REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj Pn-4293/2015-93

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Krešimiru Koketiju, u pravnoj stvari tužiteljice RC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Ivica Čuturić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Hrvatske ceste d.o.o., Zagreb, Vončinina 3, OIB: 55545787885 kojeg zastupa CC dipl. iur. Su-2289/08, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 29. kolovoza 2025. u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja Franke Vugec, odvjetnice u Zagrebu i punomoćnika tuženika CC, **.**.2025.

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku Hrvatske ceste d.o.o., isplatiti tužiteljici RC iznos od 4.290,44 EUR (četiritisućedvjestodevedeset eura i četrdesetčetiri eurocenta) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od 4.140,00 EUR od 25. travnja 2016., a na iznos od 150,44 EUR od 17. listopada 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, od 1. siječnja 2023. po stopi, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

II Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice RC u dijelu u kojem traži od tuženika Hrvatske ceste d.o.o. isplatu 169,56 (stošezdesetdevet eura i pedesetšest eurocenti) na ime povrede prava osobnosti sa traženim nedosuđenim zakonskim zateznim kamatama, kao neosnovan.

III Nalaže se tuženiku Hrvatske ceste d.o.o. da naknadi tužiteljici RC troškove postupka u iznosu od 4.669,27 EUR (četiritisućešestošezdesetdevet eura i dvadesetsedam eurocenti) sa zakonskim zateznim kamatama od 17. listopada 2025. pa do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi i tijekom postupka navodi da je 12. veljače 2013. na kolniku državne ceste DC 66 Barban – Most Raša stradala u prometnoj nezgodi kao vozač u vozili reg. ozn. [registarska oznaka] zbog velikog kamena koji se u trenutku kada je vozilom izašla iz zavoja nalazio na kolniku. Za nezgodu je odgovoran tuženik koji je sukladno čl. 82. Zakona o cestama (Narodne novine 84/11, 22/13,54/13, 148/13) nadležan za redovito i izvanredno održavanje dijela kolnika na kojem se nalazio kamen, a koji predstavlja nepredvidivu zapreku za vozača. U nezgodi je tužiteljica zadobila ozljede pobliže opisane u dostavljenoj medicinskoj dokumentaciji, zbog čega joj je pružena medicinska pomoć u Općoj bolnici "Pula". Tužiteljica potražuje pravičnu novčanu naknadu zbog povrede prava osobnosti s kamatama od dana podnošenja odštetnog zahtjeva 10. siječnja 2015. Predlaže usvojiti tužbeni zahtjev i traži troškove postupka.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu te tijekom postupka osporava odgovornost za štetni događaj u cijelosti i visinu štete, čini nespornim pasivnu legitimaciju, koju je tijekom postupka osporio kao i aktivnu legitimaciju. Ističe da je automobil opasna stvar, a vožnja automobilom opasna djelatnost te da iz dokaza u spisu proizlazi isključiva odgovornost tužiteljice za štetni događaj jer brzinu kretanja nije prilagodila uvjetima na cesti, prometnim pravilima i znakovima, osporava nastanak štetnog događaja kako to opisuje tužiteljica jer iz dokaza ne proizlazi da se kamen nalazio na cesti niti se je mogao nalaziti iz razloga što se na predmetnom mjestu nalazila zaštitna ograda. Ističe prigovor zastare na preinačeni dio iz podneska tužitelja od 23. lipnja 2020. Predlaže odbiti u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja i traži naknadu troškova postupka.

3. Inicijalno postavljenim tužbenim zahtjevom iz tužbe tužiteljica je tražila isplatu 13.000,00 kn / 1.725,40 EUR s pripadajućim kamatama. Podneskom od 2. kolovoza 2016. tužiteljica je nakon izvedenog medicinskog vještačenja izvršila preinaku tužbe povišenjem tužbenog zahtjev na ukupan iznos od 22.260,00 kn / 2.954,41 EUR s pripadajućim kamatama, međutim sud istu nije dopustio rješenjem od 21. rujna 2016., potvrđenim rješenjem Županijskog suda u Bjelovaru posl. broj Gž-892/17 od 15. svibnja 2017.

4. Podneskom od 23. lipnja 2020. tužiteljica je zbog izmjene Orijentacijskih kriterija VSRH tražila isplatu 29.260,00 kn / 3.883,47 EUR s pripadajućim kamatama. Nadalje, podneskom od 28. kolovoza 2024. tužiteljica je tražila isplatu 4.460,00 EUR s pripadajućim kamatama. Ovakvim dispozicijama tužiteljica je izvršila preinaku tužbe povišenjem tužbenog zahtjeva. Preinakama tužbe tuženik se nije protivio, a osim toga sud je iste ocijenio svrsishodnim za konačno rješenje spora među strankama, a svako drugo tumačenje bilo bi pretjerano formalističko te bi time bila narušena sam bit prava tužitelja na pristup sudu (tako i VSRH Rev 3158/2018 od 22. studenoga 2023., USRH U-III/4474/2019 od 29. ožujka 2022. te ESLJP Vugdelija protiv Hrvatske (zahtjev br. 14692/18) od 20. veljače 2024.). Osim toga, takvim dispozicijama izvršeno je povećanje postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka) koja je moguća i dopuštena (tako i VSRH Su-IV-123/2024 od 27. svibnja 2024.). Prema tome, valjalo je odlučiti o konačno postavljenom tužbenom zahtjevu iz podneska od 28. kolovoza 2024.

5. Tijekom postupka sud je pročitao Zapisnik o očevidu (list 5 – 7 spisa), medicinsku dokumentaciju (list 8-18 spisa), presudu Prekršajnog suda u Puli, Stalna služba u Pazinu od 21. svibnja 2014. (list 19-20 spisa), Ophodarske dnevnike (list 22-26 spisa), priklopljen je spis Prekršajnog suda u Puli-Pola, Stalne službe Pazinu posl. broj PPu P-202/16, izvedeno je medicinsko vještačenje po vještaku prim.dr.sc. Predragu Paviću, dr. med., kirurgu (list 41-78 i 281 spisa), saslušani su svjedoci UC, policijski službenik (list 133 spisa), FC (list 162 spisa), zamolbenim putem EC, policijski službenik (list 183 spisa), HC, ophodar (list 176-177 spisa), izvedeno je prometno vještačenje po vještaku Zvonku Ivasiću dipl. ing. (list 208-216 spisa), i Igoru Jakopliću dipl. ing. (list 243-249 i 265-266 spisa), pregledana je fotodokumentacija očevida (list 200-202 spisa) te je saslušana tužiteljica (list 162 i 163 spisa).

6. Svi izvedeni dokazi ocijenjeni su sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 55/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje: ZPP).

7. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

8. Predmet spora je zahtjev tužiteljice radi naknade štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje te tuđu pomoć i njegu, sve s pripadajućim kamatama, koju je tužiteljica pretrpjela 12. veljače 2013., na kolniku državne ceste DC 66 Barban-Most Raša, izvan naselja, oko 5,45 sati, navodno izbjegavajući veliki kamen koji se nalazio na njezinoj strani kolnika, uslijed čega je izletjela udesno van kolnika na zemljanu površinu gdje je prednjim i desnim bočnim dijelom vozila udarila u kameni usijek i žičanu ogradu te se tom prilikom ozlijedila, a sve sukladno čl. 19. u svezi s čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 - dalje u tekstu: ZOO) u svezi s čl. 82. Zakona o cestama (Narodne novine broj 84/11., 18/13., 22/13., 54/13., 148/13. - dalje u tekstu: ZC).

9. Nije sporno da je tužiteljica na nenaseljenom mjestu 12. veljače 2013. na kolniku državne ceste DC 66 Barban – Most Raša stradala u prometnoj nezgodi kao vozač vozila reg. ozn. [registarska oznaka] oko 5,45 sati niti da joj je nakon toga pružena medicinska pomoć u Općoj bolnici "Pula".

10. Sporna je aktivna i pasivna legitimacija, osnova i visina zahtjeva, uzrok nastanka štetnog događaja, dakle je li uzrok nesreće neprilagođena brzina tužiteljice uvjetima na cesti, prometnim pravilima i znakovima ili kamen koji se navodno nalazio na kolniku, je li tuženik putem ophodarske službe uredno obavljao ophodnju dijela ceste na kojoj je tužiteljica doživjela nesreću, doprinos tužiteljice nastanku štete te je li potraživanje u zastari (za preinačeni dio).

10. Tijekom postupka sud je na okolnost nastanka štetnog događaja saslušao tužiteljicu, svjedoka FC, koji je neposredno nakon nesreće bio na licu mjesta i priskočio u pomoć tužiteljici, te policijske službenike UC i EC, koji su obavljali očevid nakon nesreće. U bitnome, tužiteljica je navela da se kritične zgode vozila autom i na putu prema poslu došla do lijevog zavoja te na samom zavoju lijevim kotačem vozila prešla preko kamena, koji se nalazio na njezinoj strani kolnika te ju odbacilo na stijenu. Bila je u stanju šoka, zvala je odmah policiju, a prije njih naišao je svjedok DC sa svojim kolegama. Imenovanog svjedoka zamolila je da makne kamen. Ovo je potvrdio u svom iskazu svjedok DC dodatno navodeći da se radilo o velikom kamenu 30x40 cm, koji je bio odronjen, a kamen je maknuo jer se nalazio nasred ceste, točnije na sredini desne prometne trake u smjeru Barban. Zaključuje da je tužiteljica dolazila iz suprotnog smjera i prešla preko tog kamena uslijed čega ju je zaneslo u suprotni smjer. Svakodnevno prolazi tom cestom i često na cesti bude takvog kamenja. UC, policijski službenik, koji je sudjelovao na očevidu povodom štetnog događaja, navodi da mu je tužiteljica neposredno nakon nesreće rekla da je do nesreće došlo zbog izbjegavanja velikog kamena koji se nalazio na kolniku uslijed čega je izletjela udesno, a da je isti uklonjen prije njegovog dolaska (što je u svom iskazu ponovio i policijski službenik EC). Iskustveno zna da bez obzira što je postavljena žica koja bi sprječavala odronjavanje kamena, na kolniku zna biti kamenja i moguće da je voda nanijela kamen na cestu.

10.1. Iskaz tužiteljice i imenovanih svjedoka sud cijeni kao potpunim i istinitim, nepristranim i neposrednim jer su svi svjedoci imali neposredna saznanja nakon nesreće, tužiteljica iako u stanju šoka nakon nesreće identično i dosljedno je iskazivala kako policijskim službenicima koji su obavljali očevid tako i u prekršajnom postupku koji se vodio pred Prekršajnim sudom u Puli-Pola, Stalnoj službi u Pazinu posl. broj PPu P-202/16 kao i u ovom postupku, iskazi se kronološki međusobno nadopunjuju. Polazeći od navedenog, sud je zaključio kako je do nesreće tužiteljice u bitnome došlo zbog velikog kamena koji se nalazio na njezinoj strani kolnika, a koji je uklonjen prije dolaska policije.

11. Prometni vještak Igor Jakoplić, dipl. ing. u nalazu i mišljenju navodi da se nezgoda dogodila kad je osobno vozilo kojim je upravljala tužiteljica SEAT ALHAMBRA reg. oznake [registarska oznaka]▫322-MZ koje se kretalo kolnikom državne ceste DC-66 od Barbana prema Raši, odnosno od zapada prema istoku, naletjelo na kamen odronjen s pokosa zasjeka s tužiteljičine desne strane kolnika. Ovaj zaključak izvodi iz činjenice da se radi o dionici kolnika koju je i sam tuženik označio kao opasnu zbog odrona kamena, a u vrijeme nezgode je padala jaka kiša kad oborinske vode dodatno pospješuju eroziju. Mjesto nezgode se nalazilo na cesti izvan naselja, a na mjestu pada kamena na kolnik je važilo ograničenje brzine temeljem postavljenog prometnog znaka od 40 km/h, dok je na mjestu slijetanja vozila van kolnika važilo ograničenje od 50 km/h. Brzina vozila u trenutku slijetanja s kolnika je iznosila oko 51 km/h, a brzina kretanja vozila kroz oštar lijevi zavoj u kojem je došlo do odrona kamena i koji prethodi mjestu slijetanja je iznosila oko 60 km/h. Primjerena brzina za prolazak vozila kroz oštar lijevi zavoj u konkretnim uvjetima, pri kojoj je moguće i u neidelanim uvjetima savladati zavoj, kad npr. manja korekcija putanje, nailazak na šljunak ili oštećenje na kolniku neće dovesti do destabilizacije vozila, iznosi oko 44 km/h. Granična brzina prolaska vozila kroz zavoj pri kojoj će svakako doći do destabilizacije vozila za konkretne uvjete je iznosila 62 km/h. Uzrok nezgode je kamen koji se odronio na kolnik i brzina kretanja tužiteljice kroz zavoj brzinom većom od primjerene polumjeru zavoja u konkretnim uvjetima, odnosno brzinom koja je tek nešto manja od granične brzine pri kojoj svakako mora doći do destabilizacije vozila. Osim toga kretala se i brzinom većom od primjerene vidljivosti unutar snopa svjetala vozila. Mišljenja je da do nezgode ne bi došlo da na kolniku nije bilo kamena ili da se tužiteljica pri prolasku kroz zavoj kretala primjerenom brzinom u području oko 44 km/h.

11.1. Sud nalaz i mišljenje vještaka Igora Jakoplića, dipl. ing. ocjenjuje kao uvjerljivim, potpunim, iscrpnim i stručnim, u skladu s materijalnom dokumentacijom u spisu, osobito fotografijama i skici mjesta nesreće sačinjenim od policijskih službenika prilikom obavljanja službenog očevida na licu mjesta, a ujedno i suglasnim s iskazima svjedoka i tužiteljice. Vještak je dopunskim nalazom i mišljenjem otklonio sve prigovore, a stranke nakon toga nisu dalje prigovarale niti su predlagale novo vještačenje. Drugim riječima rečeno, prometni vještak potvrdio je navode tužiteljice o postojanju odronjenog kamena na traci kolnika kojom se ista kretala u trenutku nesreće. U odnosu na nalaz i mišljenje Zvonka Ivasića, sud isti nije posebno cijenio u smislu čl. 250. ZPP-a jer su stranke imale prigovore na isti, a imenovani vještak nije mogao prigovore otkloniti jer je u međuvremenu preminuo.

12. Nadalje, čitanjem Ophodarskog dnevnika od 11. i 12. veljače 2013. (list 22-26 spisa) koji je ispunjavao ophodar HC i koji je bio zadužen za ophodnju dionicu ceste na kojoj se dogodila nesreća, utvrđeno je da je ophodnju vršio 11. i 12. veljače od 4-7 sati i 15-18 sati. U svom iskazu svjedok HC pojašnjava da je prije nesreće na samom mjestu događaja bio dan ranije, dakle 11. veljače 2013. oko 15,00 -15,20 sati, a da je 12. veljače 2013. bio na licu mjesta tek nakon nesreće do kojeg je stigao po pozivu dežurne službe oko 6,25 sati (razvidno iz Ophodarskog dnevnika od 12. veljače 2013. pod napomenama). Dalje u svom iskazu navodi da se dosta često na tom dijelu ceste dogodi odron kamenja.

12.1. Sud iskaz imenovanog svjedoka ocjenjuje kao istinitim i u skladu s vjerodostojnom dokumentacijom u spisu prvenstveno ophodarskim dnevnicima, a ujedno i odlučnim za rješenje ovog spora.

13. Sukladno čl. 16. ZC-a, kao zakona važećeg u vrijeme nastanka predmetnog štetnog događaja, javne ceste moraju biti građene, rekonstruirane i održavane sukladno važećim propisima. Pri tome, odredba čl. 6. ZC propisuje da se javne ceste, ovisno o njihovom društvenom, prometnom i gospodarskom značenju razvrstavaju u jednu od sljedeće četiri skupine: autoceste, državne ceste, županijske ceste i lokalne ceste. Odredba čl. 17. st. 1. al. 2. ZC propisuje da se javne ceste planiraju, projektiraju, grade, rekonstruiraju i održavaju na način da omogućuju sigurno prometovanje svih sudionika u prometu, kao i sukladnost javnih cesta s drugim zahvatima u prostoru i s okolišem kroz koji se protežu. Sukladno odredbi čl. 26. ZC poslovi održavanja javnih cesta u smislu tog zakona su, među ostalim, redovito i izvanredno održavanje javnih cesta i ophodnja javnih cesta, a koje poslove održavanja sukladno odredbi čl. 33. st. 1. u svezi st. 3. ZC izravno ne izvode Hrvatske ceste d.o.o. već izvođenje tih radova ustupaju pravnoj ili fizičkoj osobi koja je za te radove registrirana, specijalizirana i tehnički opremljena te koja raspolaže osposobljenim kadrovima za izvođenje radova održavanja pod prometom.

11. Iz navedenih odredbi ZC proizlazi da je za upravljanje dionicom državne ceste br. 66 (Barban – Most Raša kod 30 kilometra + 300 m) izvan naselja na kojoj je dionici nesporno došlo do predmetnog štetnog događaja ovlašteno društvo Hrvatske ceste d.o.o. ovdje tuženik, koje je obavljanje radova redovnog održavanja i ophodnje državne ceste ustupilo pravnoj ili fizičkoj osobi koja je za te radove registrirana, specijalizirana i tehnički opremljena te koja raspolaže osposobljenim kadrovima za izvođenje radova održavanja pod prometom, a u postupku je nesporno da je za razdoblje u kojem je došlo do predmetnog štetnog događaja tuženik posebnim ugovorom o izvođenju radova redovitog održavanja i zaštite državnih cesta na području Republike Hrvatske poslove redovitog održavanja i zaštite državnih cesta na spornoj dionici na kojoj je nastala šteta i ustupio društvu Istarske ceste d.o.o. ali čime od sebe ne otklanja odgovornost za štetu koja trećim osobama nastane zbog propusta u obavljanju poslova redovitog održavanja državne ceste.

12. Naime, prema Pravilniku o održavanju i zaštiti javnih cesta (Narodne novine broj 25/98., 162/98., 180/04., 84/11., 90/14.) važećim u vrijeme štetnog događaja, obveza je tuženika kao osobe koja je dužna redovno održavati cestu čišćenje kolnika, između ostalog od odrona pojedinačnog kamenja, te održavanje pokosa usjeka, zasjeka i nasipa kako bi bio odstranjen nestabilni materijal. Isto tako. nestabilno kamenje i manji odroni zemlje koji pokazuju tendenciju odvajanja ili klizanja, moraju se skidati s pokosa usjeka i zasjeka kad se pojava uoči, a činjenica, da se radi o dionici ceste gdje dolazi do učestalog odronjavanja kamenja (kako je to ophodar HC u svom iskazu naveo), nameće se obvezu tuženiku da posveti povećanu pažnju toj dionici ceste u sklopu redovitog održavanja.

13. Prema tome, već iz same činjenice da se na kolniku nalazio odronjeni kamen na kojeg je naletjelo vozilo tužiteljice proizlazi propust tuženika u izvršavanju svojih zakonskih obveza održavanja javnih cesta u okviru bilo tekućeg, bilo pojačanog održavanja, a koji je bio dužan odstraniti nestabilno kamenje koje je pokazivalo tendenciju odvajanja ili klizanja, ili poduzimanjem drugih odgovarajućih mjera kako bi onemogućio pad kamena na kolnik (tako i VSRH Rev 3975/94 od 8. listopada 1998. i ŽS Zagreb Gž-4192/22 od 13. prosinca 2022.) Osim toga, u konkretnom slučaju na tuženiku je teret dokaza o tome da je poduzeo sve što je bilo potrebno da do toga ne dođe, što tuženik tijekom postupka nije dokazao (tako i VSRH Rev 989/09 od 21. veljače 2012.).

14. Nadalje, polazeći od nalaza i mišljenja vještaka Igora Jakoplića, dipl. ing prema kojem je na mjestu pada kamena na kolnik važilo ograničenje brzine 40 km/h, a brzina vozila je iznosila 60 km/h, brzinom većom od primjerene polumjeru zavoja, odnosno brzinom tek nešto manjom od granične brzine pri kojoj svakako mora doći do destabilizacije vozila te brzinom većom od primjerene vidljivosti unutar snopa svjetala vozila, te da bi tužiteljica izbjegla nesreću da je vozila 44 km/h, sud ocjenjuje da je tužiteljica doprinijela nastanku štete od 10 %, u smislu čl. 1092. ZOO-a. Pri tom, napominje se da se čl. 12. st. 3. ZPP-a ne primjenjuje analogno i u pogledu (ne)postojanja prekršajnog djela i prekršajne odgovornosti u postupku koji se vodio kod Prekršajnog suda u Puli-Pola, Stalne službe Pazinu posl. broj PPu P-202/16 (tako i VSRH Rev 956/21 od 15. prosinca 2021.). Također, isto ne isključuje sud u mogućnosti samostalno odlučivati o tome je li tužitelj svojim postupanjem doprinio nastanku štete (tako i VSRH Rev-258/23 od 3. travnja 2024.). Drugim riječima rečeno, djelomično je osnovan prigovor tuženika da je tužiteljica pridonijela nastanku štete jer brzinu kretanja nije prilagodila pravilima i znakovima na cesti.

15. Radi utvrđenja osnove i visine tužbenog zahtjeva sud je izveo medicinsko vještačenje po vještaku prim.dr.sc. Predragu Paviću, dr. med. koji je mišljenja da je tužiteljica u štetnom događaju zadobila natučenje glave i desnog ramena te trzajnu ozljedu vrata, koje su u uzročno-posljedičnoj vezi sa štetnim događajem. Provedeno je liječenje po kirurgu, neurologu i fizijatru uz dijagnostičku obradu i višekratnu fizikalnu terapiju prema predviđenome programu. Nakon provedenog liječenja zaostale su određene subjektivne smetnje i kliničkim vještačkim pregledom verificirana umjerena palpatorna bolest i napetost paravertebralne muskulature vrata i blaža bolnost desnog ramena, spazam PVM i desnog trapezijusa, oslabljena GMS desne šake, umjerena pokretljivost vrata blažeg stupnja te diskretno umanjena pokretljivost desnog ramena. Liječenje tužiteljice je završeno 25. travnja 2016. kada je obavljen zadnji fizijatrijski kontrolni pregled. Bol jačeg intenziteta trajala je 3 dana, srednje jakog intenziteta 20 dana, slabijeg intenziteta 6 tjedana. Tzv. primarni strah (u trenutku ozljeđivanja neposredne životne opasnosti) bio je intenzivan i kratkotrajan. Sekundarni strah (radi zadobivenih ozljeda i njihovih posljedica) jačeg intenziteta trajao je 1 dan, srednje jakog intenziteta 5 dana, slabijeg intenziteta 10 dana. Tzv. kasni strah u vidu nelagode i bojazni vezano uz daljnje posljedice ozljeđivanja po zdravlje trajao je 3 mjeseca. Smanjenje životne aktivnosti tužiteljice nakon ozljeđivanja u štetnome događaju ocjenjuje s 7% u kojem obimu će trpjeti duševne boli i morati ulagati pojačane napore u svakodnevnome životu. Tuđa pomoć i njega tužiteljici je bila potrebna u obimu od 3 sata dnevno tijekom prva dva tjedna po ozljeđivanju, potom 2 sata dnevno tijekom naredna 3 tjedna, dok naruženosti nema.

15.1. U odnosu na prigovore tuženika, vještak se očitovao da se kod tužiteljice pored ostalih ozljeda jasno radi o trzajnoj ozljedi vrata, što je dijagnostički verificirano nalazima RTG FSVK koji pokazuju instabilitet vratne kralježnice, a nalazi EMNG ruku ukazuju između ostaloga na radikularnu leziju vratne kralježnice. Pored toga, kliničkim pregledom tužiteljice koju je osobno izvršio, utvrdio je patološki klinički status i gibljivost vrata, koji je jasno opisan u nalazu i mišljenju.

16. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka prim.dr.sc. Predragu Paviću, dr. med. jer je sačinjen stručno i obrazloženo, u skladu s pravilima struke, temeljem cjelokupne medicinske dokumentacije i pregleda tužiteljice. Vještak je u nalazu i mišljenju detaljno opisao ozljede koje je tužiteljica zadobila u predmetnom štetnom događaju, ocijenio je njezino zdravstveno stanje te je na temelju toga i dao ocjenu trajnih posljedica, straha, bolova i potrebe za tuđom pomoći i njegom. Dopunskim očitovanjem vještak je u potpunosti otklonio sve prigovore tuženika na nalaz i mišljenje, očitovao se u uzročno-posljedičnoj vezi između štetnog događaja i utvrđenih ozljeda radi čega je nalaz i mišljenje u cijelosti prihvaćen kao potpun, jasan i neproturječan. Stranke nakon dopunskog nalaza i mišljenja nisu imale daljnje prigovora niti su tražili da se isti sasluša na ročištu.

17. Slijedom navedenog sud je utvrdio da je tužiteljici u predmetnom štetnom događaju povrijeđeno pravo osobnosti, i to pravo na tjelesno i duševno zdravlje, u skladu sa čl. 19. st. 2. ZOO čime joj je prouzročena neimovinska šteta iz čl. 1046. ZOO, a utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja opravdavaju dosudu pravične novčane naknade sukladno odredbi čl. 1100. st. 1. ZOO. Pri tome je sud, a obzirom na kumulaciju više povreda prava osobnosti kao što su ovdje na tjelesno i duševno zdravlje, koje povrede su međusobno povezane, dosudio jedan iznos pravične novčane naknade, utvrđujući sve elemente koje je tužitelj u tužbi i tijekom postupka navela: fizički bolovi, strah i duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti, koji u smislu odredbe čl. 1100. st. 2. ZOO-a, predstavljaju kriterije (mjerila) odnosno kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu. Imajući dakle u vidu zadobivene ozljede, trajanje i intenzitet pretrpljenih fizičkih bolova i straha te zaostale trajne posljedice u omjeru 7% u kojem omjeru će tužiteljica ostatak svog života morati ulagati pojačane napore u svakodnevnom životu, a kako je to opisano u nalazu i mišljenju vještaka, činjenice da je tužiteljica obavila preglede kod kirurga, neurologa, fizijatra, da je obavila u nekoliko navrata RTG vratne kralježnice i desnog ramena, TCD VB sliva, UZV desnog ramena, EMNG ruku, MR vratne kralježnice, da je nosila imobilizaciju te preporučeno mirovanje i uzimanje analgetika, sud je utvrdio da tužiteljici pripada pravo na pravičnu novčanu naknadu za nastalu neimovinsku štetu u visini 4.600,00 EUR (prema kvalifikatornim elementima u vidu boli 2.000,00 EUR, straha 700,00 EUR, duševnih bolova zbog smanjenja životnih aktivnosti 1.900,00 EUR) pri tom imajući u vidu (nespornu) rastuću inflaciju za razdoblje od lipnja 2020. (kada su izmijenjeni Orijentacijski kriteriji VSRH) do danas.

17.1. Isto tako, tužiteljici je s obzirom na način liječenja kao i zadobivenih ozljeda bila potrebna tuđa pomoć i njega u ukupnom trajanju 84 sati stoga joj temeljem odredbe čl. 1095. st. 1. ZOO-a pripada i novčana naknada u iznosu 167,16 EUR (stranke su na ročištu od 1. travnja 2016. učinile nespornim visinu cijene jednog sata u iznosu od 15,00 kn / 1,99 EUR). Prilikom ocjene po ovoj osnovi uzeta je u obzir činjenica da su tužiteljici pružali ukućani pomoć i njegu (izveden zaključak iz prihvaćenog iskaza tužiteljice).

18. Sumarno, tužiteljici radi naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje odmjeren je iznos od 4.767,16 EUR. S obzirom da je sud ocijenio da je tužiteljica doprinijela nastanku štete sa 10% (v. supra t. 14.), tužiteljici pripada iznos od 4.290,44 EUR (od toga na tuđu pomoć i njegu otpada 150,44 EUR), dok je ostatak iz konačno postavljenog tužbenog zahtjeva tužiteljice od iz podneska od 28. kolovoza 2024. u iznosu od 169,56 EUR ocijenjen kao neosnovan.

18. U odnosu na zahtjev za isplatu zatezne kamate na dosuđene iznose neimovinske štete valja reći da je odredbom čl. 1103. ZOO propisano da obveza takve štete dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta dospjela nakon toga. Kako iz nalaza i mišljenja vještaka liječnika proizlazi da je liječenje tužitelja ukupno trajalo malo više od 3 godine, dakle liječenje je završeno nakon podnošenja tužbe, tužiteljici pripada kamata na nastalu neimovinsku štetu u visini 4.140,00 EUR (prema kvalifikatornim elementima) od završetka liječenja 25. travnja 2016. (Tako i VSRH na prvoj sjednici Građanskog odjela od 30. svibnja 2016. i u Rev 27/2022 od 16. studenoga 2022.).

18.1. Kamate na dosuđenu tuđu pomoć i njegu u iznosu od 150,44 EUR tužiteljici pripadaju od dana donošenja odluke u ovoj pravnoj stvari, dakle od 17. listopada 2025. jer se radi o nenovčanoj imovinskoj šteti koja je poznata tek sa donošenjem sudske odluke (tako i VSRH Rev 702/2022 od 6. srpnja 2022.).

19. Radi ocjene osnovanosti prigovora zastare potrebno je napomenuti da zahtjev za naknadu štete dospijeva kad šteta nastupi i oštećenik za nju dozna, zato zastara potraživanja naknada štete ne može početi teći prije nego što šteta nastupi, pa ne može početi teći ni subjektivni ni objektivni rok (čl. 230. st. 1. i st. 2. ZOO-a). Također zbog povrede prava osobnosti zastara počinje teći trenutkom završetka liječenja i stabilizacijom oštećenikovog zdravstvenog stanja (tako i VSRH Rev 1000/12 od 12. travnja 2017.). Prema nalazu i mišljenju sudskog vještaka prim.dr.sc. Predraga Pavića, dr. med liječenje tužiteljice završeno je malo više od 3 godine od nastanka štetnog događaja, dakle 25. travnja 2016., a budući da je tužba podnesena 15. prosinca 2015., pravovremeno je prekinuta zastara, odnosno drugim riječima potraživanje nije zastarjelo. U odnosu na prigovore tuženika da je za preinačeni dio potraživanje zastarjelo, valja reći da je takvom dispozicijom izvršeno povećanje postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka) tako da se zastara računa od podnošenja tužbe (tako i VSRH Su-IV-123/2024 od 27. svibnja 2024.).

20. Odluka o visini stope zatezne kamate na dosuđeni iznos priznate su sukladno odredbi čl. 29. ZOO-a.

21. Slijedom navedenog, valjalo je odlučiti kao u točki I i II izreke presude.

22. Prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu o kojem je sud odlučivao (v. supra t. 3. do. t. 4.) tužiteljica je u postupku s osnovom uspjela sa 90% (doprinijela s 10%), a s visinom je uspjela s 96,19 % (od ukupno traženih 4.460,00 uspjela je s 4.290,44 EUR), odnosno u smislu čl. 154. st. 2. ZPP-a ukupni omjer uspjeha tužiteljice u parnici ocijenjen je s 93,09% (90 % + 96,19% = 186,19 % / 2 = 93,09 %), dakle nije uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi, sve sukladno čl. 154. st. 5. ZPP-a, stoga se odluka o troškovima postupka temelji na odredbi čl. 154. st. 1., čl. 155. ZPP-a i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine'', broj 138/2023 - dalje u tekstu: OT). Prilikom obračuna troškova uzeta je vrijednosti boda od 2,00 EUR (Tbr. 52. u svezi 54. OT. koja se primjenjuje u trenutku donošenja odluke o troškovima postupka - tako i VSRH Rev-562/2024 od 7. svibnja 2024., Rev-940/2020 od 4. srpnja 2023. te Rev-847/2021 od 13. veljače 2024.).

23. Tijekom postupka VPS se mijenjao zbog disponiranja tužbenim zahtjevom tužitelja (v. supra t. 3. do 4.), međutim takvim dispozicijama nije se mijenjao platni razred troškova postupka sukladno Tbr. 7. OT.

24. Tužiteljici zastupanoj po odvjetniku priznat je trošak sastava odštetnog zahtjeva (Tbr. 28. OT) 200,00 EUR, sastava tužbe (Tbr. 7. t. 1. OT) 200,00 EUR, sastava podneska od 14. ožujka 2016., 2. kolovoza 2016., 29. kolovoza 2016. i 23. lipnja 2020. (Tbr. 8. toč. 1. OT) svaki po 200,00 EUR, sastava podneska od 28. svibnja 2021. i 28. kolovoza 2024., (Tbr. 8. toč. 3. OT) svaki po 100,00 EUR, zastupanja na ročištu od 1. travnja 2016., 21. rujna 2016., 9. siječnja 2018., 2. ožujka 2018., 20. rujna 2018., 9. ožujka 2021., 9. travnja 2024., 5. ožujka 2025. i 29. kolovoza 2025. (Tbr 9. toč. 1. OT) svaki po 200,00 EUR, što ukupno iznosi 3.200,00 EUR, a uvećanjem za pripadajući PDV (Tbr. 42. OT) iznosi 4.000,00 EUR.

25. Tužiteljici je priznat trošak predujma za medicinsko i prometno vještačenje u iznosu od 444,63 EUR te trošak sudske pristojbe na tužbu i presudu u ukupnom iznosu od 137,72 EUR odmjerenu sukladno Zakonu o sudskim pristojbama („Narodne novine" broj 118/18, 51/23) i Uredbi o Tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine" broj 37/23) te trošak pristupa svjedoka DC u iznosu od 91,92 EUR, što uz troškove zastupanja po odvjetniku ukupno iznosi 4.669,27 EUR.

26. Tužiteljici nisu dosuđeni ostali troškovi jer nisu bili nužni. Trošak dostave dokaza o plaćanju predujma nije nužan trošak.

27. Tužiteljici su dosuđene zatezne kamate na troškove postupka od 17. listopada 2025. do isplate sukladno članku 151. stavak 3. ZPP-a po stopi propisanoj člankom 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 - dalje u tekstu: ZOO).

28. Slijedom navedenog, valjalo je odlučiti kao u točki III izreke presude.

29 Svi iznosi su izraženi i u kunama i u eurima, a iznosi u eurima su preračunati prema fiksnom tečaju konverzije 1 eur =7,53450 kn sve sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine" broj, 57/22, 88/22).

30. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci presude i rješenja.

Zagreb, 17. listopada 2025.

Sudac

Krešimir Koketi

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv presude dopuštena je žalba u roku 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi u elektroničkom obliku putem informacijskog sustava odnosno u četiri istovjetna primjerka putem ovog suda na županijski sud.

DNA:

- tužiteljici po pun uz sudsku pristojbu na presudu;

- tuženiku po pun;