Zakon.hr

Posl. br. P-1084/2019-49

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8,52100 Pula-Pola

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Puli-Pola, po sucu toga suda Saši Javoranu kao sucu pojedincu u građanskoj pravnoj stvari tužitelja DD, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po Leani Modrušan, odvjetnici iz Pule, protiv tužene Privredne banke Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, zastupana po OD Leko i partneri iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon zaključene glavne i javne rasprave dana22. rujna 2025.godine, održane u nazočnosti punomoćnika tužitelja, te punomoćnika tužene, na temelju čl. 335 Zakona o parničnom postupku, dana 17. listopada 2025. godine

p r e s u d i o j e

I Prihvaća se djelomično tužbeni zahtjev DD, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] prema tuženiku Privrednoj banci Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732 u dijelu koji glasi:

"1. Utvrđuje se ništetnom odredba o jednostranoj promjeni kamatne stope sadržana u čl. 4.1. Ugovora o kreditu broj 9012414760 kojeg su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor sklopili dana 17.04.2007.god., a koja glasi:

« … sukladno odluci Banke o kreditiranju građana … »

odredba čl.4.2. Ugovora o kreditu broj 9012414760,

pa stoga navedene odredbe ugovora kao i sve kasnije izmjene te odluke ne proizvode nikakve pravne učinke između ugovornih strana.

2. Utvrđuje se ništetnom odredba o jednostranoj promjeni kamatne stope sadržana u I. Dodatku Ugovoru o kreditu broj 9012414760 kojeg su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor zaključili dana 10.09.2012.god. i to u čl.1. koja glasi:

« … koja je promjenjiva sukladno odluci Banke, a koja na dan sklapanja ovog I.(prvog) Dodatka sa Sporazumom o zasnivanju založnog prava na nekretninama iznosi 5,05% ... »,

te u odredbi čl.4.1. a koja glasi:

« … sukladno odluci Banke o kreditiranju građana, … »

pa stoga navedene odredbe ugovora kao i sve kasnije izmjene te odluke ne proizvode nikakve pravne učinke između ugovornih strana.

3. Utvrđuju se ništetnim odredbe o nepoštenom ugovaranju valutne klauzule švicarskog franka sadržane u Ugovora o kreditu broj 9012414760 kojeg su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor sklopili dana 17.04.2007.god. kojima se glavnica i anuiteti kredita vežu za valutu švicarskog franka, i to u odredbi čl.1. koja glasi:

« … važeće na dan korištenja kredita. »,

u odredbi čl.4.3. koja glasi: « … po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan plaćanja kamate … »,

u odredbi čl.5.2. koja glasi: « … po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan plaćanja kamate. »

u odredbi čl.6.2. koja glasi: « … po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan plaćanja kamate. »

te u odredbi čl.7.2. koja glasi: « … po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan plaćanja … »

pa stoga navedene odredbe ugovora ne proizvode nikakve pravne učinke između ugovornih strana."

II Odbija se u preostalom dijelu primarno postavljeni deklaratoran tužbeni zahtjev tužitelja DD, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] prema tuženiku Privrednoj banci Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, kao i svi primarno i eventualno kumulirani kondemnatorni tužbeni zahtjevi, koji glase:

"4. Utvrđuje se ništetnim i da je bez pravnog učinka I. Dodatak Ugovoru o kreditu broj: 9012414760 kojeg su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor zaključili dana 10.09.2012.god.

5. Nalaže se tuženiku da tužitelju u roku od 15 dana isplati iznos od 8.158,98 EUR / 61.473,66 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče:

na iznos od 79,75 EUR / 600,85 kn od 31.8.2007. do isplate

na iznos od 78,34 EUR / 590,26 kn od 30.9.2007. do isplate

na iznos od 78,23 EUR / 589,44 kn od 31.10.2007. do isplate

na iznos od 79,30 EUR / 597,51 kn od 30.11.2007. do isplate

na iznos od 78,71 EUR / 593,03 kn od 31.12.2007. do isplate

na iznos od 80,05 EUR / 603,13 kn od 31.1.2008. do isplate

na iznos od 141,59 EUR / 1.066,78 kn od 29.2.2008. do isplate

na iznos od 144,01 EUR / 1.085,08 kn od 31.3.2008. do isplate

na iznos od 139,97 EUR / 1.054,57 kn od 30.4.2008. do isplate

na iznos od 139,04 EUR / 1.047,63 kn od 31.5.2008. do isplate

na iznos od 140,35 EUR / 1.057,47 kn od 30.6.2008. do isplate

na iznos od 137,72 EUR / 1.037,64 kn od 31.7.2008. do isplate

na iznos od 137,84 EUR / 1.038,57 kn od 31.8.2008. do isplate

na iznos od 139,36 EUR / 1.049,98 kn od 30.9.2008. do isplate

na iznos od 152,23 EUR / 1.146,98 kn od 31.10.2008. do isplate

na iznos od 143,51 EUR / 1.081,26 kn od 30.11.2008. do isplate

na iznos od 152,76 EUR / 1.150,94 kn od 31.12.2008. do isplate

na iznos od 154,14 EUR / 1.161,38 kn od 31.1.2009. do isplate

na iznos od 154,74 EUR / 1.165,87 kn od 28.2.2009. do isplate

na iznos od 152,75 EUR / 1.150,90 kn od 31.3.2009. do isplate

na iznos od 153,03 EUR / 1.152,99 kn od 30.4.2009. do isplate

na iznos od 150,41 EUR / 1.133,26 kn od 31.5.2009. do isplate

na iznos od 148,24 EUR / 1.116,93 kn od 30.6.2009. do isplate

na iznos od 148,83 EUR / 1.121,33 kn od 31.7.2009. do isplate

na iznos od 149,91 EUR / 1.129,49 kn od 31.8.2009. do isplate

na iznos od 149,73 EUR / 1.128,15 kn od 30.9.2009. do isplate

na iznos od 148,50 EUR / 1.118,87 kn od 31.10.2009. do isplate

na iznos od 150,69 EUR / 1.135,38 kn od 30.11.2009. do isplate

na iznos od 152,28 EUR / 1.147,35 kn od 31.12.2009. do isplate

na iznos od 172,11 EUR / 1.296,76 kn od 31.1.2010. do isplate

na iznos od 171,31 EUR / 1.290,76 kn od 28.2.2010. do isplate

na iznos od 175,02 EUR / 1.318,68 kn od 31.3.2010. do isplate

na iznos od 174,16 EUR / 1.312,19 kn od 30.4.2010. do isplate

na iznos od 175,82 EUR / 1.324,68 kn od 31.5.2010. do isplate

na iznos od 187,12 EUR / 1.409,82 kn od 30.6.2010. do isplate

na iznos od 166,23 EUR / 1.252,45 kn od 31.7.2010. do isplate

na iznos od 172,06 EUR / 1.296,36 kn od 31.8.2010. do isplate

na iznos od 170,11 EUR / 1.281,66 kn od 30.9.2010. do isplate

na iznos od 166,01 EUR / 1.250,77 kn od 31.10.2010. do isplate

na iznos od 140,18 EUR / 1.056,21 kn od 30.11.2010. do isplate

na iznos od 147,90 EUR / 1.114,34 kn od 31.12.2010. do isplate

na iznos od 142,48 EUR / 1.073,51 kn od 31.1.2011. do isplate

na iznos od 144,35 EUR / 1.087,64 kn od 28.2.2011. do isplate

na iznos od 141,68 EUR / 1.067,51 kn od 31.3.2011. do isplate

na iznos od 142,01 EUR / 1.069,95 kn od 30.4.2011. do isplate

na iznos od 126,43 EUR / 952,60 kn od 31.5.2011. do isplate

na iznos od 126,94 EUR / 956,40 kn od 30.6.2011. do isplate

na iznos od 134,29 EUR / 1.011,81 kn od 31.7.2011. do isplate

na iznos od 103,95 EUR / 783,21 kn od 31.8.2011. do isplate

na iznos od 100,74 EUR / 759,05 kn od 30.9.2011. do isplate

na iznos od 100,29 EUR / 755,66 kn od 31.10.2011. do isplate

na iznos od 99,94 EUR / 753,00 kn od 30.11.2011. do isplate

na iznos od 101,27 EUR / 762,99 kn od 31.12.2011. do isplate

na iznos od 102,65 EUR / 773,44 kn od 31.1.2012. do isplate

na iznos od 106,90 EUR / 805,42 kn od 29.2.2012. do isplate

na iznos od 101,66 EUR / 765,93 kn od 31.3.2012. do isplate

na iznos od 102,07 EUR / 769,06 kn od 30.4.2012. do isplate

na iznos od 102,45 EUR / 771,92 kn od 31.5.2012. do isplate

na iznos od 101,66 EUR / 765,98 kn od 30.6.2012. do isplate

na iznos od 101,83 EUR / 767,25 kn od 31.7.2012. do isplate

na iznos od 101,35 EUR / 763,63 kn od 31.8.2012. do isplate

po stopi od 15% godišnje propisanoj Uredbom Vlade Republike Hrvatske o visini stope zatezne kamate za period do 31.12.2007.god. (NN 72/02), za period od 01.01.2008.god. do 31.07.2015.god. po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena (NN 35/05), od 01.08.2015. godine pa do 31.12.2022.god. po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023.god. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na sve posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

6. Nalaže se tuženiku da tužitelju u roku od 15 dana isplati iznos od 4.941,36 EUR / 37.230,64 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče:

na iznos od 0,49 EUR / 3,71 kn od 31.8.2007. do isplate

na iznos od 1,88 EUR / 14,16 kn od 30.9.2007. do isplate

na iznos od 1,98 EUR / 14,89 kn od 31.10.2007. do isplate

na iznos od 0,89 EUR / 6,69 kn od 30.11.2007. do isplate

na iznos od 1,46 EUR / 10,99 kn od 31.12.2007. do isplate

na iznos od 1,30 EUR / 9,83 kn od 2.2.2008. do isplate

na iznos od 5,30 EUR / 39,91 kn od 29.2.2008. do isplate

na iznos od 8,96 EUR / 67,48 kn od 4.4.2008. do isplate

na iznos od 0,44 EUR / 3,33 kn od 30.4.2008. do isplate

na iznos od 0,87 EUR / 6,52 kn od 3.6.2008. do isplate

na iznos od 1,72 EUR / 12,95 kn od 30.6.2008. do isplate

na iznos od 2,05 EUR / 15,47 kn od 31.7.2008. do isplate

na iznos od 1,91 EUR / 14,36 kn od 31.8.2008. do isplate

na iznos od 0,37 EUR / 2,78 kn od 30.9.2008. do isplate

na iznos od 38,80 EUR / 292,37 kn od 31.10.2008. do isplate

na iznos od 11,87 EUR / 89,43 kn od 30.11.2008. do isplate

na iznos od 40,62 EUR / 306,07 kn od 31.12.2008. do isplate

na iznos od 45,02 EUR / 339,20 kn od 31.1.2009. do isplate

na iznos od 46,95 EUR / 353,75 kn od 28.2.2009. do isplate

na iznos od 41,00 EUR / 308,90 kn od 31.3.2009. do isplate

na iznos od 54,26 EUR / 408,85 kn od 30.4.2009. do isplate

na iznos od 34,38 EUR / 259,01 kn od 4.6.2009. do isplate

na iznos od 27,29 EUR / 205,64 kn od 30.6.2009. do isplate

na iznos od 29,01 EUR / 218,59 kn od 7.8.2009. do isplate

na iznos od 32,65 EUR / 246,02 kn od 31.8.2009. do isplate

na iznos od 32,20 EUR / 242,62 kn od 30.9.2009. do isplate

na iznos od 28,50 EUR / 214,71 kn od 31.10.2009. do isplate

na iznos od 35,43 EUR / 266,97 kn od 30.11.2009. do isplate

na iznos od 40,38 EUR / 304,28 kn od 31.12.2009. do isplate

na iznos od 48,14 EUR / 362,68 kn od 31.1.2010. do isplate

na iznos od 46,10 EUR / 347,37 kn od 28.2.2010. do isplate

na iznos od 56,52 EUR / 425,88 kn od 31.3.2010. do isplate

na iznos od 54,25 EUR / 408,75 kn od 30.4.2010. do isplate

na iznos od 47,67 EUR / 359,14 kn od 31.5.2010. do isplate

na iznos od 95,99 EUR / 723,22 kn od 30.6.2010. do isplate

na iznos od 78,70 EUR / 593,00 kn od 31.7.2010. do isplate

na iznos od 104,84 EUR / 789,9 kn od 31.8.2010. do isplate

na iznos od 101,10 EUR / 761,73 kn od 30.9.2010. do isplate

na iznos od 83,56 EUR / 629,56 kn od 2.11.2010. do isplate

na iznos od 102,75 EUR / 774,17 kn od 30.11.2010. do isplate

na iznos od 146,51 EUR / 1.103,86 kn od 31.12.2010. do isplate

na iznos od 119,90 EUR / 903,37 kn od 1.2.2011. do isplate

na iznos od 127,97 EUR / 964,17 kn od 2.3.2011. do isplate

na iznos od 117,06 EUR / 882,00 kn od 31.3.2011. do isplate

na iznos od 146,75 EUR / 1.105,68 kn od 30.4.2011. do isplate

na iznos od 161,27 EUR / 1.215,07 kn od 31.5.2011. do isplate

na iznos od 158,18 EUR / 1.191,84 kn od 30.6.2011. do isplate

na iznos od 234,68 EUR / 1.768,22 kn od 31.7.2011. do isplate

na iznos od 202,15 EUR / 1.523,12 kn od 5.9.2011. do isplate

na iznos od 166,50 EUR / 1.254,52 kn od 30.9.2011. do isplate

na iznos od 163,90 EUR / 1.234,90 kn od 31.10.2011. do isplate

na iznos od 160,58 EUR / 1.209,88 kn od 30.11.2011. do isplate

na iznos od 285,58 EUR / 2.151,74 kn od 31.12.2011. do isplate

na iznos od 58,64 EUR / 441,79 kn od 1.2.2012. do isplate

na iznos od 178,34 EUR / 1.343,72 kn od 8.3.2012. do isplate

na iznos od 172,88 EUR / 1.302,54 kn od 3.4.2012. do isplate

na iznos od 216,70 EUR / 1.632,70 kn od 8.5.2012. do isplate

na iznos od 180,80 EUR / 1.362,20 kn od 31.5.2012. do isplate

na iznos od 380,87 EUR / 2.869,67 kn od 30.6.2012. do isplate

na iznos od 174,50 EUR / 1.314,77 kn od 31.8.2012. do isplate

"5. Nalaže se tuženiku da tužitelju u roku od 15 dana isplati iznos od 7.080,52 EUR / 53.347,91 zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče:

na iznos od 80,24 EUR / 604,56 od 31.8.2007. do isplate

na iznos od 80,22 EUR / 604,42 od 30.9.2007. do isplate

na iznos od 80,21 EUR / 604,33 od 31.10.2007. do isplate

na iznos od 80,19 EUR / 604,2 od 30.11.2007. do isplate

na iznos od 80,17 EUR / 604,02 od 31.12.2007. do isplate

na iznos od 80,15 EUR / 603,88 od 31.1.2008. do isplate

na iznos od 139,87 EUR / 1.053,87 od 29.2.2008. do isplate

na iznos od 139,86 EUR / 1.053,74 od 31.3.2008. do isplate

na iznos od 139,84 EUR / 1.053,60 od 30.4.2008. do isplate

na iznos od 139,81 EUR / 1.053,42 od 31.5.2008. do isplate

na iznos od 139,80 EUR / 1.053,29 od 30.6.2008. do isplate

na iznos od 139,77 EUR / 1.053,11 od 31.7.2008. do isplate

na iznos od 139,75 EUR / 1.052,93 od 31.8.2008. do isplate

na iznos od 139,72 EUR / 1.052,75 od 30.9.2008. do isplate

na iznos od 139,70 EUR / 1.052,57 od 31.10.2008. do isplate

na iznos od 139,68 EUR / 1.052,39 od 30.11.2008. do isplate

na iznos od 139,65 EUR / 1.052,16 od 31.12.2008. do isplate

na iznos od 139,62 EUR / 1.051,94 od 31.1.2009. do isplate

na iznos od 139,59 EUR / 1.051,76 od 28.2.2009. do isplate

na iznos od 139,56 EUR / 1.051,53 od 31.3.2009. do isplate

na iznos od 139,53 EUR / 1.051,31 od 30.4.2009. do isplate

na iznos od 139,50 EUR / 1.051,04 od 31.5.2009. do isplate

na iznos od 139,47 EUR / 1.050,81 od 30.6.2009. do isplate

na iznos od 139,44 EUR / 1.050,59 od 31.7.2009. do isplate

na iznos od 139,40 EUR / 1.050,32 od 31.8.2009. do isplate

na iznos od 139,37 EUR / 1.050,05 od 30.9.2009. do isplate

na iznos od 139,33 EUR / 1.049,78 od 31.10.2009. do isplate

na iznos od 139,29 EUR / 1.049,51 od 30.11.2009. do isplate

na iznos od 139,26 EUR / 1.049,24 od 31.12.2009. do isplate

na iznos od 154,73 EUR / 1.165,85 od 31.1.2010. do isplate

na iznos od 154,70 EUR / 1.165,58 od 28.2.2010. do isplate

na iznos od 154,66 EUR / 1.165,27 od 31.3.2010. do isplate

na iznos od 154,62 EUR / 1.165,00 od 30.4.2010. do isplate

na iznos od 154,57 EUR / 1.164,64 od 31.5.2010. do isplate

na iznos od 154,53 EUR / 1.164,32 od 30.6.2010. do isplate

na iznos od 139,08 EUR / 1.047,93 od 31.7.2010. do isplate

na iznos od 139,04 EUR / 1.047,57 od 31.8.2010. do isplate

na iznos od 138,99 EUR / 1.047,21 od 30.9.2010. do isplate

na iznos od 138,94 EUR / 1.046,85 od 31.10.2010. do isplate

na iznos od 112,08 EUR / 844,44 od 30.11.2010. do isplate

na iznos od 112,03 EUR / 844,08 od 31.12.2010. do isplate

na iznos od 111,98 EUR / 843,72 od 31.1.2011. do isplate

na iznos od 111,93 EUR / 843,31 od 28.2.2011. do isplate

na iznos od 111,88 EUR / 842,95 od 31.3.2011. do isplate

na iznos od 111,83 EUR / 842,55 od 30.4.2011. do isplate

na iznos od 92,79 EUR / 699,09 od 31.5.2011. do isplate

na iznos od 92,73 EUR / 698,68 od 30.6.2011. do isplate

na iznos od 92,68 EUR / 698,32 od 31.7.2011. do isplate

na iznos od 73,72 EUR / 555,45 od 31.8.2011. do isplate

na iznos od 73,68 EUR / 555,13 od 30.9.2011. do isplate

na iznos od 73,64 EUR / 554,82 od 31.10.2011. do isplate

na iznos od 73,58 EUR / 554,41 od 30.11.2011. do isplate

na iznos od 73,54 EUR / 554,1 od 31.12.2011. do isplate

na iznos od 73,49 EUR / 553,74 od 31.1.2012. do isplate

na iznos od 73,45 EUR / 553,38 od 29.2.2012. do isplate

na iznos od 73,40 EUR / 553,02 od 31.3.2012. do isplate

na iznos od 73,35 EUR / 552,66 od 30.4.2012. do isplate

na iznos od 73,30 EUR / 552,25 od 31.5.2012. do isplate

na iznos od 73,25 EUR / 551,89 od 30.6.2012. do isplate

na iznos od 73,20 EUR / 551,49 od 31.7.2012. do isplate

na iznos od 73,14 EUR / 551,09 od 31.8.2012. do isplate,

6. Nalaže se tuženiku da tužitelju u roku od 15 dana isplati iznos od 6.014,74 EUR / 45.318,23 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče: na iznos od 1,21 EUR / 9,08 kn od 1.2.2008. do isplate

na iznos od 7,01 EUR / 52,82 kn od 29.2.2008. do isplate

na iznos od 2,99 EUR / 22,50 kn od 31.3.2008. do isplate

na iznos od 10,13 EUR / 76,32 kn od 3.4.2008. do isplate

na iznos od 0,57 EUR / 4,30 kn od 30.4.2008. do isplate

na iznos od 0,10 EUR / 0,73 kn od 2.5.2008. do isplate

na iznos od 2,27 EUR / 17,13 kn od 30.6.2008. do isplate

na iznos od 0,00 EUR / 0,01 kn od 15.9.2008. do isplate

na iznos od 51,33 EUR / 386,78 kn od 31.10.2008. do isplate

na iznos od 15,70 EUR / 118,30 kn od 30.11.2008. do isplate

na iznos od 53,73 EUR / 404,85 kn od 31.12.2008. do isplate

na iznos od 59,54 EUR / 448,64 kn od 31.1.2009. do isplate

na iznos od 62,10 EUR / 467,86 kn od 28.2.2009. do isplate

na iznos od 36,00 EUR / 271,26 kn od 31.3.2009. do isplate

na iznos od 18,18 EUR / 137,01 kn od 1.4.2009. do isplate

na iznos od 52,60 EUR / 396,28 kn od 30.4.2009. do isplate

na iznos od 6,73 EUR / 50,73 kn od 1.5.2009. do isplate

na iznos od 8,27 EUR / 62,29 kn od 2.5.2009. do isplate

na iznos od 0,16 EUR / 1,23 kn od 31.5.2009. do isplate

na iznos od 32,98 EUR / 248,46 kn od 3.6.2009. do isplate

na iznos od 12,31 EUR / 92,77 kn od 5.6.2009. do isplate

na iznos od 36,01 EUR / 271,33 kn od 30.6.2009. do isplate

na iznos od 0,01 EUR / 0,10 kn od 1.7.2009. do isplate

na iznos od 0,04 EUR / 0,33 kn od 31.7.2009. do isplate

na iznos od 38,40 EUR / 289,33 kn od 6.8.2009. do isplate

na iznos od 43,14 EUR / 325,03 kn od 31.8.2009. do isplate

na iznos od 0,02 EUR / 0,16 kn od 1.9.2009. do isplate

na iznos od 42,57 EUR / 320,72 kn od 30.9.2009. do isplate

na iznos od 37,67 EUR / 283,80 kn od 31.10.2009. do isplate

na iznos od 46,83 EUR / 352,84 kn od 30.11.2009. do isplate

na iznos od 47,06 EUR / 354,61 kn od 31.12.2009. do isplate

na iznos od 6,34 EUR / 47,78 kn od 4.1.2010. do isplate

na iznos od 64,51 EUR / 486,08 kn od 31.1.2010. do isplate

na iznos od 1,00 EUR / 7,51 kn od 4.2.2010. do isplate

na iznos od 62,72 EUR / 472,55 kn od 28.2.2010. do isplate

na iznos od 76,88 EUR / 579,29 kn od 31.3.2010. do isplate

na iznos od 73,79 EUR / 555,94 kn od 30.4.2010. do isplate

na iznos od 16,18 EUR / 121,88 kn od 3.5.2010. do isplate

na iznos od 80,25 EUR / 604,64 kn od 31.5.2010. do isplate

na iznos od 123,13 EUR / 927,74 kn od 30.6.2010. do isplate

na iznos od 111,72 EUR / 841,79 kn od 31.7.2010. do isplate

na iznos od 135,95 EUR / 1.024,35 kn od 31.8.2010. do isplate

na iznos od 128,16 EUR / 965,65 kn od 30.9.2010. do isplate

na iznos od 1,04 EUR / 7,84 kn od 31.10.2010. do isplate

na iznos od 110,62 EUR / 833,49 kn od 2.11.2010. do isplate

na iznos od 138,62 EUR / 1.044,43 kn od 30.11.2010. do isplate

na iznos od 177,01 EUR / 1.333,65 kn od 31.12.2010. do isplate

na iznos od 80,16 EUR / 604,00 kn od 31.1.2011. do isplate

na iznos od 72,16 EUR / 543,70 kn od 1.2.2011. do isplate

na iznos od 46,77 EUR / 352,39 kn od 28.2.2011. do isplate

na iznos od 111,00 EUR / 836,34 kn od 2.3.2011. do isplate

na iznos od 147,24 EUR / 1.109,40 kn od 31.3.2011. do isplate

na iznos od 180,40 EUR / 1.359,19 kn od 30.4.2011. do isplate

na iznos od 69,11 EUR / 520,73 kn od 31.5.2011. do isplate

na iznos od 126,36 EUR / 952,06 kn od 31.5.2011. do isplate

na iznos od 4,40 EUR / 33,18 kn od 30.6.2011. do isplate

na iznos od 178,82 EUR / 1.347,34 kn od 30.6.2011. do isplate

na iznos od 16,57 EUR / 124,81 kn od 12.7.2011. do isplate

na iznos od 234,40 EUR / 1.766,07 kn od 31.7.2011. do isplate

na iznos od 8,42 EUR / 63,41 kn od 3.8.2011. do isplate

na iznos od 22,10 EUR / 166,50 kn od 31.8.2011. do isplate

na iznos od 214,57 EUR / 1.616,68 kn od 5.9.2011. do isplate

na iznos od 14,65 EUR / 110,36 kn od 7.9.2011. do isplate

na iznos od 193,06 EUR / 1.454,62 kn od 30.9.2011. do isplate

na iznos od 0,10 EUR / 0,74 kn od 4.10.2011. do isplate

na iznos od 190,26 EUR / 1.433,49 kn od 31.10.2011. do isplate

na iznos od 174,05 EUR / 1.311,40 kn od 30.11.2011. do isplate

na iznos od 14,25 EUR / 107,37 kn od 2.12.2011. do isplate

na iznos od 187,37 EUR / 1.411,72 kn od 31.12.2011. do isplate

na iznos od 10,71 EUR / 80,66 kn od 9.1.2012. do isplate

na iznos od 116,67 EUR / 879,06 kn od 31.1.2012. do isplate

na iznos od 92,06 EUR / 693,60 kn od 1.2.2012. do isplate

na iznos od 0,03 EUR / 0,23 kn od 29.2.2012. do isplate

na iznos od 206,60 EUR / 1.556,63 kn od 8.3.2012. do isplate

na iznos od 201,60 EUR / 1.518,94 kn od 3.4.2012. do isplate

na iznos od 245,85 EUR / 1.852,37 kn od 8.5.2012. do isplate

na iznos od 209,05 EUR / 1.575,12 kn od 31.5.2012. do isplate

na iznos od 0,16 EUR / 1,17 kn od 8.6.2012. do isplate

na iznos od 203,88 EUR / 1.536,17 kn od 30.6.2012. do isplate

na iznos od 205,62 EUR / 1.549,26 kn od 31.7.2012. do isplate

na iznos od 202,71 EUR / 1.527,31 kn od 31.8.2012. do isplate,

po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena (NN 35/05) za period do 31.07.2015.god., od 01.08.2015. godine pa do 31.12.2022.god. po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023.god. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na sve posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

7. Nalaže se tuženiku da tužitelju u roku od 15 dana isplati iznos od 20.366,24 EUR / 153.449,73 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče:

na iznos od 312,80 EUR / 2.356,79 kn od 30.11.2012. do isplate

na iznos od 312,80 EUR / 2.356,79 kn od 31.12.2012. do isplate

na iznos od 312,80 EUR / 2.356,79 kn od 31.1.2013. do isplate

na iznos od 312,80 EUR / 2.356,79 kn od 28.2.2013. do isplate

na iznos od 312,80 EUR / 2.356,79 kn od 31.3.2013. do isplate

na iznos od 312,80 EUR / 2.356,79 kn od 30.4.2013. do isplate

na iznos od 312,80 EUR / 2.356,79 kn od 31.5.2013. do isplate

na iznos od 312,80 EUR / 2.356,79 kn od 30.6.2013. do isplate

na iznos od 312,80 EUR / 2.356,79 kn od 31.7.2013. do isplate

na iznos od 312,80 EUR / 2.356,79 kn od 31.8.2013. do isplate

na iznos od 312,80 EUR / 2.356,79 kn od 30.9.2013. do isplate

na iznos od 312,80 EUR / 2.356,79 kn od 31.10.2013. do isplate

na iznos od 312,80 EUR / 2.356,79 kn od 31.12.2013. do isplate

na iznos od 312,80 EUR / 2.356,79 kn od 31.1.2014. do isplate

na iznos od 312,80 EUR / 2.356,79 kn od 28.2.2014. do isplate

na iznos od 312,80 EUR / 2.356,79 kn od 31.3.2014. do isplate

na iznos od 312,80 EUR / 2.356,79 kn od 30.4.2014. do isplate

na iznos od 312,80 EUR / 2.356,79 kn od 30.6.2014. do isplate

na iznos od 312,80 EUR / 2.356,79 kn od 31.7.2014. do isplate

na iznos od 312,80 EUR / 2.356,79 kn od 31.8.2014. do isplate

na iznos od 312,80 EUR / 2.356,79 kn od 30.9.2014. do isplate

na iznos od 279,15 EUR / 2.103,29 kn od 30.11.2014. do isplate

na iznos od 279,15 EUR / 2.103,29 kn od 31.12.2014. do isplate

na iznos od 279,15 EUR / 2.103,29 kn od 31.1.2015. do isplate

na iznos od 279,15 EUR / 2.103,29 kn od 28.2.2015. do isplate

na iznos od 279,15 EUR / 2.103,29 kn od 30.4.2015. do isplate

na iznos od 268,51 EUR / 2.023,09 kn od 30.4.2015. do isplate

na iznos od 268,51 EUR / 2.023,09 kn od 31.5.2015. do isplate

na iznos od 268,51 EUR / 2.023,09 kn od 31.7.2015. do isplate

na iznos od 268,51 EUR / 2.023,09 kn od 31.8.2015. do isplate

na iznos od 268,51 EUR / 2.023,09 kn od 31.10.2015. do isplate

na iznos od 258,77 EUR / 1.949,74 kn od 31.10.2015. do isplate

na iznos od 258,77 EUR / 1.949,74 kn od 30.11.2015. do isplate

na iznos od 258,77 EUR / 1.949,74 kn od 31.12.2015. do isplate

na iznos od 258,77 EUR / 1.949,74 kn od 31.1.2016. do isplate

na iznos od 258,77 EUR / 1.949,74 kn od 29.2.2016. do isplate

na iznos od 258,77 EUR / 1.949,74 kn od 31.3.2016. do isplate

na iznos od 246,13 EUR / 1.854,47 kn od 30.4.2016. do isplate

na iznos od 246,13 EUR / 1.854,47 kn od 31.5.2016. do isplate

na iznos od 246,13 EUR / 1.854,47 kn od 31.7.2016. do isplate

na iznos od 246,13 EUR / 1.854,47 kn od 31.8.2016. do isplate

na iznos od 239,97 EUR / 1.808,05 kn od 31.10.2016. do isplate

na iznos od 239,97 EUR / 1.808,05 kn od 30.11.2016. do isplate

na iznos od 239,97 EUR / 1.808,05 kn od 31.1.2017. do isplate

na iznos od 239,97 EUR / 1.808,05 kn od 28.2.2017. do isplate

na iznos od 226,78 EUR / 1.708,67 kn od 30.4.2017. do isplate

na iznos od 226,78 EUR / 1.708,67 kn od 31.5.2017. do isplate

na iznos od 226,78 EUR / 1.708,67 kn od 30.6.2017. do isplate

na iznos od 226,78 EUR / 1.708,67 kn od 31.7.2017. do isplate

na iznos od 226,78 EUR / 1.708,67 kn od 31.8.2017. do isplate

na iznos od 212,25 EUR / 1.599,23 kn od 30.9.2017. do isplate

na iznos od 212,25 EUR / 1.599,23 kn od 31.10.2017. do isplate

na iznos od 212,25 EUR / 1.599,23 kn od 31.12.2017. do isplate

na iznos od 212,25 EUR / 1.599,23 kn od 31.1.2018. do isplate

na iznos od 212,25 EUR / 1.599,23 kn od 31.3.2018. do isplate

na iznos od 201,56 EUR / 1.518,64 kn od 30.4.2018. do isplate

na iznos od 201,56 EUR / 1.518,64 kn od 30.6.2018. do isplate

na iznos od 201,56 EUR / 1.518,64 kn od 31.7.2018. do isplate

na iznos od 201,56 EUR / 1.518,64 kn od 30.9.2018. do isplate

na iznos od 196,64 EUR / 1.481,56 kn od 30.9.2018. do isplate

na iznos od 196,64 EUR / 1.481,56 kn od 30.11.2018. do isplate

na iznos od 196,64 EUR / 1.481,56 kn od 31.12.2018. do isplate

na iznos od 196,64 EUR / 1.481,56 kn od 31.3.2019. do isplate

na iznos od 196,64 EUR / 1.481,56 kn od 31.3.2019. do isplate,

8. Nalaže se tuženiku da tužitelju u roku od 15 dana isplati iznos od 33.798,23 EUR / 254.652,77 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 11.09.2012.god. do isplate, po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena (NN 35/05) za period do 31.07.2015.god., od 01.08.2015. godine pa do 31.12.2022.god. po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023.god. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na sve posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.",

kao neosnovani.

IV. Svaka stranka snosi svoj parnični trošak.

r i j e š i o j e

Dopušta se objektivan preinaka tužbe sukladno podnesku tužitelja od 3.10.2023.godine listovi 222 do 233 spisa.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je s tuženikom dana 17.04.2007. zaključio ugovor o kreditu broj 9012414760 na iznos od 162.000,00 CHF, da su tužitelj i tuženik zaključili Dodatak ugovoru o kreditu broj 9012414760 kojim dodatkom je ugovorena promjena valute iz chf u hrk, da ugovor o kreditu sadrži odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi, a koja kamatna stopa je promjenjiva sukladno odluci banke-tuženika, da u vrijeme zaključenja ugovora tužitelj i tuženik nisu međusobno pregovarali o promjenjivoj kamatnoj stopi te ugovorom nisu utvrđeni egzaktni parametri i metode izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate, sve ovo i za dodatak ugovoru o kreditu. tužitelj je naveo da se od početka otplate kredita pa nadalje kamatna stopa u nekoliko navrata povećavala što je imalo za posljedicu povećanje mjesečnih anuiteta. Navodi nadalje da je presuda TS Zagreb P-1401/2012 koja je potvrđena odlukom VTSRH Pž-7129/13 od 13-06.2014. kojim odlukama je pravomoćno utvrđeno da je u navedenim ugovorima o kreditu utvrđena ništetnom odredba o redovnoj kamatnoj stopi ukoliko je ista bila promjenjiva jednostranom odlukom banke uz poziv na odluku Revt 249/14 kojim je odbijena revizija protiv presude VTSRH Pž-7129/13-4 od 13.06.2014. godine. Tužitelj je naveo da su sve opisane odredbe ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi protivi su kogentnim odredbama čl. 81 i 82 ZZP-a koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora, s time da je posljedica nepoštenosti ugovorne odredbe njezina ništetnost. Sukladno odredbi čl. 323 ZOO-a ništetnost ugovornih odredbi ima za posljedicu ugovorne strane da vrati drugoj strani sve što je na temelju takvih ništetnih odredbi primila. Prema mišljenju tužitelja u konkretnom slučaju radi utvrđenja visine preplaćenog iznosa treba se primijeniti početno ugovorena kamatna stopa, a naknadno kamatna stopa ugovorena prilikom sklapanja dodatka ugovoru, obzirom je jedino navedeni parametar tužitelju bio poznat prilikom sklapanja ugovora/dodatka. Tužitelj smatra da je ništetna ugovorna odredba o načinu promjene kamatne stope, a zbog čega je predmetni kredit preplatio za iznos od 75.000,00 kuna, uz zateznu kamatu. U konačno specificiranom tužbenom zahtjevu u podnesku od 03.10.2023.g. na listu 222-233 spisa tužitelj je zatražio utvrđenje ništetnim odredbe predmetnog ugovora o kreditu sve na način kako je navedeno u stavcima I do III izreke ove presude da se sve ne ponavlja.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je osporio osnovanost osnove tužbenog zahtjeva kao visinu istog. Tuženik je istaknuo prigovor zastare. Nadalje je navela da je tužitelj pogrešno koncipirao tužbu na način kao da je predmeti ugovor i dalje na snazi, iako je isti u cijelosti prestao zaključenjem dodatka ugovora o kreditu, a kim je izvršena konverzija osnovnog kredita u kredit u kunama. Tuženik smatra tužbu promašenom budući da postupanje tuženika (koje tužitelj neosnovano i nepravilno smatra protupravnim) više ne postoji odnosno istoga nikada nije bilo. Tužena je navela da tužiteljica pogrešno tumači presudu Visokog trgovačkog suda RH obzirom da isti očito zaključuje da je temeljem te presude ustanovljena fiksna kamatna stopa što iz iste ni na koji način ne proizlazi. Vezano za nezakonitost kamatne stope tuženik je naveo da sukladno odredbama ZOO-a jedino ukoliko ugovorena visina kamatne stope prelazi dopuštenu visinu stope, ista se može smatrati "nezakonitom", da sukladno zakonu o bankama i zakonu o kreditnim institucijama koji su omogućivali ugovaranje ovakve ovlasti na strani banaka, ugovorna odredba kojom se banka ovlašćuje da mijenja kamatnu stopu nije sama po sebi nepoštena, niti je neodrediva tim više što je stopa ugovorene kamate bila određena najvišom visinom stope zakonske zatezne kamate prema prisilnim propisima o najvišoj dopuštenoj ugovornoj kamatnoj stopi te da je tužiteljica izričito pristala na klauzulu o promjeni kamatne stope stoga nije bilo mjesta primjeni bilo koje druge kamatne stope po kreditu izuzev tako ugovorene. Tužena je navela da je tužitelj poslovno sposobna osoba te prilikom razmatranja ponuđenog ugovora nije izdvojio niti jedno pitanje kao "sporno" ili tražio bilo kakva razjašnjenja svojih ugovornih obveza i/ili ugovorne pozicije, unatoč višestrukoj provjeri od strane službenika banke pa konačno i javnog bilježnika, onda se s pravom može zaključiti da spornih odredbi nije niti bilo, odnosno da su tužitelju bile jasne ugovorne odredbe te prava i obveze, a što u konačnici nedvojbeno proizlazi iz samih odredbi potpisanog i solemniziranog ugovora. Tužena je navela da tužitelj pogrešno tumači presudu Visokog trgovačkog suda RH obzirom da isti očito zaključuje da je temeljem te presude ustanovljena fiksna kamatna stopa što iz iste ni na koji način ne proizlazi. Vezano za nezakonitost kamatne stope tuženik je naveo da sukladno odredbama ZOO-a jedino ukoliko ugovorena visina kamatne stope prelazi dopuštenu visinu stope, ista se može smatrati "nezakonitom", da sukladno zakonu o bankama i zakonu o kreditnim institucijama koji su omogućivali ugovaranje ovakve ovlasti na strani banaka, ugovorna odredba kojom se banka ovlašćuje da mijenja kamatnu stopu nije sama po sebi nepoštena, niti je neodrediva tim više što je stopa ugovorene kamate bila određena najvišom visinom stope zakonske zatezne kamate prema prisilnim propisima o najvišoj dopuštenoj ugovornoj kamatnoj stopi te da je tužitelj izričito pristao na klauzulu o promjeni kamatne stope, a koje se promjene nisu događale jednostrano i proizvoljno, već primjenom točno određenih kriterija predviđenih metodologijom tužene, pri čemu je tužena kod svake promjene kamatne stope uredno tužitelju slala o tome obavijest i pripadajući otplatni plan. Tužena je navela da je prilikom zaključenja predmetnog ugovora o kreditu s tužiteljem u potpunosti poštovala tada važeću zakonsku regulativu te je argumentacija tužitelja koji pokušava svoj slučaj podvesti pod zakonske odredbe važeće u vrijeme podnošenja predmetne tužbe sudu, a ne u vrijeme zaključenja/trajanja ugovora o kreditu, očito pogrešna i promašena, pri čemu tužitelj implicira da bi prava volja ugovornih stranaka bilo ugovaranje fiksne kamatne stope dok upravo suprotno proizlazi iz samih ugovornih odredbi. Tužena je nadalje navela da jedino što nedvojbeno proizlazi iz navoda tužitelja jest da je zahtjev temeljen na promašenoj premisi-da je kamata morala ostati fiksna kroz cijelo promatrano razdoblje, kao i da je tužena dužna tužitelju vratiti razliku tečaja za CHF koji je tužena primjenjivala prilikom plaćanja svakog pojedinog anuiteta. Tužena je istaknula i prigovor zastare. Slijedom prethodno navedenog tužena je predložila donošenje odluke suda u kojoj će biti odbijen tužbeni zahtjev tužitelja.

3. U dokaznom postupku proveden je dokaz čitanjem: dokumentacije na listovima 5-27 spisa, 78-79 spisa-zapisnika, 92-129 spisa, 130-144 spisa-nalaza i mišljenja s privicima na listu 145-149 spisa, 172-179 spisa-nalaza i mišljenje, 201-2023 spisa-iskaza vještaka, 211-216 spisa-dopune nalaza i mišljenja vještaka, specificiranog tužbenog zahtjeva iz podneska od 03.10.2023., 234-235 spisa-iskaz vještaka.

4. Tužbeni zahtjev tužitelja prema tuženoj, koji je specificiran sukladno nalazu i mišljenju te dopuni istog vještaka financijske struke u konačnici u podnesku od 03.10.2023. godine listovi 222-233 osnovan je glede deklaracije u pretežitom dijelu, dok je glede kondemnacije neosnovan u cijelosti.

5. U ovoj pravnoj stvari temeljem postojećih dokaza u spisu nije sporna činjenica da su parnične stranke dana 17.04.2007. godine zaključile Ugovor o kreditu broj ugovora 9012414760 koji prileži na listovima 5 do 9 spisa, u daljnjem dijelu teksta predmetni ugovor, kojim ugovorom je tužena kao davatelj kredita odobrila tužitelju kao korisniku kredita iznos od 162.000,00 CHF u protuvrijednosti u kunama po srednjem tečaju CHF tečajne liste banke važeće a dan korištenja kredita.

6. Nije sporna činjenica da je temeljem čl. 2 predmetnog ugovora namjena kredita bila za izgradnju i dovršenje stambenog objekta. Nije sporna činjenica da je sam tužitelj na ročištu od 1.7.2024.godine naveo da je po profesiji knjigovođa zaposlen u vlastitoj tvrtki, da taj posao knjigovođe radi od 2000 godine kad je završio fakultet, te da je konvertirao kredi u kunama jer dobiva plaću u kunama ste isti kredit i dana otplaćuje, list 240 spisa.

7. Nije sporna činjenica da predmetni ugovor o kreditu naknadno konvertiran (i to prije nego što je zakonodavac pružio takvu mogućnost kroz Zakon o izmjenama i dopuna Zakona o potrošačkom kreditiranju od 30.9.2015.godine) sukladno Dodatku ugovora o kreditu još 10.09.2012. godine na str. 10 do 12 spisa na način da su kontrahenti postigli dogovor da sporazumno ugovaraju promjenu valute obveze otplate kredita iz valutne klauzule CHF u kunskoj protuvrijednosti u koje je odobren kredit iz čl. 1 ovog Dodatka u kredit u kunama. Prema čl. 3. istog Dodatka stranke su suglasno ugovorile list 10 spisa da na dan sklapanja ovog dodatka nedospjela glavnica kredita iznosi 148.875,25 chf u kunskoj protuvrijednosti te da nakon konverzije kredita iz chf u kune preostala glavnica kredita iznosi 910.130,23 kune. Člankom 7. predmetnog Dodatka ugovora list 11 spisa stranke su ugovorile citira se: "sudionik se odriče prava pobijanja pravnih učinaka ovog dodatka i osnovnog ugovora, osporavanja svih radnji osiguranja i ovršnih radnji poduzetih radi naplate tražbina iz ovog Dodatka…" list 11 spisa.

8. Nije sporna činjenica da je čl. 11 ugovorena nadležnost suda prema sjedištu podružnice banke, dok je prema listu 5 ugovora o kreditu razvidno da je taj ugovor zaključen u [adresa].

9. Nije sporna činjenica koja je vidljiva i iz sadržaja predmetnog ugovora na strani 5-9 spisa da je predmetni ugovor pisala banka što je potvrđeno i iskazom samog tužitelja saslušanog kao parnične stranke na ročištu od 01.07.2024. godine.

10. Nije sporna činjenica da je predmetni ugovor o kreditu zaključen na razdoblje od 30 godina što proizlazi iz čl. 7 predmetnog ugovora (360 mjeseci).

11. Nije sporna činjenica da na str. 15 do 18 spisa prileži plan otplate kredita, da na str. 19 do 21 spisa prileži pregled uplata po kreditu na dan 4.10.2018.godine, te da na str. 24 do 26 spisa prileži izvansudsko obraćanje tužitelja putem odvjetnice prema tuženiku pozivanjem na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/2012, odluku VSRH Revt-249/14 , zatim presudu Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/2012. i presudu Visokog Trgovačkog suda RH Pž6632/17 od 14.6.2018.godine, list 25 spisa , uz potvrdu o primitku pošiljke na str. 27 spisa.

12. Sve navedene činjenice proizlaze iz postojećih dokaza u spisu.

13. Ono što je sporno u ovoj pravnoj stvari cijeneći sadržaj odgovora na tužbu jest pitanje osnovanost osnove i visine tužbenog zahtjeva. Sporno je nadalje pitanje da li tužitelj traži kroz ovu parnicu da mu se prizna da je ugovorena fiksna kamatna stopa, da li je nepoštena ugovorna odredba predmetnog ugovora i to dijelu koji se odnosi na utvrđenje ništetnom odredba o jednostranoj promjeni kamatne stope sukladno Odluci banke, kao i odredba o ugovaranju valutne klauzule švicarskog franka u kojima s glavnica i anuiteti kredita vežu za valutu švicarskog franka. U svezi s tim sporno je pitanje da li Odluka iz predmeta Pž-7129/13 se može odnositi na ovaj slučaj vezano za granice pravomoćnosti. U svezi s tim sporan je i prigovor zastare. Sporno je i pitanje da li predmetni ugovor o kreditu predstavlja potrošački ugovor te da li tužitelj ima pravni interes za podnošenjem deklaratorne tužbe. Sporno je i pitanje da li je ništetan i bez pravno učinka Dodatak ugovora o kreditu od 10.9.2012.godine te kakva je njegova pravna težina. Sporna je i visina tužbenog zahtjeva.

14. Iz predmetnog ugovora o kreditu vidljivo je da je isti zaključen u [adresa], list 9 spisa stoga sukladno članku 59 ZPP-a postoji mjesna nadležnost ovog suda.Isto tako prema čl. 19.l ZPK-a (NN 75/09, 112/12, 143/13, 147/13, 9/15, 78/15, 102/15, 52/16) dalje u tekstu ZPK u stavku 1. propisano je da u sporovima koji nastanu u vezi s ugovorom o kreditu potrošač može pokrenuti postupak protiv druge ugovorne strane bilo pred sudovima države u kojoj druga ugovorna strana ima sjedište, ili, neovisno o sjedištu druge ugovorne strane, pred sudovima mjesta gdje potrošač ima prebivalište. Iz podataka u spisu nesporno proizlazi da je u vrijeme podnošenja tužbe tužitelj imao prebivalište pred općinskim sudom u [adresa] to je i pozivom na taj članak valjalo potvrditi mjesnu nadležnost ovoga suda.

15. Vezano za istaknuti prigovor zastare od strane tužene isti također nije bio osnovan.

16. Naime, vezano za to pravno pitanje i u revizijskog odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev 2245/17 od 20.3.2018. zauzeto je između ostalog i pravno stajalište da prema shvaćanju revizijskog suda pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (tužba je podnesena 4.4.2012.godine u predmetu Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/12 koji je pravomoćno okončan presudom Visokog Trgovačkog suda RH PŽ- 7129/13 od 13.6.2014.godine) dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO/05 te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe, a radi se o tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava koja je podnesena 4.4.2012. godine. Dakle presuda prvostupanjska Trgovačkog suda Zagreb P-1401/2012 donesena 4.7.2013. , zatim presuda Visokog trgovačkog suda Pž-7129/13 donesena 13.6.2014. pa je ista u tom dijelu postala pravomoćna upravo 13.6.2014. (a ista je prošla i kontrolu Vrhovnog suda Republike Hrvatske Revt-249/14 od 9.4.2015. godine) zbog čega niti od 13.6.2014. odnosno od prvog slijedeće dana 14.6.2014. kada počinje ponovo teći zastara pa do dana 11.6.2019.godine kad je bila i podnesena prvotna tužba u ovom predmetu nije protekao opći zastarni rok primjenom čl. 225 ZOO-a (petogodišnji opći zastarni rok) budući se radi o kondikcijskoj tužbi.

17. Točno je da u prvotnoj tužbi tužitelj drugačije specificirao svoj kondemnatoran tužbeni zahtjev. Međutim tuženičin prigovor zastare je valjalo odbiti i za ovaj činjenični osnov iz razloga koji će se obrazložiti u nastavku. Naime prema najnovijem stajalištu Vrhovnog suda Rh broj Su-IV-123/2024-5 od 27.5.2024.godine u slučaju kad je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka) moguća i dopuštena (članak 190 i 191 ZPP) zastara se prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku odnosno do prekida zastare ne dolazi u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva. Ovdje je međutim tužitelj ( i to višekratno tijekom postupka) stalno mijenjao svoj tužbeni petit objektivnom preinakom, što glede objektivne preinake tužbenog zahtjeva vezano za prigovor zastare tužitelja ipak nije dovelo u nepovoljniji položaj. Naime kondemnatoran dio tužbenog zahtjeva koji se odnosio na preplatu s osnova ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli kao i promjenjivoj kamatnoj stopi sukladno odlukama banke vrijedi analogno sve ono što je prethodno navedeno valja za taj dio tražbine vezano za prekid zastare uzimati datum 14.6.2018. godine sukladno odluci Visokog trgovačkog suda Pž-6632 /2017. ( u tom smislu ide i presuda Žapanijskog suda u Zagrebu Gž-3850/2022-2 od 15.11.2022.godine itd.), što znači da od 14.6.2018. godine (zastara je ponovo počela teći prvi slijedeći dan tj. 15.6.2018.godine) zastare nema pa je i za tu tražbinu valjalo odbiti prigovor zastare budući nije protekao opći zastarni rok od 5 godina za ovu kondemnatornu tražbinu vezanu za preplatu s osnova valutne klauzule, a što je potvrđeno kroz odluku Vrhovnog suda Rh rev 2221/2018-11 od 3.9.2019.godine, a što će se u nastavku detaljnije obrazložiti (u tom smislu ide i sudska praksa primjerice Presuda Županijskog suda u Zagrebu Gž-3850/2022-2 od 15.11.2022.godine) pa je stoga valjalo u cijelosti odbiti tuženičin prigovor zastare kao neosnovan.

18. Osim toga i u revizijskog odluci Rev-2245/17-2 od 20.3.2018. jasno se navodi (list 7 i 8 obrazloženja) da vođenjem kolektivnog spora dolazi do prekida zastare u smislu članka 241 ZOO-a, a isto tako se radi o restitucijskom zahtjevu iz ništetnih ugovora na koje se primjenjuje opći zastarni rok od 5 godina. Stoga Vrhovni sud Republike Hrvatske u istoj odluci zaključuje da u nedostatak posebnih zakonskih odredbi koje bi izrazito uređivale prekid zastare zbog pokretanje postupka radi zaštite kolektivnih interesa i prava, a vodeći računa o tome da potrošači mogu ostvariti djelotvornu pravnu zaštitu bez obzira na kratak restitucijski rok iz ništetnih ugovora i bez obzira na to što je odredbom čl. 140. Zakona o zaštiti potrošača propisano da pokretanje ili vođenje postupka radi zaštite kolektivnih interesa potrošača ne sprečava potrošača da protiv trgovca pokrene pojedinačni postupak radi zaštite svojih povrijeđenih subjektivnih prava revizijski sud nalazi da je vođenje kolektivnog spora došlo do prekida zastare u smislu čl. 241. ZOO/05 jer u protivnom vođenje postupka kolektivne zaštite u opisanim okolnostima ne bi imalo smisla. Odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske predstavljaju supsidijarni izvor prava kojeg prihvaća u cijelosti i ovaj sud.

19. Kako je već navedeno u konkretnom slučaju tužitelj je tijekom ove parnice višekratno mijenjao svoje tužbene petite i u objektivnom smislu vršeći stalne preinake prvi put kroz podnesak od 26.11.20¸19.godine na str. 34 do 38 spisa, zatim, kroz podnesak od 11.4.2022.godine listovi 183 do 189 spisa, zatim kroz podnesak od 7.12.2022.godine, listovi 194 do 200 spisa, zatim kroz podnesak od 3.10.2023.godine, listovi 224 do 233 spisa u kojem je uz primarno postavljene tužbene zahtjev kumulirao i eventualne kumulacije kondemnacija. Sukladno članku 190 ZPP-a valjalo je dopustiti rješenjem objektivnu preinaku tužbe i iz razloga svrsishodnosti te činjenice da je tužitelj opisano prilagođavao nalazima i mišljenjima vještaka financijske struke.

20. Stoga i vezano za izvršenu preplatu na temelju ništetne odredbe o valutnoj klauzuli CHF po ocjeni ovog suda kako je i navedeno prigovor zastare nije bio osnovan budući u tom dijelu nije protekao opći zastarni rok iz članka 225 ZOO-a (kondikcijski zahtjev) gledano od 14.6.2018.godine kad je zaprimljena tužba (kad je došlo do prekida zastare u smislu članku 241 ZOO-a) pa do dana 11.6.2019.godine , pa se upućuje na sve prethodno obrazloženo da se ne ponavlja jer nije protekao petogodišnji zastarni rok. Stoga je za taj dio kondemnatoren tražbine valjalo odbiti istaknuti prigovor zastare kao neosnovan. Glede deklaracije nema zastare (članak 328 ZOO- a).

21. U odnosu na pravni interes tužitelj je u ovoj pravnoj stvari podnio ne samo deklaratornu nego i kondemnatornu tužbu zbog čega nema mjesta primjeni članka 187 ZPP-a. No i neovisno o navedenom ništetnost nastupa po samom zakonu i nastaje od samog trenutka sklapanja pravnog posla pri čemu ništetan ugovor ne postaje valjan ni kad uzrok ništetnosti naknadno nestane, članka 326 st. 1 ZOO-a osim u izuzetnim uvjetima koje propisuje članak 326 st. 1 ZOO-a. Opisano pravno stajalište izraženo je i u Revizijskoj odluci Vrhovnog suda RH Rev-2868/2018 od 12.2.2019.godine.Štoviše pravni interes za utvrđenjem ništetnim pojedinih odredbi ugovora o kreditu imaju čak i oni potrošači koji su zaključili i dodatke tim ugovorima o kreditu (primjerice Rev-809/21 od 21.12.2022.godine).

22. U odnosu na meritum spora tužitelj je sukladno nalazu i mišljenju vještaka u konačnici nakon višekratnih izmjena specificirao svoj tužbeni zahtjev na str. 224 do 233 glede kondemnacije sukladno nalazu i mišljenja vještaka financijske struke na listovima 130 do 144 spisa, odnosno sukladno dopuni nalaza istog vještaka na listovima 211 do 216 spisa o čemu će kasnije biti riječi.

23. Nadalje, vezano za prigovore tužene, sukladno recentnoj sudskoj praksi primjerice presude Županijskog suda Pula Gž-520/2018 od 10.6.2019., a takvo pravno stajalište je u suglasju i s pravnim stajalištem većine Županijskih sudova te pravnim stajalištem Vrhovnog suda Republike Hrvatske odlukama Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/2012 od 4.7.2013. i presudom Visokog Trgovačkog suda RH posl. br. Pž-7129/13-4 od 13.6.2014. te Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Revt- 249/14 od 9.4.2015. u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača pokrenutom tužbom u smislu čl. 502.a ZPP-a utvrđena je povreda propisana Zakonom o zaštititi potrošača i ništetnost odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi jednostranom odlukom banke i u odnosu na tuženika za ugovore sklopljene u razdoblju od 10.9.2013. do 31.12.2013. godine. I prema čl. 138.a ZZP-a propisano je odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštita potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koje potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

24. Isto tako i člankom 502.c Zakona o parničnom postupku (NN 57/11, 25/13, 89/14, 70/19) dalje u tekstu ZPP, propisano je da fizičke i pravne osobe mogu se u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojim će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st 1. ovog zakona da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štiti. U tom će slučaju sud biti vezan za utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Opisano se navodi u kontekstu brojnih odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske a vezano za istu činjeničnu i pravnu problematiku kao i u ovom sporu.

25. Tako je primjerice u rješenju Revt-575/16 od 3.10.2017. kojim je bila ukinuta presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-7129/13-4 od 13.6.2014. ali samo u dijelu u kojem je bilo odlučeno o zahtjevu tužitelja upravljenom na utvrđenje povrede kolektivnih prava i interesa potrošača-korisnika kredita od strane svih tuženika banaka time što su banke u potrošačkim ugovorima o kreditu koristile nepoštene ugovorne odredbe u kojima je glavnica kredita bila vezana uz valutu CHF čemu se nije pojedinačno pregovaralo Vrhovni sud Republike Hrvatske je polazeći od ranije ukidne odluke Ustavnog suda RH od 13.12.2016. određeno ukazao drugostupanjskom sudu i na daljnja sporna pitanja vezano za primjenu čl. 81. i 84. ZZP03 odnosno odredbi čl. 96. i čl. 99. ZZP/07 (test poštenosti ugovornih odredbi) i njihovom tumačenju u duhu prava Europske unije ocijeniti osnovanost ili ne tog zahtjeva tužitelja. Drugostupanjski sud je postupajući po tom ukidnom rješenju utvrdio da vezano za pregovaranju odnosno sklapanje s klijentima ugovora o kreditu o kojima je glavnica kredita bila vezana u valuti CHF vezano za sklapanje tih ugovora o kredita s ugovornom odredbom o promjenjivoj kamatnoj stopi u skladu s jednostranom odlukom banaka da su te ugovorne odredbe iz takvih ugovora o kredita svih tuženik banaka bile nerazumljive za klijente jer im nisu na valjani način objašnjenje posljedice i doseg takvih ugovornih odredbi po klijente kao potrošača. Štoviše navedeni drugostupanjski sud je utvrdio i da su tužene banke kao trgovci bile svjesne rizika po korisnike kredita kao potrošače zbog ugovaranja ovih kredita uz primjenu valutne klauzule u CHF te da su te banke svjesno propustile o tome informirati klijente kao buduće korisnike kredita. Utvrđeno je da su tužene kao banke imale sva saznanja o izglednoj budućoj promjeni u tečaju CHF prema kuni na štetu potrošača te su ih unatoč tome poticale na sklapanju ugovora o kredita s valutnom klauzulom u CHF ste da su time banke svjesno propustile o tome informirati klijente kao buduće korisnike kredita. Sve opisano je ponovljeno i u revizijskoj odluci Vrhovni sud Republike Hrvatske Rev -2221/2018 od 3.9.2019. godine, list 25 obrazloženja iste.

26. Vezano za navode tužene kako iz odgovora na tužbu tako i tijekom postupka koji bi se u bitnom mogli svesti na tvrdnju da nije točno da nisu postojali egzaktni parametri prilikom promjena kamatne stope, tvrdnji da je tužitelj svjesno odabrao kredit u valuti CHF, da je u konkretnom slučaju bilo više nepredvidivih faktora na koje tuženik nije mogao utjecati vezano za rast CHF u odnosu na kunu jer da se radilo o neočekivanim faktorima (da promjena tečaja strane valute ni na koji način nije mogla biti predvidljiva), zatim tvrdnji da se radi o odredbama o valutnoj klauzuli koje su jasne, uočljive i razumljive te da se radi o promjenjivoj kamatnoj stopi koja je također bila tužitelju jasno uočljiva te da nije postojala neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, te da su postojale odluke banke te drugi opći akti temeljem kojih je mijenjana visina kamatne stope što je određeno sukladno tekućim tržišnim prilikama, cijeni novca i kapitala na domaćem i inozemnom tržištu proveden je dokaz i saslušanjem tužitelja kao parnične stranke. Iz iskaza tužitelja saslušanog kao parnične stranke na ročištu od 01.07.2024. godine potvrđeno je u bitnom: da je zaposlen u vlastitoj firmi CONSULTING KOMPARIĆ te da je suvlasnik iste, da je do potpisivanja ugovora na listu 5 spisa došlo iz potrebe, da su on žena planirali sagraditi kuću. Ispregledali su sve što postoji na tržištu. Za ovu banku su se odlučili jer je imala povoljnije kamatne stope, bili su doduše u OTP banci i Zagrebačkoj banci. Tužitelj je naveo da on prije ovog kredita nije imao nikakve kredite. Na upit suca kako je došlo do toga da se zaključi kredit u valuti švicarac odgovorio je zato što za sve ostale opcije supruga i on-tužitelj nisu bili kreditno sposobni, da je banka izračunala i ponudila šta mogu potpisati. Nadalje je naveo da je otplatna rata iznosila 3.500,00 kuna, da posao knjigovođe radi otkad je završio fakultet od 2000. godine, da je banka sačinila ovaj ugovor, da su kod bilježnika čuli i potpisali ugovor, da se s obzirom na njegovu profesiju susretao s izrazom promjenjive kamatne stope na poslu, da ovaj kredit još uvijek otplaćuje, tek je na glavnici, da je kredit upotrijebljen za svrhu za koju se navodi, da se anuitet povećao skoro na mjesečni iznos od 6.000,00 kuna. Na upit da li mu je nešto bilo nejasno odgovorio je da je kamata tada bila 4%, to je bila kao neka akcija, a da nismo znali koliko dugo će trajati ta kamata jer kad se potpisuj ugovor na 30 godina očekuje se da će nešto biti 5 godina, ovo govori o kamati. Na upit suca s obzirom na posao kojim se bavi da li je pitao temeljem kojih parametara će se mijenjati kamatna stopa odgovorio je da misli da to piše u ugovoru, a da li je to razumljivo to je druga priča jer banke stalno nešto mijenjaju u svojim Općim uvjetima. Da li je dobivao na kućnu adresu nešto vezano za promjenu Općih uvjeta i promjenu kamatne stope odgovorio je da je dobivao ali to je jednostrana odluka banke na koju ne može utjecati. Na upit suca kako je došlo do potpisivanja Dodatka ugovora na listu 10 spisa potvrdio je da se radi o tom dodatku; naveo je da su tražili opciju jer je rata porasla na 5 odnosno 6 tisuća kuna pa je posuđivao novac od roditelja, tako da su promijenili valutu iz švicarca u kunski kredit. Konvertirao je kredit u kunama jer dobivaju plaću u kunama ne u eurima a isto tako da se slična situacija kao sa švicarcem ne dogodi s kreditom u eurima. Tužitelj je naveo da kredit plaća i danas. Vezano za upit punomoćnika tužitelja kad je potpisivao glavni ugovor 2007.g. da li su u banci govorili o načinima i kriterijima na koji će se mijenjati kamatna stopa odgovorio je da su jako malo bili u banci, da nisu pričali o proceduri, da u to vrijeme kako je bio mlad, imao je 30 godina, nije imao ni iskustva. Na upit koliko je puta bio u banci radi ovog kredita odgovorio je da nije bilo dugotrajnih problema oko odobravanja, to je u mjesec dana bilo oko 2-3 puta. Dva puta minimum je bio u banci vezano za ovaj ugovor. Na upit da li je u tih par navrata bio spomenut nekakav rizik vezano za valutu švicarac odgovorio je da ne, da je tada švicarac bio jedina stabilna valuta u Europi, tako se i prezentiralo od strane banke od strane referenta i od strane mijenja i ono što je on imao informacije za odluku o kreditu. Tužitelj je naveo da je bio ženski referent, ali da ne zna ime tog referenta. Na upit punomoćnika tuženika zna što je valutna klauzula. Da li zna što generalno utječe na promjenu tečaja odgovorio je da generalno ne bi znao. Da li mu je itko prilikom potpisivanja kredita rekao da će tečaj biti nepromijenjen odgovorio je da mu nije rekao, da nisu uopće pričali o tečaju, a na upit suca visina kamatne stope je trajala akcijska 4%, nakon toga je išla na 4,80% pa na 5% pa i na 6% te da je povećanje kamate je bilo za 50%. Na upit suca da li je bilo govora o karakteristici valute švicarac kao valute odgovorio je da je švicarac tada bio najstabilnija valuta te se smatralo da neće biti problema vezano za oscilacije u tečaju. Na upit punomoćnika tužitelja da li je netko uopće spomenuo da može doći do tako velike oscilacije odgovorio je da ne, da nije bilo ni govora, niti pretpostavki ni tema razgovora, da kad se nešto definira da je relativno sigurno smatra se da je to sigurno. Kad kaže da se definira da je sigurno to je prezentirano od banke, tad je euro varirao od 7,3 na 7,7 a švicarac u to vrijeme nije oscilirao. Na upit da li je probao prije sklapanja Dodatka ugovora da reagira kod banke vezano za ovu situaciju odgovorio je da im je on pisao da barem promjene kamatnu stopu kad već ne mogu tečaj. Na upit punomoćnika tužitelja da li su u banci prilikom prvog potpisivanja ugovora spomenuli da švicarac nema zaštitu od HNB-a odgovorio je da ne, da se to nije spominjalo, a ta priča o tome je izašla van negdje otprilike 2016. godine možda i kasnije.

27. Stoga i prema iskazu tužitelja, a tužena suprotno nije dokazala, razvidno je da je tužitelj trebao kredit isključivo za stambene potrebe što proizlazi i iz njegovog iskaza ali i iz same namjene predmetnog ugovora o kreditu. Sukladno postojećim dokazima u spisu potvrđeno je da je predmetni ugovor o kreditu na listovima 5 do 9 spisa sastavila banka (što je potvrđeno i iskazom tužitelja te se vidi i iz obrasca ugovora, te da je novac iz kredita koristio za rješavanje stambenog prostora (članak 3 Zakona o zaštiti potrošača ZZP NN 96/03), pa je teret suprotnog dokaza ležao na strani tužene.

28. Na temelju analize iskaza tužitelja kao i postojećih pisanih dokaza u spisu ocjena je ovog suda da su ispunjene pretpostavke iz čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača NN 96/03 koji se primjenjivao u vrijeme zaključenja predmetnog ugovora o kreditu od 17.4.2007.godine. Naime prema tom članku propisano je u stavku 1. da ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Stavkom 2. istog članka propisano je da se smatra da se o pojedinoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Nadalje, člankom 87. st 1. ZZP propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništava.

29. Tužitelji svoj tužbeni zahtjev zasniva, a što je predmet ovog spora, u bitnom na tvrdnji da je tužena kao banka njemu kao potrošaču nametnula sporne ugovorne odredbe o promjenjivosti kamatne stope jednostranom odlukom banke te o valutnoj klauzuli vezanoj za CHF na način koji je suprotan načelu savjesnosti i poštenja zbog čega je tužitelj kao potrošač stavljen u neravnopravan položaj, a njegova je ugovorna obveza zbog ovisnosti o dva bitna promjenjiva elementa postala rizična, nejasna i neodrediva. Tužitelj stoga smatra da je opisano ponašanje tužene banke dovelo do znatne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača. Tužitelj je stoga u konačno postavljenom tužbenom zahtjevu kojeg je glede kondemnacije specificirao sukladno nalazu i mišljenju vještaka zatraživši između ostalog da se utvrde i ništetnim dijelova ugovora o predmetnom kreditu kako je i navedeno u deklaratornom petitu, a vezano za prethodno iznesenu problematiku.

30. Postojeći dokazi u spisu ukazuju da je tužena "servirala" tužitelju predmetni ugovor o kreditu u valuti CHF kroz jasno danu joj ponudu i to na unaprijed pripremljenom sadržaju predloženom od strane banke te da tužitelj nije mogao utjecati na sadržaj tog ugovora i to kako na ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi tako ni na odredbe kojima se glavnica veže za valutu CHF te se o istima nije pojedinačno pregovaralo. Iako je tužitelj cijeneći i posao koji radi – knjigovođa imao nesporno veća saznanja od prosječnog građanina vezano za sporne ugovorne odredbe, opisano ipak ne utječe na njegovu pravnu poziciju. Naime postojeći dokazi u spisu naročito financijsko vještačenje, o kojem će kasnije biti riječi, potvrđuje da je došlo od strane banke do jednostranih i netransparentnih izmjena kamatnih stopa po predmetnom ugovoru o kreditu što je rezultiralo pretplatom i u tom dijelu od strane tužitelja što je razvidno i iz pisanog nalaza i mišljenja vještaka financijske struke list 143 do 144 kao i dopune list 177 spisa odnosno konačne dopune list 214 do 216 spisa gdje su također prikazani i pojedinačni iznosi. U takvom kontekstu odredbe ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi sukladno odlukama o kamatnim stopama banke koje je tužitelj unaprijed prihvatio i s kojima se nije suglasio, a glede kojih se suprotno načelu savjesnosti i poštenja nije pojedinačno pregovaralo po ocjeni ovog suda uzrokovalo je značajnu neravnotežu u pravima i obvezama između tužitelja i tužene, kao ugovornih strana, ali isključivo na štetu tužitelja kao potrošača na kojeg je u biti prevaljen sav teret utvrđene razlike, zbog čega su te odredbe nepoštene.

31. Stoga su po ocjeni ovog suda ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi u skladu s jednostranom odlukom banke s obzirom da je u takvoj situaciji prepušteno banci da samostalno odlučuje o promjeni kamatne stope a da pri tom, što proizlazi i iz iskaza tužitelja da mu nisu predočeni nikakvi jasno vidljivi i konkretni elementi u vidu parametara o kojima će ovisiti promjena te kamatne stope. Štoviše iskaz tužitelja jasno upućuje na zaključak da je njemu upravo od strane banke nije ništa bilo objašnjeno niti glede parametara temeljem kojih će se mijenjati kamatna stopa kao niti vezano za karakteristiku CHF kao valute.

32. Vezano za ugovorne odredbe u kojima su stranke ugovorile valutne klauzulu vezano za CHF naglašava se da je ovdje odlučno ponašanje tužene kao banke koja je financijska ustanova i koja je, što je bitno naglasiti, znala odnosno po redovom tijeku stvari mogla znati da u budućem ugovornom razdoblju vraćanja kredita moguće očekivati bitne izmjene i u kretanju tečaja CHF s obzirom na vrijeme sklapanja ugovora i okolnosti kako u gospodarstvu Republike Hrvatske tako i globalno a što će izvjesno i izgledno utjecati na tečaj CHF prema kuni u tom budućem razdoblju. Tužena kao financijska institucija je takve informacije uskratila tužitelju prilikom pregovaranja o sklapanju ugovora o kredita (kojeg u konkretnom slučaju čak nije niti bilo) zbog čega je tužitelj bio i onemoguće procijeniti ukupne rizike i ekonomske posljedice koje će za njega proizaći sklapanjem ugovora o kredita s navedenim odredbama a vezano za obim njezinih obveza i što je bitno naglasiti i za iznos zaduženja za čitavo vrijeme trajanja ugovora o kreditu. Nadalje, ukazuje se da prilikom ocjene nepoštenosti spornih ugovornih odredbi o promjenjivosti kamatne stope jednostranom odlukom banke, te o valutnoj klauzuli koja je vezano za CHF potrebno je imati u vidu da su obje ugovorne odredbe sastavni dio standardnog ugovora o kreditu na unaprijed sastavljenom obrascu od strane tužene što je potvrđeno iskazom tužitelja, da se o tim ugovornim odredbama nije pojedinačno pregovaralo, te da tužitelj kao potrošač nije mogao imati utjecaja na njihov sadržaj , te da je potrebito sagledati da je tim ugovornim odredbama tužitelju nametnuta obveza suprotno načelu savjesnosti i poštenja i ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima kao temeljnim načelima obveznog prava koje tužitelj objektivno gledano u vrijeme zaključenja tog ugovora nije mogao sagledati kao cjelinu.

33. U pravnom smislu učinak nepoštenih ugovornih odredbi djeluje ex tunc, unatrag od trenutka sklapanja ugovor pa se smatra da nepoštena ugovorna odredba nikad nije bila ugovorena tako da u odnosu na tužitelja kao potrošača ona nikad nije ni bila ugovorena i ne može imati učinak (u tom smislio ide i presuda Europskog suda za ljudska prava DDĆ i VDĆ protiv Cjasaur Banco i Banco Bilbao Vizcaya Argentaria Say spojenim predmetima C 154/15, C 307/15 i C 308/15 u kojima je Europski sud definirao pravila koja vrijede neovisno o tome je li ugovorna odredba proglašena nepoštenom u postupku individualne ili kolektivne zaštite o nepoštenoj odredbi. Proglašenjem ugovorne odredbe nepoštenom za tužitelja je kao potrošača nastalo subjektivno pravo na restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa temeljem takvih ugovornih odredbi i pozivom na čl. 1111. u svezi s čl. 1115. ZOO-a (NN 35/05). Povratno predmetni ugovor kreditu neovisno o navedenim ugovornim odredbama koje su ništetne te uzrokuju samo djelomičnu ništetnost tog ugovora sadrži sve druge bitne elemente nužne za njegovu egzistentnost i pravnu valjanost zbog čega te ugovorne odredbe ne dovode do ništetnosti cijelog ugovora (zbog čega je uostalom tužitelj naknadno i povukao svoj primarno postavljeni tužbeni zahtjev list 573 spisa o čemu je odlučeno rješenjem.

34. Sukladno svemu prethodno obrazloženom valjao je utvrditi osnovanost osnove tužbenog zahtjeva vezano za navedene ugovorne odredbe.

35. Stoga je sukladno obrazloženom i temeljem čl. 324. ZOO-a u svezi s čl. 87. st 1. ZZP/03 valjalo je prihvatiti u najvećem dijelu deklaratoran tužbeni zahtjev odnosno utvrditi da su ništetne ( bez pravnog učinka) navedene ugovorne odredbe iz predmetnog ugovora o kreditu od 17.4.2007.godnie, a sve na način kako je to sadržajno navedeno u stavku I točkama 1. 2. i 3. izreke ove presude da se sve sadržajno ne ponavlja.

36. Povratno predmetni ugovor kreditu neovisno o navedenim ugovornim odredbama koje su ništetne te uzrokuju samo djelomičnu ništetnost tog ugovora (a tim sadrži sve druge bitne elemente nužne za njegovu egzistentnost i pravnu valjanost zbog čega te ugovorne odredbe ne dovode do ništetnosti cijelog ugovora. Isto se odnosi i na tzv. Dodatak ugovora o kreditu od 10.9.2012.godine list 10 do 12 spisa Naime tužitelj po ocjeni ovog suda već samim time što je svoj tužbeni zahtjev glede temeljnog ugovora o kreditu postavio samo na utvrđenje ništetnim samo odredbi o jednostranoj promjeni kamatne stope i odredbe o nepoštenom ugovaranju valutne klauzule CHF (dakle djelomična ništetnost) onda nije mogao tražiti da sud utvrdi ništetnim u cijelosti navedeni dodatak 1 ugovora o kreditu od 10,9.2012.godine niti po ocjeni ovog suda takva ništetnost postoji u odnosu na isti. Naprotiv predmetni dodatak ugovora o kreditu a što navodi i sam tužitelj nije sklopljen s osnova ZIDZPK već naprotiv upravo voljom tužitelja i tužene iz razloga kako i sam navodi u svom iskazu "tražili smo opciju jer je rata porasla na 5 odnosno 6 tisuća kuna pa sam posuđivao novac od roditelja, tako da smo promijenili valutu iz švicarca u kunski kredit" list 2 zap. od 1.7.2024.godine.Dakle sam tužitelj je sam izabrao povoljniju opciju uz obvezivanje prema članu 7 vezano za odricanje od prava pobijanja učinaka dodatka ugovora. Isto tako analogno se može primijeniti rješenje Vrhovnog suda RH Gos-1/2019-36 od 4.3.2020.godine zaključeno je da sporazum o konverziji sklopljen na osnovi ZID ZPK ima pravne učinke i valjan je i u slučaju kada s uništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli. Stoga je valjalo odbiti tužbeni zahtjev tužitelja prema tuženoj u dijelu tužbenog zahtjeva u kojem je tražio da se utvrdi da je ništetan i da je bez pravnog učinka I. Dodatak Ugovoru o kreditu broj: 9012414760 kojeg su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor zaključili dana 10.09.2012.god.,stav II točka 4. izreke ove presude.

37. Nadalje vezano za sporno pravno pitanje glede pravnog značenja i težine sklopljenog Dodatka ugovoru o kreditu, a u svezi s time i prava tužitelja na potpunu restituciju ocjena je ovog suda da u tom dijelu tužbeni zahtjev ipak nije osnovan iz slijedećih razloga.

38. Naime, kako je već navedeno tužitelj je sa tuženom kao bankom suglasnošću volje zaključio predmetni Dodatak Ugovoru o kreditu od 10.9.2012.godine dakle puno ranije donošenja ZID ZPK/2015. Štoviše iz iskaza samog tužitelja jasno proizlazi da je upravo on inicirao konverziju kredita iz valute CHF u kunsku valutu zbog porasta rate kredita jer zbog visine rate od 6.000,00 kn je morao pozajmljivati novac od roditelja. No i neovisno o navedenom jasno je da su stranke suglasnošću volja zaključile I dodatak ugovoru o kreditu od 10.9.2012.godine kojim dodatkom su se sporazumjele o visini nedospjele glavnice kredita na dan sklapanja tog dodatka ,zatim su postigle sporazum da konverzija iz CHF u kune preostala glavnica kredita iznosi 910.130,23kn (članak treći), zatim o visini mjesečnog anuiteta (članak peti) od 5.898,28 kn itd. koji dodatak je tužitelj poštivao budući je i sam iskazao da i danas plaća kredit po tom dodatku. Na taj način izjednačen je položaj tužitelja sa položajem ostalih potrošača –korisnika kredita u kunama. Analogno tome je učinjeno i odredbama čl. 19.a do čl.19.e ZPK je u cilju otklanjanja nepoštene poslovne prakse kreditnih institucija i otklanjanja dužničke krize a na osnovu jednokratne i vremenski ograničene mjere u vidu konverzije kredita u valutu euro, predviđeno da se krediti vezani uz Chf konvertiraju u odgovarajuće kredite denominirane u eure i kredite denominirane u kunama s valutnom klauzulom u eurima. Kreditne institucije odnosno banke su temeljem navedenih odredbi ZPK bile obvezne postupiti po navedenom Zakonu dok su potrošači mogli sklopiti navedeni sporazum prihvaćajući konverziju (ili prijedlog banke sa izračunom konverzije ne prihvatiti već zadržati stari važeći kredit denominiran u Chf ili kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u Chf, u kojem slučaju se otplata kredita nastavlja prema važećim ugovorenim uvjetima). U takvom kontekstu zaključenjem Dodatka ugovora o kreditu od 10.9.2012.godine, nisu ostvarene pretpostavke vraćanja s osnova stečenog bez osnove iz čl. 1111. ZOO. Naime povodom pozivanja na pravo restitucije i pravo obeštećenja valja reći da važeće odredbe ZOO umjesto pojma restitucije (lat. restitutio; popravljanje, vraćanje na staro, uspostava prijašnjeg stanja) sadrže odredbe o obvezi vraćanja stečenog bez osnove (čl. 1111.-čl. 1120. ZOO). Isto se tako umjesto obeštećenja (nadoknade, namirenja štete), u odredbama ZOO koristi izraz naknade štete, koja šteta može nastati zbog povrede ugovora (npr. zbog neispunjenja iz čl. 360. ZOO ili u slučajevima iz čl. 30. st. 2., čl. 76.-79, čl. 280. st. 3., čl. 284. st. 3, čl. 332., čl. 342. st. 2. ZOO i dr.) ili kao izvanugovorna šteta (čl. 1045.-čl.1110. ZOO) a moguća je i šteta kao posljedica ništetnosti (čl. 323. st. 2. ZOO). U predmetnom slučaju, po ocjeni ovog suda nisu ostvarene ni pretpostavke za povrat stečenog bez osnove niti za naknadu štete. Naime ugovorne stranke su sklopile dodatak ugovoru o kreditu, na kojeg tužitelj nije imao nikakvih primjedbi, što jasno proizlazi iz njegovog iskaza. Štoviše sam je iskazao da "kredit plaća i danas" što jasno ukazuje da obračun tužene nije osporavao, te se štoviše jasno odrekao u navedenom dodatku (članak sedmi) od pobijanja pravnih učinaka tog dodatka. Tužitelj nije prosječan građanin već vlasnik knjigovodstvenog obrta kojeg je bio i u trenutku potpisivanja predmetnog dodatka. U takvom kontekstu se ne može osporavati restitucijski učinak predmetnog dodatka ugovora o kreditu za tužitelja. Oni iznosi koje je tužitelj u anuitetima otplatio, a koji prema obračunu predstavljaju pretplatu, vraćeni su u imovinu tužitelja na način da su se izvršile korekcije prema novom dodatku ugovora tako da se njima podmiruju tužiteljeve obveze po novom dodatku uzimanjem u obzir i budućih anuiteta koji su korigirani, suglasno prihvaćenom otplatnom planu što je i navedeno u članku desetom predmetnog dodatka ugovora. Analogija se može vući vezano i za postavljeno materijalnopravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Rev-637/2019-2 od 15. studenog 2022.: Tužitelj koji je kao korisnik kredita (potrošač) prihvatio konverziju na temelju ZID ZPK zaključenjem Dodatka Ugovoru o kreditu s tuženim kao kreditorom (trgovcem), nema pravo na povrat više plaćenih iznosa po osnovi ništetne odredbe o načinu promjene kamatne stope ugovorne (redovne) kamate iz kredita denominiranog u kunama u Chf odnosno kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u Chf zato što izračun konverzije kredita iz članka 19.c ZID ZPK/15 stavka 1. uključuje i te uplate.Tužitelj koji je sam odlučio konvertirati svoj ugovor o kreditu ne može biti stavljen u povoljniji položaj od potrošača koji su isti konvertirali sukladno ZID ZPK/15.

39. Slijedom navedenog predmetni dodatak ugovora o kreditu je zaključen s pristankom tužitelja koji je svojim potpisom potvrdio u članku devetom dodatka da je upoznat s uvjetima konverzije kredita i da prihvaća sve eventualne rizike promjena valute obveze otplate kredita, list 11 spisa. Glede navedenog ukazuje se vezano za konverziju valute CHF u valutu u Eure na ponudu konverzije i u skladu s pravnim shvaćanjem iznesenim u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Rev- 637/2019-2 od 15. studenog 2022., tužitelj i tuženik su konverzijom kredita za razdoblje od zaključenja ugovora 18. srpnja 2007. na dalje ugovorili novu osnovu stjecanja u vidu nove valutne klauzule i kamatne stope. Pravo na restituciju odnosno na vraćanje stečenog bez osnove ovisi o tome ima li osnove za stjecanje ili nema. Budući da su iznosi koje je tužitelj platio na temelju ništetnih ugovornih odredbi iskorišteni u njegovom novom otplatnom planu za namirenje postojećih i budućih obroka koji su utvrđeni Aneksom uz ugovor o kreditu od 15. prosinca 2015., radi se o tome da su ti više plaćeni iznosi sukladno odredbi čl. 323. st. 1. ZOO vraćeni tužitelju da bi ih on potom očitovanjem svoje volje iskoristio za podmirenje obveza iz novog otplatnog plana kao u navedenom Aneksu uz ugovor o kreditu. Posljedično se ne radi o tome da bi banka bez osnove stekla nešto više od ugovorenog pa tako ni razliku između onog što je primila po ništetnim odredbama o valutnoj klauzuli u Chf i kamatnoj stopi promjenjivoj odlukama banke iz ugovora jer te razlike nema ni da bi bila u obvezi plaćanja zateznih kamata s obzirom da je razdoblje primjene ništetnih odredbi zamijenjeno sporazumno ugovorenim odredbama Aneksa uz govor od 15. prosinca 2015. Stoga pretpostavke za prihvaćanje tužbenog zahtjeva iz čl. 1111. ZOO nisu ostvarene.

40. Povratno tužitelj ispravno ukazuje u podnesku od 26.11.2019.godine,list 3 tog podneska da se na predmetni ugovor ne primjenjuje Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju koji je stupio na snagu kasnije tj. 30.9.2015.godine. Opisano prihvaća i ovaj sud. Naime upravo ti navodi tužitelja ukazuju da tužitelj nije bio vezan kasnijim stupanjem na snagu Zakona o izmjenama i dopunama zakona o potrošačkom kreditiranju od 30.9.2015.godine kao i drugi potrošači te nije morao kao i drugi potrošači čekati stupanje na snagu tog zakona, već je naprotiv imao mogućnost izvršiti konverziju puno ranije ako je smatrao da je temeljni ugovor o kreditu nepovoljan za njega zbog porasta rate kredita. Iz iskaza tužitelja ne proizlazi da ga je banka sprječavala da izvrši konverziju u trenutku kad je mjesečni anuitet kredita narastao na svotu koju on više nije moga bez pozajmljivanja plaćati,niti to tužitelj u svom iskazu tvrdi. Dakle tužitelj je imao mogućnost puno ranije konvertirati svoj kredit u valuti CHF u kunski, a ne čekati više od pet godina da to učini. Takav postupak tužitelju ne može ići u prilog. Ukoliko se tražbina tužitelja sagleda kao šteta tada je ugovora obveza oštećenog bila tu štetu smanjiti naročito u kontekstu kad je, cijeneći i profesiju tužitelja, shvatio da je došlo do velikih oscilacija u tečaju CHF odnosno promjeni kamatne stope odnosno barem kad je postalo izvjesno da će to i u budućnosti tako biti. Iz iskaza tužitelja se ne može zaključiti zašto to nije ranije učinio. Stoga barem za taj dio štete tužena ne može odgovarati a niti u tom dijelu stranke nisu željele predlagati daljnje dokaze.

41. Nadalje iz podneska tužitelja od 26.11.2019.godine str. 33 spisa tužitelj tvrdi da je između stranaka došlo do nesporazuma pozivom na članak 282 ZOO-a kroz tvrdnju da su stranke vjerovale da su u svemu suglasne, ali da je među njima stvarno postojao nesporazum o bitnim sastojcima ugovora. Tužitelj međutim ne objašnjava u kojim sve bitnim sastojcima dodatka ugovora je došlo do nesporazuma, ali navodi u nastavku da je u tom dodatku netočno prikazan iznos neotplaćene glavnice kredita koji je bitan sastojak ugovora. U pravnoj teoriji nesporazum disensus je nesvjesni nesklad u očitovanju volje obiju strana pri kojemu je svaka strana u zabludi glede očitovanja volje druge strane. Stranke misle da su se složile ali se njihovo očitovanje ne poklapa. Pri nesporazumu svaka strana je očitovala ono što je htjela ali to očitovanje nije u skladu s očitovanjem suugovaratelja. U slučaju nesporazuma smatra se da ugovor nije ni nastao tzv. nepostojeći ugovor. Po ocjeni ovog suda da se radilo o nesporazumu tada bi tužitelj ako je iznos preostale neotplaćene glavnice bio prevelik jer se nije razumio sa bankom kod konverzije cijeneći i njegovo zanimanje odmah reagirao ukazujući da se nije razumio sa bankom, pa ne bi po tom dodatku ugovora plaćao anuitete od 2012. godine pa do 2019.godinekad je podnio tužbu, dakle punih sedam godina. U konkretnom slučaju može se eventualno raditi o zabludi tužitelja. Zabluda je pogrešna predodžba o određenoj okolnosti. Zabluda može postojati o samom objektu ugovora (error in corpore) te o bitnim svojstvima ugovora (error in substantia, ili zabluda o osobi (erro in persona). Tužitelj upire u biti da se radi o zabludi o bitnim sastojcima ugovora vezano za visinu preostalog iznosa kredita nakon konverzije. Zabluda je oblik nesvjesnog nesklada između volje i očitovanja. Tužitelj je u biti vjerovao da je tužena ispravo izračunala iznos preostale glavnice kredita nakon što ga je konvertirala u kune pa je nakon sedam godina (gledano od potpisivanja dodatka pa do podnošenja tužbe) ipak shvatio da nije. Međutim tužitelj zbog toga ne dolazi u pravno povoljniji položaj. Naime opisano spada u tzv. mane volje zbog koje stranka sukladno članku 280 st. 2 ZOO-a može tražiti poništaj ugovora a ne njegovu ništetnost. Međutim rokovi za poništaj ugovora (ovdje predmetnog dodatka) su prekluzivne prirode sukladno članku 335 ZOO-a te objektivni rok iznosi 3 godine od dana sklapanja dodatka ugovora koji je sklopljen 10.9.2012.godine. Stoga tužitelj iznesenim navodima ne dolazi u pravno povoljniju poziciju.

42. Ukoliko bise položaj tužitelja kao potrošača izjednačio da položajem osoba koje su konvertirale kredit po Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju tada opet ne bi dolazio u pravno povoljniju poziciju sukladno sudskoj praksi jer se položaj tužitelja ne može sagledavati u povoljnijem smislu od položaja građana koji su konvertirali svoje kredite prema navedenom zakonu. Naime uplate koje čine eventualne razlike uračunate su u korist podmirenja tužiteljeve obveze pri konverziji kredita sporazumnim zaključenjem predmetnog dodatka, čime je obveza tuženika kako kreditora na povrat tih iznosa prestala. Vrhovni je sud Republike Hrvatske u odluci br. Gos-1/2019-36 od 4. ožujka 2020. zaključio da sporazum o konverziji sklopljen sukladno odredbama ZPK predstavlja novu pravnu osnovu koja svoje izvorište ima u prisilnom propisu ocijenjenom suglasnim s Ustavom Republike Hrvatske. U predmetnom se slučaju ne može primijeniti pravilo općeg obveznog prava o tome da je obnova (novacija) bez učinka ako je prijašnja obveza ništetna ili ugašena jer se opća pravila o ništetnosti sadržana u ZOO, slijedom načela lex specialis derogat legi generali, ne protežu na sporazum o konverziji odnosno na dodatak koji bi bio zaključen temeljem odredbi posebnog ZPK. Ujedno je vezano za naknadno pravomoćno utvrđenje ništetnosti odredbi o valutnoj klauzuli u Chf u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača nakon što je zaključen predmetni dodataka ugovoru otklonjena primjena općih pravila o nevaljanosti ugovora zbog nedopuštenosti pobude, jer je pobuda kod naplatnih ugovora nedopuštena ako je zabranjena ili nemoralna jednoj ugovornoj strani i drugi ugovaratelj to zna ili mora znati, što kod konverzije kredita i da se ista radila po navedenom zakonu nije slučaj jer je ZPK naložio kreditorima odnosno bankama ponuditi izračun konverzije dok su korisnici kredita kao potrošači imali dispoziciju u ostavljenom roku prihvatiti konverziju u kredite vezane uz euro ili zadržati važeće stare kredite vezane uz Chf. Stoga sudska praksa vezano za kredite koji su bili konvertirati po navedenom zakonu zaključuje da nije primjenjivo pravno shvaćanje iz odluke Suda Europske Unije br. C-118/17 u predmetu VD protiv Erste Bank Hungary od 14. ožujka 2019. o tome da ništetnost određenih ugovornih odredbi i njihova zamjena novim odredbama kako bi se održao predmetni ugovor ne može proizvesti učinak smanjenja zajamčene zaštite potrošača. Za razliku od tog slučaja, u ovom se predmetu ne radi o tome da je zakonodavac zakonom koji se retrogradno primjenjuje izmijenio ugovor privatnog prava. Navedeno se shvaćanje iz odluke br. C-118/17 tiče održanja ugovora izravnom zakonskom intervencijom u ugovorni odnos stranaka putem zakona za razliku od predmetnog slučaja utemeljenog na načelu slobode uređivanja obveznih odnosa iz čl. 2. ZOO. Naglašava se sud je vukao analogiju sa potrošačima koji su temeljem navedenog zakona konvertirali svoje kredite iz razloga kako bi se ukazalo da i kada bi se isti primijenio na ovaj slučaj tužitelj opet ne bi došao u pravno povoljniji položaj, a isto tako tužitelj ne može biti u povoljnijem pravnom položaju od građana koji su svoje kredite konvertirali pozivom na ZIDPZPK.

43. Nadalje u odnosu na zaključenje predmetnog dodatka ugovoru o kreditu s prihvatom tuženikovog izračuna, valja ukazati na zakonske odredbe o nastanku obveze suglasnošću volja ugovornih strana iz čl. 20. i čl. 247. ZOO te o učincima obveze s dužnošću njezina ispunjenja iz čl. 9. i 65. st. 1. ZOO. U okviru ocjene eventualne ništetnosti odredaba predmetnog dodatka koju je moguće izvršiti samo u okviru činjenične osnove spora, valja ponoviti da će se ugovorne odredbe o kojima se nije pojedinačno pregovaralo smatrati nepoštenom ako one, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača (čl. 49. st. 1. Zakon o zaštiti potrošača, „Narodne novine“, broj: 41/14, 110/15, 14/19 i 19/22). Za razliku od utvrđenja iz postupka pred Trgovačkim sudom u Zagrebu posl. br. P-1401/12 o uzrokovanju znatne neravnoteže time što su tuženici prešućivali ili umanjivali rizike time što su propustili potpuno informirati potrošača o svim bitnim činjenicama koje utječu na procjenu rizika ugovaranja spornih odredbi (duty of disclosure) koje su im s obzirom na njihovu profesionalnu djelatnost morale biti poznate, a odnose se na opći rizik vezan uz svaku valutnu klauzulu koji proizlazi iz sustava „fluktuirajućih tečajeva“, a koji rizik je Međunarodni monetarni fond proglasio velikim, zatim o riziku vezanom uz činjenicu da Hrvatska narodna banka ne štiti tečaj kune prema Chf onako kako to čini u odnosu prema valuti euro te o tome da je izvjestan rast tečaja Chf u kontekstu najavljenog uvođenja euro-zone dok su kamatne stope mijenjali jednostrano i netransparentno do mjere da je ta odredba neodrediva i predstavlja nekorektno iznenađenje (“unfair surprise“) za potrošača, u predmetnom se dodatku ugovora o kreditu takvi razlozi povrede načela savjesnosti i poštenja ne nalaze. Ponudu s izračunom konverzije iz CHF u Kunski kredit je tuženik predložio a tužitelj je to prihvatio bez primjedbi, pa ako je i bio u zabludi error in substantia tada je po ocjeni ovog suda prekludiran glede pobijanja tog predmetnog dodatka ugovoru o kreditu.

44.Zaključno sklapanjem predmetnog dodatka, na koju ponudu tuženika je tužitelj svojevoljno pristao otklonjena je primjena odredbe čl. 1111. ZOO a time otpada i tvrdnja o osnovanosti zahtjeva za navodno obeštećenje tužitelja s obzirom na to da je njegovim pristankom na tuženikovu ponudu zaključen dodatak ugovora. Ponavlja se tužitelj je imao mogućnosti i prije onih preplata koje je utvrdio vještak financijske struke ranije konvertirati predmetni kredit čime do istih ne bi došlo jer za razliku od drugih potrošača nije morao čekati stupanje na snagu (30.9.2015.godine) Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju. Osim toga cijeneći i iskaz samog tužitelja u skladu s načelom otvorenog pravosuđenja, a cijeneći i odredbu članka 221 a ZPP-a na ročištu od 22.9.2025.godine na izričit upit suda (dva puta, list 254 spisa) stranke su se izričito suglasile da sud sudi temeljem provedenih dokaza u spisu. Stoga je valjalo sukladno prethodno obrazloženom u cijelosti odbiti tužbeni zahtjev tužitelja prema tuženoj glede primarno postavljenih kondemnacija kao i glede kumuliranih eventualnih kondemnacija , a sve kako je to sadržajno navedeno u stavku II izreke ove presude točke 5.,6., te stavku III izreke ove presude točke 5., 6.,7. i 8. kao neosnovane.

45. Ovaj sud naglašava ukoliko se prethodno pravno stajalište od strane višeg suda ne bi prihvatilo, samo iz tog razloga proveden je dokaz vještačenjem po vještaku financijske struke kako bi se omogućila preinaka odluke, ali što je vrlo bitno naglasiti, temeljem postojećih dokaza u spisu (primjenom članka 221 a ZPP-a), jer ponavlja se stranke na izričiti poziv suda nisu željele predlagati nikakve daljnje dokaze (list 2 zapisnika od 22.9.2025.godine). Stoga je poradi utvrđivanja visine tražbine proveden je dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku financijske struke Marinu Rameši u prvom pisanom nalazu i mišljenju od 04.10.2021. godine na strani 143 do 147 spisa, zatim u pisanom nalazu i mišljenju-dopuni od 24.12.2021.godine koja dopuna prileži na str. 172 do 179 spisa, te dopuni od od 12.6.2023. godine, listovi 211 do 216 spisa, a što je vještak sve izložio kako na ročištu od 15.12.2022. godine, list 201 do 203 spisa, tako i na ročištu od 24. 5.2024.godine,list 234 do 235 spisa na kojem ročištu nije bilo primjedbi niti od strane tužitelja niti tuženika.

46. Iz temeljno pisanog nalaza i mišljenja od 04.10.2021. godine list 143 spisa vještak je po zadaći 1. izračunao da je u utuženom razdoblju tužitelju zaračunato 12.904,23 CHF više kamate nego što bi bilo zaračunato da se početna kamatna stopa nije mijenjala, a što iznosi 58.032,73 HRK po početnom tečaju. Vještak je nadalje vezano za zadaću 2. izračunao da je u utuženom razdoblju, uslijed porasta tečaja CHF u odnosu na početni tečaj, tužitelj platio 45.318,23 kuna više anuiteta nego što bi platio da se početni tečaj nije mijenjao. Vezano za zadaću 3. vještak je naveo da su se tijekom razdoblja od početka otplate do 10.09.2012. godine primjenjivali početni uvjeti (tečaj i kamatna stopa), a uzimajući u obzir stvarne uplate, ostatak duga na 10.09.2012. godine iznosio bi 124.414,35 CHF, što prema početnom tečaju iznosi 559.514,34 HRK. Prema zadaći 4. vještak je naveo da prema podacima u spisu tuženik na 10.09.2012. godine iskazuje stanje kredita 148.875,22 CHF (910.130,23 kune), što je za 24.460,87 CHF (148.875,22-124.414,35) više od stanja koje se dobije prema početnim parametrima. Ova razlika u CHF obuhvaća razlike izračunate u zadaći 1 i 2, lit 143 spisa. Vještak je nadalje naveo da razlika u HRK je znatno veća te iznosi 350.615,89 kuna, a to je zbog toga što je tuženik ostatak duga na 10.09.2012. godine svodio u kune prema važećem srednjem tečaju CHF-a na taj dan (6,11337), a koji je veći od početnog (4,497185), pa se je u ovoj razlici zapravo sadržan i dio koji se odnosi na one anuitete koji nisu još bili dospjeli na naplatu, lit 144 spisa. Vezano za razdoblje od 10.09.2012. do 31.03.2019. HRK kredit vještak je naveo da u spomenutom razdoblju tužitelju je zaračunato 153.449,87 HRK više anuiteta u odnosu na anuitet iz osnovnog ugovora, pretvoren u kune prema početnom tečaju, list 144 spisa.

47. I tužitelj i tuženik su imali prigovor na nalaz i mišljenje vještaka (podnesci od 16.11.2021. i 1.12.2021.) te je slijedom navedenog izvršena dopuna vještačenja od 24.12.2021. godine na listovima 172 do 179 spisa. Tako je vještak u svojoj dopuni pisanog nalaza i mišljenja naveo u odnosu na primjedbe da pri otplati kredita banka mora uzimati u obzir stvarne uplate klijenta, te ukoliko klijent izvrši uplatu koja je veća od dospjelog anuiteta tada je banka dužna ostatak te uplate rasporediti na nedospjelu glavnicu te umanjiti buduće rate ili broj istih, u praksi je uobičajeno da se to rješava dogovorom banka-klijent. Isto tako kamata koja se zaračunava po ugovoru se računa kao ugovorna kamatna stopa x nedospjela glavnica. Tako da, ako je došlo do preplate, koja je onda raspoređena na zatvaranje ostatka duga po nedospjeloj glavnici, tada iznosi kamate u početnom otplatnom planu više nisu primjenjivi. Ovo se može objasniti na jednostavnom primjeru, ako bi primjerice klijent nakon prve rate odlučio otplatiti čitav kredit, tada bi platio isključivo glavnicu, te samo onu kamatu koja je obračunata do tog trenutka. Kad bi se do kraja početno ugovorene otplate kredita imao primjenjivati otplatni plan koji je uručen klijentu pri potpisu ugovora, bez obzira na stvarne uplate, tada bi proizlazilo da banka ima pravo na naplatu kamate po svim anuitetima čak ih onda kad je klijent unaprijed otplatio dio ili čitavu glavnicu kredita. Financijsko- matematički pristup koji vještak iznosi ovdje lako se može potvrditi sa relevantnim osobama u kreditnim odjelima banaka. Obzirom da i tužitelj prigovara dijelom ovom pristupu, a da bi način izračuna koji se sugerira išao u prilog Tuženiku, u ovom podnesku dostavlja se ta varijanta, ali uz napomene kako stoji u odlomku iznad te u očitovanju na podnesak tužitelja. U odnosu na primjedbe na zadaću 3 vještak se je očitovao da se ovdje radi o istom pitanju kao i u prvoj primjedbi pa nema potrebe ponavljati odgovor, u prilogu se nalazi varijanta izračuna pod pretpostavkom da se ignoriraju stvarne uplate i uzima u obzir isključivo otplatni plan, međutim vještak se od takvog shvaćanja sa financijsko matematičke strane ograđuje iz razloga objašnjenih na nekoliko dijelova ovog podneska. Ostale primjedbe tuženika se, po shvaćanju vještaka, tiču se same Zadaće i pravnih pitanja, te nisu vezane uz financijske izračune u nalazu, pa se stoga o tome vještak ne očituje. Nadalje navodi da u praksi se u sličnim slučajevima, gdje se tužbom traži povrat eventualne preplate po osnovi kamatne stope i tečaja, koriste dva pristupa: razlika po preplaćenoj kamati računa se prema važećem tečaju, pa se onda razlika po tečaju umanjuje za taj dio ili se razlika po kamati računa po početnom tečaju pa se onda cjelokupna razlika po tečaju uzima u obzir. Oba pristupa daju približno jednak ukupni rezultat. Razlog zbog čega je vještak koristi ovaj pristup kao primarni je stoga što da je kredit bio plasiran u kunama, tada bi razlike po kamati bile prema početnom tečaju, dakle evidentno je da je ostatak razlika posljedica promjene tečaja, a ne kamatne stope. Po potrebi vještak može dopuniti nalaz na način da prikaže preplatu po kamati koristeći važeći tečaj, ali ona pritom mora umanjiti preplatu po tečaju. Vještak prvenstveno napominje kako u financijsko-matematičkom smislu ne postoji ugovorena kamata, nego postoji samo ugovorena kamatna stopa, a kamata koja će se u konačnici zaračunati ovisi o otplati glavnice kredita. Obzirom da su ove primjedbe na tragu onih u podnesku tuženika, vještak dostavlja varijantu izračuna u kojoj su razlike računate prema otplatnim planovima, te ne uzimaju u obzir stvarne uplate. U odnosu na primjedbu tužitelja vještak je naveo da ovdje tužitelj navodi kako je za utvrđivanje ostatka duga na 10.09.2012. godine mjerodavan jedino početni otplatni plan… vještak je koristio početni otplatni plan za određivanje kamatne stope i anuiteta, ali ako se ne uzimaju u obzir stvarne uplate tada dolazimo do zaključka da bi ostatak duga bio jednak bez obzira da li je tužitelj otplaćivao kredit, preplaćivao kredit ili ga uopće ne plaćao… vještak opet napominje da je to s financijsko matematičke strane pogrešno. Tužitelj navodi da je prema početnom otplatnom planu stanje na 10.09.2012. godine trebalo biti 145.752,84 CHF, što je točno te je vidljivo u Prilogu ovog podneska. Isto tako je točno da taj iznos pomnožen sa početnim tečajem 4,497185 daje 655.477,46 kn. Dakle, kad bi se isto primijenilo tada bi mišljenje u Zadaći 4 glasilo: Prema podacima u spisu, tuženik na 10.09.2012. godine iskazuje stanje kredita 148.875,22 CHF (910.130,23 kune), dok je stanje po početnom otplatnom planu 145.752,84 CHF (655.477,46 kn). Razlika iznosi 254.652,77 kuna, a to je zbog toga što je tuženik ostatak duga na 10.09.2012. godine svodio u kune prema važećem srednjem tečaju CHF-a na taj dan (6,11337), a koji je veći od početnog (4,497185), pa je u ovoj razlici zapravo sadržan i dio koji se odnosi na one anuitete koji nisu još bili dospjeli na naplatu. Vještak ovdje napominje da bi posljedično bili izmijenjeni i iznosi glavnice u dijelu B, međutim ne i iznosi preplata, obzirom da su oni, sukladno Zadaći prikazani kao razlika anuiteta, listovi 172 do 179 spisa.

48. Vještak je na ročištu od 15.12.2022. godine u cijelosti ustrajao u svojim nalazima te naveo list 202 spisa da s matematičkog aspekta smatra da je najispravnija metoda razlika između kamate koja bi bila zaračunata prema početnoj kamatnoj stopi a primijenjena na nedospjelu glavnicu po stvarnim uplatama u odnosu na kamatu koja je stvarno zaračunata i plaćena. Na upit suca to bi bila zadaća 3. To je bio objasnio u očitovanju kod dopune nalaza i mišljenja kad primjerice klijent odluči ranije uplatiti glavnicu kredita. Na upit suca kao što je i naveo u dopunu nalaza tablica na listu 178 spisa se odnosi na ono što sam i napisao gdje su razlike računate prema otplatnim planovima gdje se ne uzimaju u obzir stvarne uplate. Vještak je naveo vezano za upit punomoćnika tužitelja isto tako da su stvarne uplate su uzete u obzir i kod tzv. tablice 4 na listu 14 temeljnog nalaza. Ono što je napisano u podnesku tužitelja jesu iznosi iz otplatnog plana koje ne uzimaju stvarne iznose izvršene na dan uplate. Tu se prikazuje glavnica iz početnog otplatnog plana s glavnicom koja je prikazana u dodatku na dan 10.09.2012. godine. Vještak je dodatno objasnio da prva metoda je iskazati razliku kamate na način da se od stvarno zaračunate kamate oduzme kamata koja bi bila zaračunata prema početnim parametrima te se tako dobiveni iznosi u CHF množe s početnim tečajem važećim na dan isplate kredita. To je po vještaku najispravnija metoda. Vezano za drugu metodu po kojoj bi se razlika kamate u CHF množila sa stvarnim tečajem bi zahtijevala da se tečajna razlika koja je izračunata na način da su se stvarne uplate po tečaju na dan uplate uspoređivale sa istim CHF iznosima množenim s početnim tečajem umanji za razlike već prikazane u razlikama po kamatama. Vezano za upit da vještak pojasni razliku u tablicama, obzirom na dvije tablice prikazanih razlika u kamatama da li može objasniti na koju tablicu se odnosi tečajna razlika u tablici broj 3 osnovnog nalaza i ako da da li još jedna tablica u pogledu izračuna tečaja da li se ona može napraviti u kojem pravcu, vještak je naveo da se postojeća tablica 3 iz osnovnog nalaza na koji se stupac odnosi vezano za dopunu nalaza kombinira se sa stupcem 9 u prilogu 1 dopune nalaza. Na ročištu od 15.12.2022.godine, list 202 spisa predloženo je po tužitelju da vještak sačini novu dopunu nalaza kao i da se uzme u obzir metoda pedložena po tuženoj u odgovoru na tužbu.

49. Iz druge dopune nalaza vještaka od 12.06.2023. godine listovi 211 do 216 spisa proizlazi da kako je navedeno u tablici 1 na listu 212 spisa, ukupne pretplate od početka otplate kredita do 31.12.2012. godine na razini anuiteta, izračunate na način da su preplate po tečaju umanjene za iznose već uračunate u razlike po kamati, a pritom računajući razlike po kamati po stvarnom tečaju, iznose 98.666,14 kuna (tablica list 213 spisa). Od toga se iznos od 37.192,51 kuna odnosi na preplate po tečaju, a 61.473,63 kuna na preplatu po kamati list 213 spisa tablica. Odgovarajući iznos preplate u EUR, prema fiksnom tečaju konverzije iznosi 13.095,26 EUR (vještak je očitom omaškom u pisanju propustio navesti nulu iako se stvaran iznos vidi iz tabele prilog 1 na str. 216 spisa, od čega se 4.936,29 odnosi na tečaj, a 8.158,97 na kamatu. Detaljni pregled iznosa u eurima nalazi se u prilogu 1 dopune na listu 213 spisa. Na ročištu od 24.05.2024. list 234 spisa vještak je usmeno izložio nalaze i mišljenja i ustrajao i u svojoj dopuni nalaza, a tužitelj i tuženik nisu više imali primjedbe list 234 do 235 spisa.

50. Po ocjeni ovog suda vještak je dao sve varijante predložene po tužitelju i tuženoj ukoliko bi viši sud smatrao da su primarno ili eventualno kumulirani tužbeni zahtjevi tužitelja osnovani, ponavlja se kako bi se omogućila preinaka odluke u tom dijelu.

51. U odnosu na postupovni dio ove parnice tijekom cijelog postupka je primjenjivano načelo otvorenog pravosuđenja, a na izričit upit suca u skladu otvorenog pravosuđenja i to dva puta stranke su se na ročištu od 22.9.2025. godine izričito suglasile da sud sudi temeljem provedenih dokaza u spisu, što je dva puta ponovljeno sudu, list 2 istog zapisnika. Na istom ročištu zakazano je ročište za objavu presude za dan 24.10.2025.godine, ali je isto prezakazano zbog spriječenosti rješenjem ranije tj. za dan 17.10.2025. godine. Isto tako valjalo je dopustiti rješenjem objektivnu preinaku unatoč protivljenju tužene tužbe sukladno čl. 190 ZPP-a.

52. Odluka parničnom trošku temelji se na čl. 154. st. 1 ZPP-a. Po ocjeni ovog suda tužitelj i tuženik su podjednako uspjeli u ovoj parnici kako sa kvantitativno tako i sa kvalitativnog aspekta. Naime tužitelj je dokazao osnovanost osnove vezano za deklaratoran dio tužbenog zahtjeva, osim u manjem dijelu vezano za utvrđenjem ništetnim i bez pravnog učinka predmetnog dodatka ugovoru o kreditu za što je tužitelj odbijen. S druge strane tužena je uspjela, kako glede tog dijela tako i glede cjelokupne kondemnacije i to kako primarno postavljene tako i glede eventualno višekratno kumuliranih kondemnatornih tužbenih zahtjeva u tom dijelu. Stoga je valjalo odlučiti da svaka stranka snosi svoj parnični trošak, stav IV izreke ove presude.

U Puli, 17. listopad 2025. godine

Sudac:

Saša Javoran

POUK O PRAVNOM LIJEKU

Protiv presude i rješenja je dopuštena žalba u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka ove odluke. Žalba se podnosi putem ovoga suda u tri istovjetna primjerka, a o istoj odlučuje nadležan Županijski sud.

Dna:

l. tužitelju po pun.

2. tuženoj po pun.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte