REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Kennedyev trg 11

P-678/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu mr. sc. Maji Josipović, u pravnoj stvari tužitelja RČ, vl. [obrt], obrt za usluge, trgovinu i prijevoz, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Tomislav Hajdek, OIB: [osobni identifikacijski broj], odvjetnik iz Zagreba, Ivana Šibla 15, protiv tuženika ADRIATIC OSIGURANJE d.d., Zagreb, Listopadska 2, OIB: 94472454976, kojeg zastupa ČČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], odvjetnica u Odvjetničkom društvu Grgić & partneri d.o.o. Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, radi isplate, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 18. rujna 2025. godine u prisutnosti punomoćnika tužitelja i odsutnosti uredno pozvanog tuženika, s danom objave 17. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e :

I/ Nalaže se tuženiku platiti tužitelju iznos od 157,37 € sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na taj iznos koje teku od 10. listopada 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja, u roku od 15 dana.

II/ Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 182,41 € sa zateznim kamatama na taj iznos koje teku od 20. listopada 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja.

III/ Odbija se djelomično zahtjev tužitelja na naknadu parničnog troška u iznosu od 37,50 € zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio tužbu 26. veljače 2025. radi isplate iznosa od 157,37 €. U tužbi je naveo da je u prometnoj nesreći 19.08.2024. oštećeno vozilo BMW reg. oznake [registarska oznaka], vlasništva OČ, a koju štetu je u obvezi platiti tuženika kao odgovorni osiguratelj. Navodi da je tužitelj izvršio popravak vozila te ispostavio račun oštećenoj OČ na iznos od 1.969,80 €. Temeljem Izjave i punomoći od **.**.2024. OČ je dala suglasnost da se troškovi popravka isplate izravno tužitelju. Tuženik je izvršio isplatu iznosa od 1.812,43 € umjesto 1.969,80 €. Oštećena je svoje potraživanje ustupila tužitelju. Navodi, kako osiguratelji nisu ovlašteni određivati po kojoj cijeni radnog sata će treće osobe obavljati posao u radionici i da osiguranik može slobodno izabrati gdje će popraviti svoje vozilo, Ističe kako tužitelj naplaćuje radni sat 33,20 € + PDV, a da je prosječna cijena radnog sata u neovlaštenim servisima tijekom 2023. iznosio oko 35,00 €.

2. Tuženik je podnio odgovor na tužbu u kojem je istaknuo prigovor nedostatka aktivne legitimacije. Osporio je osnovanost i visinu potraživanja. Navodi da oštećenik nije poduzeo sve potrebne mjere da bi smanjio štetu. Tuženik je ukazao oštećeniku na mogućnost popravka vozila na istom području i iste vrste i kvalitete kod više ovlaštenih i neovlaštenih servisera po znatno jeftinijoj cijeni rada od cijene koju navodi tužitelj, ali je bez obzira na to oštećenik odabrao opciju popravka vozila po skupljoj cijeni rada. Osporava i zahtjev za isplatu zateznih kamata kao i njihove stope.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u izvid štete (list 8 spisa), račun (list 9 spisa), Izjavu OČ (list 10 spisa), punomoć (list 11 spisa), obrazloženu ponudu (list 12 spisa), izvod sa žiro računa (list 13-14 spisa), Cjenik (list 15 spisa), Ugovor o ustupu tražbine (list 16-17 spisa), Mišljenje od 20.02.2020. (list 18-21 spisa), nalaze i mišljenja (list 22-24, 25-27 spisa), sudska praksa (list 28-177, 213-248 spisa), pisanu izjavu TČ (list 185-186 spisa), pisanu izjavu OČ (list 187-188 spisa), račune (list 197- 205 spisa).

4. Sud je odlučio ne provoditi daljnje dokaze pa je tako smatra da nije potrebno pribavljati račune od tužitelja za popravke vozila prema fizičkim osobama za 2024. godinu s dokazom da su isti računi plaćeni od strane fizičkih osoba, obzirom da navedena činjenica nije odlučna za ovaj predmet, kao i dokazni prijedlog prometnog vještačenja na okolnost utvrđivanja cijene sata rada lakirera i limara u mjestu i u vrijeme popravka vozila u ovlaštenim i neovlaštenim servisima te prometno vještačenje na okolnost može li se predmetno vozilo vratiti u prvobitno stanje na jednak način i jednake kvalitete i prema takvim utvrđenim cijenama sata rada limara/lakirera, odnosno prema cijeni sata rada koju je tuženik priznao i isplatio oštećeniku-24,00 eur+PDV, sukladno Izvidu štete tuženika u vrijeme izvršenja popravka vozila jer se navedene okolnosti mogu utvrditi iz dokumentacija dostavljene u spis i bez provođenja vještačenje, a posebice imajući na umu vrijednost predmeta spora. Naime, provođenje svih ranije navedenih dokaza dovelo bi do nepotrebno odugovlačenja postupka i povećanja troškova, a posebice imajući na umu malu vrijednost predmeta spora u ovom predmetu kao i obvezu sud postupak provesti bez odugovlačenja u razumnom roku i sa što manje troškova.

5. Nadalje, valja napomenuti kako je tužitelj dostavio u spis pisane izjave svjedoka OČ i tužitelja koje je tuženik osporio, nakon čega ih sud nije saslušao sukladno čl. 492c ZPP-a, obzirom da je tužitelj na ročištu dana 18. rujna 2025. povukao dokazni prijedlog da se saslušaju svjedok OČ i tužitelj.

6. Cijeneći rezultate dokaznog postupka, kako svaki dokaz zasebno tako i sve dokaze zajedno, a na osnovi odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/94, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; u daljnjem tekstu: ZPP), ovaj sud došao je do uvjerenja da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

7. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 157,37 € koji predstavlja razliku u visini cijene satnice za popravak vozila koju priznaje tuženik i one koje naplaćuje tužitelj.

8. U postupku nije sporna odgovornost osiguranika tuženika za nastanak štetnog događaja, odnosno način nastanka štetnog događaja, već je sporna aktivna legitimacija i visina tužbenog zahtjeva odnosno cijena radnog sata popravka vozila, kao i zatezne kamate.

9. Uvidom u Izvid štete br. 248110510850 razvidno je kako je oštećeno vozilo [registarska oznaka], da je navedeno kako je potrebna zamjena reg pločice PR, far L-kontrola ugradnje, da je potrebno popraviti oblogu branika PR, prednji poklopac, letvica PR L i letvica PR D te da je navedeno radno vrijeme popravka i to limar 4,67 sati i lakirer 8,00 sati kao i potrošni materijal lakirera u iznosu od 238,46 €.

10. Uvidom u račun tužitelj razvidno je da je isti izdao račun za popravak vozila reg. oznake [registarska oznaka], vlasnice OČ i to po izvidu štete 248110510850 u ukupnom iznosu od 1.969,80 €. Iz računa je vidljivo da se odnosi na popravak oštećenja navedenih u tuženikovom izvidu štete. Nadalje, u računu je navedeno da je utrošeno potrošnog materijala limara u iznosu od 18,68 €, potrošni materijal lakirera u iznosu od 238,46 €, far L 898,06 € kao i da je potrošena količina radnih sati 12,67, a također, u izvidu štete tuženika navedeno je da je potrebna količina radnih sati 12,67 (4,67 sati rad limara i 8,00 sati rad lakirera). U računu tužitelja obračunata je cijena radnog sata od 33,20 €. Uzimajući u obzir tuženikovu Obrazloženu ponudu kojim je ponudio naknadu štete oštećenoj OČ za naknadu štete na predmetnom vozilu u iznosu od 1.812,43 €. Tuženik je u odgovoru na tužbu potvrdio da je tuženik isplatio za popravak predmetnog vozila upravo iznosu od 1.812,43 € navodeći da je oštećena mogla za taj iznos popraviti vozilo kod ukazanih servisima-radionicama od strane tuženika. Tuženik je sporna upravo cijena radnog sata koju je naplatio tužitelj u predmetnom računu.

11. Stoga, predmet naknade štete u ovom postupku je isključivo naknada štete u vidu razlike cijene radnog sata koju je obračunao tužitelj (33,20 € po satu uvećano za PDV) i cijene radnog sata koju je priznao i platio tuženik (24,00 € + PDV).

12. Uvidom u Cjenik tužitelja razvidno je kako isti ima propisanu cijenu sata za rad na vozilu u visini od 33,20 € kn (bez PDV-a) odnosno 41,50 € (zajedno s PDV-om).

13. Dakle, tužitelj je i OČ obračunao cijenu radnog sata u skladu s cjenikom po kojem u svom poslovanju obavlja popravke vozila svim klijentima.

14. Oštećenik nije dužan popraviti vozilo u onom servisu koji mu preporuči osiguravajuće društvo, već je ovlašten popraviti vozilo u mjestu svog boravišta u bilo kojem servisu koji se bavi popravkom određene vrste vozila, po cijeni koju taj servis redovito naplaćuje svim klijentima. Oštećenik može slobodno izabrati radionicu u mjestu svog boravišta u kojoj će popraviti vozilo te okolnost što postoje i druge radionice u kojima bi cijena radnog sata bila jeftinija ne predstavlja doprinos oštećenika šteti u smislu odredbe čl. 1092. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21, 156/22, 155/23 – dalje: ZOO). Tuženik prema mišljenju ovog suda nema ovlasti niti pravo određivati autoservisima cijene sata rada, što proizlazi i iz stručnog mišljenja Vijeća za zaštitu tržišnog natjecanja Klasa: 034-08/18-01/093 Urbroj: 580-09/84-2020-043 od 20. veljače 2020.

15. Poduzetnici, pa i oni koji se bave popravcima vozila, slobodno djeluju na tržištu te ne postoje opravdani razlozi zbog kojih bi oštećenici smjeli popravljati vozilo isključivo u najjeftinijem servisu, kako to smatra tuženik. Tužitelj je oštećeniku naplatio onu cijenu koju redovito naplaćuje na tržištu u skladu sa svojim cjenikom koji se jednako primjenjuje na sve njegove klijente te je oštećenik ovlašten popraviti vozilo u bilo kojem servisu koji sudjeluje na tržištu u mjestu boravišta oštećenika. Stoga, nije odlučna činjenica je li tuženik ukazao oštećeniku na mogućnost popravka vozila kod više servisera po jeftinijoj cijeni pa je sud sukladno odredbi čl. 292. st. 4. ZOO-a odbio dokazne prijedloge prometnog vještačenja može li se vozilo popraviti na jednak način i jednake kvalitete i po cijeni radnog sata od 24,00 € + PDV. Tuženik je u spis dostavio račune drugih servisera iz kojih je razvidno kako su isti tijekom 2024. naplaćivali cijenu radnog sata u visini od 20,00 € + PDV do 24,00 € + PDV.

16. S druge strane tužitelj je u spis dostavio nalaz i mišljenje vještaka za promet Igora Jakoplića dipl. ing. koji je utvrdio kako se prosječna cijena radnog sata tijekom 2021. godine kretala u području od 150,00 kn (u protuvrijednosti 19,91 €) do 180,00 kn (u protuvrijednosti 23,89 €) + PDV te da je radni sat od 200,00 kn (u protuvrijednosti 26,54 €) + PDV obračunat u prihvatljivim granicama. Također je u spis dostavljen i nalaz i mišljenje vještaka Igora Jakoplića dipl. ing. u kojem je utvrdio kako se prosječna cijena ranog sata prema praćenju tržišnih cijena neovlaštenih radionica za limarske i lakirerske poslove tijekom 2023. kretala u području oko 35,00 € + PDV.

17. Iako navedeni nalazi i mišljenja nisu izrađeni u ovom predmetu već u drugim predmetima iz njih je razvidno kako se utvrđivala prosječna tržišna cijena radnog sata lakirera i limara tijekom 2021. i tijekom 2023. godine te je razvidno da je tijekom 2023. bila prosječna tržišna cijena 35,00 € + PDV, što je veća cijena od one koju naplaćuje ovdje tužitelj.

18. Nadalje, Iz Izjave i punomoći OČ razvidno je kako je ista suglasna suglasan da se za predmetno vozilo šteta u potpunosti isplati tužitelju.

19. Uvidom u Ugovor o ustupu potraživanja proizlazi da su OČ i tužitelj sklopili taj ugovor 04.10.2024. Čl. 2. i 3. tog ugovora ugovorne strane su ugovorile da OČ ustupa tužitelju cjelokupnu svoju tražbinu prema Adriatic osiguranje d.d. za popravak vozila prema računu broj 345/P1/1 i izvidu štete broj 248110510850 u iznosu od 1.969,80 €. Iz tuženikovog izvida štete proizlazi da se odnosi upravo na predmetni štetni događaj i vozilo OČ, a iz tužiteljevog računa da se odnosi na popravak vozila iz štetnog događaja. Dakle, predmet ustupa tražbine je tražbina naknada štete OČ prema tuženiku iz tužiteljevog računa koji je predmet ovog postupka. Stoga je neosnovan tuženikov prigovor nedostatka aktivne legitimacije jer je oštećenik ustupio tužitelju svoju tražbinu prema tuženiku sukladno odredbi čl. 80. st. 1. ZOO-a. Prema odredbi čl. 84. st. 1. ZOO-a primatelj ima prema dužniku ista prava koja je ustupitelj imao prema dužniku do ustupanja.

20. Kako predmetnu štetu predstavlja i trošak cijene radnog sata za popravak vozila u iznosu od 33,20 € po satu + PDV, a ne u iznosu od 24,00 € po satu + PDV koju je tuženi platio, to postoji i tražbina naknade štete u preostalom utuženom iznosu od 157,37 €. Tuženik, kao osiguratelj osobe koja je odgovorna za štetu, je dužan naknaditi tu štetu tužitelju kojem je oštećenik ustupio tražbinu, sukladno odredbama čl. 1085. st. 1. i 4. ZOO- a i čl. 84. st. 1. ZOO-a.

21. Prema odredbi čl. 81. st. 1. ZOO-a s tražbinom prelaze na primatelja sporedna prava, kao što su pravo prvenstvene naplate, hipoteka, založno pravo, prava iz ugovora s jamcem, prava na kamate, ugovornu kaznu i sl.

22. Sukladno navedenoj odredbi, na tužitelja je prešlo i pravo oštećenika na zatezne kamate. Prema odredbi čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj: 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 – dalje: ZOOP) oštećena osoba ima pravo na zatezne kamate od dana podnošenja odštetnog zahtjeva.

23. U spis nije dostavljena prijava štete i zahtjeva za naknadu štete iz kojeg bi proizlazi kada je oštećenik podnio zahtjev tuženiku, no iz Izvida štete razvidno je da je pregled vozila obavljen 06.09.2024. pa je očito da je oštećenik prijavio štetu i podnio zahtjev prije toga. Međutim tužitelj potražuje zatezne kamate od kasnijeg dana pa je o tome odlučeno u granicama zahtjeva sukladno odredbi čl. 2. ZPP-a. Stopa zatezne kamate određena je u skladu s odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a za ostale odnose jer oštećenik i tuženik nisu u odnosu koji bi proizlazio iz trgovačkog ugovora. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom I/ izreke presude.

24. Kako je tužitelj u cijelosti uspio u sporu, to mu sukladno čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP- a pripada i pravo na naknadu troškova postupka u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne Novine, broj 138/2023, 107/2025, dalje: Tarifa), a prema vrijednosti predmeta spora.

25. Tužitelju je priznat trošak tužbe u iznosu od 50,00 € (Tbr. 7. i Tbr. 54. Tarife), trošak podneska 23.04.2025. u iznosu od 50,00 € (Tbr. 8/1, Tbr. 7. i Tbr. 54. Tarife), trošak podneska 25.03.2025. u iznosu od 12,50 € (Tbr. 8/4, Tbr. 7. i Tbr. 54. Tarife), trošak zastupanja na ročištu 18.09.2025. u iznosu od 50,00 € (Tbr. 9/1 i Tbr. 54. Tarife), što je ukupno 162,50 €. Tužitelju je dodijeljen i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 6,63 € te na presudu u iznosu od 13,27 € sukladno odredbama Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine broj 118/18) i Uredba o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" br. 37/23). Slijedom navedenog tužitelj je dosuđen trošak u iznosu od 182,41 €, a na koji trošak je dosuđena i zatezna kamata od dana donošenja presude. Odluka o visini zatezne kamate temelji se na čl. 29. st. 2. ZOO-a za ostale odnose obzirom da se radi o troškovima postupka. Sud je djelomično odbio tužitelja za previsoko zatraženi trošak podneska od 25.03.2025. koji u spis dostavlja pisane izjave svjedoka i tužitelja pa se ne radi o obrazloženim podnescima, stoga odvjetnik ima pravo na 25% nagrade iz Tbr. 7. Tarife, a ne 100% kako je to tužitelj zatražio.

26. Slijedom svega navedenog sud je o troškovima postupka odlučio kao pod točkom II/ i III/ izreke ove presude.

U Zagrebu 17. listopada 2025. godine

S u d a c:

mr. sc. Maja Josipović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke su ovlaštene izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude odnosno od dana objave presude ukoliko uredno pozvana stranka nije pristupila na ročište za objavu i to u dva primjerka za sud i po jedan primjerak za svaku protivnu stranu. Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Zagrebu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

U žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka. Presuda se ne može pobijati žalbom zbog nepotpuno ili pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, nego se može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 1., 2., 4., 5., 6.

8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

DNA:

1. Tužitelju po punomoćniku uz nalog za sudsku pristojbu na presudu

2. Tuženiku po punomoćniku