REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U PULI-POLA
Kranjčevićeva 8,52100 Pula-Pola
Posl. br. P-137/2023-48
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Puli-Pola po sucu toga suda Danieli Subotić Biondić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice-protutužene FU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Nataši Maletić, odvjetnici iz Pule, protiv prvotuženice-protutužiteljice TU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku ĐU, odvjetniku iz [adresa], drugotuženice LORENCIN SANJE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i trećetuženika CU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi utvrđenja prava vlasništva, nakon glavne rasprave zaključene dana 9. rujna 2025. godine u prisutnosti tužiteljice-protutužene, punomoćnice tužiteljice-protutužene Nataše Maletić, odvjetnice iz Pule i zamjenika punomoćnice tužiteljice-protutužene AU, odvjetničkog vježbenika u uredu Nataše Maletić, odvjetnice iz Pule, punomoćnika prvotužene-protutužiteljice ĐU, odvjetnika iz [adresa] i drugotužene osobno te održanog ročišta za objavu presude dana 17. listopada 2025. godine, istoga dana
p r e s u d i o j e
I Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice-protutužene koji glasi:
"Utvrđuje se da je tužiteljica vlasnik k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u naravi PAŠNJAK ukupne površine 350 m2 koja je upisana kod Općinskog suda u Puli u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].
Nalaže se tuženicima da tužiteljici izdaju ispravu podobnu za upis Tužiteljičinog prava vlasništva na nekretnini iz toč.1. ove presude, sve u roku od 15 dana a koju će ispravu u protivnom zamijeniti ova presuda po pravomoćnosti.
Utvrđuje se da je tužiteljica vlasnik k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u naravi PAŠNJAK ukupne površine 350 m2 koja je upisana kod Općinskog suda u Puli u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] pa se ovlašćuje tužiteljica temeljem ove presude po njezinoj pravomoćnosti zatražiti i ishoditi uknjižbu prava vlasništva na nekretnini iz toč.1. ove presude u zemljišnoj knjizi, a tuženici su to dužni trpjeti."
II Prihvaća se protutužbeni zahtjev prvotužene-protutužiteljice koji glasi:
"I Utvrđuje se da je tužiteljica-protutužena bespravno uznemirila vlasništvo i posjed tužene-protutužiteljice na način da je bez ikakve suglasnosti i dozvole tužene- protutužiteljice na čestici označenoj kao kčbr. [katastarska čestica], u naravi Pašnjak, površine 350 m2, upisane u k. o. [katastarska općina] u zk.uk.br. 4861, postavila kamp kućicu i autoprikolicu.
II Nalaže se tužiteljici-protutuženoj da sa tuženičine-protutužiteljičine čestice označene kao kčbr. [katastarska čestica], u naravi Pašnjak, površine 350 m2, upisane u k. o. [katastarska općina] u zk.uk.br. 4861, ukloni kamp kućicu i autoprikolicu, u roku od 15 dana.
III Zabranjuje se tužiteljici-protutuženoj da na ovakav ili sličan način ubuduće uznemirava tuženičino-protutužiteljičino vlasništvo i posjed nekretnine označene kao kčbr. [katastarska čestica], u naravi Pašnjak, površine 350 m2, upisane u k. o. [katastarska općina] u zk.uk.br. 4861."
III Nalaže se tužiteljici-protutuženoj da prvotuženoj-protutužiteljici naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.687,50 eur u roku od 15 dana, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 17. listopada 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena.
IV Odbija se tužiteljica-protutužena sa zahtjevom za naknadom parničnog troška u cijelosti.
Obrazloženje
1.Tužiteljica – protutužena (dalje tužiteljica) u tužbi navodi da je 1996. godine sa sada pok. KU, tadašnjim vlasnikom cjelokupne k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] zaključila Kupoprodajni ugovor kojim je kupila 300 m2 kao dio te velike čestice, a na licu mjesta kad joj je gosp. KU pokazao koja parcela pripada njoj i kada su izvršili izmjeru, još i dodatnih 50 m2, odnosno ukupno 350 m2, a koliko je iznosila površina kupljene nekretnine. Od dana kupoprodaje, dakle od 1996. godine, za predmetnu katastarsku česticu oznake k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] napravljeno je više prijavnih listova temeljem kojih se upravo k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] cijepala na niz manjih, te je bilo razno raznih upisa na pojedine čestice od kojih neki ne prate i ne odgovaraju izvršenim kupoprodajama i onome što pojedine osobe (kupci/vlasnici) koriste u naravi, a čemu su, na neki način, možda doprinijeli i nasljednici pok. KU , ovdje drugo i trećetuženik koji su, želeći izaći ususret, priznavali i potpisivali raznu dokumentaciju osobama koje su im se obratile kao kupci pojedinih parcela od njihovog pokojnog oca KU, a u cilju uknjižbe vlasništva na pojedinim parcelama nastalim iz kat. čestice [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Nekretnina koju je kupila i od kupoprodaje koristi tužiteljica, a koja je nastala iz tadašnje k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], sada ima oznaku 366/21 k. o. [katastarska općina] u naravi pašnjak ukupne površine 350 m2, koja je upisana kod Općinskog suda u Puli, u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. U postupku razvrgnuća suvlasničke zajednice između ostalog i na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koji postupak je proveden pred ovim sudom pod poslovnim brojem: R1- 51/2008 nije sudjelovala tužiteljica kao stranka postupka, pa su na toj k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] temeljem navedenog Rješenja upisani IU u 248/350 dijela k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i KU u 102/350 dijela k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te je očito da je u tom postupku razvrgnuća suvlasničke zajednice došlo do omaške, a tužiteljica nije sudjelovala u tom postupku pa nije mogla niti štiti svoja prava, te se u tom dijelu Rješenje ne bi smjelo odnositi na osobu/tužiteljicu koja u tom postupku nije sudjelovala. Nakon smrti pok. IU a temeljem pravomoćnog Rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Osijeku posl.br. O-693/16, UPP/OS-23/16 od 17. ožujka 2016. godine i Ispravka Rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Osijeku posl.br. O-693/16, UPP/OS-23/16 od 03. kolovoza 2016. godine kao suvlasnik 248/350 dijela k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] upisana je upravo prvotužena TU, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], dok su iza pok. KU temeljem ovosudnog pravomoćnog dopunskog Rješenja o nasljeđivanju posl. br. O-867/14, UPP-OS-100/14 od 10. listopada 2014. godine, kao suvlasnici k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i to svatko u 102/700 dijela upisani drugotuženik VU, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i trećetuženik ZU, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa]. Pregledom dostupne dokumentacije, neupitno proizlazi i da je prednik prvotuženika (gosp. IU) kupio od pok. Vladislava Lorencina 248 m2 spomenute k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], ali tih 248 m2 sigurno ne predstavlja dio novoformirane k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koje je vlasnik i koju preko 26 godina (od same kupoprodaje pa nadalje) koristi isključivo tužiteljica i njezina obitelj. Uostalom, logično je i da tih 248 m2 koje je kupio prednik prvotuženika treba predstavljati samostalnu parcelu koja je onda kao takva i trebala kasnije nastati cijepanjem čestice 366 k. o. [katastarska općina], a ne da tih 248 m2 predstavlja dio neke novoformirane parcele i to, u ovom slučaju, baš dio novoformirane 366/21 k. o. [katastarska općina] koja je u izvanknjižnom vlasništvu i posjedu tužiteljice. Kao što je već naprijed navedeno tužiteljica je od 1996. godine u posjedu predmetne nekretnine oznake k. č. br [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koju koristi zajedno sa svojom obitelji, te je na istoj postavljena kamp kućica, o čemu mogu posvjedočiti brojni svjedoci, vlasnici susjednih nekretnina uz nekretninu oznake k. č. br. [katastarska čestica] k. o [katastarska općina] i kćer tužiteljice. Tužiteljica je izvanknjižni vlasnik te je već više od 20 godina (26 godina) zakonit, istinit i pošten posjednik nekretnine oznake k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koji posjed je vršila tako što je uređivala i obrađivala predmetnu nekretninu, na istoj postavila kamp kućicu u kojoj boravi zajedno sa svojom obitelji. Slijedom svega navedenog predlaže da sud nakon provedenog postupka donese presudu kako je pobliže opisano u izreci.
2. Prvotužena-protutužiteljica (dalje prvotužena) u odgovoru na tužbu navodi da u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev tužiteljice, kao i alternativno postavljeni tužbeni zahtjev, te osporava većinu činjeničnih navoda tužiteljice kao neosnovane, neistinite i ničim dokazane. Dakle, nije sporno kako su tužena TU, te VU i ZU sada upisani kao zemljišno-knjižni suvlasnici nekretnine u odnosu na koju tužiteljica zahtijeva utvrđenje svog prava vlasništva. Međutim, protivno navodima iz tužbe, tužena ističe kako tužiteljica apsolutno ničim ne dokazuje svoju tvrdnju o tome da je tijekom 1996. godine, sa pok. KU, zaključila Kupoprodajni ugovor kojim je navodno kupila 300 m2, kasnije dodatnih 50 m2, od tadašnje parcele označene kao kčbr. [katastarska čestica]., k. o. [katastarska općina]. Iako je u svojoj tužbi kao dokaz tužiteljica priložila Ugovor o kupoprodaji iz 1996. godine, tužena navodi kako uz tužbu i ostale priloge nije zaprimila nikakav kupoprodajni ugovor koji bi bio zaključen između tužiteljice i pok. KU, iz čega tužena za sada jedino može zaključiti kako takav ugovor uopće i ne postoji. Iz tih razloga je neosnovan osnovni tužbeni zahtjev tužiteljice kojim predlaže utvrđenje svog prava vlasništva predmetne čestice, jer za takav zahtjev ne postoji nikakav valjani pravni osnov temeljem kojeg bi se moglo utvrditi i priznati tužiteljičino vlasništvo, pa čak i da postoji pravni osnov, to opet nužno ne bi značilo da je njen tužbeni zahtjev osnovan. Također je neosnovan i alternativno postavljeni tužbeni zahtjev za utvrđenjem prava vlasništva temeljem dosjelosti. Naime, tužena prije svega osporava tvrdnju tužiteljice kako je u posjedu predmetne nekretnine, no i da jest, njezin posjed nije ni zakonit, ni istinit, ni pošten, slijedom čega se tužiteljici ne može priznati pravo vlasništva temeljem instituta dosjelosti. Za razliku od tužiteljice, tužena posjeduje dokaze o stjecanju vlasništva predmetne nekretnine, a što i sama tužiteljica u svojoj tužbi na posredan način priznaje. Naime, sama tužiteljica je uz svoju tužbu dostavila kupoprodajni ugovor koji je zaključen između tužiteljičinog supruga, pok. IU i prodavatelja KU, iz 1988. godine, a temeljem kojeg ugovora je tužiteljičin suprug kupio dio tada jedinstvene parcele označene kao kčbr. [katastarska čestica], u površini od 248 m2. S obzirom da u to vrijeme predmetna čestica označena kao kčbr. [katastarska čestica], nije bila parcelirana, pojedini kupci, između ostalih i pok. IU su svoje vlasništvo na cjelokupnoj čestici kčbr. [katastarska čestica], uknjižili u određenim suvlasničkim omjerima. Dakle, ako je tužiteljica uistinu kupila dio čestice kčbr. [katastarska čestica] i ako o tome postoji kupoprodajni ugovor, kako to u tužbi tvrdi, postavlja se pitanje zbog čega tužiteljica nije uknjižila ili barem pokušala uknjižiti svoje suvlasništvo u određenom suvlasničkom omjeru na čestici označenoj kao kčbr. [katastarska čestica], kao što su to učinili i svi drugi kupci koji su kupovali pojedine dijelove te nekada jedinstvene čestice. Nadalje, neosnovana je i netočna tvrdnja tužiteljice kako je razvrgnuće suvlasničke zajednice u postupku koji se vodio kod Naslovnog suda pod brojem R1-51/2008, provedeno u odnosu na kčbr. [katastarska čestica], koja je predmet ovog spora, te je kako u tom postupku došlo do nekakve omaške zbog koje tužiteljica nije bila u mogućnosti štiti nekakva svoja prava. Također je netočna i neosnovana njena tvrdnja kako je nakon cijepanja čestice kčbr. [katastarska čestica], bilo „razno raznih upisa“ od kojih neki ne prate i ne odgovaraju izvršenim kupoprodajama i onome što pojedine osobe koriste u naravi, a što su navodno na neki način doprinijeli i tuženi VU i ZU koji su kao sljednici pok. KU potpisivali razno raznu dokumentaciju pojedinim osobama. Protivno ovim tvrdnjama tužiteljice, svi upisi u zemljišnim knjigama su potkrijepljeni valjanim pravnim osnovama, te svi ti upisi odgovaraju stvarnom stanju na terenu. Stoga su ovakve tvrdnje tužiteljice isključivo rezultat njene namjere da bez ikakve valjane pravne osnove se pokuša domoći vlasništva nekretnine koje joj ni na koji način ne pripada, slijedom čega u tom pokušaju, a u nedostatku bilo kakvih dokaza o kupovini nekretnine, nastoji pojedine nesporne činjenice iskriviti i prilagoditi svojim tvrdnjama. Kako bi sud ipak bilo jasnije trenutno zemljišno-knjižno stanje i upisi u zemljišnim knjigama kakvi su danas, tužena želi navesti kako je od nekada jedinstvene čestice označene kčbr. [katastarska čestica], od koje je dio kupio pok. IU, nastalo nekoliko novih čestica, a između ostalih nastala je i čestica označena kao kčbr. [katastarska čestica], u površini od 4699 m2. Ova čestica, oznake kčbr. [katastarska čestica], bila je na terenu podijeljena između više parcela/posjeda koji su bile fizički odvojeni, dok su vlasnici tih pojedinačnih parcela na terenu bili u Zemljišno-knjižnom odjelu upisani kao suvlasnici u određenim omjerima na cjelokupnoj čestici kčbr. [katastarska čestica], a između njih je bio upisan kao suvlasnik i tuženičin suprug IU.
Daljnjom parcelacijom ove čestice kčbr. [katastarska čestica], nastale su nove čestice i to: kčbr. [katastarska čestica], u površini od 198 m2 i čestice od kčbr. [katastarska čestica] do kčbr. [katastarska čestica]. Nakon provedene parcelacije i upisa novoformiranih čestica u katastru i zemljišno-knjižnom odjelu, upisani suvlasnici su proveli postupak razvrgnuća svoje suvlasničke zajednice na tim novoformiranim parcelama/česticama, te je u tom postupku doneseno Rješenje o razvrgnuću suvlasničke zajednice, posl.broj R1-51/08, a temeljem kojeg rješenja je tuženičinom suprugu IU i prodavatelju KU pripala u vlasništvo čestica kčbr. [katastarska čestica]. Takvo zemljišnoknjižno i katastarsko stanje je i danas i kao takvog odgovara i stvarnom stanju na terenu. Dakle, niti u postupku prethodne parcelacije kčbr. [katastarska čestica], niti naknadne parcelacije kčbr. [katastarska čestica], a niti u postupku razvrgnuća suvlasničke zajednice, tužiteljica se nije pojavljivala, niti je postavljala bilo kakve svoje zahtjeve, niti je bilo tko od ostalih suvlasnika/posjednika upućivao na nekakvu činjenicu ili sumnju da i sama tužiteljica polaže određena vlasnička ili posjedovna prava na predmetnim nekretninama, slijedom čega je netočna i neistinita tvrdnja tužiteljice kako je u tim postupcima došlo do nekakve omaške. Parcelacija i razvrgnuće suvlasničke zajednice je izvršeno između osoba koje su u katastru i u zemljišnim knjigama bili upisani kao suvlasnici nekadašnje kčbr. [katastarska čestica], kasnije kčbr. [katastarska čestica], te koje su stvarno na terenu posjedovale i uživale pojedine dijelove tih čestica, te nikada nitko od njih nije ni čuo, niti je spomenuo tužiteljicu, niti je itko od njih spomenuo da tužiteljica polaže određena prava na tim česticama odnosno dijelovima tih čestica. Iz tih razloga, sve tvrdnje tužiteljice u tom dijelu su u potpunosti netočne i neistinite, a posebno je netočna i neistinita tvrdnja tužiteljice kako je tijekom 1996. godine, zaključila Kupoprodajni ugovor za dio čestice kčbr. [katastarska čestica], jer u to vrijeme navedena parcela pod ovim oznakama nije više ni postojala. Nadalje, nakon parcelacije kčbr. [katastarska čestica] i postupka razvrgnuća suvlasničke zajednice, pok. IU i pok. JU je u suvlasništvo pripala čestica kčbr. [katastarska čestica], u površini od 350 m2, iako je tu česticu samostalno koristio i uživao pok. IU. Kako je ugovorom iz 1988. godine, kupoprodajna cijena bila određena temeljem okvirne površine od 248 m2, to su pok. IU i prodavatelj KU, dogovorili da IU za preostalih 102 m2, isplati dodatnu kupoprodajnu cijenu od 1.900,00 eura, a sve iz razloga što je isti samostalno koristio i posjedovao ovu česticu. Upravo na temelju ovog dogovora, pok. IU je prodavatelju KU isplatio iznos od 1.500,00 eur, te je po isplati preostalih 400,00 eura, pok. KU trebao svoj suvlasnički dio prenijeti u cijelosti na kupca IU, kako bi on postao samovlasnikom iste. Međutim, kako su u međuvremenu obojica umrli, do navedenog prijenosa nije došlo, iako je od tada pa sve do danas tužena po svom pravnom predniku IU u nesmetanom i samostalnom posjedu ove čestice, dok II i III-tuženi VU i ZU niti su u posjedu nekretnine, niti zahtijevaju svoj suposjed, niti postavljaju bilo kakve svoje zahtjeve prema tuženoj po osnovu ove čestice. I na kraju, tužena još jednom osporava tvrdnju tužiteljice da je u posjedu predmetne čestice, kao i njenu tvrdnju da je izvanknjižni vlasnik iste preko 20 godina. Čak i ako jest u posjedu nekretnine, tužiteljičin posjed svakako nije zakonit, niti istinit, a s obzirom na sve gore navedene činjenice njen posjed se ne može smatrati niti poštenim, slijedom čega nisu ostvarene pretpostavke za priznanjem prava vlasništva temeljem instituta dosjelosti. Slijedom sveg iznesenog, tužena se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, kao i alternativno postavljenom tužbenom zahtjevu, te predlaže da sud iste zahtjeve u cijelosti odbije i obveže tužiteljicu da tuženoj naknadi prouzročene parnične troškove sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena. Podneskom od 11. rujna 2023. prvotužena je podnijela protutužbeni zahtjev kojim predlaže da sud donese presudu radi utvrđenja da je tužiteljica bespravno uznemirila vlasništvo i posjed tužene na način da je bez ikakve suglasnosti na predmetnoj nekretnini postavila kamp kućicu pa da se naloži tužiteljici zabrana takvog ili sličnog uznemiravanja kao i uklanjanje kamp kućice.
3. Drugotužena i trećetuženik navode da se protive tužbi i tužbenom zahtjevu, navode da nemaju nikakve veze sa predmetnim postupkom jer da je predmetnu zemlju njihov otac prodao. Drugotužena pri tome navodi kako njoj osobno nije poznato što je otac prodavao od zemljišta.
4. U dokaznom postupku izvršen je uvid u izvadak iz zemljišne knjige (list 5-14), rješenja Naslovnog suda (list 15-22), ugovor o prodaji (list 23-25), kupoprodajni ugovor i skicu (list 26-28), ugovor o prodaji (list 39-41), nalaz i mišljenje sa dokumentacijom (list 42-51), fotografije (list 60-65), proveden je uviđaj na licu mjesta (list 84-88), provedeno je mjernično vještačenje po vještaku Tinu Verbanac (list 90-96), izvršen je uvid u dokument (list 121), dopunu nalaza i mišljenja (list 124-126), proveden je dokaz saslušanjem svjedoka GU, ĆU, HU, HU NU, ŽU RU, IU DU (list 142-150), proveden je dokaz saslušanjem tužiteljice i drugotužene, izvršen je uvid u sudsku odluku Županijskog suda u Splitu te je izvršen uvid u svu ostalu dokumentaciju priležeću spisu.
5. Temeljem tako provedenih dokaza sud tužbeni zahtjev nalazi neosnovanim a protutužbeni zahtjev osnovanim.
6. U provedenom je postupku prije svega proveden uviđaj na licu mjesta uz prisutnost vještaka mjerničke struke Tina Verbanca (list 86-88) na kojem uviđaju je tužiteljica pokazala predmetnu nekretninu navodeći da je ista kad ju je kupila bila ograđena što je i utvrđeno na licu mjesta kao što je po slobodnom opažanju suda utvrđeno da je u tom trenutku parcela u naravi definirana ogradama, zaraštena u šikaru te da je na parceli vidljiva kamp prikolica.
7. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka mjernične struke Tina Verbanca od 4. srpnja 2024. (list 90-95 spisa) proizlazi da je izvršena identifikacija k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koja je upisana kao pašnjak površine 350 m2 a na parcelu se pristupa sa sjeverne strane po poljskom putu. Parcela je sa svoje zapadne, južne i istočne strane definirana ogradama. U naravi predstavlja šikaru na kojoj se nalazi kamp prikolica.
7.1. Iz dopune nalaza i mišljenja vještaka Tina Verbanac (list 125 spisa) proizlazi da je za identifikaciju katastarske čestice koristio Kopiju katastarskog plana. Za tumačenje ortofoto karti da se treba obratiti Državnoj geodetskoj upravi. Katastarska čestica [katastarska čestica] nastala je diobom katastarske četice 366/2 prema geodetskom elaboratu provedenom u katastru zemljišta 25.11.2008. godine.
8. Sud u cijelosti prihvaća nalaz i mišljenje i dopunu vještaka mjerničke struke kao stručan i objektivan, a niti stranke u konačnici nisu imale primjedbe na isti.
9. Svjedok GU u svom je iskazu naveo kako misli da zna koja nekretnina je predmet spora obzirom je od sada pok. KU isto kupio svoju parcelu odnosno tada je bio dio parcele kč. br. [katastarska čestica], naknadno je još dokupljivao tako da je sada vlasnik k. č. br. [katastarska čestica]. Stoga poznaje ovdje tužiteljicu a poznati su mu i drugo i treće tuženici iako je kao što je rekao bolje poznavao njihovog oca od kojeg je kupio svoje nekretnine. Zna što je tužiteljica kupila od prednika drugo i treće tuženika jer je bio prisutan kad su sklopili kupoprodajni ugovor i kad mu je tužiteljica isplatila kupoprodajnu cijenu, sve se to odvijalo na njegovoj terasi. Sjeća se da je ona ispunila ugovor i da je ona dala novac. Ne sjeća se točno datuma ali bila je to godina 1996., to se sjeća. Dakle zna koji dio tadašnje k. č. br. [katastarska čestica] je tužiteljica kupila od KU a i kad je on od njega kupovao dio te nekretnine on mu je točno pokazao koje dijelove kupuje. Na upit suda kad je posljednji put bio na tim nekretninama i da li zna kako sad zgleda ta nekretnina navodi da je tamo boravio preko ljeta, ili on ili netko od obitelji, a parcela od tužiteljice izgleda tako da je na njoj jedna kamp kućica, na upit suda da li je ograđena navodi da je sa tri strane. Sa jedne strane je žičana ograda, na jednom dijelu su paneli i sa treće strane je ograđena od UU i OU. Kroz sve te godine dolazi na svoje nekretnine, dok je bio u radnom odnosu dolazio je ovisno o godišnjim odmorima, sezonski, u proljeće, jesen a sada je češće od kad je u mirovini. Može reći da je kroz to čitavo vrijeme viđao tužiteljicu da dolazi na svoju nekretninu, a na upit suda od kad je kamp kućica na toj parceli navodi da je tamo negdje dvije godine nakon kupoprodaje, dakle od 1998. godine. Sa KU je prilikom kupnje isto sklapao kupoprodajne ugovore i dao na uknjižbu tako da je sada upisan na te dvije čestice, navodi da je kuću sagradio negdje 1989. tako da je moguće da je prvu česticu kupio 1987. godine. Na upit suda da li mu je poznata osoba prvotužene ili osoba IU navodi da ne zna tko su te osobe. Na upit da li je viđao na predmetnoj nekretnini nekoga drugog osim tužiteljice navodi da je viđao njezinog sina, znao je dolaziti i sa prijateljima a viđao je i F koji su pomagali čistiti kao i njezinu kćer. Na upit suda da li je viđao neke nepoznate treće osobe navodi da nije. Na upit da li je kroz sve te godine primijetio ili mu se tužiteljica žalila da bi ju netko smetao u korištenju predmetne nekretnine navodi da to nije nikad primijetio i tužiteljica mu se nikada nije na to žalila. Isto tako nije nikada primijetio niti mu se tužiteljica žalila da bi joj netko priječio dolazak na predmetnu nekretninu. Svoje čestice, dakle 366/3 i 366/4 formirao je odmah po kupnji s time da je ova 366/4 kupljena odmah kasnije a upise vlasništva je ishodio kasnije, misli da je to bilo i nakon 1986. u vrijeme kad je bio pokrenut postupak legalizacije. Odmah kod kupoprodaje nije od prodavatelja dobio skicu parcele koju kupuje nego su samo potpisali ugovor i odnijeli na ovjeru a skicu je dobio kasnije kada su nosili u katastar. Prilikom kupoprodaje KU je na komadu papira nacrtao ono što kupuje. Na daljnji upit da li je KU predao tužiteljici prilikom kupoprodaje nekakvu skicu, obzirom navodi da je bio prisutan, navodi da se ne sjeća. Ako se dobro sjeća tužiteljica je od KU zemlju kupila po cijeni 10,00 DEM po m2. U vrijeme kada je tužiteljica kupovala svoju parcelu ista je bila ograđena, u vrijeme kada je on kupovao nije bilo ograđeno ali kad je tužiteljica kupovala je bilo i upravo zbog toga se nije niti mjerilo. Koliko se sjeća pok. KU je bio rekao da kada se bude knjižilo da će onda točno izmjeriti. Više puta je znao vidjeti tužiteljicu kada je dolazila na svoju parcelu, prije nego je postavila kamp kućicu znala bi doći jednom godišnje barem pokositi i šta joj je trebalo znala je dolaziti kod njega uzimati vodu jer nije imala svoju, kasnije se boravilo u toj kamp kućici. Zadnjih godinu ili dvije ne bi rekao da tužiteljica koristi tu kamp kućicu jer je u lošem stanju ali je znao vidjeti da dolazi čistiti, zna da su bili i ovo proljeće.
10. Svjedok BU u svom je iskazu naveo da zna o kojoj nekretnini je riječ odnosno koja je predmet spora obzirom je u neposrednoj blizini vlasnik nekretnine koju je isto kupio od prednika ovdje drugo i trećetuženika a on je svoju parcelu kupio 1994. i ne zna sada koji broj ista nosi. Moguće da je 366/6, uknjižen je kao vlasnik. Sjeća se da je tužiteljica kupila svoju parcelu 1996. Nije bio prisutan kada se ta kupoprodaja odvijala, vidio je sa terase ali nije u tome sudjelovao tako da ne zna što je točno dogovoreno niti koja je kupoprodajna cijena bila. Od tada, dakle od 1996. viđa tužiteljicu da dolazi na predmetnu nekretninu i može reći da nije bilo dužih razdoblja da ju ne bi viđao da dolazi. Na upit suda kada je postavljena kamp kućica navodi da je to bilo 1998. Isto tako na upit suda može reći da nije nikad primijetio niti mu se tužiteljica žalila da bi ju bilo tko smetao u korištenju nekretnine niti joj branio pristup na istu. Nisu mu poznate osoba prvotužene ili osoba IU. U vrijeme kad je tužiteljica kupovala nekretninu nije bila vidljivo ograđena pa pretpostavlja da joj je prodavatelj pokazao što kupuje i međe, ta nekretnina nije niti danas ograđena, samo su oni ogradili svoje a pod time misli na sebe i UU GU pod time misli na oba GU. Ogradili su na način što su napravili betonsku podlogu i gore digli mrežu. Na upit suda dali je siguran da na nekretnini tužiteljice ne postoji nikakva žičana ograda navodi da je a na upit suda kad je zadnji put bio tamo navodi prije ročišta i sa svoje terase gleda na njezinu nekretninu i ta nekretnina nije zaraštena. Na predmetnu nekretninu je viđao da dolazi samo tužiteljica i njezina rodbina a nije viđao da dolaze nepoznate osobe. NE ZNA ZA OGRADU A ZNA ZA GODINU PRIKOLICE Ne zna da li je KU prilikom kupoprodaje vodio tužiteljicu na lice mjesta i pokazao joj što kupuje, kad je on kupovao njega je vodio i pokazao mu što kupuje. Od kada je kamp kućica postavljena tužiteljica mu se nikada nije požalila da bi ju netko tražio da ju ukloni niti ju smetao da pristupi istoj. Vidio je da tužiteljica kada dolazi u tu kamp kućicu tamo i spava odnosno boravi. U momentu kad je kupovao parcelu od Lorencina nije dobio skicu tog dijela koji se kupuje a poslije kupooprodaje te 1994. je angažirao geodeta koji je napravio izmjere, pokazao mu međe i postavio oznake. Misli da te godine nisu odmah i upisali svoju parcelu u katastar i upisali vlasništvo u zemljišne knjige, misli da su to napravili kasnije. Misli da su to počeli sređivati u vrijeme kad je počeo proces legalizacije. Kad je rekao da je bio na terasi u vrijeme kad je tužiteljica kupovala svoju nekretninu pod time misli da je bio na svojoj terasi. Tom je prilikom vidio da tužiteljica sjedi za stolom sa KU i razgovaraju a sjedili su za stolom od UU koji je saslušan, a on sa svoje terase vidi terasu i kuću od UU. Na daljnji upit navodi da sa tužiteljicom nije nikad razgovarao da li se pokušavala upisati kao vlasnik. Kada bi tužiteljicu viđao na parceli prije svega viđao bi je prije svega da ju čisti jer ju je trebalo počistiti, a prve godine dok nije bilo kamp kućice njezin sin je tamo bio sa šatorom. Mogao bi reći da se u prosjeku ta predmetna parcela čisti uredno, misli da na toj parceli je posađena jedna šljiva i jedan orah.
11. Svjedok HU je u svom iskazu naveo da zna o kojoj parceli je riječ jer je sa ovdje tužiteljicom od kad je ona to kupila dolazio na istu prije svega pomoći oko čišćenja a znali su tamo i boraviti u kamp kućici radi odmora. Inače je na toj parceli bio i prije nego je dovezena kamp kućica a kamp kućicu su dovezli on i njegov brat. Inače je sa tužiteljicom u dobrim odnosima odnosno kumovi su preko njezina sina. Isto tako zna da na tu parcelu dolazi i njezin sin isto radi odmora. Nikada nije primijetio niti mu se tužiteljica žalila da ju netko smeta da dolazi na predmetnu nekretninu. Ono što zna da je ona to kupila od jednog gospodina kojeg ne zna a nisu mu poznate osobe tuženika. Nije mu tužiteljica nikada pričala da li se knjižila na predmetnoj nekretnini niti je spominjala da ima ikakve probleme oko toga, o tome su pričali negdje od prošle godine kada je počelo sa ovim sporom. Koliko zna sa ovim postupkom je započeto jer se netko upisao kao vlasnik na njezinu parcelu. Po pričanju tužiteljice njoj je prilikom kupovine pokazana parcela i to baš ovaj dio koji je predmet postupka. Ono što zna tužiteljica je svake godine dolazila na predmetnu parcelu, i radi čišćenja a i prespavala bi tamo. Koliko zna nitko ju nije pozivao od 1998. da otkloni kamp kućicu. Od kada je tužiteljica kupila predmetnu parcelu dolazi barem dva puta godišnje i to traje kontinuirano sve do danas. Kada je prvi put došao na predmetnu parcelu ona je bila ograđena sa tri strane, nije bila ograđena sa jedne strane gdje je put. Kamp kućica je veličine 3x2m i to za 5 osoba. Na tu parcelu i u tu kamp kućicu su znali dolaziti on i njegov brat.
12. Svjedok NU je u svom iskazu naveo da poznaje tužiteljicu i zna koja parcela je predmet spora jer je na toj parceli postavljena kamp kućica koje je vlasnik. Naime to su tamo postavili u dogovoru da je zajednički koriste po potrebi. Koliko zna ta parcela je od tužiteljica ali ne zna pojedinosti na koji način je ona to stekla, nije vidio nikakve papire a za to nije smatrao da ima niti potrebe. Inače ta kamp kućica je tamo od 1998. i uredno tamo sa svojom obitelji dolazi barem jednom godišnje s time da je u zadnje vrijeme zapuštena ta kućica odnosno urušena. Inače kada bi dolazili na tu parcelu uobičavali su je i čistiti. Sve te godine je dolazila i tužiteljica na tu parcelu kao i njezin sin. Nitko mu se nikada nije obraćao ili smetao u korištenju predmetne parcele niti tražio da se otkloni ta kućica. Od kada je prvi puta došao na predmetnu parcelu primijetio je da ja ograđena sa tri strane, samo nije sa prednje strane. Takvo stanje je kroz sve godine. Od 1998. godine tužiteljica je svake godine odlazila na predmetnu parcelu a na upit suda da li je bilo dužih razdoblja da ne dolazi navodi da koliko zna nije. Nikada se tužiteljica nije požalila da bi ju netko tražio da ukloni kućicu niti na bilo koji drugi način uznemiravao u korištenju. Ne zna kad je tužiteljica kupila predmetnu parcelu ali pretpostavlja prije 1998. Opet pojašnjava da je kamp kućicu kupio i zemljište je od tužiteljice i njihov dogovor je bio da ju tamo postave i da je zajedno koriste. Ta parcela se čistila barem jednom godišnje, recimo ove godine su jednom bili a pod time misli on, njegov brat i sin a na upit zašto je dolazio čistiti parcelu od tužiteljice navodi da je kamp kućica njegova a parcela od tužiteljice pa su troškove i održavanje zajedno podijelili. Na upit suda kako je došlo do urušavanja te kamp kućice navodi da je bila starija kad ju je kupio i s vremenom je došlo do urušavanja. Moguće da je godina proizvodnje negdje čak 1970. Pojašnjava da je na tu parcelu kada bi dolazio dolazio na odmor, bio je postavljen i pred šator koji je nadovezan uz kamp kućicu, imali su suncobran i roštilj i na taj način su koristili tu parcelu. osim samog korištenja te parcele za odmor.
13. Svjedok ŽU je u svom iskazu navela da se sjeća još od kad je bila djevojčica sa nekih 12 ili 13 godina odlazila u [adresa] kod obitelji UU, pod time mislim GU i T gdje je znala biti po ljeti a kada je imala 14 godina majka je kupila predmetnu parcelu od nekog starijeg gospodina KU. Ono što joj je ostalo u sjećanju je to da se to sklapanje kupoprodajnog ugovora odvijalo baš na parceli, moguće čak i u vikendici obitelji UU ali se detalja ne sjeća jer je bila premalena. Nakon kupovine prvo vrijeme su znali boraviti kod UU a istovremeno bi čistili i uređivali predmetnu parcelu i sjeća se jednom prilikom da je brat koji je tada imao 16 godina postavio šator. Tada još nije bilo ni struje pa su uzimali od obitelji UU. Kamp kućica je postavljena ubrzo nakon što je kupljena predmetna parcela a tu kućicu su zajedno postavili mama i ovaj svjedok NU. Ona nije na toj parceli bila dugo vremena, moguće i 15 godina ali majka je odlazila tamo i održavala. S njom je odlazio i otac ali on rjeđe jer je već tada bio bolestan. Više je odlazio s njom svjedok NU ali i njegov brat HU. Roditelji su znali odlaziti na predmetnu parcelu i boraviti radi odmora ali to je bilo davno prije, otac od 2009. ima zdravstvenih problema pa je to rjeđe. Nema saznanja da bi netko majku uznemiravao na predmetnoj parceli niti tamo dolazio. Nije sigurna tko je točno postavio kamp prikolicu, majka sigurno nije jer ona ne vozi. Vezano za uknjižbu vlasništva zna da to nije bilo prenijeto na majku, pričalo se o tome da će se to srediti a misli da su čak Đ preko prijatelja UU čak potencirali da se to imovinsko pravno sredi radi plaćanja poreza od trenutka kad se počelo medijski pričati o plaćanju poreza na nekretninu. Ostalo joj je u sjećanju kada je predmetna nekretnina kupljena bila je ograđena. Od kad je otac obolio majka na predmetnoj nekretnini nije boravila na više dana ali je odlazila na kraće. Sjeća se da je majka uvijek govorila da se mora srediti imovinskopravno stanje za predmetnu nekretninu, ne zna zašto se to nikad nije napravilo, da li je to bilo financijske prirode pa nije bilo mogućnosti da se otiđe to napraviti. Vezano za sklapanje kupoprodajnog ugovora joj je kao djetetu ostalo u sjećanju da su bili na terasi od obitelji UU.
14. Svjedok DU u svom je iskazu naveo da je bio prisutan kada je otac IU od KU kupio predmetnu nekretninu i to je bilo 1988. godine. U to vrijeme su bili na ljetovanju kod obitelji C a inače otac je tada radio u Njemačkoj kao i gospođa C i njezin pok. muž i od tuda su se oni poznavali tako da su ga baš oni nagovarali da kupi parcelu u [adresa] u blizini njih. Inače parcela od Pužara gdje su boravili je samo ulica prije ove predmetne parcele. Prodavatelj KU je prilikom kupoprodaje pokazao predmetnu parcelu i bili su na predmetnoj parceli, bili su prisutni on, njegov otac, majka i brat te naravno prodavatelj. Na upit suda kako je izgledala ta parcela navodi da je to bilo jedno poljoprivredno zemljište rekao bi čak čistije nego danas. Na upit suda da li je bilo ograđeno navodi da tada nije ali su oni to nakon par godina ogradili. Postavili su žicu sa prednje strane, dakle od strane puta a susjedi A su već imali nekakvu ogradu. Na upit suda na koji način je prodavatelj pokazao što kupuju na predmetnoj parceli navodi da se tada nije vršilo mjerenje ali su nekakvi kolci tada postojali tako da je u tom smislu pokazivano što se kupuje, dok su se točne mjere trebale znati kod geodetske izmjere. Nakon kupovine predmetne parcele uslijedile su ratne godine kada im ta parcela više nije bila prioritet odnosno imali su drugih problema tako da se nije dolazilo na predmetnu parcelu ali sjeća se da je oca jako mučilo da su u suvlasništvu tako da je znao biti u telefonskom kontaktu sa KU jer je htio da se to riješi. Tek negdje 2000. godine kada je KU rasprodao sve dijelove te nekretnine stekli su se uvjeti da se to suvlasništvo počne rješavati tako da je kasnije sačinjen geodetski elaborat. Sjeća se da je sa ocem dolazio i za to je plaćeno nekih 3.000,00 kuna, to je moglo biti neke 2007. ili 2008. godine. Kasnije je pokrenut postupak radi razvrgnuća suvlasništva pa zna da je dolazio nekih 2 ili 3 puta tako da je zadnji puta sa ocem na parceli bio 2013. godine. Nakon toga se desilo da je 2014. ili 2015. godine KU umro a 2016. je umro i njegov otac tako da nisu uspjeli riješiti sve međusobne odnose suvlasničkog udjela kvadrature jer se ispostavilo da su platili manji iznos cijene u odnosu na kvadraturu koju su kupili odnosno da parcela koju su kupili ima više kvadrata od onog što su mislili u trenutku sklapanja kupoprodajnog ugovora. U svakom slučaju su imali namjeru to isplatiti prodavatelju pa je zbog toga ja stupio u kontakt sa ZU, nisu to riješili jer su imali saznanja da će se voditi ovaj postupak koji je konačno sada i u tijeku. Prvi puta nakon Domovinskog rata su na predmetnoj parceli bili 1996. i nije se ništa posebno promijenilo osim što je primjetio nekakvo stablo koje je bilo srušeno, potom su on i brat bili ponovno 1999. ili 2000. godine i tada je stanje bilo isto. Na upit suda da li je tada bila postavljena kamp kućica na predmetnoj parceli navodi da nije, za tu kamp kućicu je prvi put čuo od gđe C i to 2016. godine, dakle ona mu je rekla da je netko postavio kamp kućicu. Nije ga to posebno zasmetalo jer je mislio da je netko od susjeda to privremeno postavio. Od 2000. pa nadalje samo povremeno kad je bio vezan poslom znao proći pored predmetne parcele a i njegov otac je odlazio 2008. i 2009. godine tamo ali te kamp kućice tada nije bilo. Na predmetnoj parceli su sa geodetom bili 2008. godine, tada su bili prisutni on, otac, geodet kojem ne zna ime i susjed mislm da mu je prezime K i tada kamp kućice nije bilo na predmetnoj parceli. Tu kamp kućicu je na predmetnoj parceli vidio 2018. ili 2019. godine. Nije nikoga ništa pitao za to jer je njegova percepcija bila da je ta kućica postavljena među prostor što je po njemu džungla, pod time misli da je situacija bila na terenu malo bolja nego što je danas, dakle neodržavano. Ovdje tužiteljicu je prvi puta vidio prošle godine kada je sud izašao na uviđaj sa vještakom a prethodno su se telefonski čuli negdje dvije godine prije tužbe. Naime, tužiteljica se telefonski obratila njegovoj majci i po pričanju majke navodno joj je rekla da bi se ona trebala ispisati sa predmetne parcele, na što joj je majka dala njegov broj telefona i tada su se čuli kada mu je tužiteljica objašnjavala da je majka upisana na nekretnini za koju tvrdi da ju je kupila. To mu je bio prvi glas i tada joj je rekao da su upisani kao suvlasnici sa I i svu daljnju problematiku da bi trebala rješavati sa nasljednicima iza pok. KU. Na upit suda da li je njegov otac ili on ikada na određen način koristio predmetnu nekretninu od sklapanja kupoprodajnog ugovora navodi da osim postavljanja žice je možda 1990-tih godina bilo nekih manjih intervencija u smislu otklanjanja nekih stvari ali ništa značajnije. Nisu na drugi način to koristili u smislu da bi boravili tamo. Sjeća se riječi svoga oca u smislu motivacije razloga kupovine predmetne nekretnine pa se doslovno sjeća da je rekao: "to želim kupiti za svoju unučad". Namjera je isto tako bila da se nešto zida ali međutim to je poljoprivredno zemljišta i sve radnje u tom pravcu bi bile nelegalne a otac nije bio takav. Gospođa C prije nego ih je obavijestila za kamp kućicu 2016. godine nije govorila da bi znala vidjeti na predmetnoj parceli, da netko boravi, da ju čisti ili na bilo koji način koristi. Kada je sa ocem i geodetom bio 2008. na predmetnoj nekretnini nije vidio da bi bio netko od susjeda, nije vidio V. Od 2016. kada je gđa C rekla za predmetnu kamp kućicu pa do podnošenja tužbe bio je tamo 3 ili 4 puta i ta kamp kućica je bila na parceli. U vrijeme kad su radili geodetski elaborat susjedi A i BU su koliko se sjeća već imali skicu svojih parcela pa smatra da su oni bili već tada riješili i bili vlasnici svojih parcela. Kad su sa geodetom bili na licu mjesta bili su on, otac, geodet i EU jer on je pokrenuo cijelu tu priču i angažirao geodeta. Tada nitko nije spominjao osobu tužiteljice. Prilikom sklapanja kupoprodajnog ugovora otac se knjižio kao suvlasnik na tadašnjoj nekretnini.
15. Tužiteljica u svom iskazu navodi da je do odluke da se kupi predmetna nekretnina došlo tako što je kćer ŽU jedno ljeto boravila kod njihovih prijatelja UU, inače GU je isto saslušan kao svjedok, i njoj se jako svidjelo dok je boravila kod njih pa joj je sugerirala da bi voljela da imaju nekakvu nekretninu u blizini gdje je ona boravila. Inače supruga od GU je njezina prijateljica i ona joj je dala informaciju da u blizini njih je još jedna slobodna parcela i to je rekla da je baš još jedna jedina i da je može povezati sa vlasnikom. Nakon toga, već iduće ljeto su preko GU stupili s prodavateljem KU, došli su tamo sjeća se da je bilo ljeto i on im je pokazao predmetnu nekretninu. Sjeća se da je nekretnina bila s tri strane ograđena, odmah do njih je GU koji je imao svoju ogradu, sa desne strane su BU pa opet drugi GU i sa lijeve strane susjed K. Dakle samo sa prednje strane, sa puta, parcela nije bila ograđena. Tada su bili prisutni ona, suprug, GU i prodavatelj KU. Kada su to razgledali sjeli su na terasu kod GU, tamo su potpisali ugovor te je tamo prodavatelju isplatila cijenu uplatom na ruke, a cijena je bila 100,00 Dem po 1m2. Uplaćeno je za 300 m2 jer mu je dala 3.000,00 Dem. Kako nije bilo adekvatnog puta za tu parcelu a prodavatelj se sam obvezao da će napraviti put što je kasnije i učinio dali su mu još 300,00 Dem iako nisu to napismeno evidentirali. Inače i za druge parcele je osigurao prilaz. Na upit suda navodi da taj ugovor nisu nigdje ovjeravali, a kada joj se pokazuje ugovor kao na listu 28 i 26 spisa potvrđuje da je to taj ugovor koji je potpisala. Sadržaj ugovora ispunjavao je KU. Na daljnji upit zbog čega nije ovjeren potpis na ugovoru navodi da u tom trenutku nije imala odvjetnika, nije znala da je to neophodno. Na daljnji upit suda da li joj je prodavatelj prilikom sklapanja ugovora predočio zemljišnoknjižni izvadak ili je na neki drugi način provjeravala zemljišnoknjižno stanje navodi da joj prodavatelj nije predočio izvadak niti je sama provjeravala zemljišnoknjižno stanje parcele koju kupuje a to pojašnjava iz razloga jer je išla s povjerenjem jer je s prodavateljem došla preko GU koji su kao i ostali susjedi upravo od njega kupovali svoje parcele koje su u okolini. Nakon toga su prolazile godine i nisu ništa rješavali što se tiče imovinskopravnog stanja te nekretnine i točno je da je moja kćerka znala govoriti da će to jednog dana morati srediti, međutim od kada su kupili tu parcelu stalno su dolazili tamo i uredno boravili kod GU pa su u tim prilikama i čistili predmetnu nekretninu jer je tamo uvijek bilo raslinja i svaki puta se trebalo nešto očistiti. Sjeća se jedne godine da je njezin sin koji još nije bio punoljetan sa društvom došao na tu parcelu, suprug ih je čak vozio i oni su tamo kampirali. Na upit suda kada je i na koji način je postavljena kamp kućica navodi da je kum HU obzirom je radio u policiji imao tu kamp kućici u nekakvom kampu u Puli i taj kamp se zatvarao ta mu je predložila da tu kampicu može staviti na ovu parcelu tako da kada mu treba može i boraviti na što je on i pristao. Na upit suda kada je to bilo navodi da je teško reći po godinama ali od sklapanja kupoprodajnog ugovora je najviše bilo 4 godine nakon toga. Inače po njezinu sjećanju HU je na parceli boravio moguće i 2002. godine, a kasnije je on imao na raspolaganju određeni smještaj u kampovima policijskim tako da nije često dolazio. Inače zadnjih 15 godina se slabije koristi ta kućica i ona potpuno propada zato i je u takvom stanju. Tu kamp kućicu su na tu parcelu dovezli upravo Z, bili su ona i suprug. Inače HU je napravio i terasu, postavio suncobran i roštilj tako da se tamo roštiljalo. Tu kamp kućicu je koristila njezina obitelj ponekad ali mora reći da kada si dolazili češće su boravili kod GU i T jer im je tako bilo komotnije obzirom su oni imali adekvatniji boravak odnosno montažnu kućicu a imali su vodu i struju tako da svaki puta kada su i boravili na predmetnoj nekretnini od njega su uvijek morali uzimati vodu i struju. U svakom slučaju predmetnu parcelu su svake godine održavali i čak kada ne bi dolazili tamo na odmor bila je obaveza da barem jednom godišnje dođu počistiti. Kako na toj parceli raste grmlje moralo se to sjeći i čistiti a u tome je pomagao suprug dok je mogao međutim on je od 2009. bolestan pa nije u mogućnosti pa su najviše pomagali HU NU i HU koji bi ju dovezli tamo jer ne vozi. Sve te godine dok je dolazila na predmetnu parcelu nije je nikada nitko smetao niti na bilo koji način dao do znanja da to ne bi bilo njezino niti joj branio da dolazi, pa je smatrala da je to njezino vlasništvo. Kad su počeli postupci legalizacije kćer joj je tada počela intenzivnije govoriti da bi trebala imovinskopravno srediti vlasništvo u [adresa] pa se obratila jednom odvjetniku u Zagrebu koji je nakon što je pogledao papire rekao da ima problem jer da je na toj parceli knjižena gđa DU ovdje prvotužena. Stupila je u kontakt s prvotuženom, predstavila joj se i pokušavala joj objasniti da je kupila tu parcelu, smatrala je da je došlo do nekakvog nesporazuma. Na to je gđa DU rekla da je njezin suprug kupio gradilište gdje sada ide neka brza cesta, da se posvađao sa KU i da mu nije želio do kraja platiti, taj dio nije baš razumjela. Shvatila je da KU nije u cijelosti plaćeno to što je kupljeno. Uputila ju je na svog sina i doista ga je kontaktirala a on joj je u telefonskom razgovoru rekao da je to njihovo vlasništvo i da ga mogu tužiti. Tako je došlo do pokretanja ovog postupka. Na upit pun. tužiteljice navodim da od kad je kamp kućica postavljena na parceli ja sam sa obitelji prespavala dva ili tri puta a to kada ne bi bilo mjesta i prespavala bi kod GU i bilo nam je komotnije. Opet ponavljam da na našoj parceli nismo imali ni vodu ni struju. Kada smo kupili predmetnu parcelu na njoj su bila zasađena 2 ili 3 oraha, odnosno bila su nikla tako da su sada ogromna stabla koja daju plodove i prije koju godinu smo posjekli šljivu jer se bila jako posušila. Nismo vršili nikakva betoniranja, osnovna namjera nam je bila da postavimo vodu ali to je ostalo sve samo na planiranju, nismo podnijeli niti zahtjev. Na upit kada je točno shvatila da je prvotužena upisana kao vlasnik predmetne nekretnine navodi da je to bilo kada je krenula legalizacija a na upit da li može odrediti koje godine je to bilo navodi da je to bilo kada se obratila odvjetniku u Zagrebu, moguće kraje 2022. godine. Na upit što je htjela urediti obzirom spominje legalizaciju navodi da je htjela zemlju prenijeti na svoje ime da bi mogla dalje bilo što raditi. Čitavo to vrijeme bila je svjesna da nije upisana kao vlasnik u zemljišnim knjigama. KU je dala 300,00 Dem za put koji je spominjala i platila godinu dana nakon sklapanja kupoprodajnog ugovora. Pojašnjava da je tih 300,00 Dem KU dala baš za put koji je on formirao a ne zna da li su mu nešto ostali susjedi plaćali i da li ih je on nešto tražio. Pojašnjava da je g-din KU rekao da 3.000,00 Dem košta baš parcela a ovih 300,00 Dem je tražio isključivo za put. Svoju parcelu nije nikada mjerila, dogovor je bio da će se sve mjeriti kada se bude prebacivalo vlasništvo. Susjedi, braća K, oni ne dolaze godinama jer vidi da ne čiste parcelu a J dolaze i njih poznaje. J su znali da su kupili ovu parcelu i on je bio tamo kada je K povlačio žicu. Inače njoj je G i rekao da je jednom drugom susjedu koji je iz Slovenije rekao nedavno da ne smije odlagati neke ploče koje je ovaj htio odložiti na njezinu parcelu. Za preslik ugovora koji je predala u sudski spim navodi da izvornik istog ima ali ga je ostavila kući. Na upit navodi da je zadnji put u spomenutoj kamp prikolici boravila prije 15 godina. na ukazivanje suda da su saslušani svjedoci spominjali godinu 1998. kao godinu kada je kamp prikolica dovezena na predmetnu nekretninu navodi da zna da je bilo par godina nakon sklapanja ugovora ali je teško točno odrediti godinu. Na upit pun. tužiteljice što misli pod legalizacijom navodi da pod time misli srediti papire i prenijeti vlasništvo na sebe.
16. Prvotužena VU u svom je iskazu navela da o konkretnoj kupoprodaji predmetne parcele nema detaljnih saznanja ali može reći općenito da je njezin pok. otac znao prodavati određene nekretnine obzirom su gradili kuću i kada mu je zatrebalo novaca znao je prodati dio pojedine parcele. Naime, obzirom je to bilo poljoprivredno zemljište prodavao bi suvlasničke dijelove ali može reći da je bio dosta pedantan čovjek tako da je on znao napraviti skicu tako da kupac zna što kupuje. Nije pričala sa njim koje parcele i koje dijelove parcele je kome prodao. Misli da zna koja nekretnina je predmet ovog spora ali mora reći da nije tamo bila. Na upit suda da li zna kome je otac prodao upravo predmetnu parcelu navodi da taj detalj ne može konkretizirati. Na daljnji upit navodi da joj ovdje tužiteljica nije poznata a na daljnji upit da li zna tko je DU Ć navodi da joj je prezime DU jako poznato. Njezin otac je znao spominjati određene osobe kojima prodaje, i neka imena i prezimena ostaju u sjećanju, pa joj je tako i prezime DU ostalo u sjećanju, Ostalo joj je u sjećanju u kontekstu osobe kupca. Prilikom prodaja nekretnina otac nije angažirao pravnu pomoć ali misli da je bio upoznat o proceduri jer je dosta toga prodavao, inače po struci je bio inženjer strojarstva. Upravo kada je prodavao te skice je sačinjavao iz razloga da bi na terenu i pokazao to što prodaje. Kada joj se pokazuje predmetni kupoprodajni ugovor pa na upit da li može potvrditi da li je to rukopis njezina oca navodi da ne može sto posto potvrditi ali sliči na rukopis oca. Kada joj se pokazuje ugovor sklopljen između KU i ŠU pa na upit da li bi mogla potvrditi da je to rukopis njezina oca navodi da joj rukopis sadržaja ugovora više sliči na rukopis majke ali za potpis je sigurno od oca. Nije joj poznato prezime FU. Poznato joj je prezime GU ali ne zna iz kojeg konteksta.
17. Uvidom u ugovor o prodaji od 28. kolovoza 1988. (list 23-25 spisa) utvrđeno je da je isti sklopljen između JU kao prodavatelja i IU kao kupca temeljem kojeg je prednik prvotužene IU od prednika drugo i trećetuženika EU kupio 1/27 k. č. [katastarska čestica] (pašnjak) površine 6701m2 a što čini 248m2 za cijenu od milion dinara. Upravo temeljem navedenog ugovora o prodaji je pravni prednik prvotužene IU ishodio i pravo upisa suvlasništva na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] a nastavno i na novonastaloj predmetnoj k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] što će u nastavku biti obrazloženo. Nadalje je uvidom u kupoprodajni ugovor od 8. kolovoza 1996. (list 26-28 spisa) utvrđeno da je isti sklopljen između LU kao prodavatelja i FU kao kupca temeljem kojeg je tužiteljica od pravnog prednika drugo i treće tuženika kupila 300m2 zemljišta na k. č. [katastarska čestica] za cijenu od 3.000 dem-a. Navedeni kupoprodajni ugovor je potpisan od strane tužiteljice kao kupca te LU kao prodavatelja a potpis prodavatelja nesporno nije nikada ovjeren kod javnog bilježnika.
18. Uvidom u izvadak iz zemljišne knjige utvrđeno je, a što nije niti sporno između stranaka, da su na predmetnoj k. č. [katastarska čestica] upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao suvlasnici upisani prvotužena TU u 248/350 dijela te drugo i trećetuženik LU VU i LU ZU svaki u 102/700 dijela. Između stranaka nije sporno da je predmetna k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nastala cijepanjem od izvorne k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] odnosno da je cijepanjem navedene nekretnine k. č. [katastarska čestica] nastalo više novih čestica pa tako i čestica označena kao k. č. [katastarska čestica] u površini od 4699m2 što je sve razvidno iz povijesno zemljišnoknjižnog izvatka (sve list 5-13 spisa). Nadalje je iz povijesnog zk izvatka razvidno da je na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] bilo upisano više suvlasnika u određenim suvlasničkim omjerima a između njih je kao suvlasnik bio upisan i suprug prvotužene IU i to u 248/4699 dijela. Nadalje proizlazi da je daljnjom parcelacijom k. č. [katastarska čestica] nastalo više čestica kao što su k. č. [katastarska čestica] površine 198m2, k. č. [katastarska čestica] površine 417m2, k. č. [katastarska čestica] površine 153m2 i tako redom sve do k. č. [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina]. Nadalje je iz povijesno zemljišnoknjižnog izvatka, zatim rješenja Naslovnog suda posl. br. R1-51/08 od 17. travnja 2009. te ispravka tog rješenja posl. br. R1-51/08 od 19. svibnja 2009. i 01. listopada 2009. (list 15-27 spisa) razvidno da su po provedenoj parcelaciji suvlasnici koji su bili upisani u zemljišnim knjigama proveli postupak razvrgnuća suvlasničke zajednice, pa je tako temeljem naprijed navedenog rješenja o razvrgnuću suvlasničke zajednice posl. br. R1-51/08 i ispravaka istog pravnom predniku prvotužene IU te KU u suvlasništvo pripala k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Upravo je na predmetnoj k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] zemljišnoknjižno stanje i danas na isti način upisano odnosno kako je naprijed navedeno na predmetnoj su nekretnini kao suvlasnici upisani prvotužena kao zakonska nasljednica IU te drugo i trećetuženik kao pravni slijednici JU.
19. Tužiteljica dakle predmetnom tužbom traži utvrđenje da je vlasnik nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] površine 350m2 te nalaganje tuženicima izdavanja isprave podobne za upis prava vlasništva na nekretnini koja je predmet ovog spora a eventualno kumuliranim zahtjevom predlaže da sud utvrdi njezino vlasništvo na predmetnoj nekretnini te da se ovlašćuje tužiteljica temeljem presude zatražiti i ishoditi uknjižbu prava vlasništva na istoj nekretnini u zemljišnoj knjizi naslovnog suda. Tvrdnja je tužiteljice da je više od 20 godina, kao zakonit, istinit i pošten posjednik nekretnine k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] dosjelošću stekla vlasništvo iste. U provedenom dokaznom postupku utvrđeno je da je tužiteljica doista sa pravnim prednikom drugo i treće tuženika zaključila kupoprodajni ugovor od 8. kolovoza 1996. godine kako to proizlazi iz navedenog Ugovora a temeljem kojeg je ugovorila kupoprodaju 300m2 zemljišta na k. č. [katastarska čestica] za što je prodavatelju isplatila ugovorenu kupoprodajnu cijenu. Navedeno proizlazi i iz iskaza saslušanog svjedoka UU koji je bio prisutan u vrijeme sklapanja – potpisivanja navedenog ugovora obzirom se sve odvijalo na terasi njegove nekretnine a koja se nalazi u neposrednoj blizini predmetne nekretnine. Imenovani svjedok je dakle bio prisutan kod potpisivanja ugovora kao i u trenutku kada je tužiteljica prodavatelju predala iznos kupoprodajne cijene, što je prodavatelj sada pokojni KU i potvrdio svojim potpisom ugovora, a drugo tužena je u svom iskazu potvrdila odnosno prepoznala potpis svoga oca. Nadalje iz iskaza saslušanih svjedoka UU GU, BU OU, HU, HU NU, ŽU RU proizlazi da je tužiteljica stupila u posjed navedene nekretnine odmah po sklapanju ugovora, da je nekretninu od tada čitav niz godina koristila na način da je povremeno ali kontinuirano dolazila na istu, povremeno boravila tamo i održavala ju povremenim čišćenjem. Konačno na predmetnoj nekretnini postavljena je i kamp kućica, što je utvrđeno i uviđajem na licu mjesta, koju su po dogovoru s tužiteljicom postavili HU i HU NU, što proizlazi iz iskaza imenovanih svjedoka, te su tu istu kamp kućicu u dogovoru sa tužiteljicom zajednički koristili kada bi dolazili na odmor i tako boravili na predmetnoj nekretnini. Sporno je kada je spomenuta kamp kućica postavljena na nekretninu obzirom imenovani svjedoci (UU GU, BU, HU i HU NU) navode da je to bilo 1998. godine odnosno dvije godine nakon sklapanja kupoprodajnog ugovora što prvotuženik osporava odnosno iz iskaza svjedoka DU, inače sina prvotužene, proizlazi da je za postavljanje kamp kućice saznanja imao tek 2016. godine odnosno da ranije kada je dolazio primjerice 2000. godine kamp kućica tamo nije bila postavljena. Vrijeme – godina kada je sporna kamp kućica postavljena na predmetnu parcelu je međutim prema motrištu ovog suda irelevantno u odnosu na zahtjev tužiteljice i tvrdnje da je dosjelošću stekla vlasništvo predmetne nekretnine obzirom da posjed tužiteljice prema stajalištu ovoga suda nije zakonit, a niti pošten. Naime, posjed je prema čl. 18. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17 dalje ZV-a) pošten ako posjednik kada ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed a poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada. Naime sama tužiteljica u svom iskazu navodi da je čitavo vrijeme od zaključenja kupoprodajnog ugovora bila svjesna da nije upisana kao vlasnik u zemljišnim knjigama, da parcelu nije nikada mjerila jer da je bio dogovor da će se sve mjeriti kada se bude prebacivalo vlasništvo. Isto proizlazi i iz iskaza tužiteljičine kćerke svjedokinje RU koja je u više navrata navela kako je ukazivala majci da je potrebno urediti imovinsko pravne odnose glede predmetne nekretnine. Pritom tužiteljica navodi da prilikom sklapanja predmetnog kupoprodajnog ugovora, kao niti kasnije tijekom godina za koje tvrdi da je bila u posjedu i koristila predmetnu nekretninu, nije provjeravala zemljišnoknjižno stanje, iako su zemljišne knjige javne, što tužiteljicu ne može dovesti u povoljniju pravnu poziciju odnosno ne provjeravanje zemljišnoknjižnog stanja predmetne nekretnine bez opravdanog razloga ne može tužiteljicu dovesti u poziciju poštenog posjednika u smislu citirane odredbe čl. 18. st. 3. ZV-a, sve opet posebno kraj činjenice da je znala da nije upisana niti kao suvlasnik na ranijoj k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], kao niti na kasnije cijepanjem nastaloj k. č. [katastarska čestica] i konačno k. č. [katastarska čestica]. Tužiteljica se isto tako ne može smatrati zakonitim posjednikom obzirom se prema čl. 115. st. 2. ZV-a na temelju pravnog posla ne može steći vlasništvo preko granice otuđivateljeve ovlasti da raspolaže stvarju, a prodavatelj KU je prije zaključenja kupoprodajnog ugovora sa tužiteljicom već otuđio istu nekretninu (isti dio k. č. [katastarska čestica]) predniku prvo tužene. Slijedom navedenog tužiteljica nije dokazala postojanje osnovne pretpostavke propisane odredbom čl. 159. ZV-a potrebne za stjecanje vlasništva dosjelošću obzirom je znala da u zemljišnim knjigama nije upisana kao (su)vlasnica na predmetnoj nekretnini.
20. Nastavno tužiteljica nije dokazala da bi ispunjavala niti druge pretpostavke propisane odredbom čl. 114. st. 1. ZV-a za stjecanje vlasništva predmetne nekretnine. Sukladno odredbi čl. 114. st. 1. ZV-a vlasništvo se može steći na temelju pravnog posla, odluke suda, odnosno druge nadležne vlasti, nasljeđivanjem i na temelju zakona, a prema stavku 2. iste odredbe stečeno je pravo vlasništva na temelju stavka 1. kad su ispunjene sve pretpostavke određene zakonom. Prema čl. 115. st. 1. ZV-a na temelju valjanog pravnog posla kojemu je cilj stjecanje vlasništva prelazi vlasništvo s dotadašnjeg vlasnika na stjecatelja na način određen zakonom. Nastavno sukladno čl. 119. st. 1. ZV-a vlasništvo nekretnine stječe se zakonom predviđenim upisom stjecateljeva vlasništva u zemljišnoj knjizi na temelju valjano očitovane volje dotadašnjega vlasnika usmjeren na to da njegovo vlasništvo prijeđe na stjecatelja, ako zakonom nije određeno drugačije, a prema čl. 120. st. 1. istog Zakona vlasništvo na nekretninama stječe se uknjižbom u zemljišnu knjigu, ako zakon ne omogućuje da se vlasništvo nekretnine stekne nekim drugim upisom u zemljišnu knjigu.
20.1. Valja nadalje napomenuti da iako tužiteljica raspolaže Kupoprodajnim ugovorom potpisanim od strane prodavatelja na istom nikada nije ovjeren niti potpis prodavatelja pa takav ugovor zasigurno ne bi bio niti podoban za provedbu upisa u zemljišne knjige. No i sama činjenica da je tako potpisan ugovor od strane prodavatelja u tom smislu ostao nepotpun čini upitnim stvarnu volju stranaka, to posebno obzirom je KU takve ugovore sklapao sa većim brojem kupaca jer je prodavao suvlasničke dijelove nekretnine k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a prema iskazu drugo tužene njegove kćerke proizlazi da je bio dosta pedantan čovjek tako pa je znao napraviti i skicu tako da kupac zna što kupuje i konačno su se ostali kupci uredno knjižili kao suvlasnici na izvornoj k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te kasnije sudjelovali u parcelaciji iste i razvrgnuću suvlasničke zajednice.
21. Zaključno valja ukazati i na odredbu čl. 130. st. 2. ZV-a prema kojoj vlasništvo nekretnine stečene na temelju zakona ne može se suprostaviti pravu onoga koji je, postupajući s povjerenjem u zemljišne knjige, u dobroj vjeri upisao svoje pravo na nekretnini dok još pravo koje je bilo stečeno na temelju zakona nije bilo upisano. Pravni prednik prvo tužene je suvlasnički udio na predmetnoj nekretnini stekao valjanim pravnim poslom a drugo i treće tuženici nasljeđivanjem iza pok. JU, a tužiteljica pritom nije niti dokazala postojanje prava koje bi se moglo suprotstaviti vlasničkim pravima zemljišno knjižno upisanih tuženika pa je slijedom svega navedenog valjalo odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti i odlučiti kao u toč. I izreke.
22. Prvotužena je tijekom postupka podnijela protutužbu radi prestanka uznemiravanja obzirom na činjenicu da je tužiteljica na predmetnoj nekretnini postavila kamp kućicu i auto prikolicu. Sukladno odredbi čl. 167. st. 1. ZV-a ako treća osoba bespravno uznemirava vlasnika na drugi način a ne oduzimanjem stvari vlasnik može putem suda zahtijevati da to uznemiravanje prestane, prema stavku 2. iste odredbe da bi u postupku pred sudom vlasnik ostvario svoje pravo iz st. 1. toga članka mora dokazati da je stvar njegovog vlasništvo i da ga druga osoba uznemirava u izvršavanju njegovih ovlasti u pogledu te stvari, ako ta osoba tvrdi da ima pravo poduzimati ono što uznemirava vlasnika stvari na njoj je da to dokaže. Tužiteljica je nesporno postavila kamp kućicu i auto prikolicu na nekretnini na kojoj je u većem dijelu suvlasnica prvotužena bez odobrenja i pitanja tuženika slijedom čega su ispunjene pretpostavke iz naprijed citirane odredbe čl. 167. ZV-a odnosno prvotužena osnovano predlaže zabranu daljnjeg uznemiravanja na način da se tužiteljici naloži uklanjanje kamp kućice i autoprikolice zbog čega je valjalo usvojiti protutužbeni zahtjev i odlučiti u točci II izreke.
23. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st.1. Zakona o parničnom postupku pa je prvotuženoj priznat trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku i to za sastav odgovora na tužbu 100 bodova (Tbr.8/1), za sastav protutužbe 100 bodova (Tbr.8/1), za zastupanje na ročištu 12.09.2023. 50 bodova (Tbr.9/2), na ročištu 10.11.2023. 50 bodova (Tbr.9/2), za zastupanje na uviđaju 28.06.2024. 100 bodova (Tbr.9/1), za sastav podneska od 07.01.2025. 25 bodova (Tbr.8/3), za zastupanje na ročištu 20.02.2025. 50 bodova (Tbr.9/2), na ročištu 08.09.2025. 100 bodova (Tbr.9/1), na ročištu 09.09.2025. 100 bodova (Tbr.9/1) što sve uvećano za PDV iznosi 1.687,50 eur.
U Puli, 17. listopada 2025. godine
S u d a c
Daniela Subotić Biondić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba može izjaviti žalbu putem ovog suda nadležnom Županijskom sudu i to u roku od 15 dana od dana održanog ročišta za objavu presude za stranku koja je uredno obaviještena o istome, a od primitka iste za neuredno obaviještenu stranku o ročištu za objavu.
Dna:
-tužiteljici-protutuženoj po pun.
-prvotuženoj-protutužiteljici po pun.
-drugotuženoj-protutužiteljici
-trećetuženiku-protutuženiku
