REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: OVR-3220/2025-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Juri Pezelju, a po prijedlogu višeg sudskog savjetnika Katarine Marčić, u pravnoj stvari ovrhovoditelja EU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Josipi Bušić, odvjetnici u Zagrebu, protiv ovršenika ŽU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Martinu Labašu, odvjetniku u Zagrebu, odlučujući o prijedlogu ovršenika za odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava i o prijedlogu radi proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, bez održavanja ročišta, 17. listopada 2025.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se prijedlog ovršenika od 17. rujna 2025. za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava u postupku izravne naplate pred Financijskom agencijom, temeljem ovršne isprave – Rješenja o ovrsi javnog bilježnika Štefice Brozović Škrinjarić, pod poslovnim brojem: Ovrv-145/2014 od 25. srpnja 2014., kao neosnovan.

II. Odbija se prijedlog ovršenika od 17. rujna 2025. za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim u postupku izravne naplate pred Financijskom agencijom, temeljem ovršne isprave – Rješenja o ovrsi javnog bilježnika Štefice Brozović Škrinjarić, pod poslovnim brojem: Ovrv-145/2014 od 25. srpnja 2014. u odnosu na žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 2. Ovršnog zakona, kao neosnovan.

III. Odbija se zahtjev ovršenika za naknadu troškova postupka, kao neosnovan.

IV. Odbija se zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova postupka, kao neosnovan.

zaključio je

Upućuje se ovršenik da u roku od petnaest (15) dana od dana dostave ovog zaključka pokrenu parnicu radi proglašenja pljenidbe i prijenosa u postupku izravne naplate nedopuštenim temeljem ovršne isprave - Rješenja o ovrsi javnog bilježnika Štefice Brozović Škrinjarić, pod poslovnim brojem: Ovrv-145/2014 od 25. srpnja 2014. iz razloga propisanog odredbom čl. 50. st. 1. toč. 7., 9., 10. i 11. Ovršnog zakona, te se poziva da u roku od petnaest (15) dana od dana takvog postupanja dostavi dokaz o istom.

Obrazloženje

1. Ovršenik je 17. rujna 2025. podnio prijedlog za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava i prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim u postupku izravne naplate pred Financijskom agencijom (dalje: FINA) koji se vodi temeljem ovršne isprave - Rješenja o ovrsi javnog bilježnika Štefice Brozović Škrinjarić, pod poslovnim brojem: Ovrv-145/2014 od 25. srpnja 2014.

2. U prijedlogu se ovršenik poziva na žalbene razloge iz čl. 50. st. 1. toč. 2., 7., 9., 10. i 11. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 06/24; dalje: OZ), pa u odnosu na prijedlog za proglašenjem pljenidbe i prijenosa nedopuštenim u postupku izravne naplate pred FINA-om navodi kako je u konkretnom slučaju prema odredbi čl. 233. Zakona o obveznim odnosima (Narodne Novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23) nastupila zastara, jer je proteklo više od deset (10) godina od kada je ovršna isprava postala pravomoćna i ovršna, odnosno od 19. kolovoza 2014. Nadalje, ovršenik navodi kako je predmetno Rješenje o ovrsi izdano protiv pok. BU, koje je pok. ZU nasljednik, a čiji je on nasljednik u ½ dijela. Zbog navedenog ovršenik smatra da je Zahtjev za naplatu nedopušten s obzirom da ovršna isprava nije izdana u odnosu na njega. Ovšrenik ukazuje na činjenicu da je pok. BU do svoje smrti bila vlasnik nekretnine upisane u knjigu PU: Grad Zagreb, poduložak br.: 33980, zk. ul. br. [broj ZK uloška], u naravi stan u prizemlju koji se sastoji od četiri sobe i ostalih prostorija u površni od 76,89 čm (koja se danas vodi u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]), te da se ovrhovoditelj mogao namiriti iz vrijednosti ove nekretnine. Međutim, da je ovrhovoditelj bio pasivan u provođenju ovrhe protiv pok. BU i pok. ZU. Također, ovršenik ističe kako je vrijednost imovine koju je naslijedio od pok. ZU znatno manja od zaplijenjenih mu sredstva po Zahtjevu za naplatu u iznosu od 4.976,96 EUR, te da je u redoslijedu za naplatu ukupni iznos od 9.305,94 EUR, stoga se poziva i na čl. 139. Zakona o nasljeđivanju (Narodne novine broj 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15 i 14/19), koji propisuje da kada ima više nasljednika da oni odgovaraju za ostaviteljeve dugove i to svaki do visine vrijednosti svoga nasljednog dijela.

U odnosu na prijedlog za odgodu od 17. rujna 2025., ovršenik ističe činjenicu da zaplijenjeni iznos predstavlja više od osamnaest (18) prosječnih mirovina koje prima. Ovršenik ukazuje i da prima samo mirovinu, te da bi bez odgode ovrhe njegova životna egzistencija mogla biti ugrožena. Stoga predlaže da se ovrha odgodi sve dok se po službenoj dužnosti od strane suda ne pribave od MUP-a, DGU-a i FINA-e podaci o imovini ovrhovoditelja, jer smatra da nije vjerojatno da bi mogao vratiti zaplijenjena sredstva od suprotne strane.

I naposljetku ovršenik potražuje troškove na ime sastava prijedloga u iznosu od 250,00 EUR, te troškove na ime sudske pristojbe u iznosu od 26,55 EUR, odnosno ukupno iznos od 276,55 EUR.

3. Prijedlozi ovršenika od 17. rujna 2025. dostavljeni su 01. listopada 2025. ovrhovoditelju na očitovanje u roku osam (8) dana, a ovrhovoditelj se podneskom od 08. listopada 2025. u cijelosti usprotivio ovršenikovim navodima. U bitnom, ovrhovoditelj navodi da raspolaže ovršnom ispravom, te da je ovlašten tražiti ovrhu protiv nasljednika s obzirom da njegova tražbina nije prestala, niti je ispunjenje tražbine odgođeno, zabranjeno ili izmijenjeno, kao što nije niti onemogućeno, a niti da je nastupila zastara, odnosno da je odgovornost nasljednika solidarna. Ovrhovoditelj smatra da su svi navodi ovršenika neosnovani, paušalni i da nisu potkrijepljeni nikakvim dokazima, te da ovršenik za odgodu ovrhe nije učinio vjerojatnim kumulativno ispunjenje obje pretpostavke propisane čl. 65. st. 1. OZ-a. Stoga ovrhovoditelj predlaže da sud ovršenikove prijedloge, odbije kao neosnovane, te potražuje naknadu troškova na ime sastava podneska od 08. listopada 2025. u iznosu od 250,00 EUR.

4. Prijedlog ovršenika za odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava nije osnovan.

5. Odredbom čl. 210. OZ-a propisano je da nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprave iz čl. 209. st. 1. OZ-a, prema odredbi čl. 209. st. 5. toga Zakona ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti Agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava. Čl. 210. st. 2. OZ-a propisuje da se na prijedlog za odgodu prijenosa iz stavka 1. toga članka na odgovarajući način primjenjuju odredbe toga Zakona o odgodi ovrhe. Čl. 65. st. 1. OZ-a propisuje da na prijedlog ovršenika sud može, ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, u potpunosti ili djelomice odgoditi ovrhu, uz ispunjenje dodatnih uvjeta.

6. Dakle, za odgodu ovrhe moraju biti kumulativno ispunjena dva (2) uvjeta, a od kojih je jedan da ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili da učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, a drugi je ostvarenje barem jedne od pretpostavki nabrojanih u čl. 65. st. 1. toč. 1. - 11. OZ-a.

7. Prijedlogom od 17. rujna 2025. ovršenik je podnio i prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim čime je ispunjen jedan od dva kumulativno propisana uvjeta za odgodu ovrhe i to onaj iz čl. 65. st. 1. toč. 5. OZ-a.

8. Međutim, ovaj sud smatra da ovršenik nije učinio vjerojatnim postojanje opasnosti nastanka nenadoknadive ili teško nadoknadive štete.

9. U prijedlogu ovršenik predlaže odgodu ovrhe, jer smatra da bi trpio nadoknadivu štetu s obzirom da bi zapljena novčanih sredstava značila ugrozu za njegovu egzistenciju. Međutim, eventualno teška materijalna situacija ovršenika nije razlog za odgodu ovrhe, jer po prirodi stvari ovrha je otegotna za ovršenika. Naime, postoje pravna sredstva za vraćanje prenesenih novčanih sredstava, ako ovršenik uspije sa pravnim lijekom kojeg je uložio, to jest ako se pokaže da su novčana sredstva neosnovano prenesena ovrhovoditelju. Nadalje, nastanak nenadoknadive štete ovisi prvenstveno o imovinskim prilikama ovrhovoditelja, odnosno mogućnosti ovrhovoditelja da štetu nadoknadi, ako prijenos i pljenidba budu proglašeni nedopuštenima. Ovršenik ničim nije učinio vjerojatnim da mu ovrhovoditelj ne bi bio u mogućnosti eventualnu štetu naknaditi, jer nije priložio nikakve dokaze, niti je naveo činjenice koje bi ukazivale na nastanak nenadoknadive ili teško nadoknadive štete (u vidu nemogućnosti eventualnog povrata zaplijenjenih sredstava od ovrhovoditelja), odnosno potrebu sprječavanja nasilja, već samo paušalno navodi da postoji vjerojatnost nastanka nenadoknadive štete. Također, odgodom ovrhe zaplijenjena novčana sredstva i dalje bi ostala zaplijenjena sukladno odredbi čl. 65. st. 6. OZ-a, ali ne bi bila prenesena ovrhovoditelju, te ovršenik i dalje ne bi mogao raspolagati zaplijenjenim novčanim sredstvima, pa odgoda ne bi promijenila trenutnu materijalnu situaciju ovršenika, to jest nemogućnost raspolaganja zaplijenjenim novčanim sredstvima.

10. Stoga je slijedom navedenog, a kako nisu kumulativno ispunjeni uvjeti za odgodu ovrhe propisani čl. 65. st. 1. OZ-a u vezi s čl. 210. OZ, valjalo prijedlog ovršenika za odgodu odbiti i riješiti kao točki I. izreke rješenja.

11. Nadalje, odredbom čl. 210. OZ-a propisano je da nakon što sazna da je protiv njega zatražena izravna naplata, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će se pljenidba i prijenos proglasiti nedopuštenim (st.1.), s tim da se na to pravno sredstvo na odgovarajući primjenjuju odredbe o žalbi protiv rješenja o ovrsi iz čl. 50. i 53. OZ-a (st. 2.). Odgovarajuća primjena odredaba Ovršnog zakona o žalbi protiv rješenja o ovrsi sukladno čl. 210. st. 2. OZ-a podrazumijeva da sud prijedlog ovršenika za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim može prihvatiti ili odbiti, odnosno uputiti ovršenika u parnicu, ako je isti u prijedlogu iznio žalbene razloge iz čl. 50. st. 1. toč. 7. i toč. 9. – 11. OZ-a.

12. Vezano za žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 2. OZ-a sud je isti ocijenio neosnovanim. Naime, žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 2. OZ-a podrazumijeva, ako isprava nije stekla svojstvo ovršnosti. U konkretnom slučaju postupak izravne naplate provodi se temeljem Rješenja o ovrsi javnog bilježnika Štefice Brozović Škrinjarić, pod poslovnim brojem: Ovrv-145/2014 od 25. srpnja 2014.. Obzirom na navode ovršenika, sud je izvršio uvid u ispravu koja prileži ovom spisu na listu 16., te je utvrdio da je ovršna isprava stekla svojstvo pravomoćnosti i ovršnosti dana 19. kolovoza 2014. Nadalje, sud nije utvrdio postojanje bitnih povreda ovršnog postupka, odnosno povreda na koje pazi po službenoj dužnosti sukladno čl. 50. st. 2. OZ–a vezano za osnovu koja je podnesena na izravnu naplatu.

13. Slijedom navedenog, predmetna isprava je valjanja ovršna isprva. Stoga je sud istaknuti žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 2. OZ-a ocijenio neosnovanim, te je odlučio kao u točki II. izreke ovog rješenja.

14. Zahtjev ovršenika za naknadu troškova postupka nije osnovan.

15. Čl. 14. st. 5. OZ-a propisuje da su ovrhovoditelj, odnosno predlagatelj osiguranja dužni ovršeniku, odnosno protivniku osiguranja naknaditi troškove koje su im neosnovano prouzročili. S obzirom da ovršenik nije uspjeo sa prijedlozima u ovom postupku i da nije ni bio pozvan na plaćanje sudskih pristojbi, sud je temeljem čl. 14. st. 5. OZ-a, odlučio kako je navedeno u točki III. izreke ovog rješenja.

16. Ovrhovoditelju nije priznat trošak sastava podneska od 08. listopada 2025. iz razloga što taj trošak nije bio potreban za provedbu ovršnog postupka, odnosno postupka izravne naplate. Naime, ovrhovoditelju su dostavljeni prijedlozi ovršenika na očitovanje, uvažavajući pri tome pravo stranaka da se očituju o zahtjevima i navodima protivne stranke. Međutim, stranka nema obvezu očitovanja, niti je očitovanje ovrhovoditelja u ovom slučaju bilo nužno za provedbu ovršnog postupka. Primjenom čl. 14. st. 4. OZ-a, te ocjenjujući koji su troškovi bili potrebni za provedbu ovršnog postupka, to jest postupka izravne naplate, sud je odlučio kako je navedeno u točki IV. izreke ovog rješenja.

17. Nadalje, odredbom čl. 52. st. 1. OZ-a propisano je da ako je žalba izjavljena iz razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 7. i toč. 9. do 11. OZ-a, sud prvog stupnja dostavit će žalbu ovrhovoditelju radi očitovanja u roku od osam (8) dana, dok je stavkom 3. istog članka propisano da ako ovrhovoditelj ospori postojanje tih razloga ili se ne očituje u roku od osam (8) dana, sud prvog stupnja donijet će bez odgode zaključak kojim će ovršenika uputiti da u roku od petnaest (15) dana od dana dostave toga zaključka pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog razloga iz stavka 1. toga članka zbog kojeg je izjavio žalbu.

18. Kako je ovršenik istaknuo razloge iz čl. 50. st. 1. toč. 7., 9., 10. i 11. OZ-a, a koje navode je ovrhovoditelj osporio, dok ovršenik njihovu osnovanost nije dokazao javnom ili javno ovjerovljenom ispravom, niti su činjenice na kojima se žalba temelji općepoznate i ne mogu se utvrditi primjenom pravila o zakonskim predmnjevama (čl. 52. st. 4 OZ-a), valjalo je temeljem odredbe čl. 210. OZ-a u vezi s čl. 52. st. 3. OZ-a odlučiti kao u izreci zaključka.

U Zagrebu, 17. listopada 2025.

Sudac:

Jure Pezelj

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od osam (8) dana od dana primitka prijepisa ovog rješenja. Žalba se podnosi ovom sudu pisano u četiri (4) primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.

Nacrt odluke izradio viši sudski savjetnik: Katarina Marčić

DNA:

1. Ovrhovoditelju po pun.

2. Ovršeniku po pun.uz podnesak ovrhovoditelja od 08. listopada 2025.

3. Spis