenutku dok je on bio u komunikaciji s tim mlađim zaštitarom okrivljenik se doslovno zaletio na njega i rukama ga uhvatio za vrat te ga prislonio uza zid kluba, što ga je strašno iznenadilo i istu radnju je ponovio još jedanput. Napomenuo je da je to naročito uznemirujuće djelovalo na njegovu djevojku i da je on zapravo samo htio smiriti situaciju i vratiti se u klub, ali da je ona inzistirala na tome da nađu tko je nadređen zaštitarima odnosno da je tražila šefa. Osoblje kluba im je reklo da zaštitari nemaju veze s njima, ali se nakon nekog vremena pojavio jedan muškarac bez kose koji je očigledno trebao biti šef, time da isti ništa nije poduzeo nego ih je gurnuo u unutrašnjost kluba i tamo su ostali još nekih sat vremena. Nakon toga, negdje oko 02,00 sati, ponovo su išli pušiti i izišli su bez jakne pa se on vratio natrag, s obzirom na to da je bilo izrazito hladno. Kada je uzeo jaknu i krenuo van, tada ga je opet kod tog ulaza dočekao okrivljenik koji ga je fizički napao tako da se našao na tlu gdje ga je udarao, time da se nije mogao očitovati je li bilo rukama ili nogama, ali je svakako dobio nekoliko udaraca. Napomenuo je da je bio izrazito dezorijentiran tako da se ne može očitovati je li ga isti gurnuo ili ga je udario rukom u tijelo, odnosno da misli da ga je udario negdje u predjelu vrata ili brade i tada je pao. Naveo je da se sjeća da je njegova djevojka vikala, da je nastala jedna opća zbrka, a da mu je potom ukazana i hitna medicinska pomoć zbog zadobivenih ozljeda. Sve to ispričao je i djelatnicima policije, a kada su ga isti vratili u klub kako bi utvrdili identitet okrivljenika njega više tamo nije bilo. Naveo je i to da on zapravo s okrivljenikom kao zaštitarom nije bio ni u kakvoj komunikaciji i da ga je isti zaista, po njegovom mišljenju, neosnovano napao. Napad na njega odvijao se u dvorištu odnosno pretprostoru noćnog kluba „Peti kupeˮ gdje prolaze svi gosti koji idu u klub, zadržavaju se ljudi koji puše, odnosno na mjestu gdje zapravo borave gosti kluba. Napomenuo je da nije bio pod utjecajem alkohola, kao ni njegova djevojka, i da su njih dvoje bili sami, a da djevojke s kojima su pričali doista od ranije nisu poznavali. Također je dodao da su prilikom postupanja policijskih djelatnika pristupile tri djevojke koje su rekle da su voljne svjedočiti o tom napadu.
3.3. Svjedokinja KO je iskazala da se 16. veljače 2025. u noćnim satima nalazila u klubu „Peti kupeˮ u Zagrebu, Trnjanska cesta 5, kada je u 02,25 sati došlo do intervencije policije na njezino traženje. Navela je da je u predmetni klub došla s dečkom ČO, prethodnu večer nešto prije ponoći, i da je već kod samog ulaza u klub zaštitar koji je prema njima postupao izgledao vrlo nervozan i agresivan, odnosno da je Ivana pregledavao kao da je nekakav zločinac i kada je na to upozoren, da se Ivanu obratio rekavši nešto u smislu da pederčine kao on to i zaslužuju. Sve to skupa je bilo izrazito neprimjereno i oni su tada ušli u klub, gdje su negdje oko 01,00 sati izišli van kako bi ČO zapalio cigaretu. Pojasnila je da se kod samog ulaza u klub, u dvorištu, nalazi grijalica sa stalkom za čaše i pepeljarama, i kako je bilo hladno, da su pitali mogu li tamo stati, na što su od strane zaštitara zapravo potjerani odatle, odnosno da su im rekli da ne mogu tamo stajati. Stoga su se pomaknuli i stajali nešto dalje gdje su komentirali s nekim djevojkama što se to događa i kada su krenuli unutra ČO je fizički napadnut od strane okrivljenika na način da ga je isti rukama uhvatio za vrat i prislonio na zid vrlo agresivno, odnosno udario ga rukama. Navela je da je bila izvan sebe i da je bila spremna zvati policiju, ali da se prvo obratila organizatoru tog događanja unutar kluba, koji joj je rekao da oni s tim nemaju ništa. Napomenula je to i da joj je palo na pamet da napuste klub, ali upravo iz razloga da spriječe takve stvari odlučila je da ostanu i da pokušaju stvari razriješiti da se ne bi to ponavljalo drugim ljudima jer je uvjerena da se zaštitari inače tako ponašaju. Nadalje je napomenula da je nazočni okrivljenik nju, nakon što je razgovarala s organizatorom, primio za ruku i gurnuo u unutrašnjost kluba. Nakon nekih sat vremena iza toga ponovo su izlazili van i tada je okrivljenik napao ČO fizički na način da ga je otvorenim dlanom udario u predjelu lica, uslijed čega je on pao na tlo gdje ga je okrivljenik nastavio udarati i tada je ona pozvala policiju, a Ivanu je ukazana i hitna medicinska pomoć. Sjeća se da je jedan čovjek govorio da zašto to radi Ivanu i da je nastala jedna vrlo neugodna situacija. Ona je to i snimala mobitelom, koju snimku je ustupila policiji i kada je okrivljenik vidio da snima, tada se cijela priča promijenila i počeo se prema njoj ljubazno ponašati i čak ju je pitao što se to dogodilo, kao da ne zna. Cijeli događaj odvijao se na samom ulazu u klub, u dvorištu odnosno pretprostoru, gdje se nalazio veći broj ljudi, i kao što je uvodno rekla, to je na nju djelovalo izrazito stresno i zaista se osjećala ugroženo. Za vrijeme iskazivanja svjedokinja je djelovala vrlo uznemireno. Na njen iskaz okrivljenik se očitovao da on s istom nije bio ni u kakvom kontaktu, osim s njezinim dečkom, i da je potpuno netočan navod da bi on istoga udario.
3.4. Svjedokinja OOB je izjavila da je 16. veljače 2025. u 01,00 sat zajedno s prijateljicama bila na izlasku u noćnom klubu „Peti kupeˮ u Zagrebu, Trnjanska cesta 5, gdje su cijelu večer boravile unutar kluba i da su negdje oko 02,00 sati izišle van zapaliti, gdje su stale za jedan barski stol. U jednom trenutku dogodilo se neko komešanje i njihov stol se zaljuljao, a kada se okrenula iza sebe je vidjela kako muškarac u zaštitarskoj odori fizički nasrće na jednog dečka kojega tada nije poznavala, već je kasnije saznala da je riječ o ČO. Napomenula je da lice zaštitara nije dobro vidjela, ali da je vidjela da je riječ o čovjeku bez kose koji po konstituciji odgovara okrivljeniku. Vidjela je da se taj zaštitar doslovno zaletio na tog dečka i da ga je srušio najprije ga odgurujući na zid, a potom na pod i vidjela je da taj dečko drži ruke u obrambenom stavu dok ga je isti udarao rukama. Napomenula je da je to jedina situacija koju je ona vidjela u to vrijeme i da joj je to doista izgledalo kao napad na čovjeka, tako da je odmah rekla da je spremna svjedočiti što se dogodilo. Navela je i to da se zapravo svih detalja događaja ne može ni sjetiti, ali da je svakako to bio jedan iznenadan i jak fizički napad pri čemu je taj napadnuti čovjek pao na pod. To se nakon toga smirilo i to je zapravo sve što je ona vidjela, a sve se događalo ispred samog ulaza u klub, gdje je možda bilo dvadesetak ljudi. Također je napomenula da je uvjerenja da su ti zaštitari pokušali cijelu situaciju na neki način zataškati, s obzirom na to da su kasnije dolazili do njih i raspitivali se što se dogodilo, time da više nisu bili u zaštitarskoj odori, tako da je stekla dojam da su se presvukli i pokušali od njih izvući neke informacije. Na iskaz njen iskaz okrivljenik je stavio primjedbu da zaštitari sukladno zakonu ne smiju za vrijeme službe vršiti presvlačenje i da on predmetnog ČO nije udario jer je isti sam pao. Na poseban upit sutkinje je odgovorila da ČO po njenom opažanju nije djelovao alkoholizirano i da je osobno vidjela trenutak kada ga je zaštitar udario, odnosno srušio na tlo.
3.5. Svjedokinja IO je iskazala da se 16. veljače 2025. u noćnim satima, time da se doista nije mogla očitovati o točnom vremenu, s prijateljicama nalazila u Zagrebu, Trnjanska cesta 5, u pretprostoru noćnog kluba „Peti kupeˮ, gdje su stajale za vanjskim stolom i pušile. U jednom trenutku pozornost im je privukla nastala buka i kada je pogledala vidjela je da je zaštitar jednog dečka gurao, odnosno gurnuo ga u zid, a potom srušio na pod. S istim je bila još jedna osoba, a i one su se pridružile i reagirale su, tako da je napad prestao i potom je pozvana policija. Napomenula je da nije vidjela što je prethodilo napadu niti je vidjela da bi zaštitar tog dečka udarao dok je bio na podu, ali da je svakako vidjela da ga je gurnuo i srušio na pod. Događaj se odvijao u pretprostoru toga kluba, što je u naravi dvorište, i osim njezinog društva tamo je bilo još nekoliko osoba i zaštitari. Kada su prišle tom dečku, isti je djelovao prilično iznenađen i šokiran i rekao je da su mu slomljene naočale, time da ona nije vidjela da bi imao neke vidljive ozljede. Na poseban upit sutkinje svjedokinja je odgovorila da ne može sa stopostotnom sigurnošću reći da je tada nazočni zaštitar upravo ta osoba koja je kritičnom zgodom napala toga gosta jer su joj svi slični, ali dadopušta mogućnost da je to ista osoba.
3.6. U tijeku postupka provedeno je suočenje između okrivljenika i svjedoka ČO prilikom kojeg je okrivljenik izjavio da u predmetnom klubu nikada nije bilo incidenata dok svjedok nije došao i da je do incidenta zapravo došlo zato što isti nije htio slušati jer su ga upozoravali da se makne u unutrašnjost kluba, s obzirom na to da je politika kluba takva da se osobe ne zadržavaju vani zbog buke. Naveo je da svjedoka nije udario nego da ga je samo malo odgurnuo prema unutrašnjosti kluba da se makne, dok su sve ostalo neistine. Svjedok ČO je izjavio kako izričito tvrdi da ga je okrivljenik fizički napao, i to dva puta, pri čemu ga je prvi put uhvatio rukama za vrat i prislonio uza zid, što je zapravo bio udarac u vrat, a da ga je drugi put srušio na tlo udarcem, gdje ga je udarao, zbog čega mu je ukazana i liječnička pomoć. Naveo je da smatra da nije bilo nikakvog opravdanja za primjenu sile, koju zaštitar ni ne smije primjenjivati, i da nije bilo riječi o tome da ga nisu slušali, već da je isti, kao i njegove kolege, bio izrazito agresivan. Na navedeno se okrivljenik očitovao da bi isti svakako, da ga je on udarao tako kako iskazuje, zadobio teže fizičke ozljede, pri čemu je okrivljenik prilikom suočenja u više navrata povisivao ton, na što je upozoravan od strane suda.
3.7. Sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u bolničku prijavu izdanu od KBC Sestre Milosrdnice 16. veljače 2025. na ime ČO, iz koje je vidljivo da je isti toga dana u 03,18 sati dopraćen od strane hitne medicinske pomoći u istu ustanovu, gdje mu je ukazana liječnička pomoć zbog zadobivene lake tjelesne ozljede u vidu površinske ozljede glave.
3.8. Isto tako, izvršen je uvid u izvadak iz prekršajne evidencije Ministarstva pravosuđa RH od 4. lipnja 2025. iz kojeg je vidljivo da okrivljenik nije prekršajno kažnjavan.
4. U završnoj riječi okrivljenik je izjavio da i dalje ostaje kod svoje obrane i da se ne smatra krivim te da smatra da su se stekli uvjeti da ga se oslobodi optužbe, tim više što su ispitani svjedoci iskazivali različito, odnosno da im iskazi nisu podudarni.
5. Na temelju rezultata provedenog postupka, cijeneći obranu okrivljenika i iskaze ispitanih svjedoka, zasebno i u međusobnoj povezanosti, kao i provedeno suočenje između okrivljenika i svjedoka ČO te izvršenim uvidom u bolničku prijavu za ČO i optužni prijedlog, sud smatra dokazanim da je okrivljenik svojim ponašanjem kritične zgode narušavao javni red i mir i time počinio djelo prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.
5.1. Do ovakvog zaključka sud je došao poklanjajući u potpunosti vjeru iskazima ispitanih svjedoka, čiji su iskazi po ocjeni ovog suda uvjerljivi i detaljni te u bitnom međusobno podudarni te cijeneći da iz priložene bolničke prijave proizlazi da je ČO neposredno nakon kritičnog događaja ukazana liječnička pomoć zbog zadobivene lake tjelesne ozljede.
5.2. Naime, ispitani svjedok ČO iskazivao je vrlo uvjerljivo i detaljno navodeći da je kritičnom zgodom u dva navrata bezrazložno napadnut od strane okrivljenika koji je bio zaštitar, kod ulaza u noćni klub, pri čemu ga je isti prvi put uhvatio rukama za vrat i gurnuo u zid, a drugi put ga je odgurnuo tako da je pao na tlo i nastavio ga udarati na način da mu je zadao nekoliko udaraca i zbog zadobivenih ozljeda mu je ukazana liječnička pomoć.
5.3. Isto tako, i svjedokinja KO je iskazivala vrlo okolnosno i uvjerljivo navodeći da je tom zgodom bila u navedenom noćnom klubu gdje je okrivljenik bio zaštitar i da je isti u da navrata fizički napao njezinog dečka ČO u prostoru ispred kluba. Navela je da je okrivljenik prvi put napao ČO tako da ga je rukama uhvatio za vrat i prislonio na zid vrlo agresivno, dok ga je drugi put udario u predjelu lica tako da je isti pao i dok je bio na tlu da ga je nastavio udarati, tako da je istom zbog zadobivenih ozljeda ukazana liječnička pomoć.
5.4. Prema iskazima svjedokinja OOB i IO, koje su bile neposredni očevidci događaja, a koje su također iskazivale vrlo uvjerljivo, proizlazi da je ČO kojeg od prije nisu poznavale tada ispred noćnog kluba napadnut od strane okrivljenika koji je tamo radio kao zaštitar. Svjedokinja OOB je iskazala da je vidjela kada se okrivljenik zaletio prema ČO i srušio ga odgurujući ga, uslijed čega je isti pao na tlo i da je vidjela da isti drži ruke u obrambenom stavu dok ga je okrivljenik udarao rukama. Također je navela da je to bio iznenadan i jak fizički napad, pri čemu je ČO pao na pod. Prema iskazu svjedokinje IO proizlazi da je ona vidjela da je okrivljenik ČO gurao i srušio ga na pod, time da nije vidjela što je prethodilo napadu niti je vidjela da bi okrivljenik istoga udarao dok je bio na tlu.
5.5. Prema iskazu svih ispitanih svjedoka proizlazi da se predmetni događaj odvijao ispred noćnog kluba gdje se ljudi zadržavaju i puše i gdje prolaze gosti koji ulaze u klub, a gdje se nalazio veći broj ljudi. Prema priloženoj bolničkoj prijavi nesporno je vidljivo da je ČO tada zadobio laku tjelesnu ozljedu, a da mu je hitna medicinska pomoć ukazana neposredno nakon događaja.
6. Odredbom članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira propisano je da će se novčanom kaznom kazniti za prekršaj onaj tko se na javnom mjestu tuče, svađa, viče ili na drugi način remeti javni red i mir. Sukladno navedenom radnja izvršenja prekršaja se sastoji od poduzimanja bilo kojeg ponašanja koje možemo ocijeniti kao nepristojno, a koje je svojom kvalitetom ekvivalentno radnjama koje su primjerice navedene: tuča, svađa, vika.
6.1. Slijedom navedenog, cijeneći iskaze ispitanih svjedoka objektivnim i istinitim, kao i činjenicu da je ČO tom zgodom zadobio tjelesne ozljede zbog kojih mu je ukazana liječnička pomoć, sud smatra nedvojbeno utvrđenim da je okrivljenik kritičnom zgodom fizičkim napadom na ČO u pretprostoru noćnog kluba odnosno ispred istog, koje mjesto po svojoj funkciji predstavlja bezuvjetno javno mjesto i gdje se nalazilo više ljudi, narušavao javni red i mir i tako ostvario bitna obilježja djela prekršaja koje mu se stavlja na teret.
6.2. Stoga sud nije prihvatio obranu okrivljenika cijeneći je neuvjerljivom i usmjerenom na izbjegavanje prekršajne odgovornosti, već je odlučio kao u izreci ove presude. Iskaz svjedoka ŽO sud je ocijenio irelevantnim u odnosu na utvrđenu odgovornost okrivljenika cijeneći da iz iskaza istog svjedoka proizlazi da je on samo vidio neku gužvu i naguravanje između zaštitara i nekih osoba o čijem se identitetu nije mogao očitovati. U tijeku postupka nije ispitana predložena svjedokinja BO, budući da sud smatra da provođenje istog dokaza nije potrebno jer je činjenično stanje u potpunosti utvrđeno na temelju rezultata provedenog dokaznog postupka te cijeneći da bi se daljnjim pozivanjem iste svjedokinje odugovlačio postupak i stvarali nepotrebni troškovi.
7. Kod odmjeravanja kazne uzete su u obzir sve okolnosti koje utječu na vrstu i visinu kazne (članak 36. stavak 2. Prekršajnog zakona) pri čemu je sud okrivljeniku kao olakotno cijenio dosadašnju nekažnjavanost, dok otegotne okolnosti koje bi utjecale da kazna bude stroža nisu utvrđene.
7.1. Pri tome je sud uvjerenja da je izrečena novčana kazna primjerena težini počinjenog prekršaja i stupnju prekršajne odgovornosti okrivljenika, kao i njegovim osobnim prilikama, a cijeneći da će se izrečenom novčanom kaznom u konkretnom slučaju u potpunosti postići svrha kažnjavanja.
7.2. Sukladno odredbi članka 152. stavak 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/2007., 39/2013., 157/2013., 110/2015., 70/2017.,118/2018. i 114/2022.), ako okrivljenik u roku ostavljenom za plaćanje novčane kazne uplati dvije trećine izrečene novčane kazne, ista će se smatrati plaćenom u cjelini.
8. Sud je prema činjeničnom stanju utvrđenom u postupku pročistio i precizirao činjenični opis djela prekršaja ispustivši dio na način da je smanjio činjenični opis, ne dirajući pri tom u identitet samog djela jer su činjenice koje su u postupku nesporno utvrđene dovoljne da u ponašanju okrivljenika bude ostvareno zakonsko biće prekršaja koji mu je stavljen na teret. Naime, prema navodima iz optuženja okrivljeniku se, između ostalog, stavlja na teret da je ČO dok se isti nalazio na tlu udarao rukama i nogama po tijelu. Sud okrivljenika nije teretio da bi istog udarao nogama, budući da je prema rezultatima provedenog postupka utvrđeno da ga je udarao rukama. Stoga je sud u tom dijelu činjenični opis izmijenio na način da je okrivljenik oglašen krivim da je ČO dok se isti nalazio na tlu udarao rukama, ne dirajući time u objektivni identitet optužbe, budući da je smisao fizičkog napada u kontekstu narušavanja javnog reda i mira identičan.
9. Trošak prekršajnog postupka određen je u paušalnom iznosu koji se smatra primjerenim s obzirom na trajanje i složenost postupka te imovno stanje okrivljenika.
U Zagrebu 20. listopada 2025.
Zapisničarka
Sutkinja
Ivana Kraljić
Katarina Jurišić
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude okrivljenik i tužitelj imaju pravo žalbe u roku od 8 dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu, na adresu [adresa], u dva primjerka, a o žalbi odlučuje Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske.
Dostavna naredba:
1. okrivljenik: OO, [adresa]
2. tužitelj: PU zagrebačka, VIII policijska postaja Zagreb
3. spis
