REPUBLIKA HRVATSKA

59. P-1039/2025-7

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu Jeleni Antonić Šego, u pravnoj stvari tužitelja AUTO ŠATRAK d.o.o. Koprivnica, Bjelovarska cesta 18, OIB: 23764338703, kojeg zastupa punomoćnica Melita Babić, odvjetnica u Odvjetničkom društva Župan, Babić & Antunović d.o.o., Zagreb, Horvatova ulica 80A, protiv tuženika ADRIATIC OSIGURANJE d.d. Zagreb, Listopadska 2, OIB: 94472454976, kojeg zastupa punomoćnik Damir Salahović, odvjetnik u odvjetničkom društvu Grgić & partneri d.o.o. Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 25. rujna 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, s danom objave 17. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 80,62 eura sa zateznim kamatama tekućim od 17. veljače 2024. do isplate, po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za isplatu zatezne kamate zatražene na iznos od 80,62 eura preko stope dosuđene u točki I. izreke, kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 144,91 eura sa zateznim kamatama tekućim od 17. listopada 2025. do isplate, po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 6,64 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi kako je dana 27. studenog 2023. nastala je šteta na vozilu, marke i tipa OPEL CORSA 1.2 ELEGANCE, reg. oznake [registarska oznaka], u vlasništvu oštećenice PG koja je štetni događaj prijavila tuženiku te su djelatnici tuženika dana 28. studenog 2023. procijenili štetu i napravili zapisnik o izvidu štete, referentni broj: 238610511070. Tuženik je utvrdio da je šteta pravno osnovana te je poslao obavijest o izvršenoj uplati nespornog dijela tužitelju, međutim tuženik je samo djelomično podmirio iznos predmetne štete. Dakle, nakon štetnog događaja oštećenik je svoje vozilo odlučio popraviti kod tužitelja čija je primarna djelatnost popravak vozila (limarija i lakiranje). Tužitelj je predmetno vozilo sukladno zahtjevu vlasnika popravio, odnosno vratio u stanje kakvo je bilo prije nastanka štetnog događaja, a sve sukladno pravilima struke.

Oštećenik kao potrošač ima pravo svojom slobodnom voljom odabrati gdje će svoje vozilo popraviti i ne treba odabrati za popravak vozila onaj servis koji je ugovorni partner tuženika. Tužitelj je vozilo preuzeo i izvršio popravak prema pravilima struke te je za svoju uslugu ispostavio račun, br. 171/01/8, a koji račun u ukupnom iznosu od 1.239,40 eura (PDV uključen) je dužan podmiriti tuženik kako bi nadoknadio štetu oštećeniku.Tužitelj je račun popravka poslao na ovjeru i znanje tuženiku putem e-maila te je tuženik odgovorio i ovjerio odnosno likvidirao račun, ali samo na iznos od 1.158,78 EUR. Razliku od 80,62 eura po računu koji tuženik nije platio, isti opravdava da je to cijena rada limara i lakirera koji oni priznaju. Upravo ta razlika o cijeni rada je predmet ovoga spora koji je dužan podmiriti tuženik. Dakle, tuženik sasvim neosnovano sebi uzima pravo da određuje cijenu sata rada/usluge drugog gospodarskog subjekta. Naknada štete vezana za police obveznog ili kasko osiguranja sastoji se u tome da je temeljna dužnost štetnika (a time i odgovornog osiguratelja) da uspostavi prijašnje stanje koje je postojalo prije nego što je šteta nastala (čl. 1085. st. 1. ZOO-a). To znači plaćanje stvarnih troškova popravka vozila, time da stvaran trošak popravka vozila predstavlja račun popravka vozila koji je tužitelj u ovom slučaju uručio tuženiku. Obzirom na prethodno navedeno ustupitelj / oštećenik kao vlasnik popravljenog vozila te ovlaštena osoba tužitelja sklopili su dana 13. rujna 2024. ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja kojim je ustupitelj prenio potraživanje u iznosu od 80,62 eura na primatelja tj. tužitelja, o čemu je obavješten ovdje tuženik.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije promašene pasivne legitimacije te osporava nastanak štetnog događaja, odgovornost i visinu tužbenog zahtjeva, te predlaže sudu da tužitelja odbije u cijelosti s tužbom i tužbenim zahtjevom uz naknadu parničnih troškova. Navodi kako tužitelj u tužbi nije dostavio dokaze o prometnoj nezgodi od 9. kolovoza 2024., nije naveo podatke o vozilu štetnika niti je dostavio dokaze o osiguranju tog vozila kod tuženika, nije opisao na koji način je došlo do štetnog događaja niti je opisao u čemu se sastoji krivnja vozača vozila štetnika, nije dostavio dokaze iz kojih bi to bilo razvidno niti je na tu okolnost predložio adekvatne dokaze.Tužbeni zahtjev je neosnovan i iz razloga što je svaka stranka prilikom ostvarenja svojih prava dužna pridržavati općih načela obveznih odnosa, kao što su načela propisana čl. 5.1 i čl. 10.2, Zakona o obveznim odnosima, prema kojima je oštećenik bio dužan surađivati, te se bio dužan ponašati kao dobar domaćin i posebice suzdržati se od postupaka kojima se otežava ispunjenje obveze drugog sudionika. U tom smislu se ukazuje da je oštećenik mogao izvršiti popravak vozila u drugim servisima, u najmanju ruku jednake kvalitete kao i servis u kojem je isti izvršio popravak, ali za bitno manji iznos od onoga koji je isti u konačnici podmirio, a na što mu je i sam tuženik ukazivao u mirnom postupku. Tuženik ne spori pravo oštećenika da vozilo popravlja gdje i kada to hoće, međutim, ne u cijelosti na teret tuženika, a sve u skladu sa odredbama članka 10. stavak 1. i 3. te članka 1085. i 1092. ZOO-a. Slijedom navedenog tuženik u cijelosti osporava osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva, kao i traženi tijek i stopu kamata (tuženik nije u nikakvom ugovornom odnosu sa tužiteljem) koji nije prenesen cesijom te predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti, uz naknadu troška tuženiku.

3. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u mišljenje Hrvatske agencije za nadzor financijskih usluga od 3. srpnja 2015. (list 26-27 spisa), mišljenje Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja od 20. veljače 2020. (list 39-42 spisa), račun popravka tužitelja, br. 171/01/8 (list 50 spisa), izvid štete tuženika broj: 238610511070 (list 52 spisa), Obrazložena ponuda tuženika od 29. veljače 2024. (list 54-55 spisa), uplata tuženika tužitelju (list 56 spisa), uplatnica br. 00045 (list 58 spisa), punomoć za isplatu izvođača radova (list 60 spisa), e-mail korespondencija (list 62, 64 spisa), službeni cjenik radionice – tužitelja (list 66 spisa), ugovor o ustupanju od dana 13. rujna 2024. (list 68- 70 spisa), notifikacija od dana 13. rujna 2024. i potvrda o njenom primitku (list 72-74 spisa), usporedni računi sa potvrdama o uplatama (list 100-105 spisa).

4. Na temelju odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 dalje: ZPP) ovaj sud je ocijenio tužbeni zahtjev osnovanim, osim u dijelu zatražene stope zakonske zatezne kamate.

5. Predmet spora je potraživanje tužitelja u iznosu od 80,62 eura na temelju ugovor o cesiji koji je s tužiteljem sklopio osiguranik tuženika prenijevši na tužitelja svoje potraživanje koje je imao prema tuženiku.

6. Među strankama je sporna aktivna i pasivna legitimacija te osnova i visina tužbenog zahtjeva koja se odnosi na cijenu radnog sata tužitelja, zatim tijek kamata kao i visina kamatne stope.

7. U odnosu na istaknuti prigovor nedostatka aktivne legitimacije sud je izvršio uvid u Ugovor o ustupu tražbine radi ispunjenja iz kojeg je utvrđeno da su tužitelj i PG navedeni Ugovor sklopili 13. rujna 2024., te je istim PG, kao ustupitelj, ustupila radi ispunjenja, tužitelju svoje novčano potraživanje prema tuženiku u iznosu od 80,62 eura, a prema računu popravka za štetu br. 171/01/8 u ukupnom iznosu od 1.239,40 eura i temeljem izvida štete tuženika br. 238610511070.

8. Prema tome oštećenik PG ustupila je tužitelju svoju tražbinu prema tuženiku sukladno odredbi čl. 80. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 , dalje: ZOO). Prema odredbi čl. 84. st. 1. ZOO-a primatelj ima prema dužniku ista prava koja je ustupitelj imao prema dužniku do ustupanja. U konkretnom slučaju stranke su sklopile ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja u smislu odredbe čl. 88. st. 2. ZOO- a obveza dužnika (osiguranika tuženika) se gasi, odnosno smanjuje tek kad vjerovnik (ovdje tužitelja) naplati ustupljenu tražbinu po osnovi naknade iz osiguranja. U smislu odredbe čl. 82. ZOO-a tuženik je obaviješten o navedenom ustupu potraživanja a što je utvrđeno uvidom u Notifikaciju o ustupanju dostavljenu tuženiku putem e maila (list 72 i 74 spisa). Slijedom navedenog nije osnovan prigovor nedostatka aktivne legitimacije.

9. Uvidom u Izvid štete broj: 238610511070 izrađen od strane tuženika, utvrđeno je da da se isti odnosi na vozilo marke Opel Corsa, 1,2 elegance, registarske oznake [registarska oznaka] u vlasništvu PG te su u istom pod opisom oštećenja navedeni dijelovi za zamjenu : stražnji branik te je pod radno vrijeme popravka za limara navedeno 1,40 sati a za lakirera 2,90 sati. Potrošni materijal za limara iznosi 2,79 eura a za lakirera 138,22.

10. Uvidom u ponudu tuženika oštećeniku PG od 29. veljače 2024. (list 54 spisa) razvidno je kako je istim tuženik obavijestio oštećenika da su utvrdili postojanje njihove obveze na isplatu činidbe po njegovom odštetnom zahtjevu te ga obavještavaju kako je njegov zahtjev pravno osnovan. Ujedno se u istom navodi kako su procijenili visinu štete kao cjelokupnu naknadu štete na iznos od 1.158,78 eura.

11. Iz Potvrde uplate od 4. ožujka 2024. razvidno je da je tuženik sukladno navedenoj ponudi isplatio štetu u iznosu od 418,78 eura.

12. Prema tome iz navedene dokumentacije( Ponuda, Izvid štete, Potvrda uplate) nedvojbeno proizlazi pasivna legitimacije tuženika, a sam tuženik u odgovoru na tužbu navodi (pod točkom 9) da je tuženik više puta obavijestio oštećenika na njegova prava ali i obveze te ga je obavijestio kako vozilo može popraviti u servisima u kojima bi cijena popravka bila manja od cijene navedene u tužbi. Dakle nije osnovan niti tuženikov prigovor promašene pasivne legitimacije.

13. Sukladno napravljenom Izvidu štete tužitelj je izdao račun broj: 171/01/8 dana 9. veljače 2024. , te je kao dan dospijeća naveden 16. veljače 2024. Nadalje iz računa je utvrđeno da je tužitelj izvršio popravak vozila oštećene PG te da je ukupna cijena popravka 1.239,40 eura (s PDV-om). Također u računu je navedeno da je utrošena količina radnih sati i to limarski radovi 1,40 h a lakirerskih radovi 2,90 h, a ista količina radnih sati proizlazi i iz tuženikovog Izvida štete. Računom tužitelja obračunata je cijena radnog sata (limarskih i lakirerskih radova) u visini od 40,00 eura što uvećano za PDV iznosi 50,00 eura po satu rada. Dakle popravak je napravljen sukladno izvidu štete.

14. Iz Cjenika tužitelja (potpisanog i ovjerenog od strane tužitelja) proizlazi kako je visina cijene radnog sata limarskih i lakirerskih radova 40,00 eura +PDV.

15. Slijedom navedenog tuženikovo osporavanje nastanka štetnog događaja i odgovornosti za isti ukazuje se u cijelosti neosnovanim budući je sam tuženik upravo po predmetnom štetnom događaju utvrdio osnovanost odštetnog zahtjeva oštećenika a na temelju potvrde nadležne policijske postaje kako se to jasno i navodi u samoj njegovoj Ponudi te je sukladno navedenom i isplatio nesporni iznos štete upravo po predmetnom štetnom događaju.

16. Ujedno valja istaknuti kako prema odredbi čl. 464.a ZPP-a u sporovima male vrijednosti sud može, ako ocijeni da bi utvrđivanje činjenica važnih za rješenje spora moglo biti povezano s nerazmjernim teškoćama i troškovima, o postojanju tih činjenica zaključiti po slobodnoj ocjeni uzimajući u obzir isprave koje su stranke priložile. Stoga bi u konkretnom slučaju provođenje prometnog (financijskog vještačenja) vještačenja na okolnost utvrđivanja cijene sata rada lakirera i limara u mjestu i u vrijeme popravka vozila u ovlaštenim i neovlaštenim servisima te prometno vještačenje na okolnost može li se predmetno vozilo vratiti u prvobitno stanje na jednak način i jednake kvalitete i prema takvim utvrđenim cijenama sata rada limara/lakirera u vrijeme izvršenja popravka vozila prouzročilo troškove koji bi znatno premašili vrijednost predmetnog spora te bi izvođenje tog dokaza doprinijelo duljini trajanja postupka. Prema tome sud je primjenom prethodno citirane odredbe zaključio o odgovornosti osiguranika tuženika za nastanak predmetnog štetnog događaja kao i je li popravak napravljen sukladno izvidu, po slobodnoj ocjeni uzimajući u obzir isprave u spisu kao i činjenicu da je tuženik platio dio računa, a da pri tom nije osporavao svoju odgovornost, kao i da je iz računa tužitelja i Izvida štete u potpunosti razvidno da je popravak napravljen sukladno izvidu i da je sporna samo visina (cijena) radnog sata tužitelja. Obzirom na navedeno sud je odbio dokazni prijedlog za izvođenjem prometnog (financijskog) vještačenja.

17. Međutim, oštećenik nije obvezan popraviti vozilo u onom servisu koji mu preporuči osiguravajuće društvo ili u onom servisu koje ima sklopljene ugovore sa osiguravajućim društvima, već isti ima slobodu izbora prilikom odlučivanja kod kojeg servisa će popraviti svoje vozilo , odnosno ovlašten je popraviti vozilo u bilo kojem servisu koji se bavi popravkom određene vrste vozila i to po cijeni koju taj servis naplaćuje svojim klijentima. Okolnost što postoje i druge radionice u kojima bi cijena radnog sata bila jeftinija, a kako to navodi tuženik, ne predstavlja doprinos oštećenika šteti u smislu odredbe čl. 1092. ZOO-a. Naime poduzetnici, pa i oni koji se bave popravcima vozila, slobodno djeluju na tržištu te ne postoje opravdani razlozi zbog kojih bi oštećenici smjeli popravljati vozilo isključivo u servisu koji naplaćuje cijenu radnog sata koju priznaje tuženik.

18. Dakle tužitelj je oštećeniku naplatio onu cijenu koja je u skladu s njegovim cjenikom, a ujedno valja napomenuti kako tuženik ne navodi da je ugovorno ograničio visinu satnice popravka, niti da je u sporno vrijeme imao sklopljen takav ograničavajući ugovor sa serviserima a takvo ograničenje ne postoji niti u zakonu.

19. Prema tome, imajući u vidu da je cijena sata rada u računu tužitelja broj:

171/01/8 ispostavljena u skladu s tužiteljevim Cjenikom, i to u opsegu radnih sati koje je i sam tuženik utvrdio u svom izvidu štete, tužitelju je u odnosu na neplaćenu razliku cijene sata u smislu odredbe čl. 1046. ZOO-a nastala šteta koja se odnosi na razliku iznosa cijene sata rada koju tužitelj naplaćuje i cijene sata rada koju tuženik priznaje, pa mu je tuženik kao osiguratelj osobe odgovorne za štetu, s obzirom na valjani Ugovor o ustupu tražbine, dužan nadoknaditi utuženi iznos temeljem odredbe čl. 1085. st. 1. i 4. i odredbe čl. 84. st. 1. ZOO-a slijedom čega je odlučeno kao pod točkom I. izreke ove presude.

20. Odredbom čl. 81. st. 1. ZOO-a propisano je da s tražbinom na primatelja prelaze i sporedna prava, u koja spada i pravo na kamatu, pa je na tužitelja prešlo i pravo oštećenika na zatezne kamate.

21. Tužitelj ima pravo na zatezne kamate od dana kada je tuženik pao u zakašnjenje, a kako je iz računa broj: 171/01/8 vidljivo da je rok dospijeća 16. veljače 2024., to tuženik pada u zakašnjenje idućeg dana od dana dospijeća računa tužitelja, a od kada je tužitelju nastala šteta, dakle od 17. veljače 2024. a kako je i odlučeno u izreci pod točkom I.

Stopa zateznih kamata određena je sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO koja se primjenjuje na ostale odnose jer se predmet spora ne odnosi na odnos stranaka koji je proizašao iz trgovačkog ugovora (točka I. izreke). Za kamatu zatraženu preko stope koja sukladno zakonu tužitelju pripada valjalo je odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan. (točka II. izreke) .

22. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a te Tbr. 7/9 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, ("Narodne novine", broj 142/12, 103/14 ,118/14, 107/15, 37/22, 126/22 i 138/23 - dalje: Tarifa) prema kojoj tužitelju pripada jednokratna nagrada u iznosu od 100,00 eura uvećana za PDV (Tbr. 42 Tarife) iznosi 125,00 eura.

Tužitelju je priznat i trošak sudskih pristojbi na tužbu iznos od 6,64 eura (plaćeno) i presudu u iznosu od 13,27 eura sukladno Zakonu o sudskim pristojbama ("Narodne novine", broj: 118/18), te stoga ukupni trošak iznosi 144,91 eura na koji tužitelju pripadaju i zakonske zatezne kamate tekuće od presuđenja do isplate sukladno odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a, te je stoga odlučeno kao u izreci pod točkom III.

Tužitelju nije priznat trošak sudskih pristojbi preko iznosa koji mu sukladno zakonu pripada te je stoga odlučeno kao pod točkom III. rješenja.

Zagreb, 17. listopada 2025.

Sudac:

Jelena Antonić Šego

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka presude, odnosno od dana objave presude ukoliko uredno pozvana stranka nije pristupila na ročište za objavu, i to u dva primjerka za sud i po jedan primjerak za svaku protivnu stranu. Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Zagrebu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

Presuda u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP-a (čl. 467. st.1. ZPP-a).