Pr-99/2024-38

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLIT

Gundulićeva 27, Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji mr.sc. Ivani Erceg Ćurić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice ČU, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Jošku Jurašinu, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika HOK-OSIGURANJE d.d., OIB: 00432869176, zastupan po punomoćnicima, odvjetnicima iz odvjetničkog društva Olujić, Pezić & Partneri d.o.o., radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 16. srpnja 2025., u prisutnosti punomoćnika tužitelja, objavljene dana 17. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Prihvaća se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju s osnova invaliditeta od 2 % po polici br. [broj police] 0000002061 ukupan iznos od 159,28 Ča sa zakonskim kamatama koje teku od podnošenja tužbe 19.1.2024.g. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih nefinancijskim društvima za razdoblje dulje od godine dana izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 % poena, a od 1.1.2023.g. pa do konačne isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište ,uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranjem koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena do konačne isplate."

dok se odbija tužbeni zahtjev u dijelu više zatraženog u iznosu od 238,89 (do iznosa od 398,17 Eur).

II Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 423,50 Eur-a u roku od 15 dana, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranjem koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena do konačne isplate.

Obrazloženje

1. U tužbi podnesenoj pred sudom 19.1.2024. tužitelj navodi da je dana 20.10.2020.u Dugopolju tužiteljica kao policajac pripadnik MUP-a RH pri obavljanju službenog zadatka, pala i slomila nogu. Dakle, tužiteljica da se ozlijedila na radu i da je uslijed prijeloma noge zadobila trajne posljedice.

1.1. Tužiteljica navodi kako je kao djelatnik MUP-a bila osigurana od nezgode policom br. [broj police] 0000002061 na iznos od 60.000,00 kn, a da u ovom postupku potražuje iznos od 5 % invaliditeta, dakle iznos od 3.000,00 kn / 398,17 Eur budući je tuženik otklonio naknadu štete uz obrazloženje da nije zaostala trajna posljedica, a što da je neosnovano jer da svaki prijelom ostavlja neki pa i mali invaliditet. Tužiteljica navodi kako je procjenu invaliditeta moguće dati najmanje 3 mjeseca nakon zaključenja liječenja. Stoga tužiteljica predlaže da sud donese presudu kojom će se naložiti tuženiku da joj isplati preostalu štetu u iznosu od 398,17 Eur-a sa zateznom kamatom tekućom na taj iznos od podnošenja tužbe do isplate.

2. U odgovoru na tužbu podnesenom pred sudom 13.5.2024. tuženik navodi kako osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva u cijelosti budući da po štetnom događaju nije zaostao trajni invaliditet u smislu Okvirnog sporazuma za nabavu usluge kolektivnog osiguranja osoba od posljedica nesretnog slučaja ev.br. 14/2019 te pripadajućih Tablica za određivanje postotka trajnog invaliditeta kao posljedice nesretnog slučaja koji su također sastavni dio Uvjeta i ugovora o osiguranju od nezgode. Dakle, prema odredbama Tablica za određivanje postotka trajnog invaliditeta, iza ozljeda koje je tužiteljica zadobila, da nije zaostao trajni invaliditet.

2.1. Tuženik opreza radi prigovara visini tužbenog zahtjeva jer da isti nije usklađen s Uvjetima i tablicama koji su sastavni dio ugovora o osiguranju osoba od posljedica nesretnog slučaja i jer zatraženi iznos ne odgovara ozljedama koje proizlazi iz dostavljene medicinske dokumentacije. Slijedom navedenog, tuženik predlaže da sud nakon provedene glavne rasprave odbije tužiteljicu s tužbenim zahtjevom kao neosnovanim i obveže ju na naknadu parničnog troška tuženiku zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate.

3. Tužiteljica u podnesku od 19.11.2024., a nakon što je izveden dokaz usmenim vještačenjem po stalnoj sudskoj vještakinji dr. Danči Tripalo, spec.ortoped, navodi da s obzirom na procijenjenu invalidnost tužiteljice od 2%, sada potražuje 2 % od limita 7.963,37 Eur-a (60.000,00 kn), dakle tužiteljica potražuje iznos od 159,28 Eur, a kako je to ponovljeno i u podnesku tužiteljice od 21.2.2025.

3.1. Tuženiku podnesku od 5.2.2025. navodi kako se protivi djelomičnom povlačenju tužbe.

4. Tijekom postupka izvedeni su dokazi čitanjem dokumentacije priložene spisu, izveden je dokaz čitanjem izvoda iz zdravstvenog kartona te je izveden dokaz vještačenjem po stalnom sudskom vještaku medicinske struke dr. Danči Tripalo, spec. ortoped.

4.1. Koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. ZPP).

5. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice kao osigurane osobe od nezgode da joj tuženik kao osiguratelj isplati osigurani iznos, uslijed nastupa osiguranog slučaja- nastanka trajnog invaliditeta kod tužiteljice kao posljedice radne nezgode.

7. Među strankama nije sporno da se tužiteljica ozlijedila na radu dana 20.10.2020. kao policajac-zaposlenik Republike Hrvatske i da je Republika Hrvatska ugovorila s HOK-OSIGURANJE d.d. Okvirni sporazum za nabavu usluge kolektivnog osiguranja osoba od posljedica nesretnog slučaja ev.br. 14/2019 s pripadajućim Tablicama za određivanje postotka trajnog invaliditeta kao posljedice nesretnog slučaja, sve po Polici osiguranja od nezgode br. 01 0000002061 (ispravi o sklopljenom ugovoru).

7.1. Međutim, sporan je osnov tužbenog zahtjeva. Naime, tuženik tvrdi da po štetnom događaju nije zaostao trajni invaliditet kod tužiteljice pa da ne postoji odgovornost tuženika jer da nije nastupio osigurani slučaj. Dakle, radi se o osiguranju osoba i među strankama nije sporno da je tužiteljica korisnik osiguranja, osoba kojoj se isplaćuje osigurani iznos, međutim sporno je, je li nastupio osigurani slučaj, trajna invalidnost kod tužiteljice po osnovi čega bi tuženik bio dužen isplatiti osigurani iznos.

8. Prema čl. 966. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021. - dalje ZOO), u ugovorima o osiguranju osoba (osiguranje života i osiguranje od nesretnog slučaja), visina osiguranog iznosa koji je osiguratelj dužan isplatiti kad nastupi osigurani slučaj utvrđuje se u polici prema sporazumu ugovornih strana.

8.1. Prema čl. 981. st. 1. ZOO-a ugovaratelj osiguranja života može u ugovoru, a i nekim kasnijim pravnim poslom, pa i oporukom, odrediti osobu kojoj će pripasti prava iz ugovora. Ako se osiguranje odnosi na život neke druge osobe, za određivanje korisnika potrebna je i njezina pisana suglasnost (st. 2. ). Korisnik ne mora biti određen po imenu, dovoljno je ako akt sadrži nužne podatke za njegovo određivanje (st.3.).

9. Iz Police br. [broj police] 0000002061 visina osiguranog iznosa koji je osiguratelj dužan isplatiti kad nastupi osigurani slučaj utvrđen je u iznosu od 60.000,00 kn za trajni invaliditet uslijed nezgode.

10. Stalna sudska vještakinja dr. Danči Tripalo, spec.ortoped, na ročištu od 14.11.2024. dala je usmeni nalaz i mišljenje u kojem navodi da je pregledala sudski spis sa priloženom medicinskom dokumentacijom i tužiteljicu u uvjetima sudnice, da tužiteljica prema zdravstvenom kartonu ranije nje imala sličnu ozljedu. Dana 20.10.2020. tužiteljica da se javila HP KBC Split zbog ozljede koju je zadobila prilikom uganuća lijevog stopala, da je utvrđena bolnost i oteklina u području baze pete metatarzalne kosti, napravljen RTG koji je pokazao prijelom u području baze pete metatarzalne kosti pa daje dobila sadrenu čizmicu. Tužiteljica da je vršila redovito kontrole kod traumatologa koji joj je 9.11.2020. skinuo longetu te preporučio slane kupke i hodanje sa osloncem na lijevo stopalo do granice tolerancije. Nakon toga, tužiteljica da se pregledavala kod fizijatra koji je odredio fizikalnu terapiju pa da je više puta da je vršila fizikalnu terapiju, da je i dalje je imala bolnost u predjelu gdje je bio prijelom.

10.1. Sudska vještakinja dr. Danči Tripalo daje mišljenje da odabire po tablicama priložene spisu točku 212. koja se odnosi na prijelom metatarzalne kosti i kja predviđa invaliditet od 2%, a što da znači da je navedena trauma kod tužiteljice dovela do invalidnosti od 2%.

11. Tuženik u podnesku od 27.11.2024, prigovara nalazu i mišljenju vještaka u bitnom ističući da je lom bez pomaka zacijelio bez trajnih posljedica u smislu tjelesnog invaliditeta predviđenog priloženim tablicama za utvrđivanje postotka invaliditeta.

11.1. Povodom prigovora tuženika, na ročištu od 11.2.2025. stalna sudska vještakinja dr. Danči Tripalo, spec.ortoped obrazložila je da je kod prijeloma uglavnom prisutan pomak, nekad manji, a nekad veći. Da bi se odredilo koliki je pomak frakturnih ulomaka, da bi trebalo vidjeti RTG snimak koji nije priložen spisu. Sudska vještakinja pretpostavljam da se ovdje radilo o manjem pomaku jer da tužiteljica i dan danas trpi bol kod napora. Sudska vještakinja napominje da tablice ne razlikuju manji i veći pomak već da se samo navodi pomak kao takav, a što da znači da kada bi se utvrdio veći pomak, da to nebi značilo i veći postotak invaliditeta. Naime, pomak da može biti 2 mm, može biti 5 mm, ali po tablicama da je to ista točka.

11.2. Tuženik u podnesku od 27.11.2024. ističe da je u konkretnom slučaju bi lom bez pomaka i da je zacijelio bez trajnih posljedica.

11.3. Nakon pribavljene RTG snimke, navedena vještakinja je na ročištu od 15.5.2025. navela da se na RTG snimci vidi da se radi o manjem pomaku od 2-3 milimetra lijeve noge te da iz dugogodišnjeg iskustva zna da je takav prijelom često povezan sa tako manje utvrđenim invaliditetom. Sudska vještakinja na upit punomoćnika tuženika navodi kako je točno da na RTG snimci nije napisano ime i prezime, ali da ista odgovara drugoj medicinskoj dokumentaciji priloženoj spisu, odnosi se o lijevoj nozi i na istu vrstu prijeloma, a uslijed čega sud nema sumnji u vjerodostojnost iste te je smatrao suvišnim pribaviti podatke o tome kada je sačinjena, a kako je to tuženik predložio na ročištu od 15.5.2025. te je navedeni RTG snimak uzet u obzir jer taj dokaz pribavljen u svrhu provedbe dopunskog vještačenja, a nakon što je tuženik izjavio prigovor na osnovni nalaz i mišljenje vještaka, sve pozivom na odredbu čl. 299. st. 2. ZPP-a.

11.4. Tuženik u podnesku od 8.7.2025. predlaže da se vještačenje obnovi po drugom vještaku, što sud nije prihvatio s obzirom nalaz vještaka ortopeda smatra jasnim, potpunim i neproturječnim medicinskoj dokumentaciji u spisu.

12. Iz svega navedenog proizlazi dokazano da je kod tužiteljice zaostao trajni invaliditet od 2 % uslijed ozljede na radu pa da bi tuženik bio dužan isplatiti tužiteljici 2% osiguranog iznosa od 60.000,00 kn, a što iznosi 159,28 Eur.

13. Tužiteljica je prvo postavila tužbeni zahtjev na iznos od 398,17 Eur, da bi kasnije zatražila iznos od 159,28 Eur. Dakle, radi se o djelomičnom povlačenju tužbe za koje tuženik nije dao pristanak (čl. 193. st. 2. ZPP) pa je tužbeni zahtjev valjalo prihvatiti kao osnovan za iznos od 159,28 Eur, dok je za više zatraženi iznos od 238,89 (do iznosa od 398,17 Eur) tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.

14. Tužiteljica prema odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a ima pravo na zakonsku zateznu kamatu tekuću od dana podnošenja odštetnog zahtjeva do isplate, a kako to propisuje čl. 943. st. 1. i 4. ZOO-a, s obzirom tuženik nije isplatio tužitelju osigurninu, sve po stopi određenoj u skladu s odredbama čl. 29. st. 2., 8. i 9. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 155/23.). Tužitelj je tužbom zatražio zateznu kamatu tekuću od podnošenja tužbe, što je sud prihvatio, s obzirom sud odlučuje u granicama zahtjeva stranke (čl. 2. st. 1. ZPP):

15. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23, u tekstu ZPP). Uspjeh tužiteljice u konkretnom slučaju valjalo je cijeniti u omjeru od 70 % (100% osnov + 40% visina = 140 : 2 = 70 %), a uspjeh tuženika u omjeru od 30%. Tužiteljici nakon prebijanja s omjerom uspjeha tuženika valja priznati 40% od ukupnog troška.

15.1. Tužiteljici je u skladu s popisanim troškom (list 149) i primjenom Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika („Narodne novine“, br. 138/23., dalje: Tarife) određen trošak kako slijedi: za sastav tužbe - 25 bodova, za zastupanje po punomoćnicima na ročištima na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari od: 18.6.24., 8.10.24., 14.11.24., 9.1.25., 11.2.25., 15.5.25., 16.7.25.- za svako 25 bodova (Tbr. 9. t. 1. Tarife), za zastupanje na ročištu od 3.4.25. – zatraženih 12,50 bodova, za zastupanje na ročištu za objavu presude-12,5 bodova (Tbr. 9. t. 2. Tarife), za sastav podnesaka od: 21.2.25., 19.11.24., 17.6.24. - za svaki 25 bodova (Tbr. 8. t. 1. Tarife), što zbrojeno daje 275 bodova, a pomnoženo sa vrijednošću boda od 2,00 Eura (Tbr. 54. Tarife) i uvećano za 25% PDV-a (Tbr. 46. Tarife) daje iznos od 687,50 Eura, od čega tužiteljici valja priznati 40% pa se dobije 275,00 Eura, a na koji iznos je trebalo zbrojiti iznos od 148,50 eura na ime troška vještačenja pa se dobije ukupno 423,50 Eura koliko je naloženo tuženiku da isplati tužiteljici na ime naknade parničnog troška. Tužiteljici nije priznat popisani trošak vještačenja u iznosu od 64,80 Eur s obzirom je taj trošak predujmio tuženik.

15.2. Tužiteljici pripadaju i zatražene zakonske zatezne kamate temeljem odredbe članka 29. st. 1. i 2. ZOO-a koje teku od dana donošenja ove odluke pa do isplate temeljem odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a.

16. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

Split, 17. listopada 2025.

sutkinja

mr.sc. Ivana Erceg Ćurić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude parnične stranke imaju pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka odluke. Žalba se podnosi nadležnom Županijskom sudu, putem ovog suda.

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika

- u spis