REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-1320/2025-60

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Idi Vrančić, a po prijedlogu sudskog savjetnika Lordana Ćošića, u pravnoj stvari tužitelja CC iz [adresa], Ul. 144. brigade Hrv. vojske 6, OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Denis Bajs, odvjetnik u Zagrebu, Smičiklasova 18, protiv tuženika Institut Ruđer Bošković, Zagreb, Bijenička cesta 54, OIB: 69715301002, i umješača na strani tuženika Republike Hrvatske, Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa, OIB: 52634238587, kojeg zastupa Općinsko građansko državno odvjetništvo u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 16. rujna 2025., u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja DC, odvjetničkog vježbenika, i punomoćnice tuženika, ĆC, zaposlenice, te u odsutnosti uredno pozvanog umješača, dana 17. listopada 2025. godine, objavio je i

p r e s u d i o  je

I. Nalaže se tuženiku Institut Ruđer Bošković, Zagreb, Bijenička cesta 54, OIB: 69715301002 isplatiti tužitelju CC iz [adresa], 144. brigade Hrvatske vojske 6, OIB [osobni identifikacijski broj], iznos od 989,34 eura bruto zajedno sa zateznom kamatom koja do 31. srpnja 2015. godine teče po stopi koja se određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana drugog polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećana za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. godine pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, i to na:

- iznos od 101,71 EUR počevši od 16.05.2014. pa do isplate,

- iznos od 101,71 EUR počevši od 16.06.2014. pa do isplate,

- iznos od 101,71 EUR počevši od 16.07.2014. pa do isplate,

- iznos od 101,71 EUR počevši od 16.08.2014. pa do isplate,

- iznos od 101,71 EUR počevši od 16.09.2014. pa do isplate,

- iznos od 101,71 EUR počevši od 16.10.2014. pa do isplate,

- iznos od 101,71 EUR počevši od 16.11.2014. pa do isplate,

- iznos od 101,71 EUR počevši od 16.12.2014. pa do isplate,

- iznos od 101,71 EUR počevši od 16.01.2015. pa do isplate,

- iznos od 73,95 EUR počevši od 16.02.2015. pa do isplate,

osim u dijelu zateznih kamata obračunatih na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenim bruto iznosima, sve u roku od 15 dana,

II. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu koji se odnosi na isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenim bruto iznosima.

III. Nalaže se tuženiku Institut Ruđer Bošković, Zagreb, Bijenička cesta 54, OIB: 69715301002, naknaditi tužitelju CC iz [adresa], 144. brigade Hrvatske vojske 6, OIB [osobni identifikacijski broj], parnični trošak u iznosu od 2.156,25 eura zajedno sa zateznom kamatom koja teče od 17. listopada 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana,

IV. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka u preostalom iznosu od 828,13 eura, uvećan za zakonsku zateznu kamatu tekuću od 17. listopada 2025. do isplate.

Obrazloženje

1. Tužitelj CC iz [adresa], (dalje u tekstu tužitelj) u tužbi od 16. srpnja 2018. navodi da je u utuženom razdoblju zaposlen kod tuženika Institut Ruđer Bošković, Zagreb (dalje u tekstu tuženik) temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 5. lipnja 2008. Nadalje tužitelj navodi da je Kolektivnim ugovorom za znanost i visoko obrazovanje (NN 101/02, Aneksom I NN 81/03, Aneksom II NN 203/03, Dodatkom III NN 28/06, Dodatak IV NN 11/08, Ispravak dodatka IV NN 46/08, dalje: KU/02) i to čl. 48. određeno da radnicima koji rade u posebnim uvjetima pripada dodatak na plaću u visini od 5 do 15% proračunske bruto osnovice, dok je čl. 52. određeno da će se na svakoj ustanovi konkretno utvrditi poslovi odnosno radna mjesta s posebnim uvjetima rada i poslovi s izvorima opasnosti te vrijeme odnosno uvjeti izloženosti opasnostima, s time da je u čl. 52. st. 2. Navedeno da će to utvrđenje učiniti zajednički poslodavac ili ovlaštenik poslodavca za zaštitu na radu te sindikalni povjerenik, kao i da će popis poslova odnosno radnih mjesta s posebnim uvjetima rada i poslova odnosno radnih mjesta s izvorima opasnosti u ustanovi, te popis radnika koji rade na tim poslovima, poslodavac dostaviti Ministarstvu znanosti u roku od 15 dana nakon određivanja tih poslova. Tužitelj nadalje navodi da je sukladno čl. 52. st. 4. KU/02 utvrđena obveza da se jednom godišnje ažuriraju prethodno navedeni podaci te popis radnih mjesta s posebnim uvjetima rada. Također tužitelj navodi da je 22. listopada 2010. sklopljen novi Kolektivni ugovor za znanosti visoko obrazovanje (NN 142/10, dalje: KU) koji sadržajem u cijelosti odgovara ranijem KU/02. Tužitelj navodi da je tuženik Ministarstvu znanosti i tehnologije dostavio od strane ovlaštenih osoba sačinjen popis zaposlenika koji rade na radnim mjestima s izvorima opasnosti te njihov postotak izloženosti izvoru opasnosti od ukupnog radnog vremena za 2008., a kasnije i za 2013. no da su nadalje strane KU kršile obvezu iz st. 52. st. 4. te nisu jednom godišnje reažurirale predmetne podatke te popis radnih mjesta s posebnim uvjetima rada. Nadalje tužitelj u tužbi navodi da je isti kod tuženika zaposlen na radnom mjestu zaštitara te da je naveden na popisima zaposlenika koji rade na radnim mjestima s posebnim uvjetima rada za 2013. i to u okviru Uprave s postotkom izloženosti izvorima opasnosti više od 50% od ukupnog radnog vremena, a da je čl. 51. st. 2. KU određeno da zaposlenik koji povremeno radi s izvorima opasnosti, odnosno koji više od 50% radnog vremena provede na radu s izvorima opasnosti, ima pravo na pripadajući dodatak na plaću u visini 15% dodatka koji pripada zaposlenicima koji izravno rade na tim izvorima opasnosti, slijedom čega i tužitelj ima takvo pravo. Tužitelj navodi da od 1. travnja 2011. pa do 1. siječnja 2017. osnovica za izračun plaće u javnim službama iznosi

5.108.84 kn / 678,06 eura (Fiksni tečaj konverzije: 7,53450) bruto, pa tako u tom razdoblju tužitelj ostvaruje pravo na dodatak na plaću u iznosu od 766,32 kn / 101,71 eura te ujedno ističe da je pravomoćnom presudom ovog suda poslovni broj Pr-255/14 od 30. siječnja 2015. naloženo tuženiku platiti tužitelju pripadajuće iznose dodatka na plaću u iznosu 15% proračunske bruto osnovice i to za razdoblje od 16. prosinca 2012. do 16. siječnja 2014. Zaključno, tužitelj navodi da je navedeni KU 27. prosinca 2013. otkazan od strane Republike Hrvatske, Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta te je isti prestao vrijediti s danom 27. ožujka 2014. Međutim, tužitelj naglašava da navedeni otkaz KU nije zakonit i dopušten te da ne proizvodi nikakve pravne učinke. Slijedom toga, tužitelj navodi da mu je tuženik dužan platiti dodatke na plaću za posebne uvjete rada od 22. siječnja 2015. pa nadalje. Slijedom svega navedenog, tužitelj, u konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, predlaže po utuženom osnovu naložiti tuženiku isplatu iznosa od 7.458,76 kn / 989,95 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na pojedinačne mjesečne iznose od dospijeća pa do isplate, te troškovima postupka.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu od 30. srpnja 2018. navodi da u cijelosti osporava osnovanost tužbenog zahtjeva kao i visinu istog. Tuženik ističe kako je temeljem tužbenog zahtjeva tužitelja razvidno da isti potražuje isplatu nakon prestanka važenja KU. Tuženik u odgovoru na tužbu nadalje navodi da je u razdoblju važenja KU, pravo na dodatak na plaću uslijed rada u posebnim uvjetima regulirano Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama (NN 141/12, dalje: TKU) kojim je u čl. 55. propisano da zaposleniku u javnim službama, koji radi na poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada dodatak na plaću, a stavkom 2. istog članka je propisano da će se radna mjesta i pripadajuća visina posebnih dodataka na plaću za svako radno mjesto utvrditi granskim kolektivnim ugovorima. Slijedom gore citirane odredbe u čl. 54. do 59. KU su uređena prava zaposlenika na dodatak, visina dodatka na plaću te postupak utvrđivanja poslova s posebnim uvjetima rada i izvorima opasnosti. Čl. 58. je propisano da se temeljem odredaba Zakona o zaštiti na radu u svakoj ustanovi izrađuje Procjena opasnosti temeljem koje će se na svakoj ustanovi izraditi Popis radnih mjesta s posebnim uvjetima rada, izvorima opasnosti i štetnim utjecajima te popis zaposlenika koji rade na tim poslovima, a koji popis mora sadržavati vrijeme izloženosti opasnostima (dalje: Popis) te ujedno tuženik ističe da je Popis predstavlja akt koji zajednički utvrđuju poslodavac i sindikalni predstavnik, što je pretpostavka valjanosti istog. Nadalje tuženik navodi da je tuženik prema propisanoj obvezi sastavio Popis za 2013. dok za 2014. takva obveza nije postojala, jer je 27. prosinca 2013. Vlada Republike Hrvatske donijela Odluku o otkazivanju Kolektivnog ugovora za znanost i visoko obrazovanje, slijedom koje je isti prestao važiti 27. ožujka 2014. Tuženik navodi da su prestankom važenja KU, prestale s važenjem i sve odredbe kojima su regulirani dodaci na plaću, njihova visina, način kako se određuje te ostale odredbe kojima je normirana isplata dodatka na plaću. Slijedom svega navedenog, tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti ili donijeti rješenje o prekidu postupka do donošenja pravomoćne presude u predmetu poslovni broj Pr-8589/14 koji se pred naslovnim sudom vodi upravo radi raskida KU između stranaka potpisnica te koje je pitanje prethodno pitanje u ovoj pravnoj stvari. Također predlaže, sukladno čl. 211. ZPP-a o otpočetoj parnici obavijestiti Republiku Hrvatsku, putem Općinskog državnog odvjetništva, budući je ista temeljem Zakona o ustanovama, osnivač tuženika.

3. Na prijedlog tuženika u odgovoru na tužbu sud je dopisom od 28. kolovoza 2018. sukladno čl. 211. Zakona o parničnom postupku ('' Narodne novine '' br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka Ustavnog suda RH, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 - Odluka Ustavnog suda RH), obavijestio Republiku Hrvatsku, Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa, putem Općinskog državnog odvjetništva u Zagrebu, Građansko-upravni odjel, o otpočetoj parnici u ovoj pravnoj stvari, radi eventualnog stupanja u parnicu u svojstvu umješača na strani tuženika (str. 43 spisa).

4. Podneskom od 2. studenoga 2018. (str. 58 spisa) umješač Republika Hrvatska je izvijestila sud da stupa u parnicu kao umješač na strani tuženika te se pridružuje njegovim navodima. Umješač dodaje da tužitelju ne pripada zatezna kamata na iznos poreza na dohodak i prirez porezu na dohodak, a koja teče na pojedine mjesečne iznose bruto plaće sukladno presudi ŽS u Zagrebu, poslovni broj Gž R-2394/14 od 10. listopada 2017. te presudi VSRH poslovni broj Revr- 717/16 od 6. rujna 2017. Umješač stoga predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja te istom naložiti naknadu parničnog troška.

5. Sud je rješenjem poslovni broj Pr-4242/18-18 od 13. studenoga 2018. odredio prekid postupka do pravomoćnog okončanja postupka u ovosudnom predmetu poslovni broj: Pr-8589/14, s obzirom da se u navedenom predmetu odlučuje o tome je li Odluka Vlade RH o otkazivanju kolektivnog ugovora od 22. listopada 2010. (NN 142/2010) nezakonita i nedopuštena, te da li je navedeni kolektivni ugovor bio na snazi do 22. listopada 2014. S obzirom da o navedenom pitanju ovisi odluka suda u ovom predmetu sud je na temelju čl. 213. Zakona o parničnom postupku ('' Narodne novine '' br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka Ustavnog suda RH, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 - Odluka Ustavnog suda RH) odlučio da neće sam rješavati o prethodnom pitanju i odredio je prekid postupka. Postupak je nastavljen rješenjem poslovni broj Pr-4242/2018-21 od 4. ožujka 2019., s obzirom da je presuda ovog suda poslovni broj Pr-8589/18-47 od 29. siječnja 2018. potvrđena presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-700/2018-6 od 4. prosinca 2018. Predmet se od tada vodio pod poslovnim brojem Pr-988/2019.

6. Nakon provedenog postupka sud je 29. studenoga 2019. donio presudu poslovni broj Pr-988/2019-29 (str. 82-91 spisa) kojim je u najvećem dijelu usvojio tužbeni zahtjev tužitelja i naložio tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 7.454,16 kn / 989,34 eura bruto zajedno sa zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa razlike plaće do isplate, osim u dijelu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, u kojem dijelu je tužbeni zahtjev odbijen, te je odbijen i preostalom iznosu od 4,60 kn / 0,61 eura zajedno sa zateznim kamatama. Tuženiku je presudom naloženo isplatiti parnični trošak tužitelju.

7. Po prijedlogu tuženika za ponavljanje postupka, s kojim su se suglasili tužitelj i umješač, ovaj sud je rješenjem poslovni broj Pr-988/2019-45 od 8. veljače 2024. (str. 126-127 spisa) dopustio ponavljanje postupka i ukinuo citiranu presudu poslovni broj Pr-988/2019-29 od 29. studenoga 2019. s obzirom da je rješenjem Vrhovnog suda od 25. svibnja 20121. broj Rev 2670/2019 ukinuta citirana presuda ovog suda poslovni broj Pr-8589/14 i presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-700/2018-6. Potom je rješenjem poslovni broj Pr-229/2024-47 od 11. lipnja 2024. (str. 133-134 spisa) postupak prekinut do pravomoćnog okončanja novog postupka koji se vodi po ukidnoj odluci Vrhovnog suda. Postupak je nastavljen rješenjem poslovni broj Pr-229/2024-50 od 11. lipnja 2025. nakon što je u ponovljenom postupku donesena presuda poslovni broj Pr-16194/2021, te je ista potvrđena presudom Županijskog suda u Zagrebu od 15. listopada 2024. poslovni broj Gž R-568/2024. Ovaj predmet se od tada vodi pod poslovnim brojem Pr-1320/2025-2.

8. Podneskom od 23. lipnja 2025. tužitelj je konačno uredio tužbeni zahtjev u valuti euro na način da od tuženika konačno potražuje iznos od 989,34 eura bruto, zajedno sa zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa razlike plaće pa do isplate, uz naknadu parničnog troška zajedno sa zateznim kamatama. Na ročištu 16. rujna 2025. tužitelj je u cijelosti ostao kod tužbe i svih navoda, te predložio u cijelosti usvojit tužbu i tužbeni zahtjev.

9. Tuženik je na ročištu 16. rujna 2025. ostao kod odgovora na tužbu i svih dosadašnjih navoda. Tuženik navodi da visina tužbenog zahtjeva konačno uređena podneskom tužitelja od 23. lipnja 2025. nije sporna, ali je i dalje sporna pravna osnova tužbenog zahtjeva, stoga predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev, ne potražuje trošak.

10. Sud je tijekom dokaznog postupka izvršio uvid u Ugovor o radu na neodređeno vrijeme tužitelja kod tuženika od 5. lipnja 2008. (str. 6 - 7 spisa), Popis radnih mjesta i zaposlenika Instituta Ruđer Bošković s podacima postotka na plaću od 22. srpnja 2013. (str 8 - 21 spisa), presudu ovog suda poslovni broj Pr- 225/14-15 od 30. siječnja 2015. (str 22 - 28 spisa), obračun plaće tužitelja za ožujak 2014. (str. 55 spisa), presudu ovog suda posl br. Pr-988/2019-29 od 29. studenoga 2019. (str. 82 - 91 spisa), rješenje Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Gž R-89/2020-2 od 15. ožujka 2021., (str. 99 – 100 spisa), rješenje Vrhovnog suda posl. br. Rev 2670/2019-2 od 25. svibnja 2021. (str. 117-121 spisa), u sudsku praksu te u ostalu dokumentaciju koja prileži spisu, te je proveo dokaz saslušanjem tužitelja u svojstvu parnične stranke (str. 76-77 spisa).

11. Sud je u skladu s čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka Ustavnog suda RH, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 - na temelju svih izvedenih dokaza i na temelju rezultata cjelokupnog postupka utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan.

12. Predmet postupka je zahtjev tužitelja za isplatom razlike bruto plaće po osnovi neisplaćenih dodataka za posebne uvjete rada na temelju Kolektivnog ugovora za znanosti i visoko obrazovanje (NN 142/10, dalje: KU). U postupku nije sporno da je tužitelj u cijelom utuženom razdoblju zaposlenik tuženika na radnom mjestu zaštitara, nije sporno da je 22. listopada 2010. između Vlade RH i Nezavisnih sindikata znanosti i visokog obrazovanja zaključen Kolektivni ugovor za znanost i visoko obrazovanje (NN 142/2010. dalje KU/10) a koji je zaključen na razdoblje od 4 godine. Nadalje nije sporno da je dana 27. prosinca 2013. Vlada RH Odlukom (NN 159/2013.) jednostrano otkazala navedeni KU s otkaznim rokom od 3 mjeseca, te da se nakon isteka otkaznog roka od 3 mj, tj. dana 28. ožujka 2014. radnicima više nisu isplaćivana materijalna prava iz tog KU niti dodaci za posebne uvjete rada, pa tako ni tužitelju nisu isplaćivani utuženi dodaci. U postupku nije sporna visina tužbenog zahtjeva konačno uređena podneskom tužitelja od 23. lipnja 2025., a sporna je pravna osnova tužbenog zahtjeva, odnosno ima li tužitelj pravo na isplatu utuženog dodatka za posebne uvjete rada ne temelju KU.

13. Uvidom u presudu ovog suda poslovni broj Pr-225/14-15 od 30. siječnja 2015. (str 22 - 28 spisa) utvrđeno je da je istom tuženiku naloženo da tužitelju po osnovi dodataka za posebne uvjete rada za razdoblje od studenog 2012. do zaključno prosinca 2013. isplati ukupno iznos od 10.728,48 kn / 1.423,92 eura. Uvidom u obrazloženje te presude utvrđeno je da je tužitelju priznato uvećanje plaće od 15% po osnovi uvjeta rada budući da je više od 50% svog radnog vremena bio izložen posebnim uvjetima rada.

14. Sukladno odredbi članka 54. Kolektivnog ugovora za znanost i visoko obrazovanje (Narodne novine br. 142/2010) propisano je da zaposlenicima za koje se temeljem Procjene opasnosti iz članka 58. stavka 1. ovog ugovora i popisa radnih mjesta iz članka 58. stavka 3. ovoga ugovora utvrdi da rade u posebnim uvjetima rada, izloženi izvorima opasnosti i štetnim utjecajima rada pripada dodatak na plaću u visini 7% do 15% osnovice za izračun plaće u javnim službama. Prema članku 55. Kolektivnog ugovora izvorima opasnosti smatraju se: mehaničke opasnosti, padovi i rušenja, električna struja, kemijske tvari, biološke tvari, požari i eksplozije, vruće ili hladne tvari, buka, prašina, vibracije, zračenja, mikroklima, rasvjeta, fizički napor, nefiziološki položaj tijela, psihofiziološki napori i dr. Sukladno odredbi čl. 56. Kolektivnog ugovora zaposlenici imaju pravo na dodatak na plaću ako rade s izvorima opasnosti, odnosno ako su izravno ili neizravno izloženi izvorima opasnosti. Člankom 57. Kolektivnog ugovora utvrđena je visina dodatka pa je tako propisano da zaposlenici imaju pravo na dodatak od 15% ako redovito rade s izvorima opasnosti, odnosno ako su redovito izloženi izvorima opasnosti, pri čemu se podrazumijeva da više od 50% radnog vremena provedu na radu s izvorima opasnosti, odnosno izloženi izvorima opasnosti. Sukladno odredbi čl. 57 st. 2 Kolektivnog ugovora pravo na dodatke imaju zaposlenici koji čiste, odnosno održavaju laboratorije i druge prostorije odnosno opremu (posuđe i sl.) u kojima se nalaze izvori opasnosti i to u visinu 2/3 dodatka koji pripada zaposlenicima koji izravno rade s tim izvorima opasnosti, a razmjerno vremenu izloženosti sukladno st. 1 čl. 57.

15. Uvidom u Ugovor o radu od 5. lipnja 2008. (str. 6 - 8 spisa) razvidno je da je tužitelj zaključio s tuženikom Ugovor o radu na neodređeno vrijeme za radno mjesto III vrste zvanja na kojem obavlja poslove zaštitara.

16. Uvidom u Popis zaposlenika tuženika koji rade s izvorima opasnosti (str. 8 – 21 spisa) koji je sastavljen 2013. godine utvrđeno je da se na istom popisu nalazi tužitelj, pod rednim brojem 73, za kojeg je naznačeno da je više od 50 % od ukupnog radnog vremena (str. 12 spisa) izložen izvoru opasnosti te mu pripada dodatak na plaću u visini od 15 %.

17. Radi utvrđenja činjenice o stupnju izloženosti tužitelja izvorima opasnosti tijekom radnog vremena sud je saslušao tužitelja kao parničnu stranku. Tužitelj u svom iskazu na ročištu 16. listopada 2019. (str. 76 – 77 spisa) navodi da je u utuženom periodu kao i danas, bio zaposlen kod tuženika i to na radnom mjestu zaštitara na porti. Iskazao je da je tužiteljevo radno vrijeme bilo organizirano u smjenama tako da je radio i noćne i druge smjene. Nadalje je iskazao da je tužiteljevo radno mjesto u zatvorenom prostoru no obuhvaća rad sa strankama, a u noćnim smjenama je tužitelj obilazio Institut odnosno sve prostorije tuženika pa tako i prostorije u kojima se nalaze izvori zračenja, nuklearni otpad, kemijska skladišta. Prilikom obilaska s vanjske strane tih prostorija, tužitelj je iskazao da se nalaze uređaji na kojima se tužitelj i ostali zaposlenici moraju sa čip karticom prijaviti, a kako bi potvrdili da je obilazak učinjen. Nadalje je iskazao da je tužiteljevo radno vrijeme organizirano 12-24-12-48 odnosno 12 sati dnevne smjene, 24 sata je slobodan, 12 sati noćne smjene i 48 sati je slobodan. Ističe da kada radi i dnevnu smjenu, također ima obvezu vikendima obilaziti Institut na isti način kao što to obavlja tijekom noćne smjene. Po potrebi ponekad obilazi i Institut tijekom dnevnih smjena u tjednu, no iskazuje da je uobičajeno previše stranaka da bi mogao napustiti portu tijekom tjedna. Rad sa strankama obuhvaća evidentiranje stranaka, domaćih, stranih, studenata i dr., a radi se o porti na kojoj se kontroliraju isključivo fizičke osobe ali i vozila i terete u teretnim vozilima. Tužitelj navodi da prilikom obilaska prostorija tuženika u vrijeme radnog vremena, ne dolazi izravno u doticaj sa izvorima zračenja i dr. štetnim tvarima, jer obilazak vrši s vanjske strane tih prostorija, a unutarnji dio obilazi samo kada izvor zračenja ne radi. Navodi da tri puta dnevno vrši obilaske prostorija tuženika, no isto tako obilaze i kemijska skladišta nuklearnog otpada koji se nalazi unutar sjedišta tuženika, ali samo s vanjske strane. Nadalje je iskazao da u okviru svog radnog mjesta i radnih zadataka mora identificirati osobe koje ulaze unutar okruga tuženika, te isto tako mora pratiti tko se kreće unutar prostora video-nadzorom. Tužitelj dodaje da se u krugu tuženika nalazio bankomat te je čak bila i oružana pljačka koja se dogodila prije 10-ak godina. Navodi da od sredstva rada i zaštitnih sredstava je od tuženika zadužio uniformu te naoružanje i to pištolj kojeg duži 24 sata dnevno.

18. Sud je iskaz tužitelja ocijenio u cijelosti vjerodostojnim, s obzirom da je životan, logičan i uvjerljiv. Dakle, iz iskaza tužitelja vidljivo je da je tužitelj u utuženom periodu, baš kao i u vrijeme zasnivanja radnog odnosa, radio na istom radnom mjestu zaštitara i pod istim uvjetima, a na kojem radnom mjestu, kako to proizlazi iz Popisa zaposlenika na radnim mjestima s posebnim uvjetima rada iz 2013. je tužitelj radio i 2013. godine. Osim što je iskazom tužitelja utvrđeno da tužitelj tijekom radnog dana mora obilaziti prostorije u kojima su izvori zračenja i štetne tvari, utvrđeno je i da tužitelj 24 sata dnevno duži naoružanje (pištolj) slijedom čega je isti i u toku cijelog svog radnog vremena izložen opasnosti koja proizlazi iz ovakve opasne stvari.

19. Slijedom navedenoga ovaj sud zaključuje da je tužitelj u utuženom periodu sigurno više 50% svog radnog vremena, stalno i redovito, radio u uvjetima u kojima je za njega proistjecala povećana opasnost i to kod tuženika kao poslodavca. Naime, vidljivo je da se radno mjesto tužitelja od zasnivanja radnog odnosa nije promijenilo, slijedom čega je i logičan zaključak da ukoliko je tužitelj bio izložen izvorima opasnosti tijekom 2013. godine, i to u skladu s procjenom samog tuženika, stalno i redovito više od 50 % svoga radnog vremena, tada je tužitelj u istom omjeru takvim izvorima opasnosti izložen i nadalje tijekom 2014., i 2015. godine, a tuženik, iako je to bio dužan učiniti.

20. Činjenica što tuženik nakon 2013. pa do kraja utuženog razdoblja nije sačinio novi popis zaposlenika, odnosno novu Procjenu opasnosti, ne može ići na štetu tužitelja za kojeg je utvrđeno da je u istim uvjetima radio u čitavom utuženom razdoblju, te da mu stoga pripada pravo na dodatak na plaću koji je utvrđen na zadnjem popisu zaposlenika iz 2013. u odnosu na koji se ništa nije promijenilo.

21. Odredbom čl. 199. st. 1. Zakona o radu (NN 93/14, 127/17, 98/19, dalje ZR, a koji je stupi ona snagu 7. kolovoza 2014.) određeno je da nakon isteka roka na koji je sklopljen kolektivni ugovor, u njemu sadržana pravna pravila kojima se uređuje sklapanje, sadržaj i prestanak radnog odnosa i dalje se primjenjuju kao dio prethodno sklopljenih ugovora o radu do sklapanja novog kolektivnog ugovora, u razdoblju od tri mjeseca od isteka roka na koji je bio sklopljen kolektivni ugovor, odnosno tri mjeseca od isteka otkaznog roka.

22. Slijedom iznesenog, a obzirom da je predmetni KU bio na snazi do 22. listopada 2014., temeljem čl. 199. st. 1. ZR odredbe istog se primjenjuje i nadalje naredna tri mjeseca, odnosno zaključno s 22. siječnjem 2015. godine, odnosno upravo u periodu za koji tužitelj sada i potražuje utuženi dodatak.

23. U smislu čl. 54. KU zaposlenicima za koje se temeljem Procjene opasnosti iz članka 58. stavka 1. ovoga ugovora i popisa radnih mjesta iz članka 58. stavka 3. ovoga ugovora utvrdi da rade u posebnim uvjetima rada, izloženi izvorima opasnosti i štetnim utjecajima rada, pripada dodatak na plaću u visini 7% – 15% osnovice za izračun plaće u javnim službama .

24. Nadalje je čl. 56. KU ugovoreno da zaposlenici imaju pravo na dodatak na plaću ako rade s izvorima opasnosti, odnosno ako su izravno ili neizravno izloženi izvorima opasnosti. Dakle i sam KU iako svojim čl. 54. st. 1. navodi da zaposlenicima koji su navedeni u popisu iz tog stavka, pripada pravo na dodatak na plaću u visini 7%-15% osnovice za izračun plaće u javnim službama, u čl. 56. KU garantira takvo pravo svakom zaposleniku koji radi s izvorima opasnosti, odnosno ukoliko je izravno ili neizravno izložen izvorima opasnosti. Iz navedenog proizlazi da sama činjenica postojanja popisa radnih mjesta a temeljem Procjene opasnosti nije odlučna za postojanje prava tužitelja, jer samo pravo na dodatak ne samo da proizlazi bezuvjetno iz čl. 56. KU već je u konačnici zagarantirano i samim ZR i to njegovim čl. 94. a kojim je određeno da radnik ima pravo na povećanu plaću za otežane uvjete rada i to bez ikakvih uvjeta. Nadalje u smislu čl. 57. st. 1. KU zaposlenici imaju pravo na dodatak na plaću od 15% – ako stalno i redovito rade s izvorima opasnosti odnosno ako su stalno i redovito izloženi izvorima opasnosti, pri čemu se podrazumijeva da više od 50% radnog vremena provedu na radu s izvorima opasnosti odnosno izloženi izvorima opasnosti.

25. Isto tako uslijed činjenice da je pravomoćnom sudskom odlukom utvrđen nezakonitom Odluka Vlade RH o otkazu KU, smatra se da takva Odluka nije niti donesena, odnosno ista nije proizvela pravni učinak, što znači da sva pravila iz KU važe za čitavo utuženo razdoblje, odnosno sve do 22. siječnja 2015., kada je KU istekao.

26. Slijedom navedenoga, u postupku je utvrđeno da tuženik kao poslodavac u utuženom razdoblju od travnja 2014. do siječnja 2015., tužitelju nije obračunavao i isplaćivao propisani dodatak za posebne uvjete rada sukladno odredbama čl. 54., 56. i 57. važećeg KU, stoga je, s obzirom da visina tužbenog zahtjeva konačno uređena podneskom tužitelja od 23. lipnja 2025. nije sporna, valjalo tužbeni zahtjev tužitelja usvojiti te naložiti tuženiku isplatu razlike bruto plaće kao u izreci.

27. S obzirom da prema čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' br.: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje u tekstu. ZOO) dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane tražbine duguje i zakonske zatezne kamate, tuženiku je naloženo isplatiti tužiteljici zatezne kamate na svaki mjesečni iznos razlike bruto plaće tekuće od dospijeća tj. od 16. -og u mjesecu za protekli mjesec, s obzirom da se radi o razlici plaće koja se isplaćuje najkasnije 15.-og u mjesecu za protekli mjesec, sukladno čl. 92. st. 3. ZR-a. Stopa zatezne kamate određena je u skladu s odredbom čl. 29. st. 2. i st. 8. ZOO-a koja je propisana za ostale odnose.

28. Odbijen je zahtjev tužitelja u dijelu isplate zateznih kamata na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenoj bruto razlici plaće jer prema odredbi čl. 15. st. 3. Zakona o porezu na dohodak (''Narodne novine'' br. 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/12, 144/12, 43/13, 120/13, 125/13, 148/13, 83/14 i 143/14), te prema čl. 17. st. 3. Pravilnika o porezu na dohodak (''Narodne novine'' br. 95/05, 96/06, 68/07, 146/08, 20/09, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 79/13, 160/13 i 157/14) zatezne kamate koje se na zakašnjele isplate plaće isplaćuju po sudskoj presudi ne smatraju se dohotkom i ne podliježu oporezivanju, odnosno porez na dohodak i prirez porezu na dohodak dospijevaju na naplatu tek s isplatom plaće.

29. Odluka o troškovima parničnog postupka donesena je sukladno odredbi čl. 154. st. 5. ZPP-a, prema kojoj jedna stranka nadoknađuje sve troškove protivne stranke ako protivna stranka nije uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi. S obzirom da tužitelj nije uspio samo u neznatnom dijelu svog zahtjeva glede čega nisu nastali posebni troškovi (za dio zatezne kamate) dužan je tuženik naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka. Visina troška tužiteljice određena je sukladno čl. 155. ZPP-a i prema odredbama važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj: 138/2023, nastavno: OT), budući je tužitelj zastupan po odvjetniku.

30. S obzirom da je vrijednost predmeta spora u ovom predmetu određena između 664,01 eura i 1.327,00 eura, to je sukladno Tbr. 7/1 OT vrijednost pojedine radnje u postupku određena u visini od 75 bodova, a uzevši u obzir da je vrijednost jednog boda prema Tbr. 54 OT 2,00 eura, to je tužitelju u cijelosti priznat zatraženi trošak za sastav tužbe od 16. srpnja 2018. u visini od 150,00 eura (Tbr. 7/1 OT), za sastav obrazloženih podnesaka od 6. rujna 2018., 7. studenoga 2018., i 7. siječnja 2025., za svaki u visini od po 150,00 eura (Tbr. 8/1 OT), trošak sastava žalbe od 6. prosinca 2019. u visini od 187,50 eura (Tbr 10/1 OT), za pristup ročištima 13. studenoga 2018., 27. svibnja 2019., 16 listopada 2019., 8. veljače 2024. i 16. rujna 2025., za svako u visini od po 150,00 eura (Tbr. 9/1 OT), za pristup ročištima za objavu presude 29. studenoga 2019. i 17. listopada 2025. za svako u visini od po 75,00 eura (Tbr. 9/3 OT), dok mu je djelomično priznat trošak pristupa na ročište 17. srpnja 2019. u visini od 37,50 eura (Tbr. 9/5 OT), s obzirom da je isto odgođeno prije početka raspravljanja zbog nepristupa tužitelja radi saslušanja, te mu je djelomično priznat trošak sastava podnesaka od 13. studenoga 2018. i 23. lipnja 2025. za svako u visini od po 37,50 eura (Tbr. 8/4), s obzirom da istima samo specificira tužbeni zahtjev, stoga se ne radi o obrazloženim podnescima. Na temelju čl. 155 ZPP-a tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 22. travnja 2021. kojim samo traži iskazivanje klauzule pravomoćnosti i ovršnosti, što sud izdaje po službenoj dužnosti, te trošak sastava podneska od 10 prosinca 2024. s obzirom da se istim samo očituje da se ne protivi prijedlogu za ponavljanje postupka, a na isto se očitovao i na ročištu 8. veljače 2024. za koje mu je priznat trošak, stoga navedeni podnesci nisu bili potrebni za vođenje ovog postupka.

31. Slijedom navedenoga tužitelju je priznat ukupni parnični trošak u visini od 1.725,00 eura, kojem iznosu valja pridodati iznos od 431,25 eura na ime PDV-a po stopi od 25% (Tbr 46.OT), što sveukupno iznosi 2.156,25 eura, koji trošak je tuženik dužan naknaditi tužitelju, dok je u preostalom zatraženom iznosu od ukupno 828,13 eura, zahtjev za naknadom parničnog troška tužitelja odbijen.

32. Odluka o kamati na parnični trošak donesena je sukladno odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a koja propisuje da parnični troškovi obuhvaćaju i zatezne kamate od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka.

33. Slijedom svih navedenih i obrazloženih razloga odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu 17. listopada 2025.

Sutkinja:

Ida Vrančić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje ako je stranka o ročištu za objavu presude uredno obaviještena, bez obzira je li na isto pristupila, a u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa presude ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje. Žalba se podnosi pisano putem ovoga suda u četiri istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje županijski sud. Presuda u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ovoga zakona, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. t. 3. ovoga zakona i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

DNA:

1. tužitelju po punomoćniku

2. tuženiku

3. umješaču po OGDO Zagreb