Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Gž-984/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, sud drugog stupnja, po sutkinji Lani Putrić kao sucu pojedincu, u parničnom predmetu tužitelja EOS MATRIX d.o.o., Zagreb, Horvatova 82, OIB: 76674680107, kojeg zastupa punomoćnica Sonja Šoštar, odvjetnica u Samoboru, protiv tuženika ČG iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljene protiv presude Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo poslovni broj Povrv-800/2019-16 od 21. kolovoza 2020., dana 20. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tuženika odbija se kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo poslovni broj Povrv-800/2019-16 od 21. kolovoza 2020. u dijelu pod stavkom I., III. i IV. izreke.

II. Presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo poslovni broj Povrv-800/2019-16 od 21. kolovoza 2020. u nepobijanom dijelu pod stavkom II. izreke ostaje neizmijenjena.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

„I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Aleksandre Micelli iz Novigrada posl. br. Ovrv-2849/2017 od 11. prosinca 2017., u dijelu u kojem je tuženiku ČG naloženo da tužitelju EOS MATRIX d.o.o., u roku 8 (osam) dana isplati iznos od 3.716,50 kuna sa zateznim kamatama koje na iznos od 244,95 kn teku od 19. travnja 2017. do isplate, na iznos od 302,55 kn teku od 16. svibnja 2017. do isplate, na iznos od 259,02 kn teku od 17. lipnja 2017. do isplate, na iznos od 282,98 kn teku od 18. srpnja 2017. do isplate, na iznos od 209,00 kn teku od 19. kolovoza 2017. do isplate, te na iznos od 2.418,00 kn teku od 17. listopada 2017. do isplate, sve po stopi propisanoj odredbom čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, kao i da naknadi trošak ovršnog postupka u iznosu od 848,20 kuna sa zateznim kamatama koje teku od 11. prosinca 2017. pa do isplate, po stopi propisanoj odredbom čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima.

II. U preostalom dijelu platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Aleksandre Micelli iz Novigrada posl. br. Ovrv-2849/2017 od

11. prosinca 2017., se ukida.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 981,25 kuna u roku 8 (osam) dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška odbija.

IV. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška.“

2. Protiv navedene presude u sadržajno dosuđujućem dijelu (stavak I., III. i IV. izreke) pravovremenu i dopuštenu žalbu podnio je tuženik ne navodeći određeno zakonom predviđene žalbene razloge te bez određenog prijedloga glede pobijane presude.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora je novčano potraživanje tužitelja prema tuženiku na temelju ugovora o cesiji sa društvom Hrvatski Telekom d.d. u visini 3.716,50 kn koji iznos se odnosi na naknadu za usluge unutar Tarife te na naknadu za prijevremeni raskid ugovora, za razdoblje od travnja 2017. do listopada 2017. sve s pripadajućim zateznim kamatama.

6. Kako se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 10.000,00 kn , radi se o sporu male vrijednosti u smislu odredbe čl. 458. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 – dalje: ZPP). Prema odredbi čl. 467. st. 1. ZPP presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava te bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP toč.1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. Stoga ovaj drugostupanjski sud nije razmatrao žalbene razloge koji se sadržajno odnose na žalbene razloge pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP jer se zbog tih žalbenih razloga presuda u sporu male vrijednosti ne može pobijati.

7. Ispitujući pobijanu presudu u okviru žalbenih navoda tužitelja, kao i po službenoj dužnosti, u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi sud prvog stupnja počinio bilo koju povredu odredaba parničnog postupka na koju pazi po službenoj dužnosti.

8. Prvostupanjski sud je utvrdio:

- da je tuženik 9. veljače 2017. s Hrvatskim Telekomom d.d. sklopio Ugovor o kupnji uređaja čiji je sastavni dio i otplatni plan, kojim je zasnovan pretplatnički odnos unutar tarifnog paketa „Najbolja Imam sve“ i kupljen uređaj iPhone 7 Gold 128 GB

- da je Ugovor sklopljen na temelju Zahtjeva radi zasnivanja pretplatničkog odnosa na određeno vrijeme, odnosno 24 mjeseca,

- da je tužitelj 20. listopada 2015. s Hrvatskim Telekomom d.d. sklopio Okvirni ugovor o prodaji i ustupu potraživanja te Aneks od 20. listopada 2017. i Dodatak od 17. studenoga 2017. kojim je tražbina Hrvatskog Telekoma d.d. prema tuženiku koja je predmet ovog postupka prenesena na tužitelja,

- da je tužitelj na adresu tuženika naznačenu u Ugovoru o kupoprodaji i Zahtjevu za zasnivanje pretplatničkog odnosa poslao obavijest o ustupanju novčane tražbine od 21. studenoga 2017.,

- da iz izvoda iz otvorenih stavaka dužnika proizlazi da tužitelj potražuje od tuženika na temelju računa broj 018276808790011704016 sa datumom dospijeća 18. travnja 2017. iznos od 244,95 kn; broj 018276808790011705012 sa datumom dospijeća 15. svibnja 2017. iznos od 302,55 kn; broj 018276808790011706019 sa datumom dospijeća 16. lipnja 2017. iznos od 259,02 kn; broj 018276808790011707015 sa datumom dospijeća 17. srpnja 2017. iznos od 282,98 kn; broj 018276808790011708011 sa datumom dospijeća 18. kolovoza 2017. iznos od 209,00 kn; i broj 018276808790011710016 sa datumom dospijeća 16. listopada 2017. iznos od 2.418,00 kn, odnosno sveukupno 3.716,50 kn

- iz specifikacije predmetnih računa vidljivo da su usluge prednika tužitelja aktivno korištene, odnosno da su uspostavljani pozivi, slane SMS poruke i trošen podatkovni promet

- da je tuženik prilikom zasnivanja predmetnog ugovornog odnosa i kupoprodaje gore označenog mobilnog uređaja ostvario popust od strane društva Hrvatski Telekom d.d. Zagreb za isti, i s obzirom da je predmetni pretplatnički odnos raskinut krivnjom tuženika neplaćanjem, društvo Hrvatski telekom d.d. da je u računu br. 018276808790011710016 za rujan 2017. s datumom dospijeća 16. listopada 2017. tuženiku obračunalo naknadu za prijevremeni raskid ugovora u ukupnom iznosu od 2.418,00 kn, koji da se iznos temelji na ostvarenom popustu

- da je Ugovor raskinut krivnjom tuženika jer nije ispunjavao svoje Ugovorom preuzete obveze

9. Prvostupanjski sud zaključuje da nije osnovan prigovor promašene aktivne legitimacije jer da je na temelju članka 80. i 81. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015.; dalje: ZOO) tražbina Hrvatskog Telekoma d.d. prema tuženiku prenesena na tužitelja ugovorom o cesiji. Visina tražbine da je utvrđena na temelju dokaza koje je tužitelj dostavio, dok nisu pruženi dokazi da je tuženik platio ili prigovorio bilo kojem iznosu kojeg se obvezao platiti na temelju ugovornog odnosa s ranijim vjerovnikom.

10. U svojoj žalbi tuženik samo paušalno navodi da je Ugovor sa starim vjerovnikom raskinut, da mu se ne može naplaćivati usluga koja je ukinuta i da nema saznanja da je sporni dug prenesen na novog vjerovnika.

11. Kako je prvostupanjski sud na temelju priložene dokumentacije utvrdio da tuženik nije plaćao pružene usluge, to je pravilno zaključio da je ugovorni odnos između Hrvatskog Telekoma d.d. raskinut na temelju članka 18. Općih uvjeta poslovanja Hrvatskog telekoma d.d. Tuženik je taj koji je trebao sudu pružiti dokaze da tvrdnje tužitelja o raskidu ugovornog odnosa nisu točne i da je platio ili prigovorio iznosima koji se od njega potražuju.

12. Iz sadržaja žalbe proizlazi da tuženik pogrešnu primjenu materijalnog prava vidi u tome što navodno nije primio obavijest tužitelja o ustupu tražbine pa da tuženik nije obvezan prema novom vjerovniku, koja obveza za njega nastaje tek nakon što primi valjanu obavijest o prijenosu tražbine.

13. Člankom 82. ZOO propisano je da za ustup tražbine nije potreban pristanak dužnika, ali je ustupitelj dužan obavijestiti dužnika o ustupanju. Ispunjenje ustupitelju prije obavijesti o ustupanju pravovaljano je i oslobađa dužnika obveze, ali samo ako nije znao za ustupanje, inače obveza ostaje i on ju je dužan ispuniti.

14. Time što tuženik nije primio obavijest o ustupanju on se ne oslobađa obveze ispuniti obvezu novom vjerovniku, ali se novi vjerovnik izlaže riziku da ukoliko dužnik obvezu ispuni ranijem vjerovniku prije nego što je primio obavijest o ustupanju, da se novi vjerovnik neće moći naplatiti. Drugim riječima, to što tuženik nije primio obavijesti o ustupanju nije prepreka da novi vjerovnik od njega tražiti naplatu ustupljenog potraživanja.

15. Zbog navedenih razloga odbijena je žalba tuženika te je pobijana odluka potvrđena u dijelu pod stavkom I., III. i IV. izreke, primjenom članka 368. stavak 1. ZPP.

16. Prvostupanjska presuda u nepobijanom dijelu pod stavkom II. izreke ostaje neizmijenjena (čl. 365. st. 1. ZPP).

U Varaždinu 20. listopada 2025.

Sutkinja

Lana Putrić