Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj Gž-1196/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, sud drugog stupnja, po sutkinji Lani Putrić, sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ZAGREBAČKI HOLDING d.o.o. - PODRUŽNICA ČISTOĆA, Zagreb, Radnička cesta 82, OIB: 85584865987, kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Lui, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Mađarić & Lui d.o.o., Zagreb, protiv tužene AO, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Eduard Geber, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Povrv-135/2024-7 od 13. kolovoza 2024., dana 20. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Povrv-135/2024-7 od 13. kolovoza 2024.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Povrv-135/2024-7 od 13. kolovoza 2024. u dijelu pod stavkom II. izreke.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova sastava žalbe i sudske pristojbe na žalbu u ukupnom iznosu od 91,40 EUR.

III. Rješenje Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Povrv-135/2024-7 od 13. kolovoza 2024. u nepobijanom dijelu pod stavkom I. izreke ostaje neizmjenjeno.

Obrazloženje

1.1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javne bilježnice Ranke Spevec, sa sjedištem u [adresa], posl. br. Ovrv-1393/2024, javnobilježnički predmet br.: UPP/OS-Ovrv-252/2024 od 15. travnja 2024., u dijelu kojim je naloženo tuženoj AO, OIB [osobni identifikacijski broj], namiriti tužitelju Zagrebački Holding d.o.o. - Podružnica Čistoća, OIB: 85584865987, tražbinu u iznosu od 47,76

EUR (slovima: četrdesetsedameuraisedamdesetšestcenti) uvećanu za zakonske zatezne kamate koje teku od 15. siječnja 2024. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, s prethodno obračunatom kamatom u iznosu od 1,78 EUR (slovima: jedaneurosedamdesetosamcenta) obračunatom do 14. siječnja 2024., na račun ovrhovoditelja IBAN [broj bankovnog računa], model HR12, s pozivom na broj 0000008614997-3101-24, u roku 8 dana, zajedno s odmjerenim troškovima ovršnog postupka u iznosu od 25,00 EUR uvećanim za zakonske zatezne kamate koje teku od dana donošenja rješenja o ovrsi pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, na račun IBAN [broj bankovnog računa], model HR12, s pozivom na broj 0000008614997-3101-24, sve u roku 8 dana, te se tužbeni zahtjev u tom dijelu odbija kao neosnovan.

1.2. Prvostupanjskim rješenjem odlučeno je:

I. Utvrđuje se da je tužba povučena dijelu u kojem je naloženo tuženoj AO, OIB [osobni identifikacijski broj], namiriti tužitelju Zagrebački Holding d.o.o. - Podružnica Čistoća, OIB: 85584865987, tražbinu u iznosu 64,70 Eur (slovima: šezdesetčetirieuraisedamdesetcenti) zajedno s pripadajućim zateznim kamatama koje teku na :

- na iznos od 6,47 EUR od 17.03.2020.,

- na iznos od 6,47 EUR od 17.04.2020.,

- na iznos od 6,47 EUR od 17.05.2020.,

- na iznos od 6,47 EUR od 16.06.2020.,

- na iznos od 6,47 EUR od 16.07.2020.,

- na iznos od 6,47 EUR od 18.08.2020.,

- na iznos od 6,47 EUR od 16.09.2020.,

- na iznos od 6,47 EUR od 16.10.2020.,

- na iznos od 6,47 EUR od 17.11.2020.,

- na iznos od 6,47 EUR od 16.12.2020., do isplate,

po kamatnoj stopi koja se do 31.12.2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. do 31.12.2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1.1.2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine

te se u tom dijelu ukida platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javne bilježnice Ranke Spevec, sa sjedištem u [adresa], posl. br. Ovrv- 1393/2024, javnobilježnički predmet br.: UPP/OS-Ovrv-252/2024 od 15. travnja 2024.

II. Nalaže se tužitelju Zagrebački Holding d.o.o. - Podružnica Čistoća, OIB: 85584865987, naknaditi tuženoj AO, OIB [osobni identifikacijski broj], trošak postupka u iznosu 113,27 EUR (slovima: jednustotinutrinaesteuraidvadesetsedamcenta) sa zakonskom zateznom kamatom od 14. kolovoza 2025. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.“

2. Protiv te presude i rješenja u dijelu pod stavkom II. izreke pravovremenu i dopuštenu žalbu je podnio tužitelj iz svih zakonom dopuštenih žalbenih razloga, a pogotovo zbog apsolutno bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP) s prijedlogom da se presuda i rješenje u pobijanom dijelu preinače i prihvati tužbeni zahtjev, uz naknadu parničnih troškova i troškova žalbenog postupka, podredno ukine i predmet vrati na ponovni postupak.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora je novčano potraživanje tužitelja prema tuženoj s osnova troškova za obavljenu uslugu skupljanja i odvoza komunalnog otpada i to za (povodom prigovora tuženice uređeni) iznos tražbine u visini 47,76 EUR za razdoblje od travnja 2021. do siječnja 2023. (sa zadnjim danom dospijeća 15. veljače 2023.) sve s pripadajućom zateznom kamatom na isti iznos te za obračunatu kamatu u iznosu 1,78 EUR (obračunata do 14. siječnja 2024.).

6, Kako se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 1.320,00 EUR, radi se o sporu male vrijednosti u smislu odredbe čl. 458. st. 1. ZPP. Prema odredbi čl. 467. st. 1. ZPP presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava te bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3 ZPP. Stoga ovaj drugostupanjski sud nije razmatrao žalbene razloge koji se sadržajno odnose na žalbene razloge pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP jer se zbog tih žalbenih razloga presuda u sporu male vrijednosti ne može pobijati.

7. Ispitujući pobijanu presudu u okviru žalbenih navoda tužitelja, kao i po službenoj dužnosti, u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi sud prvog stupnja počinio bilo koju povredu odredaba parničnog postupka na koju pazi po službenoj dužnosti, pa ni bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju sadržajno upire žalba. Presuda, naime, sadrži razloge o odlučnim činjenicama, koji imaju podlogu u izvedenim dokazima te se može ispitati.

8. Iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da je tužena imala prijavljeno prebivalište na adresi [adresa] u [adresa] do 14. svibnja 1992. (od 15. ožujka 1993. do danas prijavljena na adresi [adresa] u [adresa]), da tužitelj za izvršenu uslugu na predmetnoj adresi od 2002. nema evidentiranih uplata i da je za predmetnu nekretninu u matičnim evidencijama tužitelja evidentiran podatak o broju osoba u kućanstvu: 0. Nadalje je, provjerom samog tužitelja obzirom na navode istaknute u evidenciji od 7. ožujka 2018. da je potrebno napraviti cjelovitu reviziju na adresi i utvrditi pouzdanost podataka te obzirom na izvatku Matične evidencije - Objekti od 15. ožujka 2018. ručno unesenu bilješku: „Molim teren da li ovo postoji”, izvršena terenska provjera 23. travnja 2018., kojom prilikom je utvrđeno da nitko nije zatečen te da je dvorište puno starih stvari i smeća, a da je vidljivo da se objekti koriste, dok je na sam zapisnik prepisan podatak o korisniku kako je naveden u službenim evidencijama (ovdje tužena). Dakle, kada se u vezu dovede činjenica da tužena od 1993. ima prijavljeno prebivalište na drugoj adresi od predmetne, a koja proizlazi iz Uvjerenja o prebivalištu tužene (list 20 spisa) sa činjenicom o broju korisnika na predmetnoj nekretnini u službenim evidencijama kod tužitelja, a koje evidencije navode da nema korisnika te sa činjenicom da od 2002. nema niti jedne uplate za uslugu vršenu na predmetnoj adresi za objekt br. 08614997 (knjigovodstveno stanje obveznika – listovi 55-57 spisa), dakle više od 20 godina nije podmiren niti jedan račun za uslugu na predmetnoj nekretnini, kao i sa činjenicom da djelatnik tužitelja terenskom provjerom nije utvrdio stvarnog korisnika objekta na predmetnoj nekretnini, a radi utvrđenja koje činjenice je takva provjera i bila određena prvostupanjski sud je zaključio da nije točna tvrdnja da bi tužena u utuženom razdoblju bila korisnik nekretnine za koju je tužitelj vršio svoju uslugu skupljanja i odvoza komunalnog otpada (unatoč činjenici da nitko ne podmiruje dug za uslugu više od 20.g.). Ujedno, u odnosu na navod tužitelja da tužena nije dostavila dokaz da ga je o okolnosti preseljenja obavijestila prvostupanjski sud ukazuje da nije životno niti logično da bi netko čuvao takvu obavijest 30 godina (od 1993. do 2024.). Budući iz isprava koje je dostavio tužitelj proizlazi da je i sam tužitelj imao sumnje u stvarnog korisnika objekta na predmetnoj adresi, a terenskom provjerom nije utvrdio stvarnu osobu korisnika i prvostupanjskom sudu nije pružio dovoljno odgovarajućih dokaz iz kojih bi bilo vidljivo da je upravo tužena korisnik usluga tužitelja na predmetnoj nekretnini u vlasništvu Grada Zagreba to primjenom pravila o teretu dokazivanja u smislu odredbe članka 221.a ZPP prvostupanjski sud nalazi da tužitelj nije dokazao da je tužena pasivno legitimirana u ovoj pravnoj stvari.

9. U žalbi tužitelj ističe da u ovom konkretnom slučaju tuženica nije dostavila nikakav dokaz da je obavijestila tužitelja da nekretninu više ne koristi, da je nakon obavijesti tužitelja utvrđeno stanje mjernih uređaja za vodu i električnu energiju niti da su ispunjeni drugi uvjeti za utvrđenje trajnog nekorištenja nekretnina koje bi za posljedicu imalo prestanak dostave računa, propisani Odlukom o načinu pružanja javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada i usluga povezanih s javnom uslugom u Gradu Zagrebu od 30. siječnja 2018. koja je bila na snazi sve do 24. veljače 2022., kada je donesena Odluka o načinu pružanja javne usluge sakupljanja komunalnog otpada na području Grada Zagreba, a kojom je isto propisano. Kako dakle navedene okolnosti nisu utvrđene, tužitelj smatra da je imao svako pravo nastaviti isporuku usluge i dostavu računa za tu uslugu, sve imajući u vidu da je tuženica upisana u zemljišne knjige kao vlasnik predmetne nekretnine.

10. Tužitelju se prvenstveno ukazuje na pravno shvaćanje iz odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-3682/2018 od 3. veljače 2021. u kojoj u bitnom stoji da je teret dokaza na koji način je u evidencijama tužitelja tuženik upisan kao korisnik isporuke komunalnih usluga na tužitelju, koji tvrdi da je tuženik koristio navedeni stan i da je stoga obveznik plaćanja isporuke komunalnih usluga. Također suprotno tvrdnjama tužitelja, tuženica nije upisana u zemljišnim knjigama kao vlasnica predmetne nekretnine već je to Grad Zagreb.

11. Stoga, suprotno žalbenim navodima nije pogrešno primijenjeno materijalno pravo iz čl. 30. st. 5. Zakona o održivom gospodarenju otpadom („Narodne novine“ broj: 94/2013., 73/2017., 14/2019., 98/2019., 84/2021.; dalje u tekstu: ZOGO) koji se primjenjivao u vrijeme na koje se odnose utuženi računi, kojim je propisano da je korisnik javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i prikupljanja biorazgradivog komunalnog otpada usluge na području pružanja javne usluge vlasnik nekretnine, odnosno vlasnik posebnog dijela nekretnine i korisnik nekretnine, odnosno posebnog dijela nekretnine kada je vlasnik nekretnine, odnosno posebnog dijela nekretnine obvezu plaćanja ugovorom prenio na tog korisnika i o tome obavijestio davatelja usluge. Obzirom da iz priloženih evidencija ne proizlazi da bi tužena u utuženom razdoblju bila vlasnica odnosno korisnica nekretnine, to neosnovano tužitelj pobija primjenu materijalnog prava pa je sud pravilno, u smislu odredbe čl. 451. st. 3. ZPP ukinuo platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi i tužbeni zahtjev kao neosnovan odbio.

12. Zbog svega navedenog je valjalo na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP kao neosnovanu odbiti žalbu tužitelja i potvrditi prvostupanjsku presudu, te odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske presude.

13. Na zakonu je osnovana i odluka o troškovima postupka. Tužitelj je u cijelosti izgubio parnicu pa je dužan tuženici na temelju odredbe čl. 154. st. 1. ZPP naknaditi opravdane troškove postupka (stavak I. izreke ovog drugostupanjskog rješenja).

14. Odluka pod stavkom II. izreke ovog drugostupanjskog rješenja temelji se na odredbi čl. 166. st. 1. u vezi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP. Zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka odbijen je kao neosnovan, jer je njegova žalba neosnovana.

15. Prvostupanjsko rješenje u nepobijanom dijelu pod stavkom I. izreke ostaje neizmjenjeno.

U Varaždinu 20. listopada 2025.

Sutkinja

Lana Putrić