Republika Hrvatska
Općinski sud u Pazinu
Stalna služba u Bujama-Buie
Buje, Istarska 1
Repubblica di Croazia
Tribunale Comunale di Pisino
Sezione distaccata di Buje-Buie
Buie, Via dell’ Istria 1
Poslovni broj P-804/2024-22
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Bujama-Buie, po sutkinji: Margareta Vivoda, u ovršnoj stvari predlagatelja osiguranja VN, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] zastupanog po punomoćniku Ivana Bilić Komparić, odvjetnici iz [adresa], protiv ovršenika: 1. GOLF HOTEL SAVUDRIJA d.o.o. za turizam i gradnju, OIB 08392883355, Ulica Edoarda Pascalija - Via Edoardo Pascali 1, 52470 Umag; 2. VNL, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], obodje zastupani po punomoćniku Alaksandru Puh, odvjetniku iz Pule radi Obvezno - isplata, 20. listopada 2025.
p r e s u d i o j e
I/ Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
"I. Nalaže se tuženicima VNL, OIB: [osobni identifikacijski broj] i Golf Hotel Savudrija d.o.o., OIB: 08392883355 da tužitelju Pelagius (Suisse) SA, OIB: [osobni identifikacijski broj] solidarno isplate iznos od 2.700.000,00 EUR uvećano za zakonsku zateznu kamatu koja teče od podnošenja ove tužbe do isplate, sve u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude.
II. Nalaže se tuženiku VNL, OIB: [osobni identifikacijski broj] i Golf Hotel Savudrija d.o.o., OIB: 08392883355 da tužitelju Pelagius (Suisse) SA, OIB: [osobni identifikacijski broj] solidarno naknade parnični trošak zajedno za zakonskim zateznim kamatama počevši od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate."
II/ Nalaže se tužitelju da tuženima 1. GOLF HOTEL SAVUDRIJA d.o.o. i VNL isplati parnični trošak u ukupnom iznosu od 184.232,00 eura, u roku od 15 (petnaest) dana, dok se u ostalom dijelu, za iznos od 26.176,00 eura zahtjev za naknadu troška odbija.
Obrazloženje
1. U podnesenoj tužbi tužitelj ističe da je prvo tuženik 1. GOLF HOTEL SAVUDRIJA d.o.o. za turizam i gradnju, (dalje: prvotuženik) trgovačko društvo putem kojeg se razvija projekt izgradnje golf igrališta i hotela Stancija Grande. Između VN, te tuženika postignut je sporazum temeljem kojega će isti surađivati na realizaciji projekta „Golf i Hotel“ i projekta „Stancija Grande“ a koja oba projekta čine jednu kompletnu gospodarsku-funkcionalnu cjelinu na lokaciji Stancija Grande, s time da se projekt „Golf i Hotel“ razvija preko 1.tuženika, dok se projekt „Stancija Grande“ razvija preko društva GOLF STANCIJA d.o.o. Dogovor drugo tuženika VNL (VNL), (dalje: drugotuženik) i VN sastojao se u tome da je VN zadužen za realizaciju projekta „Golf i Hotel“ (ali i projekta „Stancije Grande“) do preuzimanja odnosno primopredaje građevine, a da je drugo tuženik odgovoran za osiguranje financijskih sredstava za realizaciju istog projekta, te za marketing i prodaju. Upravo je radi provođenja navedenih radnji VN bio član uprave prvo tuženika, a kako bi operativno mogao obavljati sve poslove na razvoju navedenog projekta. VN je u pogledu izvršavanja svojih preuzetih obveza obavio slijedeće radnje:
- a) u listopadu 2021. godine, pri Ministarstvu gospodarstva i održivog razvoja RH pokrenut postupak produženja rješenja o mjerama zaštite koje je postalo izvršno 15.11.2019. godine, za još dvije godine, zaključno do 15.11.2023. godine. Ovo je ključni dokument bez kojega ne bi bilo mogućnosti ishođenja lokacijske dozvole za planiranu investiciju. Rješenje o produženju Rješenja o mjerama zaštite Klasa: UP/I- 351-03/18-02/29 Ur. broj: 517-05-1-1- 22-38 donijeto je 14.1.2022. godine, a utvrđeni nositelj projekta je novo društvo Golf Hotel Savudrija d.o.o. Rješenje je postalo pravomoćno 14.2.2023.
- b) pošto se projekt treba realizirati na zemljištu u vlasništvu RH dana 30.03.2022. godine podnijet je zahtjev za dodjelu prava građenja u predmetu Klasa:940-01/22-03/513 Ur. broj:383-2 za sveukupno 613.060 četvornih metara zemljišta u vlasništvu RH na području Grada Umaga, katastarska općina [katastarska općina]. Nakon pribavljanja propisane dokumentacije, pokrenut postupak stjecanja prava građenja na zemljištu u vlasništvu RH radi realizacije projekta na slijedećim k. č. br. [katastarska čestica]; 133/7; 133/13; 133/12; 140/4; 140/2; 140/3; 140/6; 133/14; 133/10; 133/8; 133/9; 140/7; 110/19; 110/20; 110/21; 110/22; 110/23; 110/4; 110/5; 140/1; 140/8;110/18; 140/10; 140/5; 132/1; 110/8; 110/17; 110/9; 110/10; 110/11; 100/13; 100/14; 110/15; 98/3; 133/4; 133/15;133/3; 133/2; 133/1; 108; 103; 104/1; 104/3; 104/2; 110/6; 100/7; 100/8; 100/9; 100/10; 85/2; 100/15; 100/11; 100/12; 100/13; 100/14; 98/3; 133/4; 133/15; 133/3; 133/2; 133/1; 108; 103; 104/1; 104/3; 104/2; 110/6; 105/1; 110/24; 140/13; 140/1 i 141/2 sve u k. o. [katastarska općina].
- c) pravomoćno je okončan postupak denacionalizacije (kao preduvjet za stjecanje vlasništva nekretnina od RH) za što je ishođena potvrda Upravnog odjela za opću upravu i imovinsko – pravne poslove, Odsjek za imovinsko pravne-poslove i pravnu pomoć Klasa: 942-01/22-01/177 Ur. broj: 2163-24-02/2-22-02 od dana 06. lipnja 2022. godine o pravomoćnom okončanju postupka denacionalizacije za sve nekretnine u vlasništvu RH na području obuhvata investicije.
- d) VN je preuzeo idejni projekt golf igrališta sa 18 rupa austrijskog projektanta g. AN (bez troškova za Golf Hotel Savudrija d.o.o.)
- e) Poduzete su aktivnosti na izradi idejnog projekta hotela na golf igralištu (izrađivač Ivanić projekt d.o.o.), a projektni zadatak je utvrdio g. VN koji je sa arhitektima održao niz konzultacija o sadržajima hotela i definiranju kako smještajnog kapaciteta tako i svih ostalih sadržaja.
- f) u veljači 2022. za golf igralište sa hotelom započet postupak prikupljanja posebnih uvjeta i uvjeta priključenja od javnopravnih službi
- g) 04.07.2022. godine je ishođena potvrda Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine RH o utvrđivanju posebnih uvjeta i uvjeta priključenja javno – pravnih tijela Klasa: 350-05/22-28/000162 Ur.broj: 531-06-02-01-01-01/01-22-
- h) 04.08.2022. je otpočet postupak ishođenja lokacijske dozvole.
- i) 22.08.2022. godine je zaključen Ugovor o priključenju sa distributerom električne energije HEP broj: 4011-70103196-60009828 osnovom kojeg je preuzeta obveza financiranja ulaganja u širenje niskonaponske mreže u vrijednosti od 308.465 eura radi ostvarenja uvjeta za priključenje. Zaključenju ugovora je prethodila izrada Elaborata optimalnog tehničkog rješenja priključenja hotela i golf igrališta sa pratećim sadržajima na distribucijsku elektroenergetsku mrežu za Veliku Stanciju za 1.400 kW.
- j) 24.06.2022. godine zaključen je Ugovor o financiranju izgradnje komunalne vodne građevine za javnu vodoopskrbu potreban radi priključenja budućeg hotelskog obketa sa Istarskim vodovodom
- k) 23.05.2023. godine ishođena je pravomoćna Lokacijska dozvola od strane Ministarstva graditeljstva, prostornog uređenja i državne imovine RH Klasa: UP/I-350- 05/22-01/000109 Ur. broj: 531-06-2-1-1/1-23-0016 (koja je postala pravomoćna 9.8.2023. godine)
- l) 24.06.2022. godine pokrenut je postupak utvrđenja granice pomorskog dobra u okviru kojeg postupka je: 16.11.2022 Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture RH donijelo rješenje Klasa: UP/I-342-22/22-01/378 Ur. broj: 530-03-22-4 o utvrđenju granice pomorskog dobra u siječnju 2023. je zatražena je potvrda katastra o tehničkoj ispravnosti geodetskog elaborata za provedbu Rješenja iz prethodne točke, provedbu zatražilo nadležno ODO Pazin, radi provedbe u katastru i zemljišnoj knjizi 18.05.2023. godine donijeto je rješenje Državne geodetske uprave, Područni ured za katastar Pula, Odjel za katastar nekretnina Buje Klasa: UP/I 932-07/23-02/293 Ur. Broj:
541-29-03/7-23-2 o formiranju pomorskog dobra, a na prijedlog Općinskog državnog odvjetništva u Pazinu koncem kolovoza 2023 obavljen upis prijavnog lista iz katastra o formiranju čestica za pomorsko dobro k. č. br. [katastarska čestica]; 140/14 i 140/15 k. o. [katastarska općina] u listopadu 2023. upućen zahtjev ODO Pazin za upis pomorskog dobra u zemljišne knjige što je provedeno
- m) ishođeno je brisanje upisane koncesije na određenim k.č.br. unutar obuhvata golf igrališta;
- n) odrađen je čitav niz sastanaka sa uglednim arhitektonskim uredom PYR u Parizu radi suradnje na opremanju golf hotela. Spomenuto društvo odabrano je iz razloga što projektira uređenje hotelskih objekata koje brendira Four Seasons radi mogućeg ugovaranja upravljanja objektom (a koja putovanja su bila bez ikakvog troška sa društvo Golf Hotel Savudrija).
Ishođena pravomoćna lokacijska dozvola se odnosi za zahvat u prostoru površine od 61,69 hektara radi izgradnje golf igrališta (18 polja, vježbalište, sustav za navodnjavanje, jezero za navodnjavanje, putevi za golf vozila, prateće građevine) i golf hotela (kategorije 5 zvjezdica smještajnog kapaciteta od 200 kreveta s pripadajućim otvorenim bazenskim kompleksom i pratećim ugostiteljskim, trgovačkim, uslužnim i sportskim sadržajima, a golf klupska kuća), parkiralište i pripadajuća infrastruktura. Dogovor između VN i drugo tuženika (VNL) je bio takav da je VN za uspješno obavljeni posao project managera trebao dobiti naknadnu u iznosu od 12.000.000 eura, s isplatama u određenim etapama, s time da se iznos od 3.000.000 eura isplaćuje po ishođenju građevinske dozvole i koncesije. VN je aktivnostima opisanim u tužbi ispunio gotovo sve svoje obveze za završetak postupka ishođenja građevinske dozvole / koncesije. Međutim, suradnja između parničnih stranaka je narušena na način da je drugo tuženik, bez ikakve najave i obrazloženja opozvao tužitelja sa mjesta člana uprave prvo tuženika, te je postavio odvjetnika EN za prokurista drugo tuženika. Iznenađen ovakvim neočekivanim obratom u ponašanju drugo tuženika, a odmah po saznanju o navedenim promjenama, tužitelj je dana 21.06.2024 uputio preporučenom poštom i e- mailom dopis tuženicima pozivajući ih (između ostalog) da u roku od 3 radna dana od primitka dopisa tužitelju dostavi potrebne punomoći kako bi mogao nastaviti obavljati svoje aktivnosti project managera na realizaciji projekta. Obzirom da su se tuženici oglušili na dopis tužitelja od 21.06.2024. godine, tužitelj je ponovno dopisom od 23.07.2024. godine pozvao tuženike na dostavu specijalnih punomoći jer će se u suprotnome smatrati da su odustali od ugovora /sporazuma vezano za projekte „Hotel i golf stancija“ i „Stancija grande“, te će tužitelj tražiti odgovarajući dio naknade kao i naknadu štete. Tuženici su se oglušili i na dopis od 23.07.2024. godine. Odnos između tužitelja i tuženika može se podvesti pod ugovor o nalogu, obzirom da se tužitelj obvezao izvršiti određeni rad (rad project managera) i dok se drugo-tuženik za to obvezao osigurati tužitelju naknadnu. Naime, krajnji korisnik svih aktivnosti koje je izvršio tužitelj je prvo-tuženik kao projektno društvo (tzv. SPV – special purpose vehicle). Prvo-tuženik kao SPV ima samo ona novčana sredstva koja mu osigura drugo-tuženik (g. VNL). Stoga se, kako tužitelj tvrdi, životno gledano prvo i drugo tuženik imaju poistovjetiti, odnosno njihova odgovornost je solidarna, obzirom da je drugo-tuženik obvezao osigurati financijska sredstva koja bi se imala isplatiti putem prvo-tuženika. Kada se navedena životna situacija stavi u pravni okvir, tada je odgovornost tuženika solidarna temeljem članka 778 Zakona o obveznim odnosima. Obzirom na prekid suradnje (opisano u tužbi), isto se ima smatrati da su tuženici (kao nalogodavci) odustali od danog naloga. Člankom 779 st.2. Zakona o obveznim odnosima propisano je da u slučaju odustanka od ugovora u kojem nalogoprimcu pripada naknada za njegov trud, nalogodavac je dužan isplatiti nalogoprimcu odgovarajući dio naknade i naknaditi mu štetu koju je pretrpio odustankom od ugovora, ako za odustanak nije bilo osnovanih razloga. Tužitelj ovom tužbom traži upravo onaj odgovarajući dio naknade za sve obavljene aktivnosti (koje su opisane u tužbi), a koje su poduzete upravo od strane tužitelja, sukladno dogovoru sa drugo-tuženikom, odnosno sukladno nalogu koji je dan od oba tuženika. Obzirom da je tužitelj za ishođenje građevinske dozvole / koncesije trebao dobiti naknadnu od 3.000.000 eura, tužitelj smatra da mu pripada naknada od 2.700.000 eura obzirom da je izvršio 90% potrebnih aktivnosti. Bilo bi svakako neživotno i nemoralno da tuženici zadrže sve koristi od radnji koje je tužitelj obavio (opisane u točci (4) ove tužbe), bez da tužitelju isplate naknadnu za njegov trud (angažman).
Slijedom navedenoga, tužitelj predlaže da se nakon provedenog postupka donese presuda kojom će se naložiti 1. tuženiku i 2. tuženiku da solidarno plate tužitelju iznos od 2.700.000,00 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom.
2. Tuženici osporavaju tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Ističu kako Tužitelj da tvrdi da je između njega i tuženika postignut sporazum o suradnji na realizaciji projekata „Golf i Hotel“ i „Stancija Grande“, s time da se projekt „Golf i Hotel“ razvija putem prvotuženika, a dogovor između drugotuženika i tužitelja da se sastojao u tome da je tužitelj zadužen za projekt sve do faze preuzimanja odnosno primopredaje građevine, dok da je drugotuženik odgovoran za financiranje projekta, te za marketing i prodaju. Nadalje, da je tužitelj zbog tog razloga bio član uprave prvotuženika, te da je u pogledu svojih obveza obavio brojne radnje navedene u tužbi, u cilju ishođenja građevinske dozvole i koncesije, za koju je navodno tužitelj trebao biti isplaćen u iznosu od 3.000.000,00 EUR, dok je za cjelokupan rad na projektu trebao biti isplaćen u iznosu od 12.000.000,00 EUR. U bitnome, da tužitelj tvrdi da je ispunio gotovo sve obveze (90% posla) za završetak postupka ishođenja građevinske dozvole / koncesije, te da je opozivom njega kao člana uprave prvotuženika prekinuta suradnja, te da je opozvan nalog za njegov rad od strane tuženika, pa da on sukladno tom do sada svom uloženom radu ima pravo potraživati 2.700.000 EUR, i to solidarno od oba tuženika. Prvenstveno, tuženici ističu prigovor promašene aktivne i pasivne legitimacije. Ističu da je točno je da je tužitelj od 30.9.2021. do 15.5.2024. bio član uprave prvotuženika, no nije točno je da je sklopljen bilo kakav ugovor između tužitelja i tuženika u pogledu projekta „Golf i Hotel“. Kako tužitelj VN nije ni u kakvom ugovornom odnosu sa bilo kojim od tuženika, tako isti nije niti ovlašten od njih zahtijevati isplatu bilo kakvih iznosa. Tužitelj da je bio osoba ovlaštena za zastupanje prvotuženika i eventualne radnje koje je poduzimao činio je kao član uprave prvotuženika, a u tom smislu člankom 252. Zakona o trgovačkim društvima se propisuje da članovi uprave moraju voditi poslove društva s pozornošću urednog i savjesnog gospodarstvenika. Tuženici tvrde da je životno nelogično da netko pristane poduzimati određene radnje, u osobitno značajnoj vrijednosti koju potražuje tužitelj, a bez da ima bilo kakav materijalan dokaz da mu druga osoba treba isti iznos podmiriti, odnosno da raspolaže ugovorom kojim bi druga osoba pristala podmiriti takav iznos. Upravo tužitelj kao bivši zakonski zastupnik prvotuženika bi trebao raspolagati nekakvim pravnim dokumentom koji bi ukazao na obveze tuženika za plaćanje obveza u navodno dogovorenom iznosu prema tužitelju. No tužitelj da ga nema, zbog toga što da takav dokument ne postoji. Tuženici ističu da pored navedenog, u vrijeme navodnog poduzimanja radnji tužitelj je bio član društva i osoba ovlaštena za zastupanje prvotuženika, a stoga je kao član uprave društva bio ovlašten i za poduzimanje odgovarajućih radnji za navedeno trgovačko društvo. Stoga se njegov odnos ne može povesti pod ugovor o nalogu, kad je tužitelj bio član uprave prvotuženika pa se njegovo pozivanje na navodni ugovor o nalogu i svojstvo člana uprave međusobno suprotstavljaju. Također, i drugotuženik VNL je također član uprave navedenog trgovačkog društva i nije logično da bi jedan član uprave društva sa drugim članom uprave društva zaključivao ugovor o nalogu. Članstvo u upravi je nespojivo sa ugovorom o nalogu kako to pokušava prezentirati tužitelj zato jer već i samo svojstvo člana uprave ovlašćuje i obvezuje tog člana uprave da za trgovačko društvo poduzima određene radnje. Nadalje, iz dostavljenih dokaza uopće nije razvidno da bi postojao bilo kakav odnos između tužitelja i drugotuženika, budući da je sva dostavljena e-mail korespondencija vođena između drugih osoba, a ne između tužitelja i drugotuženika. Tuženici predlažu da sud odbije tužbu.
3. Sve stranke zahtijevaju parnični trošak.
4. U podnesku podbroj 11 od od 1. travnja 2025. godine tužitelj ne spori da je bio član uprave društva 1.tuženika. Tužitelj je obavio određene aktivnosti za 1.tuženika, opisane u tužbi. Tužitelj da nije imao sa 1.tuženikom ugovor o radu. Tužitelj kod 1.tuženika nije bio u radnom odnosu. Nadalje, član uprave niti ne mora biti u radnom odnosu sa trgovačkim društvom čiji je član uprave. Tužitelj za svoj rad nije dobio nikakvu nagradu niti naknadu. Tužitelj da tužbom traži naknadu za svoj rad. Tužitelj smatra da mu to pravo pripada s osnova ugovora o nalogu. Ističe da možda je pravni temelj neki drugi. Ali svakako tužitelju pripada nagrada / naknada za obavljeni posao. Tužitelj da smatra da mu pripada nagrada prema postignutom dogovoru, o kojemu postoji pisana korespondencija. Prema postignutom dogovoru VN je zadužen za realizaciju projekta „Golf i Hotel“ (ali i projekta „Stancije Grande“) do preuzimanja odnosno primopredaje građevine, a da je drugo tuženik odgovoran za osiguranje financijskih sredstava za realizaciju istog projekta, te za marketing i prodaju. Upravo je radi operacionalizacije preuzetih obveza VN da je bio imenovan članom uprave 1.tuženika. Za taj svoj rad, VN je trebao dobiti naknadu u iznosu od 12.000.000 eura, s isplatama u određenim etapama, s time da se iznos od 3.000.000 eura isplaćuje po ishođenju građevinske dozvole i koncesije. Nakon što je dana 12.06.2024. godine „naprasno“ i bez ikakve najave tužitelj opozvan sa mjesta člana uprave za prokuristu 1.tužitelja imenovan je EN, odvjetnik. Mogućnosti da su dvije: A) Ili prokurist radi (obnaša dužnost) besplatno – volonterski – ako je tako, onda će to bez problema se pod materijalnom i kaznenom odgovornosti potvrditi na sudu Ili B) Prokurist radi (obnaša dužnost) uz određenu naknadu. Ako je tako, onda takva naknada (u najmanju ruku) pripada i tužitelju. A ako je tužitelj radio „besplatno“ za tuženika, onda se postavlja pitanje da li sadašnja uprava savjesno i odgovorno vodi poslove tuženika (jer sad plaća nekoga, a prije nije trebala plaćati – barem ne prema stavu kojeg tuženici zauzimaju u ovom postupku). Rezultati rada VN (a koji su opisani u točki (4) tužbe), da nisu došli sami po sebi. VN, kao član uprave 1.tuženika nije zbog same funkcije imao obvezu izvršiti taj rad . VN je taj rad izvršio jer je tako bilo dogovoreno. Potvrda toga je sama činjenica što se 1.tuženik nije odrekao tog rada, niti se odrekao svih prava koje je stekao tim radom. Naprotiv, 1.tuženik se tim radom i dalje služi radi razvoja projekta. Kada je već VN odradio posao za 1.tuženika (pa makar i u svojstvu člana uprave), i kada se već 1.tuženik i dalje služi tim radom, onda je red da se tužitelju (VN) isplati i naknada za takav rad. Tužitelj i dalje smatra da se radi o ugovoru o djelu (obavljanje određenog rada u zamjenu za naknadu), jer nema zapreke da ugovor o djelu bude sklopljen između društva i člana uprave (jer ne mora nužno taj odnos biti reguliran kroz radno-pravni odnos). Međutim, dopušta se da se radi o kakvom drugom pravnom temelju kao primjerice: neimenovani ugovor ili poslovodstvo bez naloga ili pak stjecanje bez osnove, a sve obzirom da sud nije vezan za pravnu osnovu tužbenog zahtjeva (čl.186.st.3. ZPP-a).
5. U podnesku podbroj 16 tuženici ističu u bitnome da tužitelj navodi kako potražuje naknadu za rad koji je obavljao kao član uprave prvotuženika, za koji navodno nije dobio nagradu, sve temeljem pisane korespondencije.
6. Ističu da je vrlo indikativno to što tuženik prvotno potražuje naknadu temeljem ugovora o nalogu za radnje koje je obavljao u svrhu ishodovanja građevinske dozvole, a sada podneskom potražuje naknadu za rad kojeg je obavljao kao član uprave prvotuženika – sve po principu „utužit ću imaginarni novčani iznos i navoditi različite pravne temelje sve do završetka postupka, a neka sud onda nađe koji pravni je temelj od svih navedenih ispravan za moje neutemeljeno potraživanje“. Da, nakon što su prvostupanjski i drugostupanjski sud u ovršnom postupku radi određivanja privremene mjere dali svoje mišljenje o pravnoj osnovi podnesene tužbe, te dali do znanja tužitelju da u konkretnom slučaju nema mjesta primjeni ugovora o nalogu – tužitelj kaže da on i dalje smatra da se radi o ugovoru o djelu, ali da je njemu potpuno svejedno hoće li to ipak biti neimenovani ugovor, poslovodstvo bez naloga ili stjecanje bez osnove. Da, bez obzira što sud nije vezan za pravnu osnovu, ne može tužitelj na prethodno opisani način „lutati“ sa pravnim osnovama i svoje potraživanje temeljiti na neograničenom broju pravnih osnova koje ni sam ne zna definirati. Dakle, sam tužitelj govori da potražuje nekakvu naknadu za koju niti sam ne zna na čemu se temelji, kao niti koje pravne odredbe uređuju taj pravni odnos iz kojeg on smatra da proizlazi njegovo pravo na naknadu. Bez obzira što sud nije vezan za pravnu osnovu postavljenog tužbenog zahtjeva, da nije posao i zadaća suda tražiti način na koji bi tužitelj mogao dobiti nepripadajuću naknadu. Tako tužitelj, s jedne strane, potražuje naknadu od 2.700.000 EUR na ime 90% radova izvršenih radi ishodovanja građevinske dozvole, a potom potražuje isti taj iznos na ime poslova koje je obavljao kao član uprave, i naposljetku, ako to ne „prođe“, zahtijeva da se u ovom postupku utvrdi na koji način su sadašnji član uprave i prokurist regulirali svoj pravni odnos sa prvotuženikom, a sve u cilju da istu tu naknadu i on sam dobije. A ako se utvrdi da te osobe ipak svoje funkcije obavljaju volonterski, onda tada njihov primjer nije primjenjiv i na tužitelja, te on i dalje ima pravo na naknadu za svoj rad.
7. Ovdje sud ističe da je točno da je rješenjem ovoga suda posl. broj Ovr- 632/2024-4 od 13. studenoga 2024. godine odbijen prijedlog za određivanje privremene mjere zabranom otuđivanja/opterećenja poslovnih udjela tuženima i drugim trgovačkim društvima. Rješenje je potvrđeno odlukom Županijskog suda u Osijeku, poslovni broj Gž Ovr-578/2024-2 od 6. veljače 2025. godine. Nakon donošenja rješenja o prijedlogu za određivanje privremene mjere tužitelj ističe više pravnih osnova, od one koju je istakao u tužbi (ugovor o nalogu), te u konačnici odabir pravne osnove prepušta sudu. Točno je da sud nije vezan za pravnu osnovu tužbenog zahtjeva, međutim, upitan je ovdje trenutak u kojem tužitelj mijenja pravnu osnovu, kada doznaje za odluku u postupku određivanja privremene mjere. Iako sud nije vezan za pravnu osnovu tužbenog zahtjeva, međutim o ne/osnovanosti tužbenog zahtjeva odlučuje obzirom na predočene mu činjenice i ponuđene dokaze. Što se tiče materijalnih dokaza u spisu, tužitelj nije preložio nikakve konkretne relevantne dokaze, za utvrđivanje činjenica po bilo kojoj osnovi, jer materijalni dokazi u najvećem dijelu su mail korspodencija između subjekata, pa često i onih koji nisu stranke postupka. Obzirom na nedostatak materijalnih dokaza, a radi se o poslovanju trgovačkog društva na, prema tvrdnji samog tužitelja, bitnom projektu, sud na predložene okolnosti nije saslušavao svjedoke niti parnične stranke. To zato, jer je nelogično, neživotno i moguće nije u skladu s dobrim gospodarstvenikom, da se o ovako „velikim projektima“ i ovako velikim iznosima naknade govori samo usmeno ili prepiskom kroz mail korespodenciju, koja ponekad izgleda i neformalno. Naime tužitelj nije dostavio niti jednu odluku, nije dostavio društveni ugovor.
8. Također, tuženici smatraju da je i pokušaj promjene apsolutne nadležnosti suda usmjeren na to da nakon već zauzetih stavova Naslova i drugostupanjskog suda tužitelj pokuša zasnovati drugačija uvjerenja pred drugim sudom, budući da je u ovršnom postupku već dvaput utvrđeno da prvenstveno nije učinjeno vjerojatnim postojanje tužiteljeve tražbine – dakle, niti najmanja razina dokazivanja u pravnom postupku nije ispunjena u pogledu tužiteljeve navodne tražbine. Takav pokušaj poigravanja sa pravnim sustavom nakon što je tužitelj shvatio svoju procesnu poziciju je zaista neprihvatljiv i tuženici se u potpunosti protive tome. Tako tuženici ističu da je i odredbom članka 17. Zakona o parničnom postupku propisano da se sud može oglasiti stvarno nenadležnim po službenoj dužnosti do upuštanja tuženika u raspravljanje, a po prigovoru tuženika također samo ako je taj prigovor istaknut do upuštanja tuženika u raspravljanje. Dakle, sud da se niti ne može oglasiti stvarno nenadležnim po prigovoru tužitelja, već eventualno po službenoj dužnosti, ali rok u kojem je to mogao učiniti je već protekao jer se tuženik odavno upustio u raspravljanje. Tuženici ističu da je tužitelj zasnovao nadležnost suda na temelju prvotno postavljene činjenične i pravne osnove, te je ovaj sud o takvoj pravnoj stvari nadležan odlučivati. Naknadno isticanje da bi tužitelj ipak možda supsidijarno potraživao naknadu za rad koji je tužitelj obavljao kao član uprave prvotuženika je novi pravni osnov o kojem ovaj Sud nije nadležan odlučivati. Stoga se predlaže da Sud odbije sve dokazne prijedloge tužitelja koje su usmjerene na odlučivanje o naknadi koju bi tužitelj imao pravo za rad koji je obavljao kao član uprave – jer u ovom trenutku, tužitelj u postupku pred općinskim sudom iznosi i pravna pitanja za koje je nadležan odlučivati općinski sud, i s druge strane, pravna pitanja o kojima može odlučivati samo trgovački sud. Tu se ne radi o kumulativnim ili alternativnim zahtjevima temeljem istog činjeničnog osnova i pravnog osnova. Tužitelj u konkretnom slučaju niti ne može postaviti više tužbenih zahtjeva obzirom da ne postoji povezanost istim činjeničnim i pravnim osnovom, a kako to propisuje članak 188. Zakona o parničnom postupku.
Ovdje sud ističe da je točno da je tužitelj promijenio pravnu osnovu nakon upuštanja tuženika u raspravljanje, odnosno kako je navedeno naveo je da će o pravnoj osnovi odlučiti sud, (što je točno), ali nakon upuštanja tuženika u raspravljanje, tužitelj ističe da se radi o odnosu članova društva i trgovačkog društva, za koji odnos bi bio nadležan trgovački sud, koji je i specijaliziran.
9. Tužitelj u podnesku od 26.5.2025. godine ističe da ovom postupku je jasno da je 2.tuženik obećao određenu isplatu tužitelju za njegov rad. Tužitelj je u tom uvjerenju obavljao poslove koji su bili nužni radi ostvarenja projekta. U trenutku kada je tužitelj obavio sve poslove, 2.tuženik je jednostrano odlučio maknuti tužitelja sa mjesta člana uprave i ništa mu ne platiti. To je pojednostavljeno ponašanje tuženika. Takvo ponašanje, ne samo da je neprofesionalno i nemoralno, već predstavlja jasno kršenje preuzetih obaveza. Da li takvo ponašanje povlači ujedno i kazneno-pravnu odgovornost zbog djela prijevare u gospodarskom poslovanju (čl.247 KZ-a), odgovor da će dati nadležne institucije.
10. Tuženici ističu i da je supruga tužitelja, NN, prodala trgovačkom društvu Golf stancija d.o.o. nekretninu označenu kao k. č. br. [katastarska čestica] ZGR. i k. č. br. [katastarska čestica] ZGR., obje upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], 2. suvlasnički dio s neodređenim omjerom, u naravi stan s pripadajućim nusprostorijama na prvom katu, koji je etažiran (E-2). To je nekretnina koja predstavlja temelj i središnji predmet interesa obaju projekata (Golf stancija i Golf & hotel), zbog čega je prije bilo kakvog daljnjeg razvoja projekta Golf & hotel bilo neophodno prvo riješiti suvlasnički odnos sa Republikom Hrvatskom na predmetnoj nekretnini, odnosno otkupiti od Republike Hrvatske preostalih ½ dijela vlasništva, koje pitanje do današnjeg dana nije riješeno, iako je tužitelj lažno obećavao da će to biti odavno riješeno. Ukupna kupoprodajna cijena spomenute nekretnine iznosila je 2.500.000,00 EUR. Ono što je osobito značajno jest da navedena cijena višestruko nadilazi realnu tržišnu vrijednost predmetne nekretnine, posebice imajući u vidu da se radi o građevini u ruševnom stanju, kojoj je nužna potpuna obnova, a što zahtijeva značajna dodatna ulaganja, i ono najbitnije da je kupljena samo ½ nekretnine u neodređenom omjeru, što naravno dodatno umanjuje vrijednost nekretnine. Iz toga jasno proizlazi da predmet kupoprodaje nije bila samo fizička nekretnina, već i dodatna, nematerijalna vrijednost – konkretno, cjelokupna dokumentacija i pripremni materijali koji su izrađeni u vezi projekata „Golf Stancija“ i „Golf & Hotel“, a za koje tužitelj tvrdi da ih je samostalno izradio. Upravo takav sadržaj bio je uključen u cijenu nekretnine, a što je tužitelju u potpunosti poznato. Posebno valja naglasiti da je upravo društvo Golf stancija d.o.o., koje je bilo kupac nekretnine, društvo čiji je osnivač i član uprave drugotuženik. To dodatno potvrđuje da su sve poslovne aktivnosti bile međusobno povezane te da je na ovaj način tužiteljev rad već bio kompenziran unutar međusobnog odnosa stranaka, odnosno unutar kupoprodajne cijene spomenute nekretnine. Pritom je važno istaknuti i porezni aspekt ove transakcije
– povećana kupoprodajna cijena išla je isključivo na teret kupca, tj. društva Golf stancija d.o.o., jer je upravo na tu ukupnu cijenu plaćen porez na promet nekretnina. S druge strane, ni tužitelj ni njegova supruga nisu imali nikakve dodatne porezne ili druge fiskalne obveze, niti su na bilo koji način oporezovani u vezi primitka uvećane kupoprodajne cijene. Sve navedeno da jasno ukazuje da tužitelj ne može s jedne strane naplatiti svoj takozvani „rad“ kroz prenapuhanu cijenu nekretnine, neovisno što je kupoprodajna cijena plaćena njegovoj supruzi (zbog očiglednih izbjegavanja tužitelja da imovinu prepisuje na svoje ime, već svu svoju imovinu prepisuje upravo na članove uže obitelji ili na trgovačka društva), a s druge strane još dodatno potraživati naknadu putem ove parnice, jer bi to predstavljalo očito dvostruko namirenje za isti angažman
– što je protivno temeljnim načelima obveznog prava, načelu zabrane stjecanja bez osnove i načelima savjesnosti i poštenja. - Ugovor o kupoprodaji nekretnina, ovjeren kod javnog bilježnika Aleksandre Micelli iz Novigrada, pod brojem: OV-4920/2021 dana 20. listopada 2021.
11. Radi odluke o osnovanosti tužbe i tužbenog zahtjeva u postupku su izvedeni dokazi uvidom u povijesni izvadak iz sudskog registra str. 11-14, pročitana je mail korespondencija str. 15-20, financijski izvještaj za 2023. godinu str. 21-23, rješenje Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja od 14. siječnja 2022 str. 24-25, rješenje Ministarstva mora, prometa i infrastrukture od 16. studenog 2022. str. 26-30, mail korespondencija str. 32-40, obavijest o utvrđenim posebnim uvjetima i uvjetima priključenja str. 43-46, lokacijska dozvola od 23.05.2023. str. 47-54, članak str. 57-69, mail korespondencija str. 70, isprave str. 75, isprave na str. 116-236, isprave str. 246- 258, 266-277, isprave u ovjerenom prijevodu dostavljene po tuženima na ročištu, ročištu, (I) Izviješće Uprave o radu u društvima Golf Stancija d.o.o. i Golf hotel Savudrija d.o.o. za razdoblje od 1.1. do 30.4.2022. godine; Izviješće Uprave o radu u društvima Golf Stancija d.o.o. i Golf hotel Savudrija d.o.o. za svibanj 2022. godine; Izviješće Uprave o radu u društvima Golf Stancija d.o.o. i Golf hotel Savudrija d.o.o. za lipanj 2022. godine; Izviješće Uprave o radu u društvima Golf Stancija d.o.o. i Golf hotel Savudrija d.o.o. za srpanj i kolovoz 2022. godine; Izviješće Uprave o radu u društvima Golf Stancija d.o.o. i Golf hotel Savudrija d.o.o. za rujan 2022. godine; Izviješće Uprave o radu u društvima Golf Stancija d.o.o. i Golf hotel Savudrija d.o.o. za listopad 2022. godine; Izviješće Uprave o radu u društvima Golf Stancija d.o.o. i Golf hotel Savudrija d.o.o. za rujan 2022. godine; Izviješće Uprave o radu u društvima Golf Stancija d.o.o. i Golf hotel Savudrija d.o.o. za listopad 2022. godine; Izviješće Uprave o radu u društvima Golf Stancija d.o.o. i Golf hotel Savudrija d.o.o. za studeni 2022. godine; Izviješće Uprave o radu u društvima Golf Stancija d.o.o. i Golf hotel Savudrija d.o.o. za prosinac 2022. godine; Izviješće Uprave o radu u društvima Golf Stancija d.o.o. i Golf hotel Savudrija d.o.o. za siječanj i veljaču 2023. godine; Izviješće Uprave o radu u društvima Golf Stancija d.o.o. i Golf hotel Savudrija d.o.o. za travanj i svibanj 2023. godine; Izviješće Uprave o radu u društvima Golf Stancija d.o.o. i Golf hotel Savudrija d.o.o. za lipanj 2023. godine; Ovjereni prijevod sa njemačkog jezika – izvješća o poslanoj elektroničkoj pošti; Ovjereni prijevod sa njemačkog jezika – e-mail poruke od 14 i 17. Kolovoza 2023. godine; Ovjereni prijevod sa njemačkog jezika – e- mail poruke od 30. Kolovoza 2023. godine; Ovjereni prijevod sa njemačkog jezika – zapisnik o informacijama i zaključcima sastanaka od 02.veljače2022. godine; Ovjereni prijevod sa njemačkog jezika – zapisnik o informacijama i zaključcima sastanaka od 16.ožujka 2022. godine; Ovjereni prijevod sa njemačkog jezika – zapisnik o informacijama i zaključcima sastanaka od 03.listopada 2022. godine; Ovjereni prijevod sa njemačkog jezika – zapisnik o informacijama i zaključcima sastanaka od 22.studenog 2022. godine; Ovjereni prijevod sa njemačkog jezika – zapisnik o informacijama i zaključcima sastanaka od 17.siječnja 2024. godine; slike idejnog projekta, pregledane su sve ostale isprave u spisu.
Ostale dokaze sud nije izvodio, posebno personalne dokaze, saslušanje svjedoka i stranaka i građevinsko vještačenja okolnosti vrijednosti nekretnine koja je bila predmetom ugovora, gdje je prodavatelj NN, supruga tužitelja , te nije provodio kombinirano vještačenje gospodarsko-graditeljske struke na okolnosti potrebnih radnji za ishođenje građevinske dozvole, odnosno potrebnih dokumenata za realizaciju projekta, jer ocjenjuje da to nije potrebno za odluku u ovoj pravnoj svari.
12. Iz povijesnog izvatka iz sudskog registra za Golf Savudrija d.o.o. utvrđeno je da je VN brisan iz sudskog registra kao osnivač član društva i kao osoba ovlaštena za zastupanje i kao član uprave Golf Hotel Savudrija d.o.o. Kao osoba ovlaštena za zastupanje i član uprave brisana je i MN te je kao osoba ovlaštena za zastupanje i član uprave – prokurist postavljen EN.
13. Iz dopisa punomoćnika tužitelja tuženima od 21. lipnja 2024. utvrđeno je da punomoćnik tužitelja obavještava tužene da je između stranaka zaključeno više sporazuma kojima se reguliraju međusobni odnosi na realizaciji projekta Stancija Grande, a koji projekt se razvija preko društva Golf Stancija d.o.o. i Hotel&Golf Stancija koji se razvija preko društva Golf Hotel Savudrija d.o.o., da je odlukama od dana 15.05.2024. izmijenjen osnivački akt. U društvima Golf Stancija d.o.o. i Hotel&Golf Stancija d.o.o. da je uvedena odredba o prokuri, za prokurista je u oba društva imenovan EN, dok su VN i MN opozvani sa mjesta članova uprave. Navedeno je da su opozvani članovi iznenađeni takvom odlukom i da sumnjaju da će biti izvršene obveze iz svih sklopljenih ugovora. Zatraženo je da VNL u roku od tri dana prenese poslovni udio sukladno čl. 8. Ugovora o osnivanju tajnog društva od 26. travnja 2022., da VNL ili Golf Stancija d.o.o. u roku od tri dana isplate VN iznos od ukupno 125.000,00 eura, a koje iznose je VN isplatio PN, LN i HN s osnova rješavanja imovinsko pravnih odnosa u objektu Stancija Grande, da VNL ili Golf Hotel Savudrija u roku od tri dana od primitka dopisa isplati Pelagius S.A. iznos od ukupno 350.000,00 eura. Zahtijeva se izdavanje specijalnih punomoći od strane Golf Stancija d.o.o. i Golf Savudrija d.o.o. Miri Oblaku i Pelagius S.A. koje su sadržajno podobne za obavljanje svih radnji koje su potrebne radi izvršavanja aktivnosti vezanih za realizaciju projekta. Također je navedeno da se traži žurnost u postupanju i u protivnom da će VN i V. tražiti zaštitu svojih prava putem nadležnih sudova.
14. Na str. 21. – 23 spisa prikazani su financijski izvještaji za 2023. godinu za Golf Hotel Savudrija d.o.o.
15. Iz rješenja Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja od 14. siječnja 2022. utvrđeno je da se produžuje rok važenja rješenja Klasa UP/1-351-03/18-02/29 od 25. listopada 2019. godine, pravomoćno 15. studenog 2019. za još dvije godine, a po zahtjevu društva Golf Hotel Savudrija d.o.o. Rješenje je dostavljeno Golf Hotel Mataija d.o.o. Tužitelj se u rješenju ne spominje.
16. Iz rješenja Ministarstva mora, prometa i infrastrukture od 16.11.2022. utvrđeno je da je prihvaćen prijedlog predlagatelja za utvrđenje granice pomorskog dobra. Iz obrazloženja rješenja utvrđeno je da je predmetni postupak pokrenut temeljem zahtjeva Golf Hotel Savudrija d.o.o. Umag. Tužitelj se niti u ovome rješenju ne spominje.
17. Iz mail korespodencije str. 32 utvrđeno je da se korespondencija obavljala između ANL i dr. SN, da je u kopiji naveden VN. U mailu od 23. ožujka 2022. navedeno je ukratko: koje su to važne aktivnosti potrebne da bi projekt pametno i brzo napredovao u zadanom okruženju, određen je novi termin sastanka, da je potrebno "svoje aktualne prijedloge vezane uz suradnju s VN precizno odrediti kako bi se mogli utvrditi u ugovoru o suradnji". Zatim je u mailu od 28. ožujka 2022. kao primatelj naveden [email protected], kao kopija VN i ANL. U tom mailu navedeno je da VN traži i pisani odgovor na svoj prijedlog, obrazlaže se koncesija za zemljište i "vlasnička struktura" te se spominje i da "… navedeno i za posljedice toga još ne zna", da se radi o zaštićenoj povijesnoj jezgri, da postoji mogućnost "da se koncesija dodijeli GN ili …", također je navedeno što za Stanciju Grande VN želi još jednom utvrditi.
18. Iz mail korespondencije od 28.03.2022. pošiljatelj dr. SN i u tom mailu su navedene "sažete ključne točke današnjeg razgovora". Navedeno je da je VN u procesu rješavanja provedbe zadataka koji se odnose na fazu nakon prethodne građevinske dozvole i stjecanja preostalih udjela u Stanciji Grande i da se VN već nalazi u naprednoj fazi. Navedeno je da VN želi navesti i svoj prijedlog uvjeta kako slijedi: analogno formuli za 1,5 Mio €, i to Stancija Grande 1,5 Mio € nakon potpisa ugovora o suradnji, 0,5 Mio € nakon građevinske dozvole, 1,0 Mio € nakon preuzimanja gradnje, Hotel&Golf Konradov prijedlog za Mirove predradnje prije prethodne građevinske dozvole, 2,0 Mio € nakon dobivanja koncesije, 2,0 Mio € nakon građevinske dozvole, 2,0 Mio € nakon početka gradnje, 6,0 Mio € nakon preuzimanja gradnje. Navedeno je da će GN razmotriti Mirov prijedlog i razgovarati s VN o tome osobno. Ovdje je bitno za istaknuti da se korespodencija u ovom mailu vodila između osoba koje nisu i stranke ovog postupka-Dr. CN. Također su navedeni i određeni iznosi u milionima eura o kojima se tek treba razgovarati i govori se i o potpisivanju ugovora o suradnji, dakle o nečemu što još nije niti realizirano, niti „dogovoreno“.
19. Iz mail korespondencije pošiljatelja dr. SN primatelju ANL, kopija VN i ČN navedeno je da se može konstatirati sljedeće: Stancija Grande: 1,25 Mio € nakon potpisa ugovora o suradnji, 0,5 Mio € nakon građevinske dozvole, 1,0 Mio € nakon preuzimanja građevine. Za Hotel i Golf 2,0 Mio € nakon dobivanja koncesije, 2,0 Mio € nakon građevinske dozvole, 2,0 Mio € nakon početka gradnje, 6,0 Mio € nakon preuzimanja gradnje, i to 2,0 Mio € Golf i 4,0 Mio € Hotel. Ovdje sud ističe da se ne radi o korespodenciji parničnih stranaka, već trećih osoba.
20. Iz dopisa od 31.03.2022. navedeno je da je UN suglasan sa sljedećim ukupnim iznosima naknade Stancija Grande 3,0 Mio €, Hotel&Golf 12,0 Mio €. Navedeno je što se točno treba razgraničiti u ugovoru o suradnji ili će se napraviti dva ugovora o suradnji. Naveden je prijedlog plaćanja za Stanciju Grande i za Hotel&Golf, da sva plaćanja se vrše preko odgovarajućih društava (str. 40 – 41). Sud ističe da se iz navedenog maila može utvrditi da se tek treba sačiniti ugovor o suradnji i da će sva plaćanja ići na pravnu osobu.
21. Lokacijska dozvola za zahvat u prostoru "Golf igralište s Golf hotelom Stancija Grande Savudrija" izdana je 23.05.2023. od strane Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, uprava za prostorno uređenje i dozvole državnog značaja (str. 47 – 53). Lokacijska dozvola je dostavljena Golf Hotel Savudrija d.o.o. i ostalim adresatima. Dakle, Lokacijska dozvola izdana je 23.05.2023., u vrijeme kad je tužitelj bio član Uprave društva. Tužitelj je brisan kao član uprave trgovačkog društva u 2024. godini. Građevinska dozvola još nije izdana.
22. Na str. 57 – 69 nalaze se novinski članci u svezi Stancije Grande.
23. Iz dopisa od 23. srpnja 2024. punomoćnika tužitelja razvidno je da su se punomoćnici VN i trgovačkog društva Pelagius S.A. ponovno obratili Golf Stancija d.o.o. i Golf Hotel Savudrija d.o.o. sa zahtjevom za izdavanje specijalne punomoći koje su sadržajno podobne za obavljanje svih radnji koje su potrebne radi izvršavanja aktivnosti vezanih za realizaciju projekta.
24. Iz dopisa Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine; uprava za prostorno uređenje i dozvole državnog značaja od **.**.2022. ON utvrđeno je da je dostavljena obavijest o utvrđenim posebnim uvjetima i uvjetima priključenja za Golf igralište i Hotel Stancija Grande Savudrija na nekretninama navedenima u obavijestima.
25. Od strane 116 spisa do strane 153 spisa nalaze se Izvješća Uprave o radu društva Golf Hotel Savudrija d.o.o. i Golf Stancija d.o.o., (ovo drugo trgovačko društvo nije stranka postupka). Iz izvješća je razvidno da je MN izrađivala izvješća o poduzetim aktivnostima u oba trgovačka društva, u razdoblju od lipnja 2022. godine do lipnja 20223. godine. Tužitelj navodi da je iz tih izvješća vidljiv njegov angažman u realizaciji projekta kroz gotovo dvije godine, što sud ocjenjuje i logičnim jer je on bio član Uprave društva.
26. Od strane 154 do strane 237 spisa razvidna je mail korespondencija između CN i GN, zatim poruka između GN i VN. Na str 164 spisa nalazi se dopis tužitelja UN, iz kojih je razvidno da UN ne odgovara na mailove VN. Na str 170 spisa nalazi se zapisnik od 17. siječnja 2024. godine. Na str 181 spisa nalazi se zapisnik o informacijama i zaključcima 22. studenoga 2022. godine. Sudionici sastanka su UN, ĐN ml., VN i FN. Od strane 186. spisa do 202 spisa navedena je mail korespondencija o dostavi izvješća. Na str. 209 do 212 spisa nalazi se zapisnik s informacijama i zaključcima sastanka od 3. listopada 2022., na str. 219. spisa zapisnik od 2. veljače 2022. godine. U ovom zapisniku, na njegovu kraju je i upisano da se vodila rasprava o različitim varijantama naknade za VN u svezi s njegovim angažmanom -radovima na Golf Stanciji, da su ŠN i VN načelno usuglašeni oko naknade, „Forma sudjelovanja u dobiti je poslovni model“. Da će UN VN podnijeti prijedlog-prijedloge. Na str. 224-237 spisa je zapisnik o informacijama sa sastanka od 16. ožujka 2022. godine. Na str 236 spisa opisani su predstojeći razgovori , te dogovor o 50% dodane vrijednosti za pregovore.
26. Iz zapisnika od 17. siječnja 2024. godine također je razvidno da se u pogledu projekta Golf & Hotel odlučivati naknadno, te je navedeno i da će se na idućem sastanku odlučivati o daljnjim uvjetima suradnje s VN.
27. Iz dostavljenih izvješća i opširne mail korespondencije i zaključaka sa sastanka, sud zaključuje da su se sve aktivnosti odvijale za vrijeme dok je tužitelj bio član Uprave prvotuženika, da se, a što se tiče naknade govorilo „ u budućnosti“, da postoje prijedlozi, da će se detaljan dogovor tek postići. Međutim, sud i ovdje ističe da je tužitelj svo vrijeme bio član Uprave društva, da su sve aktivnosti, poslovi, prava i obveze trgovačkog društva, njihovih tijela definirane Zakonom o trgovačkim društvima, te sud ocjenjuje da se u konkretnom slučaju ne radi i ne može ovdje raditi o ugovoru o nalogu, ugovoru o djelu, koji ugovori su definirani Zakonom o obveznim odnosima, kako to tvrdi tužitelj i da tužitelj, kao član uprave društva takav ugovor nije mogao niti zaključiti, jer je to u suprotnosti sa definicijom, pravima i obvezama člana uprave.
28. Čitanjem ugovora o kupoprodaji nekretnine ovjeren 20.10. 2021. godine, zaključen između NN, (supruge tužitelja i Golf Stancija d.o.o. utvrđeno je da je predmetom ugovora bila k. č. br. [katastarska čestica] zgr 9/2 zgr. k. o. [katastarska općina], suvlasnički udio s neodređenim omjerom Etažno vlasništvo (E-2) stan sa nus prostorijama, na prvom katu i to za cijenu od 2.500.000,00 eura. Ovdje sud ističe da u podnesku podbroj 19 tuženi ističu da je to nekretnina koja predstavlja temelj i središnji predmet interesa obaju projekata (Golf stancija i Golf & hotel), zbog čega je prije bilo kakvog daljnjeg razvoja projekta Golf & hotel bilo neophodno prvo riješiti suvlasnički odnos sa Republikom Hrvatskom na predmetnoj nekretnini, odnosno otkupiti od Republike Hrvatske preostalih ½ dijela vlasništva, koje pitanje do današnjeg dana nije riješeno, a što da je tužitelj isticao da će riješiti. Uvidom u zemljišne knjige utvrđeno je da je na predmetnoj nekretnini i danas upisana Republika Hrvatska, etažno vlasništvo E-1, dok je na E-2 upisana Golf Stancija d.o.o. Ukupna kupoprodajna cijena spomenute nekretnine iznosila je 2.500.000,00 EUR, te da navedena cijena višestruko nadilazi realnu tržišnu vrijednost predmetne nekretnine, posebice imajući u vidu da se radi o građevini u ruševnom stanju, kojoj je nužna potpuna obnova, a što zahtijeva značajna dodatna ulaganja, i da je kupljena samo ½ nekretnine u neodređenom omjeru, što dodatno umanjuje vrijednost nekretnine. Iz toga da jasno proizlazi da predmet kupoprodaje nije bila samo fizička nekretnina, već i dodatna, nematerijalna vrijednost
– konkretno, cjelokupna dokumentacija i pripremni materijali koji su izrađeni u vezi projekata „Golf Stancija“ i „Golf & Hotel“, a za koje tužitelj tvrdi da ih je samostalno izradio. Upravo takav sadržaj da je bio je uključen u cijenu nekretnine, a što da je tužitelju u potpunosti poznato. Upravo da je društvo Golf stancija d.o.o., koje je bilo kupac nekretnine, društvo čiji je osnivač i član uprave drugotuženik. To da dodatno potvrđuje da su sve poslovne aktivnosti bile međusobno povezane te da je na ovaj način tužiteljev rad već bio kompenziran unutar međusobnog odnosa stranaka, odnosno unutar kupoprodajne cijene spomenute nekretnine. Povećana kupoprodajna cijena da je išla isključivo na teret kupca, tj. društva Golf stancija d.o.o., jer da je upravo na tu ukupnu cijenu plaćen porez na promet nekretnina. S druge strane, ni tužitelj ni njegova supruga da nisu imali nikakve dodatne porezne ili druge fiskalne obveze, niti su na bilo koji način oporezovani u vezi primitka uvećane kupoprodajne cijene. Sve navedeno da jasno ukazuje da tužitelj ne može s jedne strane naplatiti svoj takozvani „rad“ kroz previsoku cijenu nekretnine, neovisno što je kupoprodajna cijena plaćena njegovoj supruzi, a s druge strane još dodatno potraživati naknadu putem ove parnice, jer bi to predstavljalo očito dvostruko namirenje za isti angažman – što je protivno temeljnim načelima obveznog prava, načelu zabrane stjecanja bez osnove i načelima savjesnosti i poštenja.
29. Analizom istaknute kupoprodajne cijene od 2.500.00 eura, za suvlasnički dio s neodređenim omjerom sud zaključuje da se radi o visokoj kupoprodajnoj cijeni. Predmet kupoprodaje bio k. č. br. [katastarska čestica] zgr 9/2 zgr. k. o. [katastarska općina], suvlasnički udio s neodređenim omjerom Etažno vlasništvo (E-2) stan sa nus prostorijama, na prvom katu pa sud i bez provođenja predloženih dokaza- građevinsko vještačenje zaključuje da se radi o vrlo visokoj kupoprodajnoj cijeni od 2.500.00,00 eura za opisanu nekretninu. Sud nadalje, obzirom da je odbio tužbeni zahtjev nije provodio predložene dokaze na okolnosti utvrđenja prosječne tržišne vrijednosti predmetne nekretnine u vrijeme kupnje. Neovisno o tome što je prodavatelj bila NN, radi se nesporno o supruzi tužitelja koja je na taj način stekla doista vrlo visoka novčana sredstva prodajom nekretnine trgovačkom društvu sa kojim je njezin suprug, tužitlj aktivno surađivao.
30. U podnesku podbroj 20- tužitelj dostavlja dokaze na okolnosti dogovora o visini naknade tužitelju- mail korespondenciju od 31.3.2022. godine između tužitelja i UN, gdje je navedeno da je UN suglasan sa ukupnim iznosima naknade za Stanciju Grande 3.000.000,00 eura, (nekretnina čiji je suvlasnički dio prodala NN Golf Stanciji d.o.o.) i za Hotel & Golf 12.000.000,00 eura, te da u ugovoru o suradnji se mora jasno razgraničiti Stancija Grande i Hotel & Golf, ili da će se napraviti dva odvojena ugovora o suradnji. Također su predloženi i rokovi plaćanja, te je navedeno da će sva plaćanja ići preko odgovarajućih društava, kao i avansna uplata. Sud ističe da i ova mail kosrespodencija upućuje samo na prijedlog iznosa naknade, sa napomenom zaključenja ugovora o suradnji, te sa točnim načinom plaćanja „preko odgovarajućih društava, kao i sama avansna uplata, pa tužitelju kao fizičkoj osobi i prema ovom mailu nije trebalo biti isplaćeno ništa. U spisu nema dokaza da je takav ugovor o suradnji ikada zaključen, već mail prikazuje samo „neki načelni prijedlog“. Također, bitno je da je navedeno da plaćanja neće ići na račun fizičke osobe, već na račune društava. Iz ove korespodencije sud zaključuje da se ne radi o ugovoru o djelu ili nalogu, jer je u vrijeme ovog maila tužitelj bio član uprave društva 1. tuženika i nije mogao zaključivati ugovore o djelu za realizaciju poslova društva u kojem je bio član uprave, budući je to nespojivo i takav ugovor o djelu između društva i člana uprave društva nije reguliran zakonom. S druge strane, kako je navedeno i u samom prijedlogu je navedeno da će uplata ići na račun društava, pa već i radi toga tužitelj neosnovano traži iznos koji zahtijeva tužbom.
31. U podnesku podbroj 20 tužitelj nadalje ističe da tuženik ustraje na tvrdnji da je sve radnje tužitelj poduzimao kao član uprave 1.tuženika, te ako se uzme kao ispravan pravni stav tuženika, tada svakako tužitelju pripada naknada po odredbi članka 432. u svezi s člankom 247. Zakona o trgovačkim društvima. U ožujku 2022 UN je bio član uprave i jedini član – de facto skupština društva Golf Hotel Savudrija d.o.o. Niti jedna zakonska odredba da ne propisuje da član uprave mora biti u radnom odnosu sa društvom kojemu je zakonski zastupnik. Niti jedna zakonska odredba da ne regulira formu neimenovanog (inominantnog) ugovora kao što je menadžerski ugovor. Ugovor da je sklopljen kada se prihvati ponuda (čl.252 ZOO-a).
2.tuženik je mailom od 31.03.2022 prihvatio ponudu tužitelja za njegov rad na projektu. Dogovorena cijena je 12.000.000,00 eura. Ugovor da je po tome sklopljen jer ima sve bitne sastojke: 1) rad koji tužitelj treba obavljati i 2) cijena / iznos naknade za rad. Čak su ugovoreni i uvjeti isplate. Ostali nuzgredni sastojci su ostali „otvoreni“ ali to ne znači da ugovor nije nastao. Da li će se to pravno tretirati kao menadžerski ugovor ili kao naknada koja tužitelju kao članu uprave pripada po samom zakonu, ili kao poslovodstvo bez naloga, ili će sud u konačnici odlučiti da je posrijedi neki sasvim drugi pravni temelj, to da je tužitelju svejedno. Ono što je bitno je što postoji pisani dokaz da je izrijekom prihvaćena ponuda i da je tužitelj po prihvaćenoj ponudi počeo raditi i da je svoj posao obavljao. Ovdje sud ponovno ističe da je tužitelj tužbu protiv tuženika podnio ističući kao osnov ugovorni odnos- ugovor o djelu, ugovor o nalogu, a tek nakon što je sud donio rješenje o privremenoj mjeri, tužitelj u bitnome mijenja pravni osnov i ističe između ostalog da tužitelju pripada naknada kao članu uprave. U smislu čl. 34b Zakona o parničnom postupku NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 i 84/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19, 80/22, 155/23 (dalje ZPP), trgovački sudovi nadležni su za 2. sporove u povodu osnivanja, rada i prestanka trgovačkoga društva kao i o raspolaganju članstvom i članskim pravima u trgovačkom društvu, 3. sporove između članova trgovačkoga društva međusobno te između članova društva i društva koji se tiču upravljanja društvom i vođenja poslova društva kao i prava i obveza članova društva koji proizlaze iz njihova položaja u društvu, sporove između predsjednika i članova uprave ili nadzornog odbora društva i društva ili njegovih članova koji nastanu u svezi s njihovim radom u društvu ili za društvo. Sud se nije oglasio nenadležnim radi radnije obrazložene situacije, jer se tuženik upustio u raspravljanje i nije istaknut prigovor stvarne nenadležnosti po tuženiku.
32. U spisu ne postoji niti jedan dokument kojim su se tuženici obvezali platiti bilo kakav iznos tužitelju na ime eventualnog ugovornog odnosa ili odrađivanja bilo kakvih naloga. Tužitelj nije dostavio niti jedan materijalni dokument kojim potkrjepljuje osnovanost svog potraživanja. Potpuno je jasno da u situaciji kada se radi o dogovaranju poslova s iznimno visokim novčanim iznosima koji bi trebali biti isplaćeni, a o kakvim se iznosima radi u ovoj pravnoj stvari, nije logično da se takav ugovor o nalogu, ili ugovor o djelu (ili koji god drugi ugovor) ne bi zaključivao u pismenoj formi, gdje bi točno bile precizirane obveze nalogodavca i obveze nalogoprimca te iznosi naknade. Nadalje, niti jednim materijalnim dokazom u spisu nije dokazano da je upravo tužitelj obavljao radnje koje su prethodile donošenju dostavljenih dokumenata uz tužbu (lokacijska dozvola i dr.), sve odluke dostavljane su prvotuženiku, čiji član uprave je bio upravo tužitelj, koji je bio u to vrijeme i osoba ovlaštena za zastupanje. Iz dostavljene dokumentacije je vidljivo da je sve radnje u pogledu ishođenja dozvola na projektu provodilo društvo – prvotuženik. Ukoliko je tužitelj poduzimao radnje, onda je to činio kao član uprave prvotuženika, a u tom smislu člankom 252. Zakona o trgovačkim društvima se propisuje da članovi uprave moraju voditi poslove društva s pozornošću urednog i savjesnog gospodarstvenika. Dakle, kako to i tuženi ističu, u vrijeme navodnog poduzimanja radnji tužitelj je bio član društva i osoba ovlaštena za zastupanje prvotuženika, a stoga je kao član uprave društva bio ovlašten i za poduzimanje odgovarajućih radnji za navedeno trgovačko društvo. Stoga se njegov odnos ne može povesti pod ugovor o nalogu, kad je tužitelj bio član uprave prvotuženika pa se njegovo pozivanje na bilo kakav ugovor o nalogu i svojstvo člana uprave međusobno suprotstavljaju. Također, i drugotuženik VNL je član uprave navedenog trgovačkog društva i nije logično, a nije niti u skaldu sa dobrim gospodarenjem što se očekuje od člana uprave da bi jedan član uprave društva sa drugim članom uprave društva zaključivao ugovor o nalogu, ili ugovor o djelu. Članstvo u upravi je nespojivo sa ugovorom o nalogu ili ugovorom o djelu, kako to pokušava prezentirati tužitelj zato jer već i samo svojstvo člana uprave ovlašćuje i obvezuje tog člana uprave da za trgovačko društvo poduzima određene radnje. Doista se postavlja pitanje i zašto bi uprava društva, koja je ovlaštena i dužna poduzimati radnje za realizaciju poslova društva u kojem je član uprave angažirala nekog drugog za obavljanje poslova, primjerice i ugovora o djelu. Također se postavlja pitanje i kako bi uopće bilo moguće da uprava društva sa svojim članom uprave društva zaključuje bilo kakav ugovor za obavljanje poslova. Uprava društva je ta koja provodi poslove društva, u njegovom najboljem interesu. Nadalje, kao je ranije navedeno, jasno je i iz mail korespodencije da sva eventualna plaćanja idu na račune društava, a ne tužitelju kao fizičkoj osobi. U mail korespodenciji spominje se iše osoba koje nisu stranke ovog postupka. Sve radnje koje je, ukoliko je, tužitelj poduzeo, poduzimao je kao član uprave prvotuženika i kao osoba ovlaštena za zastupanje. Dakle, sve radnje u pogledu ishođenja dozvola na projektu provodilo je društvo – prvotuženik, zastupano po tadašnjem članu uprave – tužitelju i 2. tuženiku. Preuzimanjem svojstva člana uprave tužitelj je pristao i obavljati određene poslove za društvo, odnosno zastupati društvo i njegove pravne interese. Nije sporno da su se između parničnih stranaka vodili nekakvi pregovori oko budućeg rada na projektu, ali sporazum oko visine naknade i termina isplate nikada nije postignut i ugovor u pogledu iste nikada nije sklopljen. Niti ugovor o djelu, niti ugovor o nalogu niti bilo koji treći ugovor. Primjerice i u zapisniku s informacijama i zaključcima sastanka 16. ožujka 2022. godine, kojeg je dostavio tužitelj, navedeno je sljedeće: „Golf & Hotel … 8. Suradnja / Ugovor: VN - Odluka o prijedlozima za izradu ugovora: bit će dogovorena na sljedećem sastanku zajedničkim dogovorom.“
33. Iz izvedenih dokaza, dakle utvrđeno je da je u vrijeme navodnog poduzimanja radnji VN bio član društva i osoba ovlaštena za zastupanje društva Hotel Savudrija d.o.o., 1. tuženik, a stoga je kao član uprave društva bio ovlašten i za poduzimanje odgovarajućih radnji za navedeno trgovačko društvo. Stoga, sudu nije jasno kako tužitelj tvrdi da se njegov odnos, odnos između tužitelja i tuženika može podvesti pod ugovor o nalogu kad je tužitelj bio član uprave društva pa se njegovo pozivanje na navodni ugovor o nalogu i svojstvo člana uprave u trgovačkom društvu Golf Hotel Savudrija d.o.o. međusobno suprotstavljaju. Također, i 2. tuženik VNL je također član uprave navedenog trgovačkog društva pa također dolazi do određenih proturječnosti da bi jedan član uprave društva sa drugim članom uprave društva zaključivao ugovor o nalogu. Ugovor o nalogu propisan je odredbom čl. 763. ZOO-a gdje je kao prvo navedeno da se ugovorom o nalogu ovlašćuje nalogoprimac poduzimati za nalogodavca određene poslove, a nalogoprimac ima pravo na naknadu za svoj trud. Članstvo u upravi po mišljenju suda nespojivo je sa ugovorom o nalogu kako to pokušava prezentirati tužitelj zato jer već i samo svojstvo člana uprave ovlašćuje i obvezuje tog člana uprave da za trgovačko društvo poduzima određene radnje. Nadalje, iz mail korespondencije koju je dostavio tužitelj vidljivo je da se mail korespondencija odvijala između dr. SN i ANL koji nije tuženik u ovom postupku već je tuženik uz 1. tuženika i VNL. Također, iz mail korespondencije posebno na str. 37 i 38 – 41 spisa razvidno je da se spominju visoki iznosi koji bi trebali biti isplaćeni, i to od strane Stancija Grande i Hotel&Golf, a u dopisu od 31. ožujka 2022. navedeno je i da se u ugovoru o suradnji jasno treba razgraničiti Stancija Grande i Hotel&Golf ili da će se trebati napraviti dva ugovora o suradnji. Također kako je već navedeno da bi se sva plaćanja trebala vršiti preko odgovarajućih društava, kao i sama avansna uplata. Tu se ističe da se dakle, VN ne navodi kao osoba kojoj bi se bilo što trebalo uplatiti, već određeno trgovačko društvo. Nadalje, mada sukladno ZOO-u nije propisano da ugovor o nalogu treba biti zaključen u pismenoj formi i da bi to bio uvjet njegove valjanosti, međutim iz mail korespondencije razvidno je da je volja stranaka bila zaključiti jasno definirani ugovor o suradnji. Ovaj mail odaslan je sa mail adrese [adresa elektroničke pošte] i u potpisu je UN pa nije jasno da li taj mail sa namjerom zaključenja ugovora o suradnji šalje ANL ili VNL. Isto tako, nelogično je da bi se ugovor o nalogu, prema kojem se i za današnje vrijeme govori o vrlo visokim iznosima naknade za izvršeni nalog ne bi zaključivao u pismenoj formi, gdje bi točno bile precizirane obveze nalogodavca i obveze nalogoprimca te iznosi naknade.
34. Ukoliko bi se radilo o odnosu člana uprave društva i društva i naknadi, što tužitelj također navodi kao pravni osnov, sud smatra da je takvu tužbu tužitelj trebao usmjeriti prema trgovačkom sudu koji je nadležan i specijaliziran za trgovačka društva pa i za odnos društva i člana društva. Međutim, kako je navedeno tužitelj u poodmakloj fazi mijenja pravnu osnovu, te ističe da će sam sud u postupku utvrditi o kojoj se pravnoj osnovi, posljedično i pravnom odnosu u ovoj konkretnoj pravnoj stvari radi. Zakon o trgovačkim
društvima
Narodne
novine
br. 111/1993, 34/1999, 121/1999, 52/2000, 118/2003, 107/2007, 146/2008, 137/2009 , 111/2012, 125/2011, 68/2013, 110/2015, 40/2019, 34/2022, 114/2022, 18/2023, 13 0/2023, 136/2024 u čl. 247. propisuje Načela za primanja članova uprave, pa tako propisuje da Pri određivanju ukupnih primitaka pojedinoga člana uprave (plaće, sudjelovanja u dobiti, nadoknadi izdataka, plaćanju premija osiguranja, provizija i svih ostalih davanja) nadzorni odbor mora brinuti o tome da ukupni iznosi primanja budu u primjerenome odnosu posla koji obavlja član uprave i stanja društva. Sukladno čl. 432. ZTD-a Na primanja članova uprave u d.o.o. na odgovarajući se način primjenjuju odredbe članka 247. Zakona. Ako društvo nema nadzorni odbor, njegove ovlasti imaju članovi društva. Članovi uprave imaju pravo na nagradu za svoj rad i oni mogu obavljati poslove i za nagradu/ naknadu ili bez nje. Oni članovi uprave koji su u radnom odnosu, to rade kroz plaću. Očito je da tužitelj nije bio u radnom odnosu. Sud zaključuje da ugovor nikada nije zaključen. Kako u ovako bitnoj stvari, u pogledu poslovanja društva nema nikakvog jasnog pisanog dokumenta, sud nije provodio personalne dokaze, na okolnosti eventualno usmeno zaključenog ugovora, jer iz materijalnih dokaza je utvrđeno da su postojali samo načelni prijedlozi, u neformalnoj komunikaciji. Međutim, da je bilo jasno da će sporazum biti zaključen u pismenoj formi. Sto se tiče stjecanja bez osnove, koji pravni osnov tužitelj također navodi, ukoliko je član uprave vodio određene poslove za društvo, onda se ne može govoriti o stjecanju bez osnove za to društvo. U ovom postupku bilo je potrebno utvrditi da li je postojao ugovor prema kojem će tužitelju biti isplaćena naknada od 3.000.000,00 eura za "određeni projekt". Utvrđeno je da takav ugovor nije zaključen, već da je postojala namjera definiranja točno određenog ugovora, i da će plaćanja ići preko pravnih osoba. Dakle, sumirano sud smatra da tužitelj kao član uprave društva Golf Hotel Savudrija d.o.o. nije mogao imati zaključen ugovor o nalogu sa tuženikom Golf Hotel Savudrija d.o.o., da je postojala namjera zaključenja ugovora o suradnji, međutim takav ugovor nije zaključen, da se kao 2. tuženik imenuje VNL, da je razvidno da je veliki dio mail korespondencija bio od strane dr. SN upućena ANL pa sud ne nalazi poveznicu između ove dvije osobe. Sud zaključuje i da ukoliko nije definirana niti naknada tužitelju kao članu uprave, u ovom postupku visina naknade za člana uprave se ne utvrđuje, budući je tužitelj zahtijevao točno određeni iznos ali po različitim pravnim osnovama, a utvrđeno je da tužitelj kao član uprave takve ugovore nije mogao zaključiti i nije.
35. Tužitelju koji nije uspio u postupku ne pripada parnični trošak.
36. Tuženici su u postupku uspjeli u cijelosti pa im u smislu odr. čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku, NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11 i 148/11 –pročišćeni tekst, 25/13, 70/19, 80/22, 155/23 dalje ZPP pripada parnični trošak. Tuženi su zahtijevali trošak odgovora na tužbu, četiri podneska, pristup na 3 ročišta, svaka radnja 26.301,00 EUR, budući da se radi o zastupanju više osoba. Sud je tuženima priznao sve zatražene radnje, osim za ročište od 5. veljače 2025. godine, gdje im je sukladno tbr. 9. t. 5 priznato 125,00 eura. Dakle, tuženima je priznata nagrada za odgovor na tužbu, 26.301,00, eur, podnesak od 10.1.2025, od 22. travnja 2025. 24. lipnja 2025., 9.9. 2025, ročište 8.4.2025., 10.9.2025., svaka radna 26.301,00 eur ukupno 184.107,00 eur i 125,00 eura za jedno ročište koje je odgođeno, sveukupno 184.232,00 eura. Sud je smatrao taj trošak potrebnim u smislu odr. čl. 155. Zakona o parničnom postupku, trošak je postavljen u skladu s Tarifom o nagradama i naknadama za rad odvjetnika, tbr. 7, 8, 9, 36, 42., te je donijeta odluka o trošku na način kao u izreci.
37. Slijedom svega navedenog, na temelju navedenih odredbi zakona, u smislu odredbe čl. 325. st. 1. i 2. ZPP-a, odlučeno je kao u izreci.
Buje-Buie, 20. listopada 2025.
Sutkinja
Margareta Vivoda
Uputa o pravu na žalbu:
Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku od 8 (osam) dana od dana dostave ovog rješenja.
Dna:
1. Pun. predlagateljia osiguranja,
2. 1. Protivniku osiguranja, uz prijedlog za izdavanje privremene mjere, po punomoćniku
3. 2. Protivniku osiguranja, uz prijedlog za izdavanje privremene mjere, po punomoćniku
