1

Poslovni broj: UsI-1185/21-18

 

                     

   REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

   Avenija Dubrovnik 6 i 8

Poslovni broj: UsI-1185/21-18

 

 

 

U   I M E  R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Anti Drezgi te Božici Bilen, zapisničarki, u upravnom sporu tužiteljice A. G. iz R. B. i H., koju zastupa opunomoćenik M. S., odvjetnik u Z., protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Z., radi primitka u hrvatsko državljanstvo, 22. rujna 2023.,

 

 

p r e s u d i o    j e

             

I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova KLASA: UP/I-224-02/17-01/2042, URBROJ: 511-01-203-21-28 od 8. travnja 2021.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora.

 

Obrazloženje

 

1. Osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/I-224-02/17-01/2042, URBROJ: 511-01-203-21-28 od 8. travnja 2021. odbijen je zahtjev tužiteljice za primitak u hrvatsko državljanstvo.

2. Tužiteljica u tužbi u bitnom osporava zakonitost osporavanog rješenja te ističe da je obrazloženje tuženika suprotno zauzetoj sudskoj praksi upravnih sudova i odlukama Ustavnog suda Republike Hrvatske. Ističe da se na službenim ispravama u Bosni i Hercegovine ne upisuje nacionalnost, a tužiteljica se već više od 20 godina osjeća kao pripadnik hrvatskog naroda jer promiče kulturu i tradiciju hrvatskog naroda u Bosanskoj Posavini. Navodi da je svoju nacionalnu pripadnost izražavala i u javnim ispravama, a to je činila i na drugi način učlanjenjem u Kulturno umjetničko društvo G. P. Smatra da je tijelo neosnovano ograničilo dokaznu građu tijekom utvrđivanja pretpostavki za tužiteljičin primitak u hrvatsko državljanstvo samo na pisanu građu. Ističe da činjenica da živi u selu u kojem živi 98,65% Hrvata, a suprug i njena sestra su državljani Republike Hrvatske, potvrđuju postojanje osnove da se i tužiteljica osjeća pripadnicom hrvatskog naroda. Ističe da je i krštena i vjenčana u katoličkoj crkvi, te nije jasno iz čega tuženik izvodi zaključak da je nacionalna pripadnost tužiteljice dvojbena. Smatra da je tijekom upravnog postupka dostavljenim ispravama i izjavama dokazala da poštuje pravni poredak i običaje Republike Hrvatske i da prihvaća hrvatsku kulturu. Predlaže usvojiti tužbu, poništiti osporavano rješenje i odlučiti o zahtjev.

3. Tuženik se u odgovoru na tužbu u bitnom navodi da je stjecanje hrvatskog državljanstva pod privilegiranim uvjetima na temelju članka 16. Zakona o hrvatskom državljanstvu predviđeno samo za osobe za koje se zaista utvrdi da su pripadnici hrvatskog naroda. Ističe da roditelji tužiteljice nisu pripadnici hrvatskog naroda, već su po nacionalnosti Bošnjaci pa smatra da iz navedenog notorno da tužiteljica to ne može biti. Predlaže Sudu odbiti tužbu.

4. Podneskom od 18. siječnja 2022., zaprimljenim u Sudu 19. siječnja 2022., tužiteljica se u bitnom očitovala na odgovor na tužbu.

5. Podneskom od 19. studenoga 2022. tužiteljica je u bitnom dostavila isprave po zahtjevu Suda.

6. Podneskom od 4. siječnja 2023. tužiteljica je u bitnom dostavila isprave po zahtjevu Suda.

7. Podneskom od 25. siječnja 2023. tužiteljica se u bitnom očitovala na postupanje Suda.

8. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja Sud je izvršio uvid u sudski spis, kao i spis tuženika koji sadrži podatke o činjeničnom stanju utvrđenom u upravnom postupku te je održao usmenu i javnu raspravu na kojoj je saslušao tužiteljicu. Iz iskaza tužiteljice proizlazi da je član Kulturno umjetničkog društva G.-P. koje njeguje običaje i tradiciju hrvatskog naroda te da nema drugu ulogu u tom društvu, a kao član nosi tradicionalnu nošnju hrvatskog naroda, pleše kolo i odlazi na nastupe. Navodi da ima sestru koja ima hrvatsko državljanstvo i koja živi na otoku R. od 1990. godine, a da se sestra udala za pripadnika hrvatskog naroda. Na upit Suda da s obzirom na nacionalno podrijetlo roditelja obrazloži zahtjev da ju se primi u hrvatskog državljanstvo na temelju pripadnosti hrvatskog naroda, tužiteljica je navela da je 1994. godine živi sa I. G. u B. s kojim je kasnije i sklopila brak. Na upit Suda da s obzirom da se prilikom popisa stanovništva 1991. godine ona i njeni roditelji nacionalno izjasnili kao muslimani, obrazloži zahtjev da ju se primi u hrvatskog državljanstvo na temelju pripadnosti hrvatskog naroda, tužiteljica se pozvala na život u B. od 1994. godine te je navela da želi dobiti papire, a da se prilikom popisa stanovništva 2013. godine izjasnila kao Hrvatica te da se kada god ima priliku izjašnjava kao Hrvatica.

9. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

10. Iz obrazloženja osporavanog rješenja proizlazi da je tuženik utvrdio da nisu ispunjene pretpostavke za stjecanje hrvatskog državljanstva na temelju članka 16. stavka 1. Zakona o hrvatskom državljanstvu (Narodne novine, broj 53/91., 28/92., 113/93., 130/11. i 110/15.) uz obrazloženje da tužiteljica u svrhu dokazivanja pripadnosti hrvatskom narodu prilaže jedino vjenčani list i potvrdu o članstvu u Kulturno umjetničkom društvu G.-P., ali da se radi o dokazima koji su nastali nakon sklapanja braka s hrvatskim državljaninom i pripadnikom hrvatskog naroda I. G.. Tuženik je utvrdio da se stranka do sklapanja braka, nije izjašnjavala kao pripadnica hrvatskog naroda iz razloga što su njezini roditelji Bošnjaci, što je i navela u obrascu zahtjeva za stjecanje hrvatskog državljanstva. Tuženik smatra da činjenica da je odlučila prihvatiti katoličku vjeru, te je krštena i crkveno vjenčana, ne dokazuje njezinu nacionalnu, već vjersku pripadnost. Tuženik smatra da dokazi prikupljeni tijekom postupka upućuju na činjenicu da nacionalno izjašnjavanje prilagođava životnim situacijama i okolnostima u kojima se nalazi te se priložene isprave kojim to potkrepljuje ne mogu uzeti kao dokazi temeljem kojih bi se nesporno utvrdila pripadnost stranke hrvatskom narodu. Stajalište je tuženika da izjašnjavanje o nacionalnoj pripadnosti ni u kojem slučaju ne može biti dvojbeno, već jedino i isključivo, kroz duže vremensko razdoblje, što podnositeljica zahtjeva nije dokazala.

11. Prema članku 16. stavku 1. Zakona o hrvatskom državljanstvu pripadnik hrvatskog naroda koji nema prebivalište u Republici Hrvatskoj može steći hrvatsko državljanstvo, ako udovoljava pretpostavkama iz članka 8. stavka 1. točke 5. Zakona. Člankom 16. stavkom 2. Zakona propisano je da se pripadnost hrvatskom narodu utvrđuje ranijim deklariranjem te pripadnosti u pravnom prometu, navođenjem te pripadnosti u pojedinim javnim ispravama, zaštitom prava i promicanjem interesa hrvatskog naroda i aktivnim sudjelovanjem u hrvatskim kulturnim, znanstvenim i sportskim udrugama u inozemstvu.

12.1. Odredba članka 16. stavka 1. Zakona o hrvatskom državljanstvu omogućuje pripadniku hrvatskog naroda stjecanje hrvatskog državljanstva pod povoljnijim uvjetima, a odredbom stavka 2. istog članka propisano je koga se može smatrati pripadnikom hrvatskog naroda, odnosno načini dokazivanja navedene pripadnosti.

12.2. Na temelju članka 16. Zakona o hrvatskom državljanstvu u hrvatsko državljanstvo mogu se primati samo osobe koje udovoljavaju, uz ostalo, pretpostavci da jesu pripadnici hrvatskog naroda.

12.3. Je li neka osoba pripadnik hrvatskog naroda utvrđuje se ranijim deklariranjem te pripadnosti u pravnom prometu. Pod ranijim deklariranjem treba smatrati kontinuirano i neproturječno osobno izražavanje te pripadnosti u pravnom prometu, a navođenje te pripadnosti u pojedinim javnim ispravama je jedan od vidova deklariranja pripadnosti u pravnom prometu (tako Visoki upravni sud u presudi Usž-1180/23-3 od 23. ožujka 2023.).

12.4. Nadalje, pripadnost hrvatskom narodu utvrđuje se na temelju aktivnog sudjelovanja u hrvatskim kulturnim, znanstvenim i sportskim udrugama u inozemstvu, što podrazumijeva ne samo članstvo u takvoj udruzi, već aktivno sudjelovanje. Pojam „aktivno sudjelovanje“ treba tumačiti u kontekstu stjecanja državljanstva, odnosno da se na temelju te činjenice utvrđuje pripadnost hrvatskom narodu (tako Visoki upravni sud u presudi Usž-1180/23-3 od 23. ožujka 2023.).

12.5. Prilikom ocjenjivanja pretpostavki iz članka 16. Zakona o hrvatskom državljanstvu, osim ranijeg nacionalnog izjašnjavanja podnositelja zahtjeva, sukladno svrsi i smislu odredbe članka 16. Zakona o hrvatskom državljanstvu, koji propisuje privilegirane uvjete naturalizacije upravo za pripadnike hrvatskog naroda u inozemstvu, treba uzeti u obzir i etničko podrijetlo podnositelja zahtjeva. Zbog toga je uz osobno izjašnjavanje pripadnikom hrvatskog naroda u pravnom prometu kroz određeno vremensko razdoblje, a ne samo u trenutku podnošenja zahtjeva, od značaja dokazati i pripadnost hrvatskom narodu podrijetlom (tako Visoki upravni sud u presudi Usž-43/23-3 od 15. veljače 2023.). Relevantnost etničke pripadnosti roditelja podnositelja zahtjeva za primitak u hrvatsko državljanstvo na temelju članka 16. Zakona o hrvatskom državljanstvu potvrđuje zakonodavac Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o hrvatskom državljanstvu (Narodne novine, broj 102/19.) kojim je u članku 16. Zakona dodan stavak 3., prema kojem iznimno od stavka 2. ovoga članka, dokaze o pripadnosti hrvatskom narodu ne mora priložiti osoba za čije je roditelje nesporno utvrđena pripadnost hrvatskom narodu.

12.6. Uvjerenje javnopravnog tijela o pripadnosti hrvatskom narodu mora biti takvo da isključuje svaku sumnju u njegovu istinitost (tako Visoki upravni sud u presudi Usž-1180/23-3 od 23. ožujka 2023.) kako bi se onemogućilo stjecanje državljanstva pod povoljnijim uvjetima na temelju nevjerodostojnog nacionalnog izjašnjavanja.

13. Primjenjujući navedena pravna shvaćanja u okolnostima konkretnog slučaja ovaj Sud prihvaća obrazloženje tuženika koji je naveo uvjerljive i logične razloge za svoje uvjerenje da tužiteljica ne ispunjava pretpostavke za stjecanje hrvatskog državljanstva prirođenjem na temelju odredbe članka 16. stavka 1. Zakona o hrvatskom državljanstvu.

14.1. Naime, nedvojbeno je u upravnom postupku utvrđeno da je tužiteljica u obrascu zahtjeva za stjecanje hrvatskog državljanstva navela da su njezini roditelji Bošnjaci. Nadalje, Sud je u upravnom sporu utvrdio da su se njezini roditelji i ona prilikom popisa stanovništva 1991. godine nacionalno izjasnili kao Muslimani. Dakle, tužiteljični roditelji i tužiteljica su ranije iskazali pripadnost drugom narodu, a tužiteljica je prilikom podnošenja zahtjeva za stjecanje hrvatskog državljanstva navela da su njeni roditelj po nacionalnoj pripadnosti Bošnjaci.

14.2. Nadalje, činjenica tužiteljičina članstva u Kulturno umjetničkom društvu G.-P. te njen angažman u udruzi (plesanje u folkloru udruge i odlazak na nastupe) nije dokaz pripadnosti hrvatskom narodu. Prema ocjeni ovog Suda „aktivno sudjelovanje“ ne podrazumijeva bilo kakav angažman u udruzi, već pokretački, osnivački, organizacijski, voditeljski, upravljački i sl. angažman u hrvatskoj udruzi u inozemstvu iz kojeg se može utvrditi pripadnost hrvatskom narodu.

14.3. Okolnost da je tužiteljičina sestra hrvatska državljanka nije dokaz ni sestrine niti njene pripadnosti hrvatskom narodu. Naime, nacionalnost ne treba poistovjećivati s državljanstvom. Dakle, ako netko hrvatski državljanin to ne znači da je pripadnik hrvatskog naroda. Osim toga, prema navodima tuženika tužiteljičina sestra je primljena u hrvatsko državljanstvo na temelju članka 10. Zakona o hrvatskom državljanstvu, a ne na temelju članka 16. Zakona o hrvatskom državljanstvu.

14.4. Konačno, vjerska i nacionalna pripadnost nisu istoznačni pojmovi te nije dopušteno tumačenje prema kojem osoba samim očitovanjem određene vjere izražava pripadnost nekom narodu.

15. Slijedom navedenog, Sud je osporavano rješenje tuženika ocijenio zakonitim.

16. S obzirom na sve naprijed navedeno odlučeno je kao u točki I. izreke ove presude primjenom odredbe članka 57. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21.; dalje ZUS).

17. Tužiteljica je izgubila spor pa nema pravo na naknadu troškova u skladu sa člankom 79. stavkom 4. ZUS-a. Trebalo je stoga, na temelju članka 79. stavka 6. ZUS-a, odlučiti kao u točki II. izreke ove presude.

 

U Zagrebu, 22. rujna 2023.

 

Sudac

Ante Drezga, v.r.

 

 

 

 

 

 

 

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.