Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Gž-1170/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, sudu drugog stupnja, po sutkinji toga suda Lani Putrić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Osenfor d. o. o. iz Osijeka, Ivana Gundulića 5, OIB: 36470500923, koga zastupa opunomoćenik Marko Markić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženice ČĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljene protiv presude Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj Povrv-262/2024-7 od 9. srpnja 2025., dana 20. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Prihvaća se žalba tužitelja i preinačava presuda Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj Povrv-262/2024-7 od 9. srpnja 2025. te sudi:

Održava se na snazi platni nalog iz rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Vjenceslava Arambašića iz Osijeka, poslovni broj: Ovrv-14238/2024 od 23. listopada 2024. (javnobilježnički predmet broj: UPP/OS-Ovrv-922/2024), u dijelu kojim je naloženo tuženici ČĆ plaćanje 9,56 EUR (devet eura pedeset šest centi) sa zateznim kamatama od 1. travnja 2024. do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II. Nalaže se tuženoj ČĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju Osenfor d.o.o. Osijek, Ivana Gundulića 5, OIB: 36470500923 naknadi troškove postupka u iznosu od 313,27 EUR sa zateznim kamatama od 20. listopada 2025. do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 8 dana.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda je suđeno:

„I. U cijelosti se odbija kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja Osenfora d. o. o. Osijek te se ukida platni nalog iz rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Vjenceslava Arambašića iz Osijeka, poslovni broj: Ovrv-14238/2024 od 23. listopada 2024. (javnobilježnički predmet broj: UPP/OS-Ovrv-922/2024), kojim je naloženo tuženici EĆ plaćanje 9,56 EUR (devet eura pedeset šest centi) sa zateznim kamatama od 1. travnja 2024. do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II. U cijelosti se odbija kao neosnovan zahtjev tužitelja Osenfora d. o. o. Osijek za naknadu troškova postupka.“

2. Protiv ove presude, pravovremeno je žalbu izjavio tužitelj zbog pogrešne primjene materijalnog prava, te je predložio da drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači i održi na snazi platni nalog iz rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave uz naknadu ovršnih, parničnih i žalbenih troškova.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je osnovana.

5. U ovoj pravnoj stvari tužitelj je tražio naplatu iznosa od 9,56 EUR, pa se povodom prigovora tužene predmetni postupak vodio u smislu čl. 460. Zakona o parničnom postupku "Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP), kao spor male vrijednosti.

6. Presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ovoga Zakona, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ovoga Zakona, kako je to propisano člankom 467. stavkom 1. ZPP.

7. Ovaj drugostupanjski sud je ispitao pobijanu presudu i postupak koji je prethodio njenom donošenju, u smislu istaknutih žalbenih razloga i po službenoj dužnosti, te nije našao da bi bila počinjena bitna povreda postupka na koje u smislu čl. 365. st. 2. ZPP, drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, međutim smatra da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je ukinuo platni nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika.

8. Zahtjev tužitelja prema tuženoj odnosi se na naplatu dnevne parkirne karte u iznosu od 9,56 EUR za parkiranje vozila reg. oznake [registarska oznaka].

9. Iz isprava koje se nalaze u spisu u bitnome proizlazi :

- da je automobil reg. oznake [registarska oznaka] vlasništvo tužene (list 8 spisa),

- da je djelatnik ELEKTROMODUL d.o.o. 5. veljače 2024. registrirao automobil tužene parkiran na javnom parkiralištu na parkiranom mjestu na Šetalištu Petra Preradovića, Osijek, zona 1 crvena, u 13,32 sati bez plaćene parkirališne karte (list 31 spisa, fotografije na listu 88-90 spisa)

- da je tuženici izdana dnevna parkirna karta koja iznosi 9,56 EUR,

- da je Ugovorom o koncesiji za održavanje i naplatu parkiranja osobnih vozila u Gradu Osijeku sklopljenim 30. srpnja 2014. godine između stranaka Grad Osijek (davatelj koncesije) i ELEKTROMODUL d.o.o. iz Osijeka (koncesionar), s pripadajućim dodacima tom ugovoru (list 56-84 spisa) kao i Općim uvjetima isporuke komunalne usluge parkiranja (dalje u tekstu: Opći uvjeti), ELEKTROMODUL d.o.o. ovlašten obavljati poslove održavanje parkirališta i naplate parkinga za osobna vozila na području Grada Osijeka

- da je koncesionar ELEKTROMODUL d.o.o. iz Osijeka svoje potraživanje prema tuženoj s osnova valjano izdane i neplaćene dnevne parkirne karte na temelju Ugovora o ustupanju i otkupu potraživanja (Ugovor o cesiji) EM-O-4/2024 od 26. srpnja 2024. godine ustupio ovrhovoditelju OSENFOR d.o.o. skupa sa svim pratećim tražbinama (list 33 i 85-87 spisa).

10. Prvostupanjski sud ističe da se tužitelj pozvao na Pravilnik o organizaciji i načinu naplate parkiranja, KLASA: 340-03/13-01/29, URBROJ: 2158/01-02-13-2 od 18. prosinca 2013. („Službeni glasnik Grada Osijeka”, broj 19/2013. – u nastavku: Pravilnik/13). Čitanjem Pravilnika/13 prvostupanjski sud je utvrdio da je gradonačelnik RĆ na temelju članka 34. stavka 1. točke 5. i 6. Statuta grada Osijeka i članka 3. Odluke o održavanju javnih parkirališta za osobna vozila komunalnom djelatnošću 18. prosinca 2013. donio navedeni Pravilnik/13. U skladu s člankom 35. stavkom 2. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi („Narodne novine”, broj 33/2001., 60/2001., 125/2005., 109/2007., 125/2008., 36/2009., 150/2011., 144/2012. i 19/2013. – u nastavku: ZLPS), koji je bio na snazi u vrijeme donošenja Pravilnika/13, predstavničko tijelo donosi odluke i druge opće akte kojima uređuje pitanja iz samoupravnog djelokruga jedinice lokalne, odnosno područne (regionalne) samouprave. U smislu navedene odredbe tijelo nadležno za donošenje općeg akta, odnosno Pravilnika/13 bilo je Gradsko vijeće Grada Osijeka. U skladu s čl. 27. u vezi sa čl. 19., čl. 19. a i čl. 35. ZLPS, Pravilnikom/13 se uređuju poslovi koji se odnose na promet na gradskom području pa tako i poslovi vezani za naplatu dnevne parkirališne karte, a Gradsko vijeće donosi odluke i druge opće akte kojima se uređuje ti poslovi. Zbog toga, prvostupanjski sud smatra da se odredbe Pravilnika/13 ne mogu primijeniti jer nisu u suglasnosti s navedenim zakonskim odredbama, odnosno zbog toga što opći akt nije donijelo nadležno tijelo. Budući da je opći akt na temelju koje su izdane dnevne karte nezakonit, smatra da ne postoji valjana pravna osnova na kojoj je utemeljen tužbeni zahtjev.

11. Međutim, prvostupanjski sud zanemaruje da je tužitelj dostavio i Pravilnik o održavanju, načinu i uvjetima korištenja javnih parkirališta – Službeni glasnik Grada Osijeka, broj 13 od 3. listopada 2023., kojeg je na temelju čl. 19. t. 2. Statuta Grada Osijeka i čl. 83. st. 3. Odluke o komunalnom redu donijelo Gradsko vijeće Grada Osijeka na sjednici 28. rujna 2023. (Pravilnik/23 – list 36-41 spisa), koji je dakle na snazi u utuženo vrijeme, a iz kojeg proizlazi da zaustavljanjem i parkiranjem vozila na parkirališnom mjestu vozač odnosno vlasnik vozila zaključuje sa isporučiteljem komunalne usluge ugovor o korištenju parkirališta prihvaćajući opće uvjete isporuke komunalne usluge parkiranja (čl. 12.) te da se smatra da je sklopljen ugovor o korištenju parkirališta na osnovu korištenja dnevne parkirne karte ako je vozilo parkirano na javnim parkiralištima za koje je propisana naplata: bez kupljene parkirne karte, te da se temeljem ugovora o korištenju parkirališta sklopljenim na način iz prethodnog stavka izdaje dnevna parkirna karta i nalog za plaćanje iste koji se postavljaju ispod brisača vjetrobranskog stakla vozila (čl. 13.).

12. Naime, pravna narav ugovornog odnosa između davatelja javne usluge parkiranja i korisnika parkirnog mjesta, i prema ocjeni Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U- II-355/2007 od 10. prosinca 2008., je ugovor koji ima obilježja tipskog adhezionog ugovora iz čl. 295. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23.), pri čemu su ugovorne strane javna vlast (davatelj javne usluge parkiranja) i korisnik parkirnog mjesta.

13. Kako se radi o ugovoru koji ima pravna obilježja adhezionog ugovora, tipskog ili formalnog karaktera, njegove opće uvjete propisuje javna vlast svojim općim aktom (u konkretnom slučaju Pravilnikom/23), pa se smatra da su objavom općeg akta u službenom glasilu jedinice lokalne samouprave, ujedno objavljeni i opći uvjeti ugovora o korištenju parkirališta, pa su time ispunjeni zakonski uvjeti da opći uvjeti ugovora moraju biti objavljeni na uobičajeni način dostupan svim korisnicima parkirnog mjesta, te obvezuju tuženu kao ugovornu stranu, jer su joj bili poznati ili morali biti poznati u vrijeme sklapanja ugovora, tj u vrijeme parkiranja vozila na javnom parkirnom mjestu.

14. Stoga je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je ukinuo platni nalog, te je prihvaćanjem žalbe tužitelja, na temelju čl. 373.a st. 1. toč. 2. ZPP valjalo odlučiti kao pod stavkom I. izreke ove drugostupanjske presude.

15. O troškovima postupka odlučeno je na temelju čl. 166. st. 2. ZPP, primjenom čl. 154. st. 1. ZPP, u vezi sa čl. 155. ZPP.

16. Rješenjem o ovrsi javnog bilježnika odmjeren je trošak postupka u iznosu od 100,00 EUR, a koji tužena nije posebno osporavala, a sastoji se od troška sastava prijedloga za ovrhu u iznosu od 12,50 EUR, (Tbr. 11. 2. u vezi Tbr. 46 i Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika - "Narodne novine" br. 138/23., 107/25., dalje: Tarifa), pribave uvjerenja o vlasništvu vozila iz MUP u iznosu od 62,50 EUR (Tbr. 36. u vezi Tbr. 46 i Tbr. 54. Tarife), te naknade javnog bilježnika u iznosu od 25,00 EUR (čl. 5. i 9. Pravilnik o naknadi i nagradi javnih bilježnika u ovršnom postupku -"Narodne novine" br. 9/21., 18/22., 154/22.).

17. Tužitelju za zastupanje u parničnom postupku u kojem je vrijednost predmeta spora manja od 100,00 eura, pripada jednokratna nagrada za cijeli prvostupanjski postupak u visini od 50 bodova, što uz vrijednost boda i PDV iznosi 125,00 EUR (Tbr. 7.9. u vezi s Tbr. 46 i Tbr. 54 Tarife, te za trošak sastava žalbe u visini 30 bodova, što uz vrijednost boda i PDV iznosi 75,00 EUR (Tbr. 10. 3.), dakle ukupno 200,00 EUR, što uz plaćenu sudsku pristojbu na presudu u iznosu od 13,27 EUR iznosi 213,27 EUR. Nije prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadom troškova sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 26,54 EUR jer spisu ne prileži dokaz da je ista plaćena (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev-450/2024 od 9. travnja 2024.).

18. Na navedeni ukupni trošak od 313,27 EUR tužitelju pripadaju zatezne kamate od donošenja ove odluke do isplate (čl. 151. st. 3. ZPP), a po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod stavkom II. izreke ove drugostupanjske odluke.

U Varaždinu 20. listopada 2025.

Sutkinja

Lana Putrić