REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U RIJECI

Rijeka, Zadarska 1 i 3

Poslovni broj Povrv-34/2024-21

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Rijeci, po sucu Mariji Sušanj Tepša, u parničnom predmetu tužitelja NB CONSULTING j.d.o.o. Zagreb, Dugoratska ulica 21A, OIB: 22039377818, zastupanog po punomoćniku Saši Poldanu, odvjetniku iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Saša Poldan, Goran Gatara, Valentina Vižintin, Marko Komorski, Ana Ilić i Soča Fruk Morina iz Rijeke, Jadranski trg 4/II, protiv tuženika GP GRAMIL d.o.o. Rijeka, Pletenci 32, OIB: 44283518359, zastupanog po punomoćniku Vladi Vladiki, odvjetniku iz Rijeke, Verdieva 9, radi isplate, nakon održane javne i glavne rasprave, u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika, 17. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Marine Sablić-Dorčić iz Rijeke poslovni broj Ovrv-14461/2023 (sudski predmet), odnosno poslovni broj UPP/OS-Ovrv- 618/2023 (javnobilježnički predmet) od 27. listopada 2023. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 1.250,00 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 2. ožujka 2023. do isplate po stopi koja se do 31. prosinca 2023. određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a od 1. siječnja 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Djelomično se ukida citirani platni nalog u dijelu u kojem je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju trošak ovršnog postupka u iznosu od 211,56 EUR/1.594,00 kuna[1] sa zakonskom zateznom kamatom.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 1.255,04 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 17. listopada 2025. do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke (referentna stopa) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu, zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Rješenjem o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Marine Sablić-Dorčić iz Rijeke poslovni broj Ovrv-14461/2023 (sudski predmet), odnosno poslovni broj UPP/OS-Ovrv-618/2023 (javnobilježnički predmet) od 27. listopada 2023. naloženo je tuženiku (ovršeniku) isplatiti tužitelju (ovrhovoditelju) iznos od 1.250,00 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 2. ožujka 2023. do isplate, te troškove ovršnog postupka u iznosu od 211,56 EUR.

2. Protiv citiranog rješenja o ovrsi ovršenik (tuženik) je podnio prigovor i dopunu prigovora u kojem je naveo da osporava osnovu i visinu utužene tražbine jer da ništa ne duguje ovrhovoditelju. Istaknuo je da ne postoji nikakav poslovni odnos između njega i tužitelja temeljem kojeg bi predmetna tražbina bila osnovana jer da je sve tražbine temeljem njihovih poslovnih odnosa još ranije podmirio.

3. Rješenjem Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Povrv-201/2024-3 od 19. ožujka 2024. isti se oglasio stvarno nenadležnim za postupanje u ovoj pravnoj stvari i predmet ustupio ovom sudu, kao stvarno i mjesno nadležnom, nakon čega je rješenjem ovog suda od 30. travnja 2024. stavljeno izvan snage ranije citirano rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprve u dijelu u kojem je određena ovrha i ukinute su provedene radnje, te je određeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4. U daljnjem tijeku postupka tužitelj je osporio prigovore tuženika, te istaknuo da se predmetna tražbina odnosi na posredničku proviziju ugovorenu ugovorom o posredovanju od 15. prosinca 2022. koji su sklopili tuženik kao nalogodavac i tužitelj kao posrednik. Navedenim ugovorom da se obvezao u svrhu realizacije ESIF mikro kredita za obrtna sredstva kod HAMAG-BICRO za tuženika posredovati u postupku realizacije navedenog kredita i izradi poslovnog plana, a tuženik da se obvezao isplatiti proviziju. Nadalje, navodi da su tuženik i HAMAG-BICRO njegovim posredovanjem, a što je razvidno i iz e-mail korespondencije sa tadašnjim zastupnikom po zakonu tuženika GR, sklopili ugovor o zajmu broj 69/30073 od 22. veljače 2023. temeljem kojeg je tuženiku isplaćen zajam u iznosu od 25.000,00 EUR. Stoga da je za usluge posredovanja tuženiku 1. ožujka 2023. izdao račun broj 4/2023 u iznosu od 1.250,00 EUR, a koji račun tuženik nije podmirio.

5. Tuženik je u daljnjem tijeku postupka istaknuo da je među strankama postojao, odnosno da još uvijek postoji poslovni odnos temeljem ugovora o posredovanju od 15. prosinca 2022., kao i da je posredovanjem tužitelja došlo do realizacije zajma na način da je sa HAMAG-BICRO 22. veljače 2023. zaključio ugovor o zajmu u iznosu od 25.000,00 EUR. Međutim, ističe da je nakon sklopljenog ugovora o posredovanju na račun tužitelja 19. prosinca 2022. isplatio iznos od 3.800,00 kuna/504,35 EUR na ime poslovnog odnosa koji se nije realizirao, a iz kojeg razloga da je sa tužiteljem telefonskim putem dogovorio da će se iznos od 3.800,00 kuna/504,35 EUR, uplaćen po računu tužitelja broj 8/2022, predstavljati avans za idući poslovni odnos, odnosno predmetni poslovni odnos. Naime, navodi da je upravo zbog činjenice da raniji poslovni odnos nije realiziran, usmenim putem obavijestio zastupnika po zakonu tužitelja PR da će na ime provizije koja se odnosi na predmetni poslovni odnos platiti najviše 1.000,00 EUR umanjeno za ranije plaćeni iznos od 504,35 EUR, a s čime da se zastupnik po zakonu tužitelja suglasio. Time da su usmenim putem izmijenili članak 5. ugovor o posredovanju od 15. prosinca 2022., te da je na taj način tužitelju izjavio prigovor prijeboja potraživanja i to iznosa od 3.800,00 kuna/504,354 EUR koji je uplatio tužitelju 19. prosinca 2022. Stoga da je osnovano potraživanje tužitelja u visini od 495,65 EUR bez kamata.

6. U odnosu na istaknute navode tuženika tužitelj je naveo da je tuženiku dostavio račun broj 8/2022 od 16. prosinca 2022. na kojem je naznačeno da se iznos od 3.800,00 kuna odnosi na usluge posredovanja-izrada poslovnog plana, te da isti nema nikakve veze sa provizijom za posredovanje iz ugovora o posredovanju od 15. prosinca 2022. Također je osporio da je s tuženikom postignut usmeni dogovor o izmjeni ugovora o posredovanju od 15. prosinca 2022. odnosno iznosu provizije, kao i da mu tuženik nikada nije izjavio prijeboj, a sve i da jest, da u konkretnom slučaju nisu ispunjenje opće pretpostavke za prijeboj iz odredbe članka 195. Zakona o obveznim odnosima jer protutražbina vjerovnika ne postoji, pa se nema što prebijati.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 1.250,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama na ime posredničke provizije temeljem ugovora o posredovanju od 15. prosinca 2022.

8. Iz stanja u spisu proizlazi da nije sporno da su tužitelj i tuženik 15. prosinca 2022. zaključili ugovor o posredovanju kojim se tužitelj obvezao u svrhu realizacije ESIF mikro kredita za obrtna sredstva kod HAMAG-BICRO za tuženika posredovati u postupku realizacije navedenog kredita i izradi poslovnog plana, a tuženik se obvezao, nakon realizacije i isplate kredita, isplatiti tužitelju za uspješno obavljene posredničke usluge i troškove proviziju u iznosu od 5% od odobrenog kredita. Nadalje, nije sporno da je posredovanjem tužitelja došlo do realizacije zajma na način da je tuženik sa HAMAG-BICRO 22. veljače 2023. zaključio ugovor o zajmu u iznosu od 25.000,00 EUR, nakon čega je tužitelj izdao tuženiku utuženi račun broj 4/2023 za usluge posredovanja u iznosu od 1.250,00 EUR (5% od iznosa odobrenog zajma). Također, nije sporno ni da je tužitelj tuženiku 16. prosinca 2022. izdao račun broj 8/2022 na iznos od 3.800,00 kuna, koji račun je tuženik podmirio 19. prosinca 2022. Sve navedeno, osim u očitovanjima tijekom postupka, nespornim je učinio i zastupnik po zakonu tuženika HR u svom iskazu danom na ročištu 16. rujna 2025., a isto proizlazi iz dokumentacije priležeće spisu, i to ugovora o posredovanju od 15. prosinca 2025. (list 51-52 spisa), ugovora o zajmu od 22. veljače 2023. (list 53-65 spisa), e-mail korespondencije tužitelja i tadašnjeg zastupnika po zakonu tuženika GR (list 66-77 spisa), računa broj 4/2023 od 1. ožujka 2023. (list 6 i 78 spisa), izvoda prometa po računu tuženika (list 23 i 85 spisa) i računa broj 8/2022 od 16. prosinca 2022. (list 89 spisa).

9. Međutim, među strankama je sporna visina tražbine tužitelja preko iznosa od 495,65 EUR bez zakonskih zateznih kamata, s obzirom na tvrdnju tuženika da je nakon zaključenja ugovora o posredovanju došlo do usmene izmjene članka 5. tog ugovora na način da je dogovoreno da provizija neće biti veća od 1.000,00 EUR umanjena za iznos od 504,35 EUR koji iznos je tuženik uplatio tužitelju 19. prosinca 2022., odnosno da je tražbina tužitelja za iznos od 504,35 EUR prestala prijebojem.

10. Odredbom članka 590. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23; dalje ZOO) propisano je da se ugovorom o djelu izvođač obvezuje obaviti određeni posao, kao što je izrada ili popravak neke stvari, izvršenje kakva fizičkog ili umnog rada i sl., a naručitelj se obvezuje platiti mu za to naknadu.

11. Ugovor o djelu je neformalni pravni posao, te preduvjet njegova nastanka nije pisani oblik, odnosno ugovor o djelu se može sklopiti i usmeno, posljedično čemu i izmjene i dopune ugovora mogu biti usmeno ugovorene. U takvoj situaciji, teret dokaza da je došlo do usmene izmjene ugovora je na strani koja tvrdi da je do usmene izmjene došlo. U konkretnom slučaju tvrdnju tuženika da je došlo do usmene izmjene ugovora o posredovanju od 15. prosinca 2022. tužitelj je osporio, slijedom čega je na tuženiku bio teret dokaza usmene izmjene ugovora.

12. Sud je, u odnosu na sporno, a sukladno prijedlozima stranaka, proveo dokaze saslušanjem zastupnika po zakonu tužitelja PR (list 108-110 spisa) i zastupnika po zakonu tuženika HR (list 110-111 spisa).

13. U svom iskazu zastupnik po zakonu tuženika HR u bitnome je naveo da je sa tužiteljem i ranije surađivao, pa da je tuženik tužitelju po tom ranijem dogovoru koji nije realiziran 19. prosinca 2022. isplatio iznos od 3.800,00 kuna, nakon čega da se sa gospodinom PR telefonskim putem dogovorio da će tuženik za slijedeći posao (predmetni posao) platiti najviše 1.000,00 EUR, koji iznos će se umanjiti za ranije uplaćeni iznos od 3.800,00 kuna. Nadalje, iskazao je da se taj nerealizirani posao također odnosi na dogovor oko realizacije kredita za tuženika, ali da taj kredit nije vezan za predmetni ugovor o posredovanju i zajam koji je temeljem njega ishodovan. Predmetni posao i dogovor sa tužiteljem da je on vodio, ali da se ne sjeća jesu li vezano za taj nerealizirani posao zaključili pisani ugovor, kao ni iz kojeg razloga je, unatoč tome što je posao ostao nerealiziran, za isti tužitelju uplatio iznos od 3.800,00 kuna.

14. Sud nije poklonio vjeru iskazu zastupnika po zakonu tuženika, budući da je isti iskazivao suprotno navodima tuženika tijekom postupka. Naime, tuženik je tijekom postupka osporio tražbinu tužitelja preko iznosa od 495,65 EUR bez zakonskih zateznih kamata jer da je došlo do usmene izmjene ugovora o posredovanju od 15. prosinca 2022. Iz navedenog proizlazi da je do usmene izmjene ugovora o posredovanju došlo nakon sklapanja pisanog ugovora o posredovanju, a što ne bi proizlazilo iz iskaza zastupnika po zakonu tuženika, budući da je isti iskazao da je sa gospodinom PR dogovorio da će tuženik za slijedeći posao (predmetni posao) platiti najviše 1.000,00 EUR, koji iznos će se umanjiti za ranije uplaćeni iznos od 3.800,00 kuna, odnosno da je do usmenog dogovora o cijeni za predmetni posao posredovanja došlo prije zaključenja ugovora o posredovanju od 15. prosinca 2022. Navedeni iskaz zastupnika po zakonu tuženika nije sukladan ni dokumentaciji priloženoj spisu jer iz izvatka iz prometa po računu tuženika (list 85 spisa) proizlazi da je tuženik račun tužitelja broj 8/2022 od 16. prosinca 2022. u iznosu od 3.800,00 kuna platio 19. prosinca 2022., odnosno nakon zaključenja ugovora o posredovanju od 15. prosinca 2022. Također, zastupnik po zakonu tuženika je u svom iskazu naveo da je cijeli posao i dogovore sa tužiteljem vodio on osobno, a da je ugovor o posredovanju u kojem je bila navedeno da će za posredovanje tuženik platiti 5% od iznosa kredita, potpisao jer nije pročitao ugovor, iako je iz ugovora o posredovanju od 15. prosinca 2022. razvidno da je ugovor za tuženika potpisao GR (čije saslušanje kao svjedoka nije predložio), a ne HR. U konačnici, unatoč navodima da je tuženik iznos od 3.800,00 kuna platio tužitelju na ime ranijeg nerealiziranog posla, te da je tuženik i ranije surađivao sa tužiteljem, isti na upite o navedenom nerealiziranom poslu nije dao odgovora, pa čak ni je li za taj nerealizirani posao potpisan pisani ugovor, odnosno koji je razlog uplate iznosa od 3.800,00 kuna iako je posao ostao nerealiziran.

15. S druge strane, zastupnik po zakonu tužitelja o predmetu spora iskazivao je okolnosno i logično, te sukladno dokumentaciji u spisu. Tako je isti iskazao da je sa tuženikom dogovorio konzultantske usluge i pomoć radi ishodovanja kredita kod HAMAG-BICRO, za što je je prvo bilo potrebno izraditi poslovni plan, za izradu kojeg je bila dogovorena cijena od 500,00 EUR. Poslovni plan da je izradio, a tuženik je za to i platio 500,00 EUR 18. ili 19. prosinca 2022., a temeljem računa broj 8/2022 od 16. prosinca 2022. Zajam je u konačnici odobren i isplaćen tuženiku, slijedom čega da je tuženik trebao isplatiti proviziju u iznosu od 5% od iznosa kredita, ali da mu se tuženik prestao javljati. Usmenih dogovora i pregovora u ovom poslu da nije bilo, a da je trebalo što izmijeniti da bi se zaključio pisani aneks ugovora. Također je naveo i da ranije nije surađivao s tuženikom, a niti da ga je zastupnik po zakonu tuženika nakon podnošenja prijedloga za ovrhu kontaktirao sa izjavom o prijeboju. Iskaz zastupnika po zakonu tužitelja potkrijepljen je dokumentacijom priležećom spisu, i to ugovorom o posredovanju od 15. prosinca 2022. (list 52-53 spisa) iz kojeg proizlazi da se posrednik (tužitelj) obvezao posredovati u postupku realizacije ESIF kredita za obrtna sredstva kod HAMAG – BICROA i izradi poslovnog plana, te ugovora o zajmu broj 69/30073 od 22. veljače 2023. (list 53-65 spisa), računa broj 8/2022 (list 89 spisa) iz kojeg proizlazi da je isti izdan tuženiku od strane tužitelja u iznosu od 3.800,00 kuna za usluge posredovanja – izrada poslovnog plana, te utuženog računa broj 4/2023 od 1. ožujka 2023. iz kojeg proizlazi da je izdan tuženiku od strane tužitelja u iznosu od 1.250,00 EUR za usluge posredovanja, a što predstavlja upravo 5% od odobrenog zajma, odnosno od 5% od 25.000,00 EUR.

16. U konačnici, neosnovan je i prigovor radi prijeboja istaknut od strane tuženika, odnosno da je tražbina tužitelja za iznos od 3.800,00 kuna/504,35 EUR prestala usmeno izjavljenim prijebojem tužitelju.

17. Odredbom članka 195. ZOO-a propisano je da dužnik može prebiti tražbinu s protutražbinom vjerovnika, ako obje tražbine glase na novac ili druge zamjenljive stvari istog roda i iste kakvoće i ako su obje dospjele.

18. Iz citirane zakonske odredbe proizlazi da je za prijeboj prvenstveno potrebno postojanje dospjele tražbine dužnika i tražbine vjerovnika, a koje pretpostavke u konkretnom slučaju nisu ispunjene, budući da dužnik (tuženik) nije dokazao postojanje svoje tražbine u iznosu od 3.800,00 kuna, odnosno da bi isti imao pravo potraživati od tužitelja navedeni iznos, te da je isti dospio. Također, tražbina tužitelja po utuženom računu broj 4/2023 dospjela je nakon izdavanja računa 1. ožujka 2023., dok tuženik u podnesku od 20. svibnja 2024. navodi da je izjava o prijeboju dana tokom usmenog dogovora stranaka o izmjeni članka 5. ugovora o posredovanju, odnosno prije nego je tražbina tužitelja uopće nastala i dospjela. Stoga je navod tuženika da je tražbina tužitelja djelomično prestala prijebojem potraživanja neosnovan.

19. Zbog svega navedenog, sud je raspravnim rješenjem od 16. rujna 2025. odbio dokazni prijedlog tuženika za provođenjem knjigovodstveno-financijskog vještačenja, kao i dokazni prijedlog da se od Porezne uprave pribavi podatak je li tuženik za račune broj 8/2022 i broj 4/2023 platio porez na dobit, budući da isto nije odlučno za odluku u ovoj pravnoj stvari.

20. Stoga, a s obzirom da je tužitelj nesporno ispunio svoju obvezu iz ugovora o posredovanju od 15. prosinca 2022. i izdao račun sukladno članku 5. tog ugovora, dok tuženik nije ispunio svoju obvezu plaćanja iznosa prema utuženom računu, a niti je dokazao da je došlo do usmene izmjene članka 5. ugovora, te da je tražbina tužitelja prestala prijebojem, primjenom odredbe članka 590. ZOO-a i odredbe članka 451. stavka 3. ZPP-a, odlučeno je kao u točki I. izreke ove presude.

21. Odluka o zakonskim zateznim kamatama donesena je primjenom odredbe članka 29. stavka 1. i 2. ZOO-a, a kako je to tužitelj zatražio u prijedlogu za ovrhu, odnosno od 2. ožujka 2023.

22. Nadalje, na sastanku Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskog odjela županijskih sudova održanog 2. lipnja 2017. usvojen je zaključak da se presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava se na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, već se o tom trošku odlučuje presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom dijelu parničnog postupka, a zatezna kamata na dosuđeni trošak teče od donošenja prvostupanjske presude. Stoga je, sukladno navedenom zaključku, odlučeno kao u točki II. izreke ove presude.

23. Odluku o troškovima postupka sud je donio primjenom odredbe članka 154. stavka 1. i članka 155. ZPP-a. Tužitelj ima pravo na naknadu troškova ovršnog postupka na ime troška javnobilježničke nagrade u iznosu od 25,00 EUR i sastava prijedloga za ovrhu u iznosu od 186,56 EUR, sukladno Tbr. 11. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23; dalje Tarifa). Nadalje, tužitelju pripada i zatražena nagrada za sastav podnesaka od 2. svibnja 2024. i 24. svibnja 2024., sukladno Tbr. 8. toč. 1. Tarife u iznosu od 150,00 EUR za svako ročište, sastav podneska od 21. listopada 2024. u iznosu od 37,50 EUR, sukladno Tbr. 8. toč. 4. Tarife, zastupanja na ročištu 10. rujna 2024. u iznosu od 37,50 sukladno Tbr. 9. toč. 5. Tarife, zastupanja na ročištu 5. veljače 2025. i 16. rujna 2025. u iznosu od 150,00 EUR za svako ročište, sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife, te zastupanja na ročištu za objavu presude u iznosu od 17. listopada 2025. u iznosu od 75,00 EUR sukladno Tbr. 9. toč. 3. Tarife, sve sa pripadajućim PDV-om u iznosu od 240,39 EUR, odnosno sveukupno iznos od 1.201,95 EUR. Također, tužitelj ima pravo i na naknadu troška sudske pristojbe na presudu u iznos od 53,09 EUR. Stoga, tužitelju na ime troška parničnog postupka pripada iznos od 1.255,04 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja, odnosno 17. listopada 2025. do isplate.

24. U preostalom dijelu, zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka nije osnovan. Naime, tužitelju za sastav podneska od 21. listopada 2024. i zastupanja na ročištu 10. rujna 2025. ne pripada naknada u punom iznosu, budući se radi o podnesku kojim je tužitelj obavijestio sud da stranke nisu postigle dogovor oko predmeta spora, dok je ročište od 10. rujna 2025. odgođeno prije početka raspravljanja, s obzirom da su stranke izjavile da postoji mogućnost mirnog rješenja spora.

25. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki III. izreke ove presude.

U Rijeci, 17. listopada 2025.

Sudac

Marija Sušanj Tepša

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi ovom sudu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

Presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ovoga Zakona, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ovoga Zakona.