REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: PR-1596/2024-22

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu po sucu toga suda Moniki Ferić, u pravnoj stvari tužiteljice MNĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Borisu Smoljanoviću, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Klinike za dječje bolesti Zagreb iz Zagreba, Klaićeva 16, OIB: 70641763756, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 8. listopada 2025. u prisutnosti punomoćnika tužiteljice i punomoćnice tuženika, 17. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Klinika za dječje bolesti Zagreb iz Zagreba, Klaićeva 16, OIB: 70641763756, da isplati tužiteljici MNĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], bruto iznos od 868,48 eura sa zakonskim zateznim kamatama, izuzev zakonskih zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak, tekućim:

- na iznos od 86,05 eur od dana 16. studenog 2019. godine pa do isplate,

- na iznos od 188,48 eur od dana 16. prosinca 2019. godine pa do isplate,

- na iznos od 149,93 eur od dana 16. siječnja 2020. godine pa do isplate,

- na iznos od 172,40 eur od dana 16. veljače 2020. godine pa do isplate,

- na iznos od 176,75 eur od dana 16. ožujka 2020. godine pa do isplate,

- na iznos od 61,18 eur od dana 16. travnja 2020. godine pa do isplate,

- na iznos od 18,65 eur od dana 16. svibnja 2020. godine pa do isplate,

- na iznos od 10,53 eur od dana 16. lipnja 2021. godine pa do isplate,

- na iznos od 0,80 eur od dana 16. srpnja 2021. godine pa do isplate,

- na iznos od 0,61 eur od dana 16. kolovoza 2021. godine pa do isplate,

- na iznos od 3,10 eur od dana 16. rujna 2021. godine pa do isplate, po stopi po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena za razdoblje od dospijeća do 31. prosinca 2022., a od 1. siječnja 2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30.12.2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku Klinika za dječje bolesti Zagreb iz Zagreba, Klaićeva 16, OIB: 70641763756, da isplati tužiteljici MNĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 1.445,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 17. listopada 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi i tijekom postupka navodi da je u radnom odnosu kod tuženika, i to na radnom mjestu doktora medicine, primarijus, spec. pedijatrije, uže specijalnosti poedijatrijske kardiologije, a rad joj je zbog prirode posla bio i jest organiziran između ostalog i u smjenama, dvokratno, noću, vikendima - subotom i nedjeljom, blagdanom, prekovremeno, u 24-satnim dežurstvima. Plaća tužitelja odnosno određena uvećanja plaće i ostala prava radnika regulirana su Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne Novine 29/18 – dalje u tekstu: KU/18, Narodne novine 35/2019 – dalje u tekstu: Dodatak I, Narodne novine 92/2019 – dalje u tekstu: (Dodatak II) te Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne Novine 128/17, 47/18 i 2/19 - dalje u tekstu: TKU, Narodne novine 123/19 – dalje u tekstu: Dodatak TKU). Pri određenim uvećanjima plaće i ostalim pravima radnika koje tuženik nije poštovao, i to počev od 01. listopada 2019. godine do dana izrade vještačenja. Tuženik tužitelju nije evidentirao pa posljedično tome niti isplaćivao naknadu za cjelokupni prekovremeni rad. Tuženik tužitelju nije isplaćivao dodatak na plaću s osnova otežanih uvjeta rada za sve stvarno odrađene sate rada (odnosno i u prekovremenom radu), a u iznosu utvrđenom člankom 55. KU 29/18, člankom 21. Dodatkom II i Popisom radnih mjesta i poslova zdravstvenih i nezdravstvenih radnika koji imaju pravo na dodatak, iako je tužitelj sve sate rada (pa tako i prekovremeni rad) odradio u otežanim uvjetima rada. Tuženik tužitelju nije isplaćivao dodatak na plaću s osnova iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi za sve stvarno odrađene sate rada (odnosno i u prekovremenom radu), a u iznosu utvrđenom člankom 57. KU 29/18, člankom 23. Dodatkom II iako je tužitelj sve sate rada (pa tako i prekovremeni rad) bio odgovoran za život i zdravlje ljudi. Nadalje, Zakonom o radu (Narodne Novine 93/14, 127/17, 98/19; u daljnjem tekstu: ZOR), i to odredbom članka 81. (članak 60. prema Zakonu o radu Narodne Novine 149/09, 61/11, 82/12, 73/13) određeno je kako „…Za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad)…“. Odredbama Kolektivnih ugovora, konkretno odredbom 36. stavka 2. KU odnosno odredbom 34. stavak 2. KU/18 propisano je da „…Radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije…“. S obzirom da su za naknadu plaće za godišnji odmor uzimane prosječne mjesečne plaće koje su pogrešno obračunavane odnosno obračunavane u manjem iznosu (kako je detaljnije navedeno u točki III.), to je tuženik tužitelju počev od 01. listopada 2019. godine do dana izrade vještačenja pogrešno obračunavao i isplaćivao i naknadu za godišnji odmor. Slijedom navedenog, tuženik je tužitelju iz gore navedenih razloga pogrešno (u umanjenom iznosu) isplaćivao plaću odnosno naknadu plaće za vrijeme godišnjeg odmora, uslijed čega tužitelj tužbenim zahtjevom preciziranim u podnesku od 13.6.2025. zahtijeva da joj tuženik isplati bruto iznos od 868,48 eura i parnični trošak, sve sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu. Tužbeni zahtjev odnosi se na neprimjenu dodatka za otežane uvjete rada i dodatka za odgovornost za život i zdravlje ljudi za ostvarene sate u prekovremenom radu tužitelja u ustanovi tuženika, te posljedično pogrešnu isplatu naknade plaće po navedenim osnovama za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i naknade plaće zbog privremene nesposobnosti za rad za razdoblje od 01.10.2019. do dana izrade vještačenja. Tuženiku nije jasan navod tužitelja da nije u mogućnosti precizirati tužbu i tužbeni zahtjev jer ne raspolaže cjelokupnom dokumentacijom, tj. točnim iznosima plaća koje je treba primiti, a niti podacima o stvarno odrađenim satima, s obzirom da sam navodi da raspolaže sa obračunskim listama kao i radno pravnom dokumentacijom, iz kojih je razvidno posebice u odnosu na obračunske liste točan mjesečni fond sati kao i prekovremeni sati, odnosno točan iznos obračunate plaće. Tuženik ukazuje da je pravilno obračunavao plaću tužitelja, odnosno da su neosnovani navodi tuženika da nije ostvario pravo na povećanu plaću sukladno pripadajućim dodacima u vidu otežanih uvjeta rada i odgovornosti za život i zdravlje ljudi iz razloga kako slijedi. Tuženik ukazuje da je pravilno obračunavao plaću tužitelja na način kako je to regulirano prema važećim odredbama Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja. Naime, tuženik navodi da je obračunavao tužiteljevu plaću vezano za izračun predmetnih dodataka sukladno Dodatku III Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj 56/2020.) od 1. travnja 2020. i aktualnoj sudskoj praksi, odnosno uz primjenu Zaključka br. 153. Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU. Zaključno, tuženik ističe da vrši evidenciju rada te isplaćuje sve sate redovnog i prekovremenog rada tužitelja sukladno pozitivnim propisima koji se primjenjuju u djelatnosti zdravstva. Slijedom navedenog, pogrešan je navod da je posljedično pogrešnim obračunom plaća tužitelja pogrešno obračunata i naknada plaće zbog privremene nesposobnosti za rad kao i naknada plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora tužitelja. Stoga predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev.

3. Sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u Ugovor o međusobnim pravima i obvezama od 2.8.2016. i Dodatak Ugovor o međusobnim pravima i obvezama od 12.10.2011., platne liste, Odluke o plaći, provedeno je financijsko vještačenje po vještakinji Petri Blašković iz Centra za financijska vještačenja d.o.o.

4. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti sukladno čl. 8 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03 i 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 23/08, 57/11, 148/11 i 25/13, 70/19 i 80/22 - dalje ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice osnovan.

5. Na ročištu 8.10.2025. punomoćnici stranaka su suglasno izjavili da nemaju daljnjih dokaznih prijedloga, odustali su od drugih dokaznih prijedloga, te su predložili zaključenje glavne rasprave pa je sud odlučio da se dokazi neće više izvoditi i zaključio je glavnu raspravu.

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu razlike plaće koja se odnosi na neisplaćene dodatke za otežane uvjete rada i za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, i to za sve efektivno odrađene sate rada, te razliku naknade plaće tijekom godišnjeg odmora i bolovanja, za utuženo razdoblje.

7. Među strankama nije sporno da je tužiteljica zaposlena kod tuženika na radnom mjestu liječnik specijalist sa užom specijalizacijom, kao što nije sporno da su joj naprijed navedeni dodaci isplaćivani u utuženom razdoblju, ali ne u odnosu na sve odrađene sate rada tj. isti nisu u cijelosti isplaćivani u odnosu na prekovremeni rad.

8. Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja sklopljen 2. prosinca 2013. (Narodne novine broj: 143/13, dalje u tekstu: KU/13) koji se primjenjuje od 1. prosinca 2013., sklopljen je na rok od 4 godine sukladno čl. 3., a prema čl. 23. ukoliko u vremenu važenja tog Ugovora ne bude sklopljen novi Kolektivni ugovor, nakon isteka roka na koji je KU sklopljen, u njemu sadržana pravna pravila kojima se uređuje sklapanje, sadržaj i prestanak radnog odnosa kao dio prethodno sklopljenih ugovora o radu, produženo se primjenjuju do sklapanja novog kolektivnog ugovora, a najduže tri mjeseca od isteka roka na koji je ovaj Ugovor sklopljen. Novi Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja sklopljen je 26. ožujka 2018. (Narodne novine broj: 28/18, dalje KU/18) se primjenjuje od 1. ožujka 2018., a sklopljen je na rok od 12 mjeseci sukladno čl. 2. KU/18, te je zatim sklopljen Dodatak I. i II. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine broj: 16/19, 35/19, 78/19 i 92/19 i 56/20), dalje u tekstu: Dodatak II./19) te je Dodatak II. stupio na snagu i primjenjuje se od 1. rujna 2019, a Dodatak III. od 1. travnja 2020.

9. Prema čl. 45. st. 2. KU/18 osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Prema st. 3. istog članka propisano je da su dodaci na osnovnu plaću: stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaća. Prema čl. 51. st. 1. KU/13 (čl. 49. st. 1. KU/18) osnovna plaća uvećava se za rad noću 40%, za rad subotom 25%, za rad nedjeljom 35%, za prekovremeni rad 50%, te za rad u drugoj smjeni 10%, ako radnik radi u smjenskom radu ili u turnusima.

10. Prema čl. 55. st. 1. KU/18) radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću. U konkretnom slučaju, a kako to proizlazi iz obračuna plaća tužitelja za utuženi period i provedenog financijskog vještačenja taj dodatak iznosi 19%, a za ožujak i svibanj 2021. 28% uvećanja osnovne plaće. Dakle, tužiteljica u utuženom periodu ima pravo i na dodatak za posebne uvjete rada, a koji dodatak joj je tuženik i isplaćivao, što je vidljivo iz obračuna plaća, no nije joj plaćao isti dodatak i na sve efektivno odrađene sate rada (prekovremene sate).

11. Nadalje, prema čl. 59. KU/18 doktori medicine i doktori dentalne medicine ostvaruju dodatak na plaću zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi u iznosu od 16% od osnovne plaće. Dakle, tužitelj u utuženom periodu ima pravo i na dodatak zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi, a koji dodatak joj je tuženik i isplaćivao, što je vidljivo iz obračuna plaća i financijskog vještačenja, no nije mu plaćao isti dodatak i na sve efektivno odrađene sate rada (prekovremene sate).

12. Valja istaknuti da niti jedan članak citiranih kolektivnih ugovora ne određuje da se dodaci iz čl. 59. i čl. 55. KU/18) isključuju.

13. Slijedom navedenog, tijekom postupka je utvrđeno da:

- da je tužiteljica u utuženom razdoblju bila zaposlena kod tuženika kao doktor medicine, liječnik specijalista sa užom specijalizacijom,

- da tužiteljici pripada dodatak za posebne uvjete rada temeljem čl. 55. KU/18 i dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi temeljem čl. 57. KU/18,

- da tuženik za prekovremene sate ostvarene u utuženom razdoblju tužiteljici nije isplaćivao dodatak za posebne uvjete rada i za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi,

- da je tužiteljica prekovremene sate rada odradila na istom radnom mjestu na kojem joj je za redovan rad isplaćen dodatak na plaću za posebne uvjete rada i dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi.

14. Nadalje prema čl. 81. Zakona o radu za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad). Prema čl. 36. st. 1. KU (čl. 34. KU/18) radniku za vrijeme korištenja godišnjeg odmora isplaćuje se naknada plaće u visini kao da je radio u redovnom radnom vremenu, a u st. 2. istog članka je određeno da radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini njegove prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije. KU nije propisan način obračuna naknade za bolovanje, već je to propisano Kolektivnim ugovorom za javne službenike i namještenike pa je tako u čl. 59. st. 1. Kolektivnog ugovora za javne službenike i namještenike (NN 141/2012) propisano da se naknada za bolovanje do 42 dana, obračunava u visini od 85% ostvarene plaće u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započelo bolovanje. Dakle, obzirom da je tuženik isplaćivao tužiteljici umanjenu plaću, a iz razloga što tužiteljici nije obračunao i isplatio utužene dodatke (uvećanja) na sve efektivno odrađene sate, tuženik nije tužiteljici niti ispravno obračunao naknadu plaće za vrijeme godišnjeg odmora i bolovanja, budući da je kao prosjek plaće uzimao tako umanjenu plaću.

15. Radi utvrđivanja visine tužbenog zahtjeva, provedeno je financijsko vještačenje po vještaku Lidiji Tkalec Gradinščak iz društva Vještak Tkalec d.o.o. Ista u svom nalazu i mišljenju navodi da na osnovi podataka iz nalaza neobračunati dodaci na plaću za posebne uvjete rada i za odgovornost za život i zdravlje ljudi za razdoblje od 01.10.2019. do 01.03.2024. godine, zajedno sa razlikom naknade plaće za godišnji odmor i bolovanje koja proizlazi iz uračunavanja neobračunatih dodataka na plaću, iznose ukupno 868,46 EUR bruto (ako se treba konvertirati ukupan kunski iznos), odnosno 868,48 EUR bruto (ako se trebaju konvertirati mjesečni iznosi). Mjesečni iznosi u kn i EUR vidljivi su iz izračuna u nalazu. Kunski iznosi konvertirani su u iznose u EUR primjenom propisanog fiksnog tečaja konverzije 1 EUR = 7,5345 kn.

16. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje financijskog vještaka, budući je isti sačinjeni stručno i obrazloženo u skladu s pravilima struke i temeljem postojeće dokumentacije, a niti stranke nisu imale primjedbi, a niti daljnjih dokaznih prijedloga u tom smjeru.

17. Tužitelj je tužbeni zahtjev postavio u skladu s izračunom iz nalaza i mišljenja vještaka pa je valjalo naložiti tuženiku isplatu neisplaćenih dodataka za otežane uvjete rada i za odgovornost za život i zdravlje ljudi, te manje obračunati iznos naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora i bolovanja u ukupnom iznosu od bruto 868,48 eura odnosno pojedinačne mjesečne iznose, kao pod točkom I. izreke presude.

18. Valja dodati da je tuženik na ročištu 8.10.2025. izjavio da nema primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka te je odustao od ranije iznesenih primjedbi, te je odustao od iznesenog prigovora zastare. Ukazivanje tuženika na Zaključak Povjerenstva za tumačenje KU broj 153. ne neosnovano jer se isti obzirom na predmet spora (utužene dodatke) ne primjenjuje u konkretnom slučaju.

19. Tužitelju su na pojedinačne mjesečne iznose dosuđene zatezne kamate tekuće od 16.-og u narednom mjesecu sukladno čl. 92. st. 3. ZR, te čl. 29. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41./08., 125/11. 78/15, 114/22 - dalje ZOO), te Uredbi o izmjenama Zakona o obveznim odnosima "Narodne novine" broj: 156/22), a s obzirom na odredbu čl. 45. st. 1. i 2., u vezi sa čl. 14. Zakona o porezu na dohodak (NN, 177/04 i dr.) te čl. 61. st. 1. i 9. Pravilnika o porezu na dohodak (NN, 95/05 i dr.) plaćanje poreza i prireza dospijeva s isplatom primitka od nesamostalnog rada, tako da tužitelj ne može ostvariti pravo na zatezne kamate za razdoblje kroz koje isto kao sastavni dio bruto plaće nije dospjelo, zbog čega tužitelju ne bi pripadale zakonske zatezne kamate u dijelu iznosa poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak.

20. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1 ZPP, te su troškovi odmjereni sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 126/22), a prema vrijednosti konačno postavljenog tužbenog zahtjeva. Tako je tužitelju priznat trošak zastupanja po punomoćniku i to za sastav tužbe po Tbr. 7/1 - 75 bodova, podnesak od 24.2.2025. i 13.6.2025. po Tbr. 8/1

- po 75 bodova za svaki, ročište 5.3.2025., 23.9.2025. i 8.10.2025. po Tbr. 9/1 - po 75 bodova za svako, što uz vrijednost boda od 2,00 eura iznosi ukupno 900,00 eura, a uvećano za trošak PDV-a iznosi 1.125,00 eura. Tome valja dodati i troškove financijskog vještačenja u iznosu od 320,00 eura koji je bio neophodan za vođenje parnice pa ukupni trošak tužitelja iznosi 1.445,00 eura. Valja reći da tužitelju nije priznat trošak podneska koji nisu bili nužni za vođenje parnice sukladno čl. 155. ZPP i to za dva podneska od 6.12.2024. jer istima dostavlja dokumentaciju koju je trebala dostaviti već uz tužbu, za podnesak od 11.3.2025. kojim dostavlja uplatnicu jer je mogla istu dostaviti i bez podneska te za podnesak od 12.9.2025. kojim se očituje na dosadašnji tijek postupka što nije bilo potrebno. Također, tužiteljici nije priznat trošak ročišta za objavu presude jer isti nije dospio u vrijeme zaključenja glavne rasprave kada je isti zatražen, a nije izvjesno da li će punomoćnik na isto pristupiti ili ne. Odluka o kamatama na parnični trošak temelji se na čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima i čl. 151 st. 3. ZPP-a.

U Zagrebu 17. listopada 2025.

Sudac:

Monika Ferić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana, a o žalbi odlučuje Županijski sud. Žalba se podnosi ovom sudu, u pet primjeraka. Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. (članak 467. st. 1. ZPP-a).

DNA:

1. Pun. tužiteljice

2. Tuženiku