REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6 i 8

Poslovni broj: Us I-1569/2024-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Vlahu Bassegli Gozze te Andreje Fortunić, kao zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice SI, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], protiv tuženog Grada Zagreba u Zagrebu, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, radi prestanka novčane pomoći roditelju odgojitelju, 17. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Grada Zagreba, Gradonačelnika, KLASA: UP/II-551-06/23-014/3024, URBROJ: 251-02-01/001-24-3, od 8. siječnja 2024.

Obrazloženje

1. Rješenjem Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, Sektora za socijalnu politiku, Odjela za demografski razvoj, Odsjeka za pronatalitetnu politiku, KLASA: UP/I-551-06/23- 014/2126, URBROJ: 251-09-22-1/004-23-3, od 31. listopada 2023. (u daljnjem tekstu Prvostupanjsko rješenje), određuje se da tužiteljici s 30. rujna 2023., prestaje novčana pomoć kao roditelju odgojitelju, a koja pomoć joj je ranije dodijeljena temeljem zaključka Grada Zagreba, Ureda za demografiju, KLASA: 551-06/21-013/341, URBROJ: 251-21-21-1/008-21-2, od 3. svibnja 2021.

2. Osporenim rješenjem odbijen je prigovor tužiteljice, izjavljen protiv Prvostupanjskog rješenja, uz obrazloženje tuženika kako su prigovori tužiteljice cjelovito otklonjeni presudama Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, broj: Usoz – 8/22 od 5. srpnja 2022. i Usoz – 143/22 od 27. veljače 2023., odnosno i odlukama Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj U – III – 17444/23 i drugima, a u kojim odlukama je zauzet stav kako je opći akt koji je pravni temelj Prvostupanjskog rješenja u cijelosti zakonit. Stoga tuženik zaključuje da navedene odluke imaju opće važenje pa se prigovori u tom smislu ne mogu s uspjehom isticati protiv pojedinačnih odluka utemeljenih na zakonitom općem aktu.

3. Tužiteljica u tužbi i tijekom spora u bitnome navodi kako Odluka o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja, a koja je bila temelj ukidanja njenog prava, nije Zakon u smislu članka 13. Zakona o općem upravnom postupku te da stoga ne može biti izmijenjena, poništena ili ukinuta. Pojašnjavajući svoj stav navodi kako je Zaključkom Grada Zagreba, Ureda za demografiju, KLASA: UP/I-551-06/21-013/341, URBROJ: 251-21-21-1/008-21-2, od 3. svibnja 2021. stekla pravo na naknadu te da stoga za ukidanje tako stečenih prava mora postojati opravdan razlog, a koji može biti utemeljen isključivo na zakonu, a ne na općem aktu tuženika. Navodi kako je visokoobrazovana te da ima 51 godinu života od kojih je 23 godine radila u bankarskom sektoru, zbog koje okolnosti je notorno ostvarivala znatno veće prihode od onih koje je dobila kroz mjeru „roditelj odgojitelj“. Iz ovog navodi, a imajući na umu stavove iskazane u odluci Visokog upravnog suda Republike Hrvatske od 27. veljače 2023. , kako se na mjeru isključivo odlučila radi dobrobiti svoje djece te da stoga ukidanje novčane pomoći evidentno loše utječe na cijelu njenu obitelj. Ovom dodaje da iako je Ustavni sud Republike Hrvatske odredio da Odluka o izmjenama i dopunama odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja nije protivna Ustavu Republike Hrvatske, toj odluci prileži izdvojeno mišljenje ustavnog suca Miroslava Šumanovića, a koje mišljenje u cijelosti dijeli te istom dodaje da sama sporna Odluka u svojoj biti nema nikakav drugi legitimni cilj, osim ukidanja mjere „roditelj njegovatelj“ kao društveno negativne, sve prema političkoj prosudbi nove političke opcije lokalne vlasti. Predlaže Sudu da poništiti osporeno i Prvostupanjsko rješenje.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom spora u bitnome navodi da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Predlaže sudu da odbije tužbeni zahtjev, iz razloga sadržanih u obrazloženju osporenog rješenja.

5. Sud je 15. listopada 2025. održao usmenu i javnu raspravu, zaključenu u prisutnosti tužiteljice i u prisutnosti opunomoćenice tuženika, čime je strankama, u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 36/24.), dana mogućnost da se izjasne o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

6. Radi ocjene zakonitosti osporenog rješenja Sud je u istog izvršio uvid, kao i uvid u Prvostupanjsko rješenje te je, radi točnog utvrđenja činjeničnog stanja, izveo dokaz uvidom u spis tuženika i priložene isprave.

7. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja Sud je, sukladno članku 114. stavku 3. Zakona o upravnim sporovima, utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

8. Sud polazno ukazuje kako odlučna činjenična utvrđenja ovog predmeta, u odnosu na materijalno pravnu zakonitost osporenog rješenja, nisu sporne. Naime, nije sporno da je zaključkom Grada Zagreba, Ureda za demografiju, KLASA: UP/I-551- 06/21-013/341, URBROJ: 251-21-21-1/008-21-2, od 3. svibnja 2021., odlučeno da se tužiteljici priznaje pravo na novčanu pomoć za roditelja odgojitelja u rokovima i iznosima propisanim Odlukom o novčanoj pomoći za majku odgojiteljicu (Službeni glasnik Grada Zagreba, broj 16/16. i 19/16. – u daljnjem tekstu Odluka). Isto tako nije sporno ni da je Odlukom o izmjenama i dopunama odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja (Službeni glasnik Grada Zagreba, broj 25/22. – u daljnjem tekstu Odluka o izmjenama i dopunama), propisano da će o iznosima novčane pomoći i razlozima prestanka novčane pomoći, nadležno gradsko upravno tijelo po službenoj dužnosti donijeti pojedinačne akte, radi usklađenja s odredbama te nove odluke te da je temeljem tog određenja doneseno Prvostupanjsko, odnosno osporeno rješenje.

9. Stoga se odlučnim materijalno pravnim pitanjem ovog spora uspostavlja

– da li osobi kojoj je pojedinačnom odlukom utemeljenom na ranijem općem propisu utvrđena novčana pomoć, ustanovljeno nepromjenjivo pravo da ona tu pomoć prima u rokovima i iznosima kako su oni bili ranije propisani ili je suprotno tome davatelju pomoći dopušteno da izmjenom svog ranijeg općeg propisa, donese pojedinačne odluke kojima će uskladi rokove i iznose pomoći te time istu sadržajno umanjiti.

10. Ovo odlučno materijalno pravno pitanje razmatrano je pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske kao i pred Ustavnim sudom Republike Hrvatske.

11. Visoki upravni sud Republike Hrvatske se, u presudi poslovni broj: Usoz- 143/22-91, od 27. veljače 2023., pozvao na svoj raniji pravni stav iz pravomoćne presude poslovni broj: Usoz-8/22-68, od 5. srpnja 2022., u kojoj je jasno naveo da novčana pomoć za roditelje odgojitelje nije pravo u njegovom klasičnom smislu, već financijska pomoć, koju je javna vlast ovlaštena dodijeliti, ali i oduzeti. Iz ovog razloga zaključeno je da se takva pomoć ne temelji na obvezi javne vlasti, nego na solidarnosti, zbog čega adresati Odluke nemaju legitimno pravo očekivati trajnu nepromjenjivost pravnog uređenja statusa roditelja odgojitelja. Posljedično nepostojanju legitimnog očekivanja, ne postoji ni zabranjena retroaktivnost. Konačno Visoki upravni sud Republike Hrvatske je u svojo odluci naveo i kako nije našao da bi skraćivanje novčane pomoći bilo u nesuglasju s načelom razmjernosti.

12. Ustavni sud Republike Hrvatske, u svojoj odluci, broj U-III-1744/2023, od 14. studenog 2023., zauzeo je stav da su status roditelja odgojitelja i novčana pomoć za roditelja odgojitelja, ustanovljeni Odlukom, rezultat političke volje predstavničkog tijela Grada Zagreba da određenoj kategoriji osoba pruži financijsku pomoć, pri čemu prava koja su uređena tim odlukama nisu zakonom zajamčena prava. Polazeći od članka 130. Ustava i naprijed navedenog obrazloženja Visokog upravnog suda u odnosu na ovlast za donošenje Odluke o izmjenama i dopunama, za Ustavni sud je također nedvojbena ovlast predstavničkog tijela jedinice lokalne samouprave, u konkretnom slučaju Gradske skupštine, da u skladu sa svojom (izmijenjenom) pronatalitetnom politikom donese Izmjenu i dopunu odluke kojom se, između ostaloga, skraćuje trajanje mjere roditelj odgojitelj, a posljedično i trajanje prava na novčanu pomoć za roditelja odgojitelja s petnaest na sedam godina života djeteta. U vezi s tim Ustavni sud je ponovio da u demokratskom društvu, pod uvjetom da normativna intervencija kojom se preoblikuje neki društveni odnos ima legitimni cilj, adresati pravnih normi koje se mijenjanju ili ukidaju, nemaju legitimno pravo očekivati trajnu nepromjenjivost određenog pravnog uređenja, pri čemu je zaključeno da je miješanje u imovinska prava roditelja odgojitelja poduzeto na temelju članka 41. točke 2. Statuta Grada Zagreba, koji je jasan, precizan i predvidljiv te da je, dakle, miješanje provedeno "pod uvjetima predviđenim zakonom".

13. Slijedeći navedeno Ustavni sud Republike Hrvatske u tom smislu zaključio je da Odluka ima legitiman cilj te da se, vezano za vrijeme prilagodbe korisnika ne može složiti s tvrdnjom podnositelja da je navedeno razdoblje prilagodbe prekratko. Konačno Ustavni sud Republike Hrvatske prihvaća i ocjenu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske da je navedenim kompenzacijskim mjerama Grad Zagreb uspostavio ravnotežu između javnog interesa i zaštite legitimnih očekivanja adresata osporene Odluke olakšavajući im povratak na tržište rada. Argumentom autoriteta navedene stavove prihvaća i ovaj Sud.

14. Člankom 3. Odluke o izmjenama i dopunama propisano je da se članak 5. stavak 2. Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja mijenja i glasi: "Novčana pomoć se isplaćuje mjesečno, i to:

- do 31. ožujka 2023. u iznosu od 65% prosječne bruto plaće djelatnika u gospodarstvu Grada Zagreba za razdoblje I. -VIII. mjesec prethodne godine;

- od 1. travnja 2023. do 30. lipnja 2023. u iznosu neto minimalne plaće za 2023. u Republici Hrvatskoj;

- od 1. srpnja 2023. do prestanka novčane pomoći sukladno članku 7. te Odluke, u iznosu od 50% neto minimalne plaće za tekuću godinu u Republici Hrvatskoj".

15. Člankom 4. Odluke o izmjenama i dopunama propisano je da se članak 7. mijenja i glasi:

"Novčana pomoć prestaje:

- 30. rujna 2023., korisniku čije je dijete za koje je ostvarena novčana pomoć navršilo 7 godina ili će do 30. rujna 2023. navršiti 7 godina;

- posljednjeg dana u mjesecu u kojem je dijete za koje je ostvarena novčana pomoć navršilo 7 godina, korisniku čije će dijete navršiti 7 godina nakon 30. rujna 2023.;

- posljednjeg dana u mjesecu u kojem je odjavljeno prebivalište u [adresa] ili je evidentiran privremeni odlazak iz Republike Hrvatske korisniku ili djece;

- posljednjeg dana u mjesecu u kojem je podnesen zahtjev za prestankom novčane pomoći od strane korisnika;

- posljednjeg dana u mjesecu u kojem su dijete za koje je ostvarena novčana pomoć ili ostala djeca ispisana iz osnovne škole na području Grada Zagreba ili Zagrebačke županije;

- posljednjeg dana u mjesecu u kojem se navršava šest mjeseci od kada je preminulo dijete za koje je ostvarena novčana pomoć."

16. Imajući u vidu sadržaj navedenih članaka, osporavanim rješenjem nisu povrijeđene materijalno pravne norme koje reguliraju ovaj pravni odnos, budući da je Prvostupanjskim rješenjem određen prestanak novčane pomoći upravo u skladu s Odlukom o izmjenama i dopunama, a koji opći propis je ponovljeno, iz naprijed opisanih razloga ocjenjen zakonitim.

17. Stoga je temeljem članka 116. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima, odlučeno kao u izreci ove presude.

Zagreb, 17. listopada 2025.

Sudac:

Vlaho Bassegli Gozze

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

DNA:

1. SI, [adresa],

2. Grad Zagreb, Gradonačelnik – e. komunikacijom

3. U spis