REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U OSIJEKU

Osijek, Vukovarska cesta 31

Poslovni broj: Us I-176/2025-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Osijeku, po sutkinji Valentini Grgić Smoljo, uz sudjelovanje zapisničarke Zdenke Raiz, u upravnom sporu tužitelja ILOČKA POLJA d.o.o. Ilok, Radoš 63, OIB: 03782340971, kojeg zastupa zakonska zastupnica VB, direktorica, a istu opunomoćenik Alen Ivković, odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu Alen Ivković i Sunčica Novak, Užarska 28, Rijeka, protiv tuženika Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i ribarstva Republike Hrvatske, Ulica grada Vukovara 78, Zagreb, OIB: 76767369197, radi povrata sredstava, 20. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i ribarstva Republike Hrvatske KLASA: UP/II-034-08/24-01/807, URBROJ: 525-14/106-25-2 od 16. siječnja 2025. te se predmet vraća tuženiku na ponovni postupak, koji je dužan postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama suda izraženima u obrazloženju ove presude.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak upravnog spora u iznosu od 2.500,00 eura (slovima: dvije tisuće pet stotina eura) u roku od 30 dana od dana dostave pravomoćne odluke o trošku uz zatezne kamate koje teku od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova do isplate, ako ih stranka kojoj je naloženo plaćanje troškova ne podmiri u ostavljenom roku, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadom troška odbija.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/II-034-08/24-01/807, URBROJ: 525-14/106-25-2 od 16. siječnja 2025. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv Odluke o povratu sredstava Agencije za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju (dalje: Agencija) KLASA: 320-01/20-07-05-06/0086, URBROJ: 343- 1302/01-24-030 od 29. srpnja 2024.

2. Navedenom osporavanom odlukom tužitelj je dužan u roku od 30 dana od zaprimanja iste uplatiti iznos od 48.078,84 eura, a ukoliko ne vrati navedeni iznos u roku, obračunati će mu se zakonska zatezna kamata ili ta sredstva može poravnati sa sredstvima koja još nisu isplaćena, a može zatražiti i plaćanje duga na rate. Žalba protiv Odluke ne odgađa izvršenje iste.

3. Tužitelj u tužbi navodi da je odlukom od 30. studenog 2020. o odobrenju predmetnog projekta odobrena potpora za kupnju tangencijalnog filtera, nabave inox materijala i izradu i montažu pasarela, te je tužitelj 25. siječnja 2023. iskoristio financijska sredstva za nabavu tangencijalnog filtera, ali zbog nepredvidivih gospodarskih okolnosti (pandemija Covid-19, rat u Ukrajini) došlo je do ekstremnih povećanja troškova i poskupljenja cijena materijala, pa je tužitelj odustao od nabave inox materijala, izrade i montaže pasarela. Pri tome se poziva na priopćenje Državnog zavoda za statistiku od 9. travnja 2024. i članak lidermedia.hr od 18. ožujka 2021. Navodi da se radi o trostruko povećanim cijenama i neisplativoj kupnji inox materijala i izrade pasarela pa je tužitelj 25. siječnja 2023. podnio zahtjev za promjenu ulaganja u sektoru vina kojeg je tuženik odbio odlukom od 16. veljače 2023.

3.1. Nadalje, navodi da budući da je tužitelju u međuvremenu već isplaćen dio potpore od 48.078,84 eura, od ukupnih 68.684,05 eura, radi odustajanja od dijela zahtjeva, podnio je zahtjev za isplatu potpore od 0,00 eura za nabavu inox materijala i pasarela koji je također odbijen odlukom od 20. rujna 2023.

3.2. Osporava odluku Agencije o povratu sredstava navodeći da su sredstva u iznosu od 48.078, 84 eura iskorištena za nabavu tangencijalnog filtera u skladu s Odlukom o odobrenju projekta, a novčana sredstva su mu isplaćena na temelju Odluke o isplati potpore koja nije niti ukinuta niti poništena. Poziva se na propisano člankom 34. stavkom 2. Pravilnika o provedbi mjere Ulaganja u vinarije i marketing vina iz Nacionalnog programa pomoći sektoru vina za razdoblje od 2019. do 2023. (Narodne novine, broj 21/19., dalje: Pravilnik), koji predviđa da u slučaju utvrđene nepravilnosti, Agencija će od korisnika zatražiti povrat sredstava, ali tvrdi da obrazloženje Odluke Agencije ne sadrži dostatne niti obrazložene razloge u čemu se sastoji postupanje tužitelja protivno odredbama Pravilnika ili koje nepravilnosti su utvrđene u njegovom postupanju.

3.3. Ističe da je samo djelomično uspio iskoristiti odobrena i isplaćena sredstva za tangencijalni filter, dok preostali dio odobrenih sredstava za nabavu inox materijala i nabavu i montažu pasarela nije iskoristio radi općepoznatih izvanrednih okolnosti koje su nastupile uslijed pandemije izazvane COVID 19 virusom i ratom u Ukrajini što je rezultiralo enormnim i financijski nepodnošljivim cijenama inoks materijala i troškova izrade i montaže pasarela. Smatra da ocjena tuženika da “globalno povećanje cijena se ne može smatrati višom silom ili izvanrednom situacijom” je potpuno nejasna, nelogična i neprihvatljiva, a pandemija virusom Covid 19 i rat u Ukrajini to svakako jesu. Ističe i da je tužitelj postupao prema načelima poštenog i dobrog gospodarstvenika te savjesnog i poštenog poduzetnika, ali je radi objektivnih okolnosti bi prisiljen odustati od dijela zahtjeva te je pravodobno i uredno s opravdanim razlozima zahtijevao promjenu projekta.

3.4. Tužitelj obrazlaže i da je svrha i cilj projekta pomoći poduzetnicima u financiranju i ulaganju u vinarstvo, a što nabava tangencijalnog filtera svakako je, a nabava inox materijala zbog višestruko povećane cijene bi ugrozila financijsku stabilnost tužitelja, a što on u vrijeme podnošenja zahtjeva za potporu nije mogao znati. U svrhu dokazivanja više sile ili izvanrednih okolnosti, navodi da je Agenciji dostavio ponudu ponuditelja RE-MONT, bravarski obrt, vl. ČB koju je dostavio prilikom prijave projekta od 28. lipnja 2020., ali koja nije bila obvezujuća i ista je imala rok važenja 60 dana, dok je odluka o odobrenju projekta donesena 30. studenoga 2020. značajno nakon isteka roka važenja prve ponude koja nije jamčila niti cijenu niti izvedbu po ponuđenoj cijeni. S obzirom na nestašicu inoxa u vrijeme pribavljanja druge ponude, niti jedan drugi ponuditelj nije bio u mogućnosti dati bilo kakvu ponudu, osim MAGMA d.o.o., koja s obzirom na iznos nije bila prihvatljiva. Predlaže Sudu saslušati zakonske zastupnike tužitelja i navedenih ponuditelja.

3.5. Poziva se i na presudu Europskog suda za ljudska prava u predmetu Guberina protiv Hrvatske (zahtjev br. 23682/13) od 22. ožujka 2016. u kojoj je zauzeto shvaćanje da pri provođenju postupaka u kojima odlučuju o pravima i obvezama građana nadležna tijela su dužna uzeti u obzir sve specifične okolnosti slučaja i izbjegavati automatsku primjenu zakona. Upire i u praksu Ustavnog suda Republike Hrvatske i višestruko izneseno stajalište o potrebi izbjegavanja pretjeranog formalizma i mehaničke primjene zakona (odluka broj: U-III-2184/2009 od 13. studenog 2014., točka 26.1.).

3.6. Zaključuje kako opisanim postupanjem se korisnicima potpora nameće pretežak teret i ne daje mogućnost promjene projekta kada nastupe izvanredne i nepredvidive okolnosti pridržavanjem stroge forme umjesto uzimanjem u obzir specifičnih i nepredvidivih okolnosti. Predlaže Sudu održati raspravu te poništiti osporavano rješenje tuženika i odluku Agencije te vratiti na ponovni postupak uz naknadu troška spora uz pripadajuću kamatu, a koji je pobliže naveo u tužbi (str. 8 spisa).

4. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako se o prigovorima tužitelja već iscrpno očitovao u osporavanom rješenju, pri kojem ostaje. Iznosi kronologiju postupanja od odobravanja projekta tužitelja te navodi sve donesene odluke u postupku, te zaključuje da je tužitelj bio dužan provesti projekt “Ulaganje u opremanje vinarije Iločka polja” kako mu je odobreno Odlukom o odobrenju, a s obzirom da mu nisu odobrene promjene u projektu te da je Odluka o odbijanju promjena postala pravomoćna, a da je u rješenju utvrđeno da se ne radi o višoj sili i izvanrednim okolnostima, proizlazi da je tužitelj prekršio odredbe Pravilnika. Protivi se prijedlogu tužitelja za izvođenjem dokaza saslušanjem ČB, vl. [obrt] i predstavnika MAGMA d.o.o. te predlaže Sudu odbiti tužbeni zahtjev.

5. Uz podnesak od 3. listopada 2025. tužitelj je dostavio presudu ovoga Suda poslovni broj: Us I-1033/2024 od 23. svibnja 2025. kojom su poništeni rješenje

Ministarstva poljoprivrede Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-034-08/24-01/534, URBROJ: 525-04/128-24-2 od 11. srpnja 2024. i Odluka o poništenju odluke o odobrenju projekta za ulaganje u sektor vina Agencije KLASA: 320-01/20-07-05- 06/0086, URBROJ: 343-1302/01-24-025 od 19. ožujka 2024. te je predmet vraćen prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak. Stoga smatra da ne postoji zakonski osnov za donošenje Odluke o povratu sredstava te da je tužbeni zahtjev osnovan i predlaže ga usvojiti uz naknadu troška spora prema specifikaciji pobliže određenoj u tom postupku (str. 359 spisa).

6. Sud je u ovom sporu održao raspravu bez prisutnosti uredno pozvanog tuženika u skladu s odredbom članka 91. stavka 3. i članka 6. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 36/24., dalje: ZUS), a kako bi, prije donošenja presude, strankama bila pružena mogućnost izjasniti se o navodima protivne stranke te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora. Na raspravi je zamjenica opunomoćenika tužitelja predložila Sudu provesti dokaze i to saslušanjem zakonskih zastupnika ponuditelja navedenih u tužbi. Predložila je usvojiti tužbeni zahtjev uz naknadu troška spora prema troškovniku iz podneska od 3. listopada 2025.

7. Tužbeni zahtjev je osnovan.

8. Člankom 50. Uredbe (EU) br. 1308/2013 Europskog parlamenta i vijeća od 17. prosinca 2013. o uspostavljanju zajedničke organizacije tržišta poljoprivrednih proizvoda i stavljanju izvan snage uredbi Vijeća (EEZ) br. 922/72, (ER) br. 234/79, (EZ) br. 1037/2001 i (EZ) br. 1234/2007 (dalje: Uredba 1308/2013) propisano je da se potpora može dodijeliti za materijalna i nematerijalna ulaganja u postrojenja za preradu i infrastrukturu vinarije te tržišne strukture i alate.

8.1. Nacionalnim programom pomoći sektoru vina za razdoblje od 2019. do 2023. propisano je da se potpora može odobriti za materijalna i nematerijalna ulaganja u vinarije, te prodajne i prezentacijske objekte vina, uključujući skladišta i infrastrukturne objekte, s ciljem poboljšanja ukupne učinkovitosti.

9. Odlučivanju o predmetnom povratu sredstava, prethodila je Odluka Agencije o isplati potpore po završenom trošku aktivnosti, KLASA: 320-01/20-07-05- 06/0086, URBROJ: 343-1302/01-21-012 od 24. svibnja 2024. na temelju koje je tužitelju isplaćena potpora u iznosu od 362.250,00 kn/48.078,84 eura za aktivnost kupnje tangencijalnog filtera MFTC 03.

9.1. Po zahtjevu tužitelja za promjenu od 25. siječnja 2023. kojim odustaje od ostatka projekta, a zbog utvrđenog ugrožavanja postavljenih ciljeva projekta 16. veljače 2023. donesena je Odluka o odbijanju zahtjeva za promjene, KLASA: 320- 01/20-07-05-06/0086, URBROJ: 343-1302/01-23-019.

9.2. Tužitelj je potom 4. veljače 2023. podnio Zahtjev za isplatu potpore po završetku svih aktivnosti za predmetni projekt „Ulaganje u opremanje vinarije Iločka polja" i zatražio isplatu potpore u iznosu od 0,00 eura, slijedom čaga je Agencija za plaćanja 20. rujna 2023. donijela Odluku o odbijanju zahtjeva za isplatu, KLASA: 320- 01/20-07-05-06/0086, URBROJ: 343-1302/01-23-023, kojom je odbijen zahtjev za isplatu po završetku svih aktivnosti radi utvrđenog neispunjavanja uvjeta propisanih Pravilnikom i Odlukom o odobrenju projekta te je 19. ožujka 2024. donijela Odluku o poništenju odluke o odobrenju projekta, KLASA: 320-01/20-07-05-06/0086, URBROJ: 343-1302/01-24-025.

10. Člankom 34. stavkom 2. Pravilnika propisano je da će Agencija, ukoliko se utvrdi da je korisnik postupao protivno odredbama Pravilnika i pravilima korištenja sredstava za mjeru Ulaganja, odnosno u slučaju utvrđene nepravilnosti, Agencija za plaćanja od korisnika zatražiti povrat sredstava na temelju Odluke o povratu sredstava.

10.1. Prema članku 54. stavku 3. Delegirane Uredbe Komisije (EU) 2016/1149 od 15. travnja 2016. o dopuni Uredbe (EU) br. 1308/2013 Europskog parlamenta i Vijeća u pogledu nacionalnih programa potpore u sektoru vina i izmjeni Uredbe Komisije (EZ) br. 555/2008 (SL L 190/1, 15. srpnja 2016., ako se provjerama pokaže da ukupne operacije obuhvaćene zahtjevom za potporu nisu u cijelosti provedene zbog drugih razloga, a ne zbog više sile ili izvanrednih okolnosti u smislu članka 2. stavka 2. Uredbe (EU) br. 1306/2013 i u slučaju kada je potpora isplaćena nakon pojedinačnih aktivnosti koje su dio ukupnih operacija obuhvaćenih zahtjevom za potporu, države članice osiguravaju povrat isplaćene potpore.

10.2. Ovlaštenje Agencije za donošenje rješenja o povratu sredstava proizlazi iz odredbe članka 144. stavka 2. Zakona o poljoprivredi (Narodne novine, broj 118/18., 42/20., 127/20., 52/21. i 152/22.), prema kojem Agencija donosi odluku o povratu sredstava kojom od korisnika zahtijeva povrat isplaćenih sredstava u sljedećim slučajevima: - kada je korisnik ostvario sredstva na temelju netočnih podataka i/ili ako ih je ostvario protivno uvjetima i odredbama toga Zakona i propisa donesenih na temelju njega; - u slučaju administrativne pogreške nastale prilikom odobravanja ili isplate potpore; - ako se nakon izvršene isplate potpore korisnicima, na temelju naknadne administrativne kontrole, kontrole na terenu, naknadne kontrole velikih korisnika potpora ili inspekcijskog nadzora utvrdi nepravilnost koju je učinio korisnik, ako ne dopusti obavljanje kontrole na terenu i/ili inspekcijskog nadzora.

10.3. Tuženik cijeni opravdanim donošenje odluke Agencije pri čemu navodi da su tužitelju prije Odluke o povratu izdane Odluka o odbijanju promjena, Odluka o odbijanju isplate i Odluka o poništenju, a protiv kojih je tužitelj izjavio žalbe koje je tuženik odbio. Nadalje, tuženik navodi da se tužitelj u žalbi protiv Odluke o odbijanju isplate pozivao na višu silu i neočekivan rast cijena materijala, a što je tuženik otklonio pozivajući se na članak 54. stavak 3. Delegirane Uredbe Komisije (EU) 2016/1149 kojim je propisano da u slučaju kada se potpora uobičajeno plaća nakon provedbe ukupnih operacija, isplaćuje se i za pojedinačno provedene aktivnosti ako provjere pokažu da se ostale aktivnosti nisu mogle provesti zbog više sile ili izvanrednih okolnosti u smislu članka 2. stavka 2. Uredbe (EU) br. 1306/2013. Tu su navedeni slučajevi u kojima posebice može biti priznata viša sila ili izvanredne okolnosti, a iz kojih proizlazi da se radi o izvanrednom, nepredvidljivom i neotklonjivom događaju koji je zadesio samog korisnika ili njegovo imanje, stoga se globalno povećanje cijena ne može smatrati višom silom ili izvanrednom situacijom.

10.4. K tome tuženik navodi i da u preambuli Uredbe (EU) br. 1306/2013 pod točkom 5. je propisano da bi nadležna nacionalna tijela trebala donositi odluke o višoj sili ili izvanrednim okolnostima za svaki slučaj posebno na temelju relevantnih dokaza. Stoga, uzimajući u obzir da tužitelj u svrhu dokazivanja više sile ili izvanrednih okolnosti nije dostavio dokaz da odabrani ponuditelj RE-MONT, bravarski obrt, vl. ČB, ne može dati ponudu, već je dostavio ponudu društva MAGMA d.o.o. koja je pet puta veća od odabrane ponude, tuženik je utvrdio da navedena ponuda nije relevantna u smislu članka 2. stavka 2. Uredbe (EU) br. 1306/2013. Stoga zaključuje da uzimajući u obzir da je tužitelju izdana Odluka o isplati te mu je isplaćena potpora u iznosu od 362.250.00 kn/48.078.84 eura po završenom trošku nabave tangencijalnog filtera MFTC 03, nakon čega je tužitelju izdana Odluka o poništenju, da je opravdano donesena Odluka Agencije o povratu sredstava.

11. Ali, presudom ovog Suda poslovni broj: Us I-1033/2024-8 od 23. svibnja 2025. poništeni rješenje Ministarstva poljoprivrede Republike Hrvatske, KLASA: UP/II- 034-08/24-01/534, URBROJ: 525-04/128-24-2 od 11. srpnja 2024. i Odluka o poništenju odluke o odobrenju projekta za ulaganje u sektor vina Agencije KLASA: 320-01/20-07-05-06/0086, URBROJ: 343-1302/01-24-025 od 19. ožujka 2024. te predmet vraćen Agenciji na ponovni postupak budući da odluka Agencije nije sadržavala nikakvo obrazloženje, a za poništenje odluke o odobrenju projekta je morala sadržavati razloge iz članka 29. stavka 1. Pravilnika.

11.1. S obzirom da ta odluka predstavlja prethodno pitanje za odlučivanje o povratu sredstava, tuženik će navedeno uzeti u obzir te s obzirom na ishod ponovnog postupka u izvršenju presude ovog Suda poslovni broj: Us I-1033/2024-8 od 3. svibnja 2025. i novu odluku Agencije, ponovno odlučiti o žalbi tužitelja.

12. Pri ovakvom stanju stvari, nepotrebno je i nesvrsishodno provoditi predložene dokaze tužitelja i saslušavati svjedoke, budući da iskazi istih nisu niti od utjecaja na odlučivanje o povrata sredstava već se radi o spornim razlozima za odbijanje zahtjeva za izmjenu projekta i poništenje odobrenja projekta, koji postupci prethode predmetnom.

13. Slijedom iznesenoga, Sud osporavano rješenje tuženika nije mogao ocijeniti zakonitima te je na temelju članka 117. stavka 1. ZUS-a poništio rješenje tuženika i odlučio kao pod točkom I. izreke presude, te predmet vratio na ponovni postupak. U istome će tuženik ponovno odlučiti o žalbi tužitelja imajući u vidu ishod ponovnog postupka kojim je poništeno odobrenje projekta. Pri tome će uzeti u obzir prigovore tužitelja i otkloniti navedene nedostatke pri čemu je obvezan postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama suda izraženima u obrazloženju odluke (članak 119. stavak 4. ZUS-a).

14. Odlučujući o zahtjevu tužitelja za naknadom troškova upravnog spora, Sud je odluku utemeljio na odredbama članka 144. i 147. ZUS-a, a visina troškova je određena u skladu sa važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj 138/23., dalje: Tarifa), odnosno predviđenim Tbr. 52. stavkom 3.

14.1. Tako tužitelju pripada zatraženi trošak za sastav tužbe u iznosu od 1000,00 eura (Tbr. 27/1 Tarife) uz pripadajući iznos PDV-a od 250,00 eura (Tbr. 46. Tarife, te isti iznos za pristup na ročište 6. listopada 2025. (Tbr. 27/2 Tarife). Zatražena zatezna kamata određena je u skladu s člankom 144. stavkom 4. ZUS-a.

14.2. S obzirom na zatraženu naknadu troška podneska od 3. listopada 2025. isti ne sadrži nikakva nova činjenična niti pravna razlaganja, pa je zahtjev u tom dijelu ocijenjen neosnovanim, kao i u odnosu na zatraženi trošak sudskih pristojbi koje nisu niti plaćene niti je tužitelj u obvezi plaćanja istih.

14.3. Slijedom iznesenoga, a budući da je tužitelj uspio u sporu, pripada mu pravo na naknadu navedenog priznatog troška upravnog spora u ukupnom iznosu od 2.500,00 eura, u skladu s člankom 147. stavkom 1. ZUS-a, a koji mu je tuženik dužan naknaditi, dok je u preostalom dijelu zahtjev za naknadu troška odbijen.

14.4. Stoga je Sud odlučio kao u točki II. izreke presude.

U Osijeku 20. listopada 2025.

Sutkinja

Valentina Grgić Smoljo

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv točke I. ove presude žalba nije dopuštena (članak 127. stavak 1. ZUS-a). Protiv točke II. dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. stavak 6. ZUS-a).

DNA:

1. Tužitelju, po opunomoćeniku

2. Tuženiku