Zakon.hr

REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Zlataru

Stalna služba u Zaboku

Zabok, Matije Gupca 22

Poslovni broj: P-636/2022-40

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zlataru, Stalna služba u Zaboku, po sucu Nadi Mohač, u pravnoj stvari tužitelja RU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Branko Kirin, odvjetnik u Zagrebu, Savska cesta 32 , protiv tuženika Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine, kojeg zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Zlataru, Zlatar, Trg slobode 14A, radi ispravka zemljišnoknjižnog stanja i utvrđenja prava vlasništva, nakon dana 9. rujna 2025. održane i zaključene javne glavne rasprave, u nazočnosti punomoćnika tužitelja i zamjenice Općinskog državnog odvjetnika u Zlataru RUJ, dana 17. listopada 2025.

p r e s u d i o j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja RU, koji glasi: "Utvrđuje se da je pogrešan upis prava vlasništva na nekretnini i to na suvlasničkom udjelu pod rednim brojem 5. – suvlasnički dio s neodređenim omjerom etažno vlasništvo (E-5), stan od dvije sobe s nusprostorijama u prizemlju, koji je neodvojivo povezan s odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine koji je jednako velik kao i dijelovi ostalih suvlasnika, koji se nalazi na čkbr. [katastarska čestica], [adresa] od 434 m2, kuća, [adresa] od 374 m2 i dvorište od 60 m2, upisanoj u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a koji upis je proveden pod poslovnim brojem Z-4610/65 (upis pod B-71) i prema kojem je ista upisana kao društveno vlasništvo u predmetu pod poslovnim brojem Z-4610/65 (upis pod B-71) pa se nalaže Općinskom građanskom sudu u Zagrebu, Zemljišno knjižnom odjelu da po pravomoćnosti ove presude ispravi upis prava vlasništva na toj nekretnini na način da se briše upis društveno vlasništvo te se ima upisati pravo vlasništvo na ime tužitelja ĆU, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] u 1/1 dijela, u roku od 15 dana."

II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja RU, koji glasi: "Utvrđuje se da je tužitelj RU, [adresa] , [osobni identifikacijski broj] vlasnik nekretnine i to na suvlasničkom udjelu pod rednim brojem 5. – suvlasnički dio s neodređenim omjerom etažno vlasništvo (E-5), stan od dvije sobe s nusprostorijama u prizemlju, koji je neodvojivo povezan s odgovarajućim suvlasničkim d ijelom cijele nekretnine koji je jednako velik kao i dijelovi ostalih suvlasnika, koji se nalazi na čkbr. [katastarska čestica], [adresa] od 434 m2, kuća, [adresa] od 374 m2 i dvorište od 60 m2, upisanoj u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te se nalaže tuženiku Republici Hrvatskoj trpjeti upis prava vlasništva tužitelja na predmetnoj nekretnini u zemljišnoj knjizi u 1/1 dijela, u roku od 15 dana."

III. Nalaže se tužitelju RU da tuženiku Republici Hrvatskoj naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 8.266,32 eura, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. 1. Tužitelj je u tužbi naveo da je rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišnoknjižnog odjela, poslovni broj: Z-32160/22, Z-21893/21 i Z-6448/16 od 10. lipnja 2022. odbijen njegov prijedlog s prijavom upisa, radi uknjižbe prava vlasništva na nekretnini upisanoj u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (E-5) te je upućen svoje navodno neupisano pravo vlasništva ostvarivati u parnici tužbom za ispravak, koju može podnijeti u roku od 30 dana od dana dostave toga rješenja, a navedeno rješenje da je zaprimio 1. srpnja 2022.

1. 2. Nadalje, tužitelj je naveo da je dugogodišnji izvanknjižni vlasnik i kvalificirani posjednik predmetne nekretnine i to temeljem isprava sklopljenima s pravnim prednicima koji su bili vlasnici i posjednici nekretnine, ali nisu bili upisani kao vlasnici u zemljišnoj knjizi, već je na nekretnini bilo upisano društveno vlasništvo. Kako je u zemljišnoj knjizi na nekretnini upisano društveno vlasništvo, smatra se da su ispunjene pretpostavke za predmnjevu da je upravo Republika Hrvatska pasivno legitimirana u ovoj parnici.

1. 3. Tužitelj je naveo da se predmetna nekretnina u naravi sastoji od trosobnog stana u visokom prizemlju zgrade na lijevoj strani, koji se sastoji od tri sobe, djevojačke sobe, kuhinje, smočnice, hodnika, kupaonice i WC-a, ukupne površine 72 m2. Tužitelj je naveo da navedenu nekretninu stekao kao kupac temeljem ugovora o kupoprodaji, kojeg je sklopio 14. svibnja 2014. s prodavateljem GU iz [adresa], a koji ugovor je ovjeren kod javnog bilježnika Anice Hukelj iz Zagreba pod brojem OV-5045/14. Prodavatelj nekretnine GU stekao je predmetnu nekretninu nasljeđivanjem iza pokojne majke DU, rođene GU temeljem rješenja o nasljeđivanju Općinskog građanskog suda u Zagrebu, broj O-5887/14 od 22. listopada 2014. Majka prodavatelja DU umrla je 15. listopada 1994., a do svoje smrti nalazila se u nesmetanom posjedu nekretnine od 1954., kao nositeljica stanarskog prava, temeljem ugovora o korištenju stana od 22. listopada 1954., rješenja Grada Zagreba, broj: 4970-1960 od 22. veljače 1960., rješenja Samoupravne interesne zajednice od 2. srpnja 1988., rješenja Općine Centar Zagreb od 1. srpnja 1963., rješenja Skupštine Općina Centar od 30. prosinca 1965., rješenja Skupštine Općine Centar Zagreb od 1. travnja 1966. i ugovora od 27. listopada 1966. te nasljeđivanjem iza svog pokojnog supruga HU iz [adresa]. Predmetni stan DU je stekla zamjenom ranijeg stana za stan koji je bio u vlasništvu (korištenju) UU, što proizlazi iz suglasnosti Općine Donji grad u Zagrebu od 6. listopada 1954. i ugovora o korištenju stana od 2. rujna 1954.

1. 4. Tužitelj je istaknuo da navode tužbe potvrđuje i rješenje Gradskog ureda za imovinsko-pravne poslove i imovinu Grada Zagreba od 26. srpnja 2011., iz kojeg proizlazi da je Republika Hrvatska pred nadležnim tijelom provela postupak po čl. 77. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine, u kojem je postupku utvrđeno da u zgradi na adresi [adresa] ne postoji niti jedan stan, niti poslovni prostor koji bi mogao biti predmetom utvrđenja prava vlasništva u korist Republike Hrvatske i da u predmetnoj zgradi nema neotkupljenih stanova te je zahtjev Republike Hrvatske odbijen. Tužitelj tvrdi da iz navedenoga proizlazi da su njegovi pravni prednici GU i DU na zakoniti način stekli pravo vlasništva nad predmetnom nekretninom, a ujedno je naveo da isti nisu plaćali stanarinu za navedenu nekretninu već više od 20 godina.

1. 5. Tužitelj je naveo da se sukladno odredbi čl. 186.a Zakona o parničnom postupku obratio Općinskom državnom odvjetništvu zahtjevom za mirno rješenje spora, koje je u svom očitovanju navelo da iz dostavljene dokumentacije proizlazi da se u konkretnom slučaju navodno radi samo o poštenom samostalnom posjedu tužitelja predmetne nekretnine te je tužiteljev zahtjev ocijenilo neosnovanim.

1. 6. Tužitelj zaključno smatra da su njegovi pravni prednici (GU i DU) bili kvalificirani posjednici predmetne nekretnine i da su dosjelošću stekli pravo vlasništva iste te da je upis društvenog vlasništva, izvršen u zemljišnoj knjizi pod brojem Z-4610/65 pogrešan. Glavnim tužbenim zahtjevom tužitelj je zatražio da se utvrdi pogrešnim upis prava vlasništva na nekretnini, koji je proveden pod poslovnim brojem Z-4610/65 i prema kojem je ista upisana kao društveno vlasništvo te da se naloži Zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog građanskog suda u Zagrebu ispravak tog upisa na način da se briše društveno vlasništvo i upiše pravo vlasništva u korist tužitelja. Tužitelj je istaknuo i eventualni tužbeni zahtjev da se utvrdi da je vlasnik predmetne nekretnine i da se tuženiku naloži trpjeti upis prava vlasništva u korist tužitelja u zemljišnoj knjizi.

2. 1. U odgovoru na tužbu tuženik je osporio osnovanost tužbe i istaknutih tužbenih zahtjeva. Prigovorio je naznačenoj vrijednosti predmeta spora kao suviše nisko postavljenoj.

2. 2. Nadalje, tuženik je naveo da nema zakonskih uvjeta za razmatranje zahtjeva za utvrđenje pogrešnog upisa jer po postavljenom zahtjevu ne postoji niti je dokazana aktivna legitimacija tužitelja za utvrđenje pogrešnog upisa pod brojem Z - 4610/65, kao ni pasivna legitimacija za takvo utvrđenje na strani Republike Hrvatske. Naime, rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Z-32160/22- 18, Z-21893/21, Ozn. Z-6448/16 odbijena je prijava upisa predlagatelja, ovdje tužitelja, zaprimljena pod poslovnim brojem Z-6448/16 radi uknjižbe prava vlasništva na nekretnini upisanoj u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (E-5) te je tom odlukom on upućen da svoje navodno neupisano pravo vlasništva na toj nekretnini ostvari u parnici tužbom za ispravak koju može podnijeti u roku od 30 dana od dana dostave ovog rješenja dok je u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (E-5) određeno brisanje plombe Z- 21893/21. Iz zemljišne knjige je vidljivo da je u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] upisana nekretnina koja se sastoji od z. k. č. br. [katastarska čestica] kuća br. 12 pov. 374 m2 i dvorište pov. 60 m2, [adresa] (434 m2). Kao posebni dio te nekretnine oznake E-5 upisan je stan od dvije sobe s nusprostorijama u suterenu koji je uknjižen kao društveno vlasništvo (uz primjedbu stan izuzet od nacionalizacije). Iz obrazloženja spomenutog rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu proizlazi da je sud utvrdio da je u ručno vođenoj zemljišnoj knjizi vidljivo da je provedba nacionalizacije i uknjižbe društvenog vlasništva na nekretnini upisanoj u z.k.u l.br. 3297 k. o. [katastarska općina] provedena pod poslovnim brojem Z-4610/65. U obrazloženju je također navedeno da je u zbirci isprava tog suda poslovni broj Z-4610/65 uloženo rješenje Komisije za nacionalizaciju pri NO 1960. kojim je odlučeno o zahtjevima ranijih (bivših) suvlasnika nacionalizirane najamne stambene zgrade u [adresa]. Iz iste zbirke isprava (poslovni broj Z-4610/65), na koju upućuje zemljišnoknjižni sud u obrazloženju rješenja, proizlazi da je u nju uloženo rješenje Komisije za nacionalizaciju NO Grada Zagreba broj N-5969/1960. od 26. Iistopada 1960. kojim je, povodom žalbe BU (bivše suvlasnice nacionalizirane zgrade), izmijenjeno rješenje o izuzimanju od nacionalizacije od 8. lipnja 1960. u dijelu koji se odnosi na BU, te je odlučeno da se od nacionalizacije izuzima, između ostalog, predmetni stan opisan kao E-5 (jedan stan od dvije sobe sa nusprostorijama koji se nalazi u suterenu) i ostavlja kao vlasništvo BU (upis pod B-44), nakon čega je pod poslovnim brojem Z-14373/85 na temelju pravomoćnog rješenja II Općinskog suda u Beogradu poslovni broj 0-39/83 zabilježeno pravo vlasništva na navedenom stanu za korist OU i OU R (upisi pod B-69 i B-70), da bi zatim pod poslovnim brojem Z-5408/87 (Rj. Z-3620/88) na temelju rješenja Komisije za nacionalizaciju pri NO Grada Zagreba broj N-230/1961 od 25. svibnja 1961., rješenja uloženog u zbirci isprava poslovni broj Z-4610/65 i pravomoćnog rješenja o naknadno pronađenoj imovini iza pok. BU, donesenog od strane Općinskog suda u Beogradu poslovni broj 0-39/83 od 18. siječnja 1988., predmetni stan bio uknjižen kao društveno vlasništvo (R-71). Tuženik stoga smatra da bi tužitelj eventualno imao osnova po uputi zemljišnoknjižnog suda osporavati upis proveden u zemljišnoj knjizi pod brojem Z- 32160/22-18, Z-21893/21, Ozn. Z-6448/16, dok u pogledu zatraženog utvrđenja pogrešnog upisa iz 1965. tužitelj nema aktivnu legitimaciju, niti postoji pasivna legitimacija Republike Hrvatske jer zakonska određenja zaostalih upisa društvenog vlasništva ne daju zaključak jednoznačno da je riječ o vlasništvu Republike Hrvatske. Tuženik stoga smatra da pravno sljedništvo za legitimitet u pogledu gore razmatranog zakonskog određenja i dostavljenih dokaza, na strani tužitelja ni tuženika ovdje ne postoji, niti ga je tužitelj ičim učinio vjerojatnim.

2. 3. U odnosu na eventualni tužbeni zahtjev za utvrđenje prava vlasništva tuženik je naveo da tužitelj kontradiktorno u tužbi navodi da je nekretninu obuhvaćenu tužbenim zahtjevom stekao temeljem kupoprodaje od neupisanog vlasnika koji je pak svoje pravo utemeljio na nasljeđivanju pravne prednice, koja je stan stekla temeljem stanarskog prava pa onda sve to smatra osnovom za dosjedanje, iako je to zaseban način izvornog stjecanja nekretnine. Stoga smatra da takvo postavljanje zahtjeva samo sebe stavlja u suprotnost jer je stjecanje prava vlasništva temeljem pravnog posla i dosjelošću istovremeno, obzirom na koliziju pretpostavki za stjecanje prava vlasništva na nekretninama prema tim pravnim temeljima, pravno i životno nemoguće. Tuženik obrazlaže da u okviru zahtjeva na utvrđenje prava vlasništva tužitelj predlaže uknjižbu njegova prava vlasništva na nekretnini upisanoj u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (E - 5), koja se sastoji od stana od dvije sobe s nusprostorijama u suterenu, koji se nalazi u zgradi sagrađenoj na z. k. č. br. [katastarska čestica] kuća br. 12 i dvorište, [adresa] (površine 434 m2) te to prije svega utemeljuje na tvrdnjama da je vlasnik i posjednik navedenog stana i da isti nesmetano posjeduje već više od 50 godina, uključujući i posjed svojih prednika. Navodi nadalje da je navedenu nekretninu stekao na temelju ugovora o kupoprodaji nekretnine od 14. svibnja 2014., sklopljenog s prodavateljem FU kao prodavateljem, koji je predmetnu nekretninu naslijedio iza svoje majke, pok. DU iz [adresa], na temelju rješenja o nasljeđivanju Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj 0 -5887/14 od 22. listopada 2014. Navodi da je DU, rođena FU, u nesmetanom posjedu predmetne nekretnine od 1954. i to kao korisnica te nekretnine, odnosno kao nositeljica stanarskog prava na tom stanu, pa sve do svoje smrti 25. listopada 1994. te da je njezin sin GU kao njezin jedini zakonski nasljednik, nakon njezine smrti nastavio samostalno i nesmetano uživati predmetnu nekretninu, zakonitim, istinitim i poštenim posjedom, pri čemu zbog nesređenog zemljišnoknjižnog stanja navedena nekretnina nije ušla u ostavinu iza pok. DU. Zaključno navodi da Republika Hrvatska ne može polagati pravo na predmetnu nekretninu jer to proizlazi iz preslike rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za imovinsko -pravne poslove i imovinu grada, Odjela za upravno-pravne poslove, Prvi područni odsjek, [adresa], Klasa: UP/l-942-02/04-13/141 Urbroj: 251-14-02-203-11-31 od 26. srpnja 2011. Vezano uz takve tužiteljeve navode, tuženik je ukazao da je zemljišnoknjižni sud u obrazloženju svojeg rješenja zaključio kako je iz isprava u tom spisu neprijeporno vidljivo da je EU (udata DU) bila nositeljica stanarskog prava na stanu u [adresa], površine 71,79 m2 (u nekim ispravama upisana površina od 71,45 m2, a u nekim 72 m2), a to utvrđuje iz rješenja NO Općine Donji Grad od 22. veljače 1960., rješenja SIZ stanovanja i komunalne djelatnosti Općine Centar od 2. srpnja 1988., rješenja od 17. lipnja 1991., rješenja Općine Centar od 1. srpnja 1963., rješenja Skupštine Općine Centar, Odjela za stambene poslove od 30. prosinca 1965., rješenja Skupštine Općine Centar od 1. travnja 1967., ugovora između „STANOINVESTA“ i EU od 27. listopada 1996., i ugovora o korištenju stana od 22. listopada 1954. korisn ika UU. Tuženik je ukazao i na obrazloženje zemljišnoknjižnog suda koji je utvrdio da iz suglasnosti Općine Donji grad u Zagrebu od 6. listopada 1954., kojom je nadležno tijelo vlasti dalo suglasnost stanarima (nositeljima stanarskog prava) UU i CU na zamjenu stanova koje koriste, također ne proizlazi zaključak da je MU, kao raniji stanar stana u [adresa], otkupio taj stan po odredbama Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo („Narodne novine“ broj 43/92, 69/92, 87/92, 25/93, 26/93, 48/93, 2/94, 44/94, 47/94, 58/95, 103/95, 11/96, 76/96, 111/96, 11/97, 103/97, 119/97, 68/98, 163/98, 22/99, 96/99, 120/00, 94/01, 78/02 – u daljnjem tekstu: ZPS), odnosno da bi zatim pravo vlasništva na otkupljenom stanu prenio na DU ugovorom o zamjeni nekretnina, a niti proizlazi zaključak da bi pravna prednica FU (DU), kao nositeljica stanarskog prava na predmetnom stanu, otkupila predmetni stan po odredbama Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo ili da bi ishodila presudu kojom se nadomješta ugovor o otkupu. Naprotiv, zemljišnoknjižni sud je utvrdio da iz rješenja o nasljeđivanju poslovni broj 0-5887/14-6 od 22. listopada 2014. Općinskog građanskog suda u Zagrebu, donesenog u ostavinskom postupku iza pok. DU, proizlazi da u ostavinu iza pok. DU, uopće nije unesen predmetni stan kao njezina ostavinska imovina već su kao ostavina, koja je uručena FU, sinu ostaviteljice, raspoređene samo pokretne stvari u stanu na adresi [adresa] , gdje je stanovala ostaviteljica. Tuženik je stoga ukazao da je zemljišnoknjižni sud utvrdio da iz isprava u spisu ne proizlazi da je EU po nekom pravnom temelju stekla izvanknjižno pravo vlasništva na predmetnom stanu, pa se ne može niti utvrditi da bi GU istoga naslijedio.

2. 4. Nadalje, tuženik je osporio i identitet nekretnine koja je predmet tužbenog zahtjeva jer iz obrazloženja rješenja zemljišnoknjižnog suda proizlazi da je u zemljišnoknjižnom postupku sud izveo dokaz poduzimanjem uviđaja dana 27. svibnja 2021. radi identifikacije nekretnine te je održao raspravu za ispravak 23. rujna 2021. na kojoj je izveo dokaz saslušanjem predlagatelja i svjedoka IU. Također proizlazi da je sud iz zapisnika s uviđaja poduzetog 27. svibnja 2021. neposrednim opažanjem identificirao predmetni stan kao stan koji se nalazi u prizemlju zgrade na lijevoj strani. Iz tužbe kao i priloženih podataka zemljišne knjige je vidljivo da je u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] upisana nekretnina koja se sastoji od z. k. č. br. [katastarska čestica] kuća br. 12 pov. 374 m2 i dvorište pov. 60 m2, [adresa] (434 m2). Kao posebni dio te nekretnine oznake E-5 upisan je stan od dvije sobe s nusprostorijama u suterenu koji je uknjižen kao društveno vlasništvo. Nadalje, iz ugovora o kupoprodaji nekretnine od 14. svibnja 2014. proizlazi da je GU prodao, a predlagatelj kupio nekretninu upisanu u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (E-5) opisanu u čl. 1. ugovora kao trosobni stan s nusprostorijama u visokom prizemlju lijevo prema [adresa], ukupne neto korisne površine 72 m2. Tu je i činjenica da iz obrazloženja rješenja Gradskog ureda za imovinsko-pravne poslove i imovinu Grada Zagreba KLASA: UP/l- 942-02/04-13/141 URBROJ: 251-14-02/203-11-31 od 26. srpnja 2011., donesenog povodom zahtjeva Republike Hrvatske na temelju odredbe čl. 77. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine („Narodne novine" broj 92/96, 39/99, 42/99, 92/99, 43/00, 131/00, 34/01, 65/01, 118/01, 80/02, 81/02), na koje se tužitelj poziva kao pravno relevantno za ocjenu pravnog statusa i identiteta nekretnine, proizlazi da u zgradi na adresi [adresa] nema neotkupljenih stanova, dok je predmetom tog dijela upravnog postupka bio prostor koji se sastoji od šest prostorija ulično - podrum. Dakle, ostaje nejasno radi li se o stanu u prizemlju zgrade lijevo, stanu u suterenu, stanu u visokom prizemlju lijevo ili čak prostoru koji se sastoji od šest prostorija ulično u podrumu sve na adresi [adresa].

2. 5. Nadalje, tuženik je napomenuo da se dosjelošću stječe pravo vlasništva time što se stvar samostalno posjeduje kroz zakonom određeno vrijeme. Pretpostavke za stjecanje vlasništva dosjelošću su samostalan posjed određene kakvoće, neprekidno trajanje posjeda kroz zakonom određeno vrijeme , sposobnost stvari da bude objekt stjecanja i sposobnost stjecatelja da bude vlasnikom te stvari. Pravo vlasništva dosjelošću može se steći samo ako postoji samostalan posjed odnosno ako posjednik izvršava svoju faktičnu vlast na stvari kao da je vlasnik stvari. To je tzv. vlasnički posjed i samo takav posjed, bez obzira je li posredan ili neposredan, može dovesti do stjecanja vlasništva dosjelošću. Takav samostalni posjed mora imati određenu kakvoću, ovisno o tome radi li se o redovnoj ili izvanrednoj dosjelosti. Za redovnu dosjelost traži se tzv. kvalificirani posjed, a to je posjed koji je zakonit, istinit i pošten, dok se za izvanrednu dosjelost traži da je posjed barem pošten. Posjed je zakonit ako posjednik ima valjani pravni temelj tog posjedovanja, istinit je ako nije pribavljen ni silom ni potajno, ili prijevarom, ni zloupotrebom povjerenja, a pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je obzirom na okolnost imao razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed. Budući da je pretpostavka za stjecanje vlasništva dosjelošću samostalan (vlasnički) posjed, posjednik će biti pošten ako nije znao ili nije morao znati da mu ne pripada pravo samostalno posjedovati stvar. Vezano uz vrijeme dosjedanja potrebno je da je posjed neprekidan i da traje kroz zakonom određeno vrijeme. Za nekretnine u vlasništvu Republike Hrvatske vrijeme dosjelosti iznosi dvadeset godina (za redovnu dosjelost) odnosno četrdeset godina (za izvanrednu dosjelost). Stoga tužitelj, koji je u svom iskazu na raspravi u zemljišnoknjižnom postupku, održanoj23. rujna 2021. naveo da je prije kupnje predmetnog stana provjerio stanje u zemljišnoj knjizi i da mu je raniji vlasnik rekao da ima pravo na stan, koliko se sjeća, po osnovi stanarskog prava, nije nikako mogao steći pravo vlasništva dosjelošću, niti ga može steći mijenjajući jednostrano pravni temelj posjeda svog prednika jer je već na opisani način postao nepošten posjednik pa i neistinit posjednik, a nepošten posjednik ne može nikad steći pravo vlasništva dosjelošću.

2. 6. Tuženik je stoga predložio da sud odbije glavni i eventualni tužbeni zahtjev.

3. 1. S obzirom da je tuženik prigovorio naznačenoj vrijednosti predmeta spora, koju je tužitelj u tužbi naznačio s iznosom od 11.000,00 kn, sud je u smislu odredbi čl. 40. st. 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11.

- službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23 – u daljnjem tekstu: ZPP) na pripremnom ročištu utvrdio vrijednost predmeta spora. Prema navedenih zakonskim odredbama, ako se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčanu svotu, ali tužitelj u tužbi navede da pristaje da umjesto udovoljenja tom zahtjevu primi određenu novčanu svotu, kao vrijednost predmeta spora uzet će se ta svota. U drugim slučajevima, kad se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčanu svotu, mjerodavna je vrijednost predmeta spora koju je tužitelj u tužbi naznačio. Ako je u slučaju iz stavka 2. ovoga članka tužitelj vrijednost predmeta spora očito suviše visoko ili suviše nisko naznačio, tako da se postavlja pitanje stvarne nadležnosti, sastava suda, vrste postupka, ovlaštenja na zastupanje ili prava na naknadu troškova postupka, sud će, po službenoj dužnosti ili na prigovor tuženika, najkasnije na pripremnom ročištu, brzo i na prikladan način provjeriti točnost naznačene vrijednosti te rješenjem protiv kojega nije dopuštena posebna žalba odrediti vrijednost predmeta spora.

3. 2. Glavni i eventualni tužbeni zahtjev u ovom predmetu ne odnose se na novčanu svotu već na brisanje pogrešnog upisa u zemljišnoj knjizi i na utvrđenje prava vlasništva stana u [adresa]. Sud je stoga ocijenio da vrijednost predmeta spora zapravo predstavlja vrijednost stana, koji je predmet tužbenih zahtjeva, pa je naznačena vrijednost predmeta spora od 11.000,00 kn suviše niska . Vrijednost predmeta spora utvrđena je stoga prema tržišnoj cijeni predmetnog stana, koja je utvrđena poreznim rješenjem prilikom odmjeravanja poreza na promet nekretninom kod prodaje stana tužitelju. Vrijednost predmeta spora utvrđena je stoga u iznosu od 91.478,00 EUR.

4. Na posljednjem ročištu glavne rasprave utvrđeno je da je tijekom ovog postupka provedena nova izmjera nekretnine na kojoj se nalazi predmetni stan te je tužitelj uskladio tužbeni zahtjev navođenjem sadašnjih podataka iz zemljišne knjige, kako je to opisano u izreci ove presude.

5. 1. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u dokumentaciju na stranicama 12-84 spisa, 96 do 99 spisa, u podnesak Grada Zagreba na stranici 138 spisa, u dokumentaciju na stranicama 142-148 spisa, u rješenje Zemljišnoknjižnog odjela Općinskog građanskog suda u Zagrebu na stranicama 152-153 spisa, saslušao je tužitelja u svrhu dokazivanja, izvršio je uvid u z.k. izvadak na stranicama 162 -163 spisa, u zapisnik Općinskog građanskog suda u Zagrebu o zamolbenom saslušanju svjedokinje ĐU od 26. studenoga 2024. na stranicama 169-171 spisa te u zapisnik istog suda o zamolbenom saslušanju svjedoka ČU od 10. veljače 2025. na stranicama 176 do 177 spisa, izvršio je uvid u presliku predmeta Gradskog ureda za imovinsko pravne poslove Grada Zagreba, Klasa: UP/I-942-02/04-013/141 te u predmet Zemljišnoknjižnog odjela Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Z-6448/2016 koji se nalazi u priklopu te je izvršio uvid u z.k. izvadak za predmetnu nekretninu koji je predan u spis na posljednjem ročištu glavne rasprave.

5. 2. Iako je ovaj sud uputio zamolnicu Općinskom građanskom sudu u Zagrebu za provođenje očevida i građevinskog vještačenja radi identifikacije stana koji je predmet spora, kojoj zamolnici nije udovoljeno, sud je odustao od izvođenja tog dokaza jer je predmetni stan identificiran na očevidu u zemljišnoknjižnom predmetu Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem Z-21893/21, Ozn. Z-6448/16 te se iz zapisnika o provedenom očevidu i iz z.k. izvatka može sa sigurnošću utvrditi koji stan je predmet tužbe.

6. 1. Uvidom u predmet Zemljišnoknjižnog odjela Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Z-6448/16 (najstariji poslovni broj) utvrđeno je da je u istom predmetu vođen pojedinačni z.k. ispravni postupak povodom prijedloga predlagatelja RU, radi otvaranja zemljišnoknjižnog pojedinačnog ispravnog postupka na nekretnini upisanoj u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], E-5, u svrhu uknjižbe prava vlasništva u korist predlagatelja na stanu u [adresa], koji se sastoji od tri sobe, djevojačke sobe, kuhinje, smočnice, hodnika, kupaonice i WC-a, ukupne površine 72 m2, odnosno trosobnog stana s nusprostorijama u visokom prizemlju lijevo.

6. 2. Očevidom na adresi: [adresa] utvrđeno je da predlagatelj (ovdje tužitelj) polaže pravo vlasništva na stan koji se nalazi lijevo od ulaza u prizemlju (E-5). Utvrđeno je da se u stanu nalaze prostorije: jedna prostorija lijevo od ulaza – ostava, druga prostorija lijevo – kupaonica, treća prostorija lijevo – soba, koja je pregrađena s knauf zidom tako da su od te sobe napravljene dvije sobe, zatim soba s ulazom desno od ulaza u stan, a do nje WC i kuhinja, u kojoj se nalaze još jedna vrata u smočnicu.

6. 3. Republika Hrvatska podnijela je prigovor na prijedlog upisa na predmetnoj nekretnini.

6. 4. Nakon provedenog pojedinačnog ispravnog postupka, rješenjem poslovni broj Z-32160/22 od 10. lipnja 2022. odbijena je prijava upisa predlagatelja radi uknjižbe prava vlasništva na nekretnini upisanoj u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (E -5) te je podnositelj prijave upućen da svoje navodno neupisano pravo vlasništva na toj nekretnini može ostvarivati u parnici tužbom za ispravak koju može podnijeti u roku 30 dana od dana dostave toga rješenja.

7. Uvidom u izvadak iz ručno vođene zemljišne knjige, koji se nalazi u predmetu Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Z-21893/21, Ozn. Z-6448/16, utvrđeno je da je čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] bila upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška]. Sporni upis proveden je pod brojem Z-4610/65 27. travnja 1965. temeljem pravomoćnog rješenja Sekretarijata za financije, NOO Donji Grad od 30. lipnja 1959. i pravomoćnog rješenja Komisije za nacionalizaciju NO Općine Donji Grad od 7. ožujka 1960. te je tada zemljište sa zgradom uknjiženo kao društveno vlasništvo, uz zabilježbu da su kao posebni dijelovi zgrade izuzeti od nacionalizacije. Prije tog upisa kao suvlasnici čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] bile su upisane fizičke osobe.

8. Uvidom u ugovor o korištenju stana, sklopljen 2. rujna 1954. između Uprave I. stambene zajednice općine Donji grad u Zagrebu i Vugrinović Milana iz [adresa], kao korisnika stana, utvrđeno je da je MU dan na korištenje stan u [adresa], koji se sastoji od tri sobe (18, 16 i 16 m2), sobe za kućnu pomoćnicu i WC-a, ukupne površine 70 m2. Plaćanje stanarine ugovoreno je unaprijed, najkasnije do 5. -og u mjesecu, a korisnik stana se obvezao da će osim najamnine plaćati i sve nus pristojbe i snositi druge troškove koji tereta korisnika stana. Otkazni rok ugovoren je u trajanju od dva mjeseca, a teče od prvog u slijedećem mjesecu, ukoliko se ugovor otkaže u tijeku najamnog mjeseca. Ugovoreno je da smrću korisnika stana ne prestaje ugovor o korištenju stana u pogledu osoba koje su u istom stanu stanovale s korisnikom stana u vrijeme njegove smrti.

9. Uvidom u suglasnost izdanu od Uprave I. stambene zajednice Općine Donji grad u Zagrebu, broj: 3.062/54 od 6. listopada 1954. utvrđeno je da je navedene upravno tijelo dalo suglasnost da MU iz [adresa] (prizemlje lijevo) seli iz svog stana, koji se sastoji od tri sobe, djevojačke sobe, kuhinje, predsoblja, smočnice, hodnika, kupaonice i WC-a u stan TU, [adresa]. desno, a da se HU iz [adresa] desno seli iz svog stana, koji se sastoji od tri sobe, djevojačke sobe, kuhinje, predsoblja, smočnice, hodnika, kupaonice i WC-a u stan UU, [adresa] (prizemlje lijevo). U okviru suglasnosti navedeno je da će se po izvršenoj zamjeni stanova sklopiti ugovor o korištenju stana.

10. Uvidom u ugovor o korištenju stana 22. listopada 1954. utvrđeno je da je isti sklopljen između Uprave I. stambene zajednice Općine Donji grad u Zagrebu i CU i EU iz [adresa], kao korisnika stana, utvrđeno je da je CU i EU dan na korištenje stan u [adresa], koji se sastoji od triju soba, djevojačke sobe, kuhinje, smočnice, hodnika, kupaone i WC-a i WC-a, ukupne površine 70 m2. Plaćanje stanarine ugovoreno je unaprijed, najkasnije do 5.-og u mjesecu, a korisnik stana se obvezao da će osim najamnine plaćati i sve nus pristojbe i snositi druge troškove koji tereta korisnika stana. Otkazni rok ugovoren je u trajanju od dva mjeseca, a teče od prvog u slijedećem mjesecu, ukoliko se ugovor otkaže u tijeku najamnog mjeseca. Ugovoreno je da smrću korisnika stana ne prestaje ugovor o korištenju stana u pogledu osoba koje su u istom stanu stanovale s korisnikom stana u vrijeme njegove smrti.

11. Uvidom u rješenje Odjela za građevinarstvo, urbanizam i komunalne poslove Općine Centar Zagreb, broj 06-55610/63 od 1. srpnja 1963. utvrđeno je da je istim utvrđen doprinos za korištenje gradskog zemljišta za stan u [adresa], u površini od 72 m2, kojeg kao nositelji stanarskog prava koriste HU i Ć. U obrazloženju navedenog rješenja između ostalog je navedeno da je stan u društvenom vlasništvu.

12. Uvidom u rješenje Odjela za građevinarstvo, urbanizam i komunalne poslove Općine Centar Zagreb, broj: 06-10373/2072 od 1. travnja 1967. utvrđeno je da je istim rješenjem također utvrđen doprinos za korištenje gradskog zemljišta za isti stan, a kao obveznik plaćanja istoga određena je EU. U navedenom rješenju također se spominje da se radi o stanu koji je u društvenom vlasništvu, a da je EU nositelj stanarskog prava.

13. Iznos stanarine, odnosno doprinosa za korištenje gradskog zemljišta za opisani stan utvrđen je i rješenjima od 22. veljače 1960., 23. ožujka 1960. i 1. travnja 1966. i u svakom od tih rješenja navodi se da se radi o stanu koji je u društvenom vlasništvu, a EU i HU naznačeni su kao nositelji stanarskog prava.

14. Iz izvoda iz matične knjige rođenih utvrđeno je da je EU (ili G) Flegar, rođena D ista osoba kao i DU.

15. Iz rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj O-5887/14 od 22. listopada 2014. utvrđeno je da je DU umrla **.**.1994., kao njezina ostavinska imovina utvrđene su stvari na adresi [adresa], gdje je stanovala, a njezinim nasljednikom proglašen je njezin sin GU.

16. Uvidom u ugovor o kupoprodaji nekretnine na str. 61-63 spisa utvrđeno je da je isti sklopljen 14. svibnja 2014. između GU, kao prodavatelja i RU, kao kupca, zastupanog po ocu ČU kao zakonskom zastupniku. Navedenim ugovorom GU prodao je tužitelju trosobni stan s nusprostorijama u visokom prizemlju lijevo prema [adresa], ukupne neto korisne površine 72 m2 te idealni dio zajedničkih dijelova i uređaja zgrade u razmjernom dijelu te pripadajuće tavanske i podrumske prostorije. U čl. 3. ugovora navedeno je da način stjecanja nekretnina prodavatelja proizlazi po nasljednom pravu prvog reda, ostavine od pok. DU, umrle **.**.1994., koja je imala nesmetano vlasništvo i korištenje predmetne nekretnine od 1954.

17. Uvidom u rješenje Prvog područnog odsjeka Odjela za upravno-pravne poslove Gradskog ureda za imovinsko-pravne poslove i imovinu Grada Zagreba i u predmet Gradskog ureda za imovinsko pravne poslove Grada Zagreba, klasa: UP/I- 942-02/0413/141 od 26. srpnja 2011. utvrđeno je da je navedenim rješenjem odbijen zahtjev za utvrđenje prava vlasništva Republike Hrvatske na posebnim dijelovima zgrade u [adresa] – [adresa] (uglovnica), izgrađenoj na čkbr. [katastarska čestica], upisanoj u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koji zahtjev je podnesen temeljem odredbe čl. 69. st. 1. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine („Narodne novine“, br. 92/96, 39/99, 42/99, 92/99, 43/00, 131/00, 27/01, 34/01, 65/01, 118/01, 80/02 i 81/02). Republika Hrvatska podnijela je prijedlog za utvrđenje prava vlasništva na nekretnini u [adresa] i to u dijelu na kojem treće osobe nisu na zakonit način stekla pravo vlasništva, a prema saznanjima, to je trebao biti poslovni prostor od šest prostorija ulično – podrum. , U obrazloženju navedenog rješenja navedeno je da iz dopisa Zagrebačkog holdinga d.o.o., Podružnice Gradskog stambeno-komunalnog gospodarstva od 25. ožujka 2010. utvrđeno da u predmetnoj zgradi nema neotkupljenih stanova. Predmet postupka bio je stan koji je bio izuzet od nacionalizacije u korist bivše vlasnice, a koji je bio u vlasništvu SU te je bio na njegovo ime upisan u podulošku broj z, z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

18. Iz očitovanja Službe ugovaranja i pravne podrške u upravljanju zgrada Gradskog stambenog komunalnog gospodarstva d.o.o. Zagreb od 4. travnja 2024. utvrđeno je da predmetni stan nije otkupljen od strane nositelja stanarskog prava jer je isti bio evidentiran kao vlasništvo AU, a kao zaštićeni najmoprimac koristila ga je ĆUJ. U prilogu očitovanja navedenog tijela dostavljen je sporazum o plaćanju akontacijske najamnine, sklopljen 10. kolovoza 2000. između Gradskog stambenog komunalnog gospodarstva d.o.o. Zagreb, kao upravitelja stambene zgrade u [adresa] i ĆUJ iz [adresa] kao zaštićenog najmoprimca, koja je koristila stan u navedenoj zgradi u prizemlju lijevo, površine 71,45 m2. Navedenim sporazum utvrđeno je da je vlasnik predmetnog stana ŠU te da između najmoprimca i vlasnika nije sklopljen ugovor o najmu stana te da najmoprimac vlasniku ne plaća najamninu, a vlasnik upravitelju doprinos za zajedničku pričuvu. Najmoprimac se sporazumom obvezao podmiriti troškove dugovanja s naslova pričuve za korištenje stana te plaćati kao akontacijsku najamninu dogovoreni iznos naknade, počev od 1. rujna 2000. prema računima upravitelja.

19. Svjedokinja ĐU iskazala je da u zgradi na adresi: [adresa] stanuje preko 40 godina te joj je poznato da je predmetni stan u suterenu danas u posjedu tužitelja, da se tužitelj u taj stan doselio s roditeljima dok je još bio dijete i išao je u školu, a od njihovog useljenja u taj stan pa do sada stan je bio neprekidno u njihovom posjedu. Prije nego što je tužiteljeva obitelj ušla u posjed tog stana, stan je bio u posjedu čovjeka koji im je prodao stan. Nije joj poznato temeljem kojeg pravnog osnova su raniji prodavatelj stana i tužiteljeva obitelj bili u posjedu stana, poznato joj je da su bili u mirnom posjedu i da su stan koristili nesmetano, bez da bi itko treći svojatao kakva prava na tom stanu. Na pitanje je li joj poznato prezime ĆUJ, svjedokinja je izjavila da je obitelj s tim prezimenom stanovala u predmetnom stanu, ali joj nije poznato jesu li upravo oni stan prodali tužitelju.

20. 1. Svjedok ČU (tužiteljev otac) iskazao je da je sa svojom obitelji 2000. godine stekao vlasništvo stana u [adresa], koji stan se nalazi na I. katu te od tada stanuje u tom stanu. U trenutku useljenja u zgradu, u stanu u suterenu (prizemlju) stanovao je GU, koji im je 2014. ponudio da od njega kupe stan u suterenu (prizemlju), u kojem su on, a ranije i njegova obitelj, bili u nesmetanom posjedu od 1954. Svjedok je naveo da je tužitelj 2014. godine, kao kupac s GU, kao prodavateljem, sklopio ugovor o kupoprodaji stana u suterenu – prizemlje te mu je u cijelosti isplatio kupovninu i platio porez na promet nekretnine. Po sklapanju ugovora o kupoprodaji, tužitelj je stupio u posjed stana te je istoga u cijelosti adaptirao. Prema tvrdnji GU, nitko od 1954. do 2014. nije potraživao bilo kakva prava na tom stanu, a nije to potraživao niti kasnije, sve do danas, niti se u vezi tog stana vodio ikakav sudski postupak. Prema saznanju svjedoka, obitelj GU je predmetni stan stekla zamjenom za neki drugi stan.

20. 2. Odgovarajući na pitanje jesu li prije kupoprodaje provjeravali isprave vezane uz predmetni stan radi utvrđenja prava vlasništva obitelji GU na istome, svjedok je izjavio da su bili dugogodišnji susjedi obitelji GU pa su znali da ta obitelj stan nesmetano posjeduje, a izvršili su i uvid u povijesni izvadak iz zemljišne knjige. Naveo je da nitko od susjeda ili suvlasnika predmetne stambene zgrade nikada obitelji GU nije osporavao pravo na predmetni stan. Svjedok je opisao da se predmetni stan nalazi u prizemlju zgrade, iako je isti u zemljišnoj knjizi i u kupoprodajnom ugovoru opisan kao stan u suterenu. Naveo je da je prilikom sklapanja ugovora o kupoprodaji stana GU izričito tvrdio da je vlasnik stana te da ga je naslijedio iza svoje pokojne majke EU. Izjavio je da prilikom sklapanja ugovora o kupoprodaji nije izvršio uvid u rješenje o nasljeđivanju iza pok. EU, ali je izvršio uvid u ugovor o zamjeni nekretnina, temeljem kojega je obitelj EU stupila u posjed predmetnog stana. Nije vidio da bi u ugovoru o zamjeni bilo navedeno da je MU imao stanarsko pravo na stanu u [adresa].

21. 1. Tužitelj je iskazao da se predmetni stan nalazi u zgradi u [adresa]. Zgrada ima jedan ulaz. Stan se nalazi na etaži koja se može opisati kao visoko prizemlje ili neki polukat i to s lijeve strane od ulaza, a nasuprot tog stana, odnosno desno od ulaza nalazi se stan drugog vlasnika odnosno susjeda prezimenom H. Ulaze u ta dva stana dijeli otvoren balkon, odnosno otvoreni hodnik. Stan se sastoji od dvije sobe, kuhinje, odvojene kupaonice i WC te dvije nus prostorije. On je s roditeljima od 2000. godine živio u stanu u istoj zgradi na adresi [adresa] i to u stanu iznad predmetnog stana. U predmetnom stanu živjela je gospođa EU s kojom su bili u dobrim odnosima te ga je ona povremeno čuvala dok je bio dijete. Nakon što je gospođa EU umrla, njezin sin GU bio je u određenim financijskim problemima te je odlučio prodati predmetni stan. Stan je bio u relativno lošem stanju i trebalo ga je urediti te u to uložiti znatna sredstva. Imajući u vidu tu činjenicu, dogovorili su se o cijeni koja je bila prihvatljiva GU i njima. Stan je kupljen na tužiteljevo ime i prilikom kupoprodaje zastupao ga je otac ČU, a novac za kupnju stana je jednim dijelom dao otac, a drugim dijelom su to bili novci koje je tužitelj naslijedio od pokojnog djeda. Stan su uredili i u tom stanu on sada živi te uredno plaća sve troškove. Napomenuo je da je plaćen i porez na promet nekretnine nakon sklapanja kupoprodajnog ugovora. Na zgradi je trebalo urediti pročelje što je financirano iz sredstava zajedničke pričuve, koju također redovno plaća i koja je zbog troškova uređenja pročelja bila relativno visoka s obzirom na prosječni standard. Napomenuo je da u zgradi postoji 13 stanova, s time da u toj zgradi žive njegovi roditelji, gospođa ĐU i on, dok su ostali stanovi ili prazni, ili u najmu. Napomenuo je da je gospođa GU sa članovima svoje obitelji u tom stanu neprekidno živjela negdje od sredine prošlog stoljeća, odnosno negdje od 1954. i nikada nije bilo upitno da stan ne bi bio njihovo vlasništvo. Tužitelj je izjavio da je vidio da je na stanu bilo upisano društveno vlasništvo s time da u vrijeme sklapanja ugovora o kupoprodaji zemljišne knjige općenito nisu bile sređene na tom području Grada Zagreba, a dok je to proučavao, utvrdio je da stan nikada nije bio sporan u smislu da bi netko tražio povrat vlasništva stana zbog toga što bi bio oduzet za vrijeme bivše vlasti ili slično, ili da bi bio nacionaliziran. Sa stanom ništa nije bilo sporno i uopće nisu sumnjali da isti ne bi bio u vlasništvu obitelji GU.

21. 2. Odgovarajući na pitanje je li im prodavatelj stana prilikom sklapanja ugovora o kupoprodaji dao na uvid isprave iz kojih bi proizlazilo da je to njegov stan, tužitelj je izjavio da se sjeća nekog ugovora o zamjeni stanova, koji je sklopljen za vrijeme bivše države i temeljem kojeg je obitelj GU ušla u posjed tog stana. Prema njegovom saznanju, obitelj GU je bila u posjedu tog stana negdje od pedesetih godina prošlog stoljeća, stan je kontinuirano bio u posjedu članova te obitelji i nitko treći u tom stanu nije živio.

22. Temeljem provedenih dokaza nedvojbeno je utvrđeno da je predmet spora nekretnina u zgradi u [adresa], koja je u vrijeme podnošenja tužbe bila opisana kao „5. suvlasnički dio s neodređenim omjerom, - etažno vlasništvo (E-5), stan od dvije sobe s nusprostorijama u suterenu, koji se nalazi na čkbr. [katastarska čestica], kuća br. 12, površine 374 m2 i dvorište od 60 m2, [adresa], površine 434 m2, upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]“, a u vrijeme zaključenja glavne rasprave zbog nove izmjere nekretnina je opisana kao „Suvlasnički dio pod rednim brojem 5. – suvlasnički dio s neodređenim omjerom etažno vlasništvo (E-5), stan od dvije sobe s nusprostorijama u prizemlju, koji je neodvojivo povezan s odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine koji je jednako velik kao i dijelovi ostalih suvlasnika, koji se nalazi na čkbr. [katastarska čestica], [adresa] od 434 m2, kuća, [adresa] od 374 m2 i dvorište od 60 m2, upisanoj u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].“

23. Glavni tužbeni zahtjev glasi na utvrđenje pogrešnog upisa prava vlasništva na predmetnoj nekretnini, koji je proveden pod brojem Z-4610/65 (upis pod B-71), prema kojem je upisano društveno vlasništvo, uz nalog zemljišnoknjižnom odjelu za ispravak upisa na nekretnine na način da se briše upis društvenog vlasništva i upiše pravo vlasništva za korist tužitelja.

24. 1. Prema odredbi čl. 205. st. 1. i 3. Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“, br. 63/19. - u daljnjem tekstu: ZZK), koji je bio na snazi u vrijeme podnošenja tužbe, zahtijevati ispravak upisa u zemljišnu knjigu pokretanjem parnice imaju pravo osobe čijim prijavama ili prigovorima sud nije u cijelosti ili dijelu udovoljio u ispravnom postupku, a na tužbu za ispravak na odgovarajući se način primjenjuju pravila po kojima se u slučaju brisovne tužbe štite osobe koje su postupale s povjerenjem u potpunost i istinitost zemljišnih knjiga.

24. 2. Prema odredbi čl. 150. st. 1. i 2. ZZK, nositelj knjižnoga prava koje je povrijeđeno uknjižbom u korist neke osobe ovlašten je radi zaštite toga svoga prava zahtijevati brisanje svake uknjižbe koja ga vrijeđa i uspostavu prijašnjega zemljišnoknjižnog stanja, sve dok ne nastupe činjenice na temelju kojih bi mu povrijeđeno knjižno pravo i tako trebalo prestati, ako zakonom nije drukčije određeno. Brisovnoj tužbi ne može se udovoljiti protiv osobe koja je, postupajući s povjerenjem u istinitost zemljišnih knjiga, a u dobroj vjeri, uknjižila svoje pravo izvodeći ga iz uknjiženoga, ali neistinitoga (nevaljanoga)prava prednika, osim ako je nositelj knjižnog prava kojemu je bilo dostavljeno rješenje o uknjižbi u korist prednika te osobe u roku za žalbu na taj upis zatražio zabilježbu da je sporan te podnio brisovnu tužbu u roku od šezdeset dana od isteka roka za tu žalbu odnosno ako je nositelj knjižnoga prava kojemu nije bilo dostavljeno rješenje o uknjižbi u korist prednika te osobe podnio brisovnu tužbu u roku od tri godine otkad je ta uknjižba bila zatražena.

24. 3. Prema odredbi 364. st. 6. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., 94/17. - službeni pročišćeni tekst, 152/14., 81/15. - službeni pročišćeni tekst – u daljnjem tekstu: ZV), osobe koje u zemljišnim knjigama nisu upisane kao nositelji prava upravljanja, korištenja ili raspolaganja, a ne raspolažu ispravom valjanom za zemljišnoknjižni upis prava vlasništva, upisat će pravo vlasništva tih nekretnina upisom u zemljišnu knjigu na temelju odluke suda, pošto dokažu da su bile izvanknjižni nositelji takva prava na nekretnini u društvenom vlasništvu.

24. 4. Prema odredbi čl. 362. st. 1. i 3. ZV-a, smatra se da je vlasnik nekretnine u društvenom vlasništvu osoba koja je u zemljišnim knjigama upisana kao nositelj prava upravljanja, korištenja ili raspolaganja tom nekretninom, a tko tvrdi suprotno, treba to dokazati. Smatra se da su vlasništvo Republike Hrvatske sve stvari iz društvenoga vlasništva na području Republike Hrvatske glede kojih nije utvrđeno u čijem su vlasništvu niti djeluje predmnjeva vlasništva iz stavka 1. i 2. ovoga članka, a tko tvrdi suprotno, treba to dokazati.

25. Prema navedenim zakonskim odredbama, tužitelj bi kao osoba koja je kupila nekretninu na kojoj je bilo upisano društveno vlasništvo, a sada je upisana Republika Hrvatska kao vlasnik, mogao osnovano podnijeti tužbu za ispravak spornog upisa pod uvjetom da dokaže da je bio izvanknjižni nositelj prava na toj nekretnini i da je kao izvanknjižni stjecatelj stekao pravo vlasništva iste.

26. 1. Iz provedenih dokaza utvrđeno je da u vrijeme spornog upisa (1965.) tužitelj nije mogao biti izvanknjižni vlasnik predmetne nekretnine, jer tada još nije bio niti rođen, a to nije bila niti pravna prednica prodavatelja stana DU, prije GU, niti njezin suprug HU, jer iz svih priloženih isprava proizlazi da su njih dvoje bili nositelji stanarskog prava, a predmetni stan nisu otkupili u skladu sa Zakonom o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo („Narodne novine“, broj 27/91., 54/91., 6/92., 8/92., 8/92., 33/92., 43/92. - službeni pročišćeni tekst, 46/92., 49/92., 69/92., 87/92., 25/93., 26/93., 48/93., 2/94., 29/94., 44/94., 47/94., 58/95., 103/95., 11/96., 76/96., 111/96., 11/97., 103/97., 68/98., 163/98., 22/99., 96/99., 120/00., 94/01., 78/02., 113/02.), niti su ishodili presudu kojom se nadomješta ugovor o otkupu. Predmetni stan nije otkupio niti prijašnji nositelj stanarskog prava MU, s kojim su DU i HU mijenjali stan. Da predmetni stan nije otkupljen potvrdila je i Služba ugovaranja i pravne podrške u upravljanju zgrada Gradskog stambenog komunalnog gospodarstva d.o.o., prema čijem očitovanju predmetni stan nije otkupljen od strane nositelja stanarskog prava jer je bio evidentiran kao vlasništvo AU, a koristila ga je ĆUJ kao zaštićeni najmoprimac. (str.58 – moguće snaha)

26. 2. DU, prije ĆUJ umrla je 1994., a predmetni stan nije utvrđen kao njezina ostavinska imovina, što nije mogao niti biti, jer ga ona kao nositeljica stanarskog prava nije otkupila da bi time stekla pravo vlasništva te da bi ga nasljeđivanjem mogao steći njezin sin GU.

26. 3. Iako je GU s tužiteljem sklopio ugovor kojim mu je prodao predmetni stan, taj ugovor o kupoprodaji nekretnine nije mogao biti proveden u zemljišnoj knjizi, jer niti GU, niti njegova majka DU nisu bili upisani kao vlasnici stana i ne postoje isprave temeljem kojih bi oni stekli pravo vlasništva stana.

26. 4. Utvrđeno je stoga da ne postoje isprave temeljem kojih bi DU i GU stekli pravo vlasništva predmetnog stana, odnosno da bi bili izvanknjižni vlasnici istoga i temeljem kojih bi se moglo utvrditi da je bio pogrešan predmetni upis društvenog vlasništva stana iz 1965. godine.

27. Sud je stoga ocijenio neosnovanim glavni tužbeni zahtjev te je istoga odbio.

28. Nakon što je ocijenio neosnovanim glavni tužbeni zahtjev, sud je ocjenjivao osnovanost eventualnog tužbenog zahtjeva kojim je tužitelj zatražio da se utvrdi da je vlasnik predmetnog stana i da se Republici Hrvatskoj naloži trpjeti upis prava vlasništva u zemljišnoj knjizi u njegovu korist.

29. Tužitelj u tužbi tvrdi da je pravo vlasništva stekao dosjelošću, odnosno kvalificiranim posjedom istoga neprekidno od 1954., računajući i posjed DU te nakon njezine smrti posjed GU, koji je stan prodao tužitelju.

30. Iz iskaza tužitelja, svjedoka ČU i svjedokinje ĐU te iz priloženih isprava u spisu utvrđeno je da su predmetni stan od 1954. nesmetano posjedovali DU, prije GU i njezin suprug HU, nakon smrti DU stan je posjedovao njezin sin GU ili netko od članova njegove obitelji (moguće supruga NU (Flegar) kao zaštićeni najmoprimac i njezina kćer EU, od dana sklapanja ugovora o kupoprodaji od 14. svibnja 2014. u posjedu stana nalazili su se tužitelj i članovi njegove obitelji, a sada se u posjedu stana nalazi tužitelj. Utvrđeno je da je tužitelj nakon sklapanja ugovora o kupoprodaji nekretnine s GU platio porez na promet nekretnine, a nesporno je da u cijelosti podmiruje sve režijske troškove, uključujući i zajedničku pričuvu za taj stan. Nesporno je i da je tužitelj sa članovima svoje obitelji renovirao stan i da je u tu svrhu uložio određena financijska sredstva.

31. 1. Prema odredbi čl. 159. ZV-a, dosjelošću se stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari. Samostalni posjednik čiji je posjed nekretnine zakonit, istinit i pošten, stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom deset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja. Samostalni posjednik nekretnine kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom dvadeset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja. Samostalni posjednik stvari u vlasništvu Republike Hrvatske, županija i jedinica lokalne samouprave i jedinica područne (regionalne) samouprave i s njima izjednačenih pravnih osoba, steći će dosjelošću vlasništvo tih stvari tek pošto je njegov zakonit, istinit i pošten, ili barem pošten i ako je samostalni posjed neprekidno trajao dvostruko vrijeme od onoga iz stavaka 2. i 3. ovoga članka.

31. 2. Prema odredbama čl. 18. ZV-a, posjed je zakonit ako posjednik ima valjani pravni temelj toga posjedovanja (pravo na posjed). Posjed je istinit ako nije pribavljen ni silom, ni potajno ili prijevarom, ni zlouporabom povjerenja. Posjed koji je pribavljen silom, potajno ili prijevarom, ili zlouporabom povjerenja, postaje miran kad osobi od koje je tako pribavljen prestane njezino pravo da štiti svoj posjed koji joj je tako oduzet. Posjed je pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada. Posjed se smatra poštenim, osim ako se dokaže suprotno.

32. 1. Pravo vlasništva dosjelošću može se steći samo odnosno ako posjednik izvršava faktičnu vlast na stvari kao da je vlasnik stvari. U konkretnom slučaju utvrđeno je da EU, kasnije DU nije izvršavala vlasnički posjed predmetnog stana, već je stan sa članovima svoje obitelji posjedovala kao nositeljica stanarskog prava, slijedom čega njezin posjed nije bio vlasnički, odnosno ona nije imala valjani pravni temelj za posjedovanje stana kao vlasnica i temeljem takvog posjeda nije mogla steći pravo vlasništva dosjelošću. Vlasnički posjed stana nije izvršavao niti njezin sin GU jer niti on posjed nije izvršavao kao vlasnik stana, već kao član obitelji nositeljice stanarskog prava.

32. 2. DU, prije GU je kao nositeljica stanarskog prava imala mogućnost podnijeti zahtjev za kupnju predmetnog stana do 31. prosinca 1995., a to je mogao učiniti i njezin sin GU kao član njezinog obiteljskog domaćinstva, a sve to u skladu s odredbama čl. 4. -8. ZPS-a. Kako nije dokazano da bi bilo tko od njih dvoje, ili koji drug član njihovog obiteljskog kućanstva, podnio zahtjev za kupnju predmetnog stana, njihov posjed je prestao biti istinit od 31. prosinca 1995., kada doduše DU više nije bila niti živa, već je njezin sin GU bio neistinit posjednik, ako je nastavio posjedovati stan iako nije bio njegov vlasnik, niti je dokazano da je imao kakvu drugu valjanu pravnu osnovu za izvršavanje posjeda istoga.

32. 3. Nadalje, posjed prodavatelja stana GU nije bio pošten jer je on svakako morao znati da posjeduje stan koji nije otkupljen i koji nije u njegovom vlasništvu, niti je bio u vlasništvu njegove majke DU, niti je u ostavinskom postupku iza pokojne majke DU, u kojemu je GU sudjelovao kao jedini zakonski nasljednik, utvrđeno da je predmetni stan njezina ostavinska imovina. Dvojbeno je koji je bio interes GU pokretati ostavinski postupak 2014. godine iza pokojne majke DU, koja je umrla 20 godina prije toga (1994.), ako su kao ostavinska imovina utvrđene samo neodređene i neodredive stvari ostaviteljice u stanu u [adresa], a on je bio jedina osoba pozvana na nasljedstvo. Rješenje o nasljeđivanju donijeto je 22. listopada 2014., postalo je pravomoćno istoga dana jer se nasljednik GU odrekao prava na žalbu protiv istoga, a nekoliko mjeseci prije toga (14. svibnja 2014.) je sklopio ugovor o prodaji stana tužitelju. U ugovoru o kupoprodaji nekretnine je navedeno da „način stjecanja nekretnina prodavatelja proizlazi po naslijednom pravu prvog reda, ostavina od pok. DU JMBG: [jedinstveni matični broj građana], umrle dana **.**.1994., koja je imala nesmetano vlasništvo i korištenje predmetne nekretnine iz članka 1. od 1954. god.“ Nadalje, ugovor o kupoprodaji nekretnine su kao svjedoci potpisali NU, JMBG: [jedinstveni matični broj građana] i EU, JMBG: [jedinstveni matični broj građana]. Iste osobe navedene su na ispravi na str. 58 spisa (prijava podataka o stanu, stanaru i članovima porodičnog domaćinstva), kao članovi „porodičnog domaćinstva stana“ stanara DU (snaha i unuka), dok je sin GU također upisan kao član tog domaćinstva. NU je s istim jedinstvenim matičnim brojem građana naznačena kao zaštićeni najmoprimac predmetnog stana u sporazumu o plaćanju akontacijske najamnine od 10. kolovoza 2000. Navedene okolnosti potvrđuju da je prodavatelj stana GU znao da prodaje stan koji nije u njegovom vlasništvu, a to su znale i svjedokinje ugovora NU i EU, što izaziva sumnju u prijevarno ponašanje GU jer je tužitelja doveo u zabludu da mu prodaje stan koji je u njegovom vlasništvu, iako to nije bila istina. Navedene okolnosti dokazuju i činjenicu da prodavatelj stana GU nije bio pošten posjednik istoga.

33. 1. Vezano uz kvalitetu posjeda predmetnog stana na strani tužitelja, ističe se da on nema valjanu pravnu osnovu za posjedovanje stana jer je stan kupio od nevlasnika GU. Njegov posjed je istinit, jer nije pribavljen silom, potajno, prijevarom ili zlouporabom povjerenja. Međutim, njegov posjed nije pošten jer je imao razloga sumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, s obzirom da je iskazao da je uvidom u zemljišnu knjigu utvrdio da je na stanu upisano društveno vlasništvo. Tužitelj je izjavio da u to vrijeme zemljišne knjige na području Grada Zagreba nisu bile sređene te da je utvrdio da taj stan nikada nije bio sporan. Također je izjavio da se sjeća sporazuma o zamjeni stana temeljem kojeg je obitelj GU ušla u posjed tog stana. Napominje se da iz tog sporazuma jasno proizlazi da se radi o zamjeni stanova između nositelja stanarskog prava, a ne između vlasnika. Nadalje, iz iskaza tužitelja i njegovog oca proizlazi da su oni stekli stan u istoj zgradi 2000. godine (to proizlazi i iz povijesnog z.k. izvatka), pa da znaju da su članovi obitelji GU bili u posjedu predmetnog stana, a tužitelj je također izjavio da se sjeća da ga je gospođa GU povremeno čuvala dok je bio dijete, a nakon njezine smrti je njezin sin GU posjedovao stan i u jednom trenutku ga je odlučio prodati zbog određenih financijskih problema. Iskaz tužitelja u tom dijelu sud nije prihvatio jer u trenutku rođenja tužitelja majka GU više nije bila živa, budući je tužitelj rođen 1997., a majka GU je umrla 1994., pa u trenutku kada se tužiteljeva obitelj doselila u [adresa], DU, prije GU, više nije bilo i nije mogla čuvati tužitelja dok je bio dijete, a u posjedu stana mogao je biti jedino njezin sin GU te članovi njegove obitelji (supruga i djeca). Tužitelj i njegov otac ČU mogu imati neposredna saznanja o posjedovanju predmetnog stana od trenutka kada su se doselili u stan u zgradi na adresi [adresa], a ne i u razdoblju prije toga. Osim toga, ističe se da je temeljem odredbe čl. 388. st. 5. ZV-a primjena načela povjerenja u istinitost zemljišnih knjiga odgođena za nekretnine koje su bile upisane kao društveno vlasništvo u korist stjecanja do kojih dođe do 1. siječnja 2017., a nakon toga se to načelo primjenjuje te se ima smatrati da je nakon 1. siječnja 2017. upis u zemljišnoj knjizi (u ovom slučaju upis društvenog vlasništva) istinit.

34. Prema odredbi čl. 362. st. 3. ZV-a, smatra se da su vlasništvo Republike Hrvatske sve stvari iz društvenoga vlasništva na području Republike Hrvatske glede kojih nije utvrđeno u čijem su vlasništvu niti djeluje predmnjeva vlasništva iz stavka 1. i 2. toga članka, a tko tvrdi suprotno, treba to dokazati. Republika Hrvatska upisana je kao vlasnik predmetnog stana temeljem navedenih zakonskih pretpostavki, a tužitelj nije dokazao suprotno.

35. 1. Za odluku u ovom predmetu nije odlučna činjenica što je u upravnom postupku, koji je vođen kod Gradskog ureda za imovinsko pravne poslove Grada Zagreba, klasa: UP/I-942-02/04-013/141 rješenjem od 26. srpnja 2011. odbijen zahtjev za utvrđenje prava vlasništva Republike Hrvatske na posebnim dijelovima zgrade u [adresa] – [adresa], jer je predmet tog postupka prvenstveno bio poslovni prostor od šest prostorija ulično – podrum, a ne ovdje predmetni stan.

35. 2. Također nije odlučna niti činjenica što je Gradsko stambeno komunalno gospodarstvo d.o.o. Zagreb dostavilo podatke o tome da bi vlasnik predmetnog stana bio ŠU. Iz isprava i podataka iz zemljišne knjige, koji su u okviru provedenih dokaza bili dostupni ovom sudu, nije utvrđeno da bi osoba s tim imenom bila upisana kao vlasnik predmetnog stana, međutim neovisno o tome, ni u kom slučaju vlasnik stana nije bio GU, koji ga je prodao tužitelju.

36. Konačno, čak kad bi i tužitelj bio pošten posjednik predmetnog stana, u posjedu stana je od 2014., nakon što ga je kupio od GU, pa je do podnošenja tužbe u ovom predmetu prošlo tek osam godina, odnosno do tada nije protekao rok redovne, pa tako niti rok izvanredne dosjelosti, koji u odnosu na Republiku Hrvatsku iznosi 40 godina.

37. Usput se ističe da drugi dio eventualnog tužbenog zahtjeva, kojim se zahtijeva da se tuženiku naloži trpljenje uknjižbe prava vlasništva za korist tužitelja ne može biti osnovan niti u slučaju da je utvrđeno tužiteljevo vlasništvo nekretnine temeljem dosjelosti, jer između stranaka nije postojao nikakav obvezno -pravni odnos temeljem kojega bi tuženik bio dužan nešto činiti, trpjeti ili propuštati.

38. Slijedom navedenog, sud je odbio i eventualni tužbeni zahtjev kao neosnovan.

39. 1. Odluka o troškovima parničnog postupka donijeta je temeljem odredbe čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11.

- službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19. ) te je tužitelji koji je izgubio parnicu naloženo da tuženiku naknadi parnične troškove.

39. 2. Tuženiku su odmjereni troškovi zastupanja prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i to:

- za sastav odgovora na tužbu u visini od 688,86 bodova po tbr. 8./1.,

- za zastupanje na ročištima 25. rujna 2023., 27. veljače 2024., 19. rujna 2024., 26. studenoga 2024. (zamolbeno saslušanje kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu) i 9. rujna 2025. u visini od po 688,86 bodova za svako ročište,

- što ukupno iznosi 4.133,16 bodova, a uz vrijednost boda od 2,00 eura to iznosi 8.266,32 eura.

40. Slijedom navedenog presuđeno je kao u izreci.

U Zaboku 17. listopada 2025.

Sudac

Nada Mohač

Uputa o pravnom lijeku.

Protiv ove odluke može se podnijeti žalba u roku od 15 dana, putem ovoga suda, nadležnom županijskom sudu. Ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje odluke, rok za žalbu teče od dana objave, a ukoliko stranka nije uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje odluke, rok za žalbu teče od dana dostave ovjerenog prijepisa odluke.

Dostaviti:

1. Odvjetnik Branko Kirin, Zagreb, Savska cesta 32

2. ODO u Zlataru, Zlatar, Trg slobode 14a

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte