REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-7608/2024-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu Marku Ivrlaču, u pravnoj stvari tužitelja RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d., Zagreb, Magazinska 69, OIB: 53056966535 zastupan po odvjetniku Saši Poldanu odvjetniku iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Saša Poldan, Goran Gatara, Valentina Vižintin, Marko Komorski, Ana Babić i Soča Fruk Morina iz Rijeke, protiv tuženika EE, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Branku Linu, odvjetniku u Rijeci, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon glavne i javne rasprave zaključene 30. rujna 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika, dana 17. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

" Proglašavaju se nedopuštenima pljenidba i prijenos novčanih sredstava s računa tužitelja RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d., Magazinska 69, Zagreb OIB: 53056966535 u korist i na račun tuženika EE, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], temeljem zahtjeva za izravnu naplatu koji je Financijskoj agenciji podnesen radi izravne naplate tražbine na temelju pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Rijeci, posl. br. P-2723/2019 od dana 30. travnja 2021. godine te Županijskog suda u Bjelovaru, posl. br. Gž-984/2021 od dana 09. rujna 2021. godine“.

II. Nalaže se tužitelju RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d., Zagreb, Magazinska 69 , OIB: 53056966535 platiti tuženiku EE, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] troškove parničnog postupka u iznosu od 156,25 Eura, sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 17. listopada 2025. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika EE, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] za naknadom troškova parničnog postupka u daljnjem iznosu od 46,88 Eura, sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 17. listopada 2025. pa do isplate po stopi propisanoj čl. 29.st.2. ZOO-a za ostale odnose.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi podnesenoj 19. prosinca 2024. navodi da je zaključkom Općinskog građanskog suda u Zagrebu, posl. br. OVR-4220/24-5 od 10. prosinca 2024. upućen u roku od 15 dana pokrenuti parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, a sve iz razloga koji upućuje na odredbe članka 50. stavak 1. točka 9. Ovršnog zakona („Narodne Novine“ 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24, dalje: OZ).Tužitelj je zaključak primio 11. prosinca 2024. slijedom čega je tužba pravodobna. Tuženik je 06. studenog 2024. podnio zahtjev za izravnu naplatu FINA-i temeljem pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Rijeci, posl. br. P-2723/2019 od dana 30. travnja 2021. te Županijskog suda u Bjelovaru, posl. br. Gž-984/2021 od dana 09. rujna 2021. Prema specifikaciji tražbine, tuženik tvrdi da tužitelj nije u cijelosti postupio po naprijed navedenoj presudi na način da nije isplatio iznos od 239,43 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznos u visini 239,43 EUR od 12. listopada 2021. do isplate po stopi navedenoj u naprijed navedenoj presudi. Tužitelj je u cijelosti podmirio tražbinu tuženika uplatom od 05. rujna 2022., sve sukladno pravomoćnoj i ovršnoj presudi Općinskog suda u Rijeci, posl. br P-2723/2019 od dana 30. travnja 2021. te Županijskog suda u Bjelovaru, posl. br. Gž-984/2021 od dana 09. rujna 2021. nakon što je tužitelj putem punomoćnika pozvao tuženika na dostavu podataka i upute za plaćanje. Tužitelj je ukupno uplatio iznos od 107.444,40 kn, odnosno 14.260,32 EUR dana 11. listopada 2021. čime je prema obračunu ovršenika u cijelosti podmirena tražbina tuženika. Tužitelj je prilikom obračuna zateznih kamata uzeo u obzir primjenu čl. 25.a i 25. b. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima ("Narodne novine" br. 68/18., 2/20., 47/20., 46/20., 83/20., 133/20.) Tužitelj smatra da je ostvaren žalbeni razlog iz članka 50. st. 1. t. 9. Ovršnog zakona, a sve jer je tražbina tuženika nakon donošenja ovršne isprave prestala i to ispunjenjem. Iz specifikacije tražbine tuženika je potpuno nejasno zašto tuženik smatra da mu tražbina nije podmirena u cijelosti. Tuženik uz specifikaciju tražbine i zahtjev za izravnu naplatu nije dostavio nikakav obračun ili pojašnjenje iz kojeg bi tužitelju (ili bilo tko drugi) ikako mogao zaključiti iz kojih razloga tuženik smatra da mu nije podmirena tražbina u cijelosti. Tako nije niti naveo kolika je po njegovom izračunu ukupna tražbina, zatim kolika je tražbina s koje osnove niti je naveo koliko je tužitelj uplatio. Tuženik nema pravo samostalno odrediti što će iznosom koji je uplatio tužitelj zatvoriti, sve i da hipotetički uplata tužitelja nije bila dovoljna za namirenje tražbine tuženika, a jest. Tuženik je u tom slučaju bio dužan pridržavati se odredbi čl. 171. i 172. Zakona o obveznim odnosima. Tuženik je također bio dužan uz zahtjev za izravnu naplatu i specifikaciju tražbine dostaviti obračun stalnog sudskog vještaka financijske i knjigovodstvene struke kojim bi dokazivao da tražbina tuženika nije u cijelosti podmirena uplatom tužitelja, u kojem dijelu nije podmirena te koji bi dokazivao pravilnu primjenu čl. 171. i 172. ZOO-a. Navodi da ne samo da tuženik nije priložio izračun vještaka odgovarajuće struke, nego nije niti obrazložio svoj izračun. Na tuženiku je teret dokaza postojanja i visine potraživanja te je o tome bio dužan priložiti odgovarajuće dokaze. Tužitelju nije niti poznato da postoji tražbina tuženika u iznosu koji tuženik potražuje. Stoga je ostvaren žalbeni razlog iz članka 50. st. 1. t. 9. Ovršnog zakona. Tužitelj zahtjeva da sud proglasi nedopuštenim pljenidbu i prijenos u predmetnom postupku izravne naplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbu tužbeni zahtjev u cijelosti, navodi da nije točno da bi tužitelj uplatom od 5. rujna 2022. podmirio u cijelosti tražbinu tuženika. Sve što je tužitelj platio tuženiku redovito je i pravodobno uračunato, u podmirenje (dijela) njegovih obveza po ovršnim ispravama - presudi Općinskog suda u Rijeci posl. br. P-2723/2019-20 od 30. travnja 2021. te presudi i rješenju Županijskog suda u Bjelovaru posl. br. Gž-984/2021-2 od 09. rujna 2021. i to sukladno pravilima o uračunavanju ispunjenja iz Zakona o obveznim odnosima. Tužitelj uz tužbu ne dostavlja niti jedan dokaz o uplati potraživanja po navedenim presudama, a niti svoj obračun duga. Punomoćnik tužitelja želi zbuniti sud, praveći se da ne zna koji dug je preostao za naplatu, odnosno da ne bi primio izračun tuženika. Punomoćnik tuženika dostavio je punomoćniku tužitelja dana 27. ožujka 2024. e-mail u kojem je isti obaviješten da je tužitelj ostao dužan tuženiku iznos od 239,43 EUR s osnova dijela neplaćene glavnice, i to u skladu s pravilima o uračunavanju ispunjenja iz Zakona o obveznim odnosima. Uz isti e-mail dostavljen je punomoćniku tužitelja obračun kamate te sudska praksa prema kojoj je tužitelj dužan u svakom slučaju platiti zakonske zatezne kamate i za vrijeme važenja Zakona o interventnim mjerama u ovršnim i stečajnim postupcima za vrijeme trajanja posebnih okolnosti. Punomoćnik tužitelja je pismeno odgovorio ovom punomoćniku tuženika i to u e-mailu od dana 08. travnja 2024., u kojem navodi da, citira se: „banka svoje izračune ne dostavlja, te smatra da je izračun ispravan“. Pogrešno tužitelj smatra da bi prilikom obračuna zateznih kamata po navedenim ovršnim ispravama imao pravo primijeniti čl. 25.b. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima, jer se ista odredba ne uzima u obzir u svezi tražbina koje se nisu prisilno naplaćivale u trenutku donošenja Zakona o dopuni zakona provedbi ovrhe na novčanim sredstvima (NN 47/20) već su bile predmet raspravljanja u parničnom postupku. Isto tako, odredba čl. 25.b. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima odnosi se samo na ovršenike fizičke osobe, a ne erga omnes. Osim toga, tužitelj je cjelokupne kamate dospjele do dana 11. listopada 2021. platio dobrovoljno tog dana (a ne prisilno u ovršnom postupku), pa dakle niti zbog tog razloga nema govora o primjeni obračuna kamata prema čl. 25.b. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima. Tužitelj je, prema pravilima o uračunavanju ispunjenja, propustio uplatiti dio glavnice od 239,43 EUR, na koji iznos onda ide zakonska zatezna kamata počevši od 12. listopada 2021. Tužitelj navodi da je uplatu izvršio 05. rujna 2022., međutim takvo što ničim ne dokazuje. Nonsens je tvrdnja tužitelja da bi tuženik trebao angažirati financijskog vještaka da bi mu izračunao potraživanje koje ima prema tužitelju, prilikom pokretanja izravne naplate. Takvo što nije propisano u Zakonu o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima. U suprotnom bi svaki zahtjev za izravnom naplatom imao biti odbačen jer niti jedan zahtjev u praksi ne sadrži nalaz sudskog vještaka. Sudska praksa Županijskog suda u Rijeci, a koju dostavlja tužitelj, predstavlja izoliranu odluku s obzirom na okolnosti tog predmeta, te ista nije primjenjiva na postupak izravne naplate pred FINA-om. Punomoćnik tuženika ima licencirani program za obračun kamate, te je obračun duga tužitelja prema tuženiku izračunat u tom programu i dostavljen je punomoćniku tužitelja na uvid uz e-mail od dana 27. ožujka 2024. Postupak izravne naplate pred Financijskom agencijom je strogo formalni postupak i tuženik nije dužan obrazlagati izračun potraživanja, a kamo li dostavljati Financijskoj agenciji izračun financijskog vještaka, te si ujedno stvarati veći trošak od koristi koju će imati po zahtjevu za izravnu naplatu. Konačno, neistiniti su navodi tužitelja da bi tuženik u ovom predmetu trebao dokazivati postojanje i visinu tražbine, budući je tužitelj taj koji treba dokazati stjecanje bez osnove i nedopuštenost pljenidbe i prijenosa u postupku izravne naplate. U slučaju da sud usvoji prijedlog tužitelja za provođenjem financijskog vještačenja, predlaže se sudu da zadaću odredi na način da se pri obračunu kamata ne primjenjuje odredba čl. 25.b. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima, sukladno prezentiranoj sudskoj praksi. Tužitelj ne dostavlja nikakav dokaz u prilog podmirenja tražbine, a istovremeno tvrdi da je kod izračuna duga uzeo u obzir odredbe čl. 25.b. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima (što nije smio), iz čega je za zaključiti da je tužitelj ostao dužan tuženiku upravo iznos za koji je tuženik pokrenuo postupak izravne naplate. Tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti kao neosnovan.

3. Radi utvrđivanja odlučnih činjenica u dokaznom postupku sud je proveo dokaz čitanjem dokumentacije koja prileži spisu i to: zaključak Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl.br. OVR-4220/24 od 10. prosinca 2024. (list 7-8 spisa), zahtjev za izravnu naplatu (list 9-46 spisa), e-mail korespondenciju (list 47-49, 70-71, 118-125 spisa), obračun kamata (list 72-117 spisa).

4. Sud nije proveo dokaz financijskim vještačenjem, budući da je tužitelj odustao od navedenog dokaznog prijedloga.

5. Cijeneći sve provedene dokaze u skladu s čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03,88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23- dalje: ZPP-a), sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev neosnovan.

6. Predmet spora je zahtjev za proglašenje nedopuštenim pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava zaplijenjenih u postupku izravne naplate, a koji je postupak pokrenut temeljem ovršne isprave - presude Općinskog suda u Rijeci, posl. br. P- 2723/2019 od dana 30. travnja 2021. te Županijskog suda u Bjelovaru, posl. br. Gž- 984/2021 od dana 09. rujna 2021.

7. Uvidom u dokumentaciju u spisu kao relevantno je utvrđeno slijedeće:

- da je Općinski sud u Rijeci donio presudu posl.br. P-2723/2019 od 30. travnja 2021. kojom je u točki III izreke naloženo tuženiku RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d., platiti tužitelju EE platiti iznos od 60.408,12kn sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na pojedinačno navedene iznose, u točki IV izreke trošak parničnog postupka u iznosu od 8.916,00 kn, dok je u preostalom dijelu odbijen zahtjev tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka,

- da je presudom i rješenjem Županijskog suda u Bjelovaru posl.br. Gž-984/2021 od 9. rujna 2021. odbijena kao neosnovana žalba tuženika RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d. i potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P- 2723/2019-20 od 30. travnja 2021. u pobijanim točkama I., II. i III. u cijelosti i u dijelu točke IV. koji tuženik žalbom pobija, da je prihvaćena žalba tužitelja izjavljena protiv dijela odluke o troškovima postupka, sadržane u točki IV. prvostupanjske presude, kojim je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova pristupa na ročište za objavu odluke i u tom djelu je riješeno:, „Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 500,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 30. travnja 2021. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku 15 dana.“ Odbijen je zahtjev tuženika za naknadom troška sastava žalbe i zahtjev tužitelja za naknadom troška sastava odgovora na žalbu. Naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju trošak žalbenog postupka u iznosu od 175,00 kuna (slovima: sto sedamdeset i pet kuna) u roku od 15 dana, a s preostalim dijelom zahtjeva se tužitelj odbija,

- da je EE kao ovrhovoditelj podnio protiv Raiffeisenbank Austria d.d. zahtjev za izravnu naplatu Financijskoj agenciji dana 13. studenog 2024. u kojem zahtjeva djelomičnu isplatu prema specifikaciji temeljem presude Općinskog suda u Rijeci, posl. br. P-2723/2019 od dana 30. travnja 2021. te Županijskog suda u Bjelovaru, posl. br. Gž-984/2021 od dana 09. rujna 2021. i to u iznosu od 239,43 Eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od 12. listopada 2021. pa do isplate,

- iz e-maila od 27. ožujka 2023. proizlazi da je odvjetnik Branko Lin poslao odvjetniku Saši Poldanu e-mail u kojem navodi da je Raiffeisenbank Austria d.d. isplatila EE iznos od 107.444,40 kn dana 11. listopada 2021., da po njegovom izračunu tražbina iznosi 109.248,39 kn te da moli isplatu iznosa od 239,43 Eura/1.803,99 kn uvećano za zakonske zatezne kamate od 12. listopada 2021. pa do isplate,

- iz obračuna kamata koji se nalazi na listu 72-117 spisa proizlazi da ukupna tražbina EE prema Raiffeisenbank Austria d.d. iznosi 109.248,39 kn.

- iz zaključka Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl.br. Ovr-4220/24 od 10. prosinca 2024. proizlazi da je Raiffeisenbank Austria d.d. upućen pokrenuti parnicu radi proglašenja nedopuštenim pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava zaplijenjenih u postupku izravne naplate novčane tražbine na temelju presude Općinskog suda u Rijeci, posl. br. P-2723/2019 od dana 30. travnja 2021. i presude i rješenja Županijskog suda u Bjelovaru, posl. br. Gž-984/2021 od dana 09. rujna 2021. iz razloga propisanih odredbom iz čl. 50.st.1. toč 9 OZ-a.

8. Između stranaka je sporno je da li je tužitelj u cijelosti podmirio tuženiku tražbinu presude Općinskog suda u Rijeci, posl. br. P-2723/2019 od dana 30. travnja 2021. i presude i rješenja Županijskog suda u Bjelovaru, posl. br. Gž-984/2021 od dana 09. rujna 2021.

9. Između stranaka nije sporno da je tužitelj tuženiku isplatio iznos od 107.444,40 kn dana 11. listopada 2021.

10. Tužitelj navodi da je prilikom obračuna zateznih kamata uzeo u obzir odredbe iz čl. 25a i 25b. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima ("Narodne novine" br. 68/18., 2/20., 47/20., 46/20., 83/20., 133/20.), a tuženik smatra da tužitelj ne može prilikom obračuna primjenjivati odredbu iz čl. 25b. ZPONS.

11. Odredbom iz čl.1. ZPONS propisano je da se istim uređuje provedba ovrhe na novčanim sredstvima, uključujući vođenje Očevidnika redoslijeda osnova za plaćanje (u daljnjem tekstu: Očevidnik), postupanje u slučaju nedostatka novčanih sredstava ovršenika za provedbu ovrhe, postupanje poslovnog subjekta u uvjetima blokade njegova računa, davanje, čuvanje i pohrana podataka, naknade, vođenje Jedinstvenog registra računa te nadzor nad provedbom ovoga Zakona.

12. Odredbom iz čl. 25a. st.1. ZPONS propisano je da posebne okolnosti podrazumijevaju događaj ili određeno stanje koje se nije moglo predvidjeti i na koje se nije moglo utjecati, a koje ugrožava život i zdravlje građana, imovinu veće vrijednosti, znatno narušava okoliš, narušava gospodarsku aktivnost ili uzrokuje znatnu gospodarsku štetu. Odredbom iz st.2. propisuje da će za vrijeme trajanja posebnih okolnosti iz stavka 1. ovoga Agencija zastati s provedbom ovrhe na novčanim sredstvima u odnosu na ovršenike fizičke osobe.

13. Odredbom iz čl. 25.b ZPONS propisano je da za vrijeme trajanja posebnih okolnosti iz članka 25.a ovoga Zakona ne teče zatezna kamata. Agencija neće obračunati zateznu kamatu koja je određena u osnovi za plaćanje za razdoblje trajanja posebnih okolnosti.

14. Dakle iz naprijed citiranih zakonskih odredbi jasno i nedvosmisleno proizlazi da je istima propisano postupanje Agencije u posebnim okolnostima u odnosu na fizičke osobe protiv kojih je ovršni postupak u tijeku, odnosno postupanje Agencije po novim osnovama za plaćanje, a što se odnosi i na neobračunavanje zatezne kamate za vrijeme trajanja posebnih okolnosti. Nadalje sud smatra da se odredba članka 25.b ZPONS ne primjenjuje „erga omnes“, slijedom čega tužitelj nije pravilno postupio kada je prilikom obračuna zateznih kamata uzeo u obzir odredbe iz čl. 25.a. i 25b ZPONS.

15. Odredbom iz čl. 50.st.1. t 9 OZ-a propisano je da protiv rješenja o ovrsi ovršenik može izjaviti žalbu ako je tražbina prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka, odnosno nakon zaključenja sudske ili upravne nagodbe ili sastavljanja, potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničke isprave.

16. Budući da iz obračuna kamata koji je priložio tuženik proizlazi da ukupna tražbina EE prema Raiffeisenbank Austria d.d. iznosi 109.248,39 kn, da između stranaka nije sporno da je tužitelj uplatio iznos od 107.444,40 kn i to bez vođenja ovršnog postupka, a tužitelj je odustao od izvođenja dokaza vještačenjem po vještaku financijske struke, sud smatra da tužitelj nije dokazao da je u cijelosti ispunio obvezu tuženiku temeljem presude Općinskog suda u Rijeci, posl. br. P-2723/2019 od dana 30. travnja 2021. i presude i rješenja Županijskog suda u Bjelovaru, posl. br. Gž-984/2021. Dapače, iz obračuna tuženika proizlazi da tužitelj nije dobrovoljno ispunio tražbinu u iznosu od 239,43 Eura.

17. Budući da tužitelj nije dokazao postojanje razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 9 OZ-a valjalo je tužbeni zahtjev odbiti u cijelosti, pa je tuženik u cijelosti uspio u sporu i ima pravo na naknadu troškova parničnog postupka u skladu sa odredbom čl. 154.st.1 ZPP-a.

18. Tuženiku su priznati samo oni troškovi koji su bili potrebni radi vođenja parnice i odmjereni su prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/2012, 103/2014, 118/2014, 107/2015, 37/2022, 126/2022, 138/2023– dalje: Tarifa) sukladno odredbi čl. 155. ZPP-a

19. Tuženiku je priznat trošak sastava odgovora na tužbu prema Tbr. 8. t. 1. Tarife, u iznosu od 25 bodova, za zastupanje na ročištu 30. rujna 2025. u iznosu od 25 bodova prema Tbr. 9. t. 1. Tarife, i trošak pristupa na ročište za objavu presude u iznosu od 12,5 bodova prema Tbr. 9. t. 3. Tarife što iznosi 62,5 bodova, a valja pomnožiti sa 2 eura/ 1 bod, što sveukupno iznosi 125,00 Eura. Tužitelju je priznat i trošak PDV-a (25%) na iznos odvjetničke nagrade prema Tbr. 42. Tarife, što sveukupno iznosi 156, 25 Eura.

20. Tuženiku nije priznat trošak očitovanja na prijedlog tužitelja za proglašenje ovrhe nedopuštenom u predmetu Općinskog građanskog suda u zagrebu posl.br. OVr-4220/24 budući da navedeni trošak tuženik može ostvarivati u ovršnom postupku, niti mu je priznat prekomjerno zatraženi trošak pristupa na ročište za objavu presude. Slijedom navedenog sud je odbio zahtjev tuženika za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 46,88 Eura.

21. Tuženiku su dosuđene kamate na troškove parničnog postupka koje teku od dana donošenja presude sukladno čl. 151.st.3. ZPP-a.

22. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu, 17. listopada 2025.

Sudac

Marko Ivrlač

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa: - od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno - od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda županijskom sudu.

DNA:

pun. tužitelja uz rješenje o pristojbi na presudu

pun. tuženika