Republika Hrvatska

Općinski sud u Čakovcu

Čakovec, Ruđera Boškovića 18

Poslovni broj Ovr-730/2025-6

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Općinski sud u Čakovcu, po sutkinji toga suda Jasni Vehtersbah-Stojan, a na prijedlog više sudske savjetnice istog suda Irene Hoblaj, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja Hrvatski Telekom d.d., OIB: 81793146560, Radnička cesta 21, Zagreb, zastupan po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Hanžeković&partneri d.o.o. Zagreb, protiv ovršenice NG, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Bojanu Bacingeru, odvjetniku u Čakovcu, 20. listopada 2025.

r i j e š i o  j e:

I. Odbacuje se žalba ovršenice NG, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] zaprimljena kod ovoga suda 8. listopada 2025. protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Lade Škaričić Sinčić iz Zagreba broj Ovrv-10481/2011 od 23. veljače 2011.

II. Odbija se prijedlog ovršenice NG, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] za odgodu ovrhe podnesen 8. listopada 2025. kao neosnovan.

Obrazloženje:

1. Rješenjem o ovrsi javnog bilježnika Lade Škaričić Sinčić iz Zagreba broj Ovrv- 10481/2011 od 23. veljače 2011., na prijedlog ovrhovoditelja određena je ovrha općenito na imovini ovršenika. Navedeno rješenje o ovrsi ovrhovoditelj je podnio na naplatu Financijskoj agenciji 27. lipnja 2025., te je u tijeku izvansudska ovrha na novčanim sredstvima ovršenice.

2. Ovršenica je 8. listopada 2025. podnijela žalbu na rješenje o ovrsi u kojoj navodi kako je predmetno rješenje o ovrsi postalo pravomoćno i ovršno 13. travnja 2011., te nikada nije bilo dostavljeno ovršenici. Smatra da je nastupila zastara potraživanja jer je od dana pravomoćnosti i ovršnosti do dana podnošenja zahtjeva proteklo više od 14 godina, a u konkretnom slučaju se primjenjuje desetogodišnji zastarni rok. Stoga je ovrha nedopuštena, te predlaže da sud odgodi ovrhu kako bi ovršenica bila ovlaštena poduzimati druge radnje na koje je inače ovlaštena tijekom sudske ovrhe.

3. Podneskom zaprimljenim 13. listopada 2025. ovrhovoditelj se očitovao na navode ovršenice. Smatra kako su navodi ovršenice neosnovani i paušalni. Ovršenica nije dostavila nikakve dokaze o tome da joj predmetno rješenje o ovrsi nije dostavljeno, imala je mogućnost podnošenja prigovora, a što nije iskoristila iz vlastite nepažnje. Prigovor zastare je neosnovan, jer je ovrhovoditelj 2019. podnio prijedlog za prisilnu naplatu, čime je prekinut zastarni rok.

3. Uvidom u rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Lade Škaričić Sinčić iz Zagreba broj Ovrv-10481/11 od 23. veljače 2011. vidljivo je kako isto ima izdanu klauzulu pravomoćnosti i ovršnosti, te je postalo pravomoćno 13. travnja 2011. Spomenuto rješenje o ovrsi sadrži valjanu uputu o pravnom lijeku, da se prigovor može podnijeti u roku 8 dana. Žalbu protiv rješenja o ovrsi ovršenica je predala 8. listopada 2025., dakle izvan zakonskog roka od osam dana, nakon što je već izdana klauzula pravomoćnosti i ovršnosti rješenja o ovrsi.

4. Sukladno čl. 53.st.1. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016. 73/2017., 131/2020. – dalje Ovršni zakon) ovršenik može zbog razloga iz članka 50. stavka 1. točke 7. i točke 9. do 11. Ovršnog zakona podnijeti žalbu protiv rješenja o ovrsi i nakon njegove pravomoćnosti ako taj razlog nije mogao iz opravdanih razloga istaknuti već u roku za žalbu protiv toga rješenja, a sukladno st. 3. istog članka ovršenik je dužan u žalbi iz stavka 1. ovoga članka istaknuti sve razloge iz stavka 1. ovoga članka koje može istaknuti u vrijeme njezina podnošenja i dokaze kojima potkrepljuje svoje navode, te priložiti isprave na koje se poziva u žalbi. Sukladno čl.49.st.4., sud će odbaciti naknadno podnesenu žalbu nakon proteka roka koja se temelji na razlozima koje je ovršenik mogao istaknuti u prije podnesenoj žalbi.

5. Sukladno čl. 284.st.5. tijekom izvansudske ovrhe ovršenik može nadležnom sudu iz čl. 287. Ovršnog zakona protiv rješenja o ovrsi podnijeti žalbu nakon proteka roka, zatražiti od toga suda da odgodi ovrhu, odnosno pred njim poduzimati druge radnje na koje bi inače bio ovlašten tijekom sudske ovrhe.

5. Dakle, ovršenik je u svojoj žalbi dužan obrazložiti opravdan razlog zbog kojeg je podnio žalbu izvan zakonskog roka od osam dana, a što ovršenica prema stajalištu ovog suda nije učinila. Kao opravdani razlog zbog kojeg se ne bi mogao određeni razlog istaći već u roku za žalbu smatra se onaj razlog koji je nastao nakon proteka roka za žalbu. Sud smatra da se žalba ovršenice temelji na razlozima koje je ovršenica mogla istaknuti i u vrijeme redovnog roka za žalbu nakon primitka rješenja o ovrsi, posebice u vezi istaknutog prigovora zastare. Isto tako ovršenica nije u prilog svojih tvrdnji kako nije nikada zaprimila predmetno rješenje o ovrsi, dostavila niti predložila bilo kakve dokaze, te je taj prigovor neosnovan i paušalan.

6. Slijedom navedenog valjalo je odbaciti žalbu ovršenice sukladno čl. 53.st.1. i st.4. Ovršnog zakona, te je odlučeno kao pod točkom I. izreke.

7. Prijedlog ovršenice za odgodu ovrhe također je neosnovan, kako će biti pojašnjeno u nastavku.

8. Sukladno čl. 65. st. 1. Ovršnog zakona na prijedlog ovršenika sud može, ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, u potpunosti ili djelomice odgoditi ovrhu: 1. ako je protiv odluke na temelju koje je određena ovrha izjavljen pravni lijek, 2. ako je podnesen prijedlog za povrat u prijašnje stanje u postupku u kojemu je donesena odluka na temelju koje je određena ovrha ili prijedlog za ponavljanje postupka, 3. ako je podnesena tužba za poništaj presude izbranoga suda na temelju koje je određena ovrha, 4. ako je podnesena tužba za stavljanje izvan snage nagodbe ili javnobilježničke isprave na temelju koje dopuštena ovrha ili tužba za utvrđenje njezine ništavosti, 5. ako je ovršenik protiv rješenja o ovrsi izjavio žalbu iz članaka 52. ili 53. OZ-a ili podnio tužbu iz članaka 52. ili 55. OZ-a, 6. ako je ovršenik izjavio žalbu protiv rješenja kojim je potvrđena ovršnost ovršne isprave, odnosno ako je podnio prijedlog za ponavljanje postupka u kojemu je to rješenje doneseno, 7. ako ovršenik ili sudionik u postupku zahtijeva otklanjanje nepravilnosti pri provedbi ovrhe, 8. ako ovrha, prema sadržaju ovršne isprave, ovisi o istodobnom ispunjenju neke obveze ovrhovoditelja, a ovršenik je uskratio ispunjenje svoje obveze zato što ovrhovoditelj nije ispunio svoju obvezu niti je pokazao spremnost da je istodobno ispuni, 9. ako je Vlada Republike Hrvatske proglasila katastrofu sukladno propisu kojim se uređuje sustav zaštite i spašavanja građana, materijalnih i drugih dobara u katastrofama i velikim nesrećama, a ovršenik je na dan donošenja odluke o proglašenju katastrofe imao prebivalište ili sjedište i obavljao djelatnost na području za koje je proglašena katastrofa, 10. ako se vodi kazneni postupak po službenoj dužnosti u vezi s tražbinom zbog čijeg se prisilnog ostvarenja vodi ovršni postupak.

9. Uvidom u prijedlog ovršenice od 8. listopada 2025. utvrđeno je kako je ovrhovoditelj zahtjev za naplatu od 27. lipnja 2025. podnio temeljem rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave broj Ovrv-10481/11 od 23. veljače 2011. javnog bilježnika Lade Škaričić-Sinčić, a temeljem kojeg se može provesti naplata kod Financijske agencije.

10. Protiv navedenog rješenja o ovrsi ovršenica je podnijela žalbu iz čl. 284.st.5. Ovršnog zakona, čime je ispunjena jedna od pretpostavki za odgodu ovrhe.

11. Sud smatra da sadržajem prijedloga ovršenica nije učinila vjerojatnim drugi od dva kumulativno propisana uvjeta za odgodu ovrhe jer nije obrazložila vjerojatnost nastanka nenadoknadive štete koja bi nastala prilikom izvršenja ovrhe i u kojem obujmu bi je trpjela, niti pak vjerojatnost da je odgoda ovrhe potrebna da bi se spriječilo nasilje, a niti je u tu svrhu dostavila, ni predložila kakve dokaze. Naime ovršenik u svom prijedlogu za odgodu mora jasno, određeno i konkretno navesti okolnosti koje ukazuju na vjerojatnost nastanka nenadoknadive ili teško nadoknadive štete, odnosno nasilja. Sud je mišljenja da ovršenica nije učinila vjerojatnim navedeni uvjet jer nije obrazložila u čemu bi se konkretno nenadoknadiva šteta ili nasilje sastojalo, niti je o tome dostavila bilo kakve dokaze.

12. Naime, u ovršnom se postupku prisilno ostvaruje tražbina ovrhovoditelja, tako da nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu ne predstavlja šteta koja redovito, po samom tijeku stvari, kao što je u ovom slučaju blokada računa, nastaje u ovršnom postupku, već je za odgodu ovrhe potrebna vjerojatnost nastanka nasilja ili štete u većem opsegu. Osim toga, sud smatra kako ovršenica nije dokazala nastanak teško nadoknadive štete ili nenadoknadive štete, kao niti nasilja, posebice ako se uzme u obzir da je ovrhovoditelj pravna osoba. Ovršenica u prijedlogu za odgodu nije navela jasne i konkretne okolnosti koje bi dovele do nasilja ili nastanka nenadoknadive ili teško nadoknadive štete koja bi za ovršenicu mogla nastati.

13. S obzirom na to da ovršenica nije učinila vjerojatnim da je odgoda ovrhe potrebna da bi se spriječilo nasilje, kao niti vrstu ili opseg nenadoknadive ili teško nadoknadive štete koju bi provedbom ovrhe pretrpjela, ovršenica nije učinila vjerojatnim postojanje uvjeta propisanog odredbom članka 65. Ovršnog zakona za odgodu ovrhe.

14. Slijedom navedenog, kako nisu kumulativno ispunjene pretpostavke propisane čl. 65. Ovršnog zakona, sud je odlučio kao pod točkom II. izreke ovog rješenja.

Čakovcu, 20. listopada 2025.

Sutkinja:

Jasna Vehtersbah-Stojan

Viša sudska savjetnica:

Irena Hoblaj

POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ovog rješenja nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 8 dana, od dana primitka iste, putem Općinskog suda u Čakovcu, na nadležni Županijski sud pismeno u tri istovjetna primjerka.

O tom obavijest:

1. ovrhovoditelj po pun.

2. ovršenica po pun.