Pr-1273/2022-10

Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Gundulićeva 27

21000 Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Jeleni Kvarantan Karuza, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice PK, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupana po punomoćnici Martini Radić Šunjić, odvjetnici u Splitu, protiv tuženika Dom zdravlja, Splitsko- dalmatinska županija, Split, OIB:04847852112, iz Splita, Kavanjinova 2, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 7. srpnja 2025., u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja BK te punomoćnika tuženika OK, a po objavi presude dana 17. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e:

I. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju razliku manje isplaćene naknade bruto plaće od one koju je trebao isplatiti po osnovi razlike manje isplaćene naknade bruto plaće za razdoblje od prosinca 2015.g. do siječnja 2017.g. u ukupnom iznosu od 635,17 € zajedno s pripadajućom:

- zakonskom kamatom koja na iznos od 52,59 € teče od 15. siječanj 2016.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 52,55 € teče od 15. travanj 2016.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 52,56 € teče od 15. svibanj 2016.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 52,79 € teče od 15. lipanj 2016.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 52,67 € teče od 15. srpanj 2016.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 52,35 € teče od 15. kolovoz 2016.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 52,79 € teče od 15. rujan 2016.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 52,69 € teče od 15. listopad 2016.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 53,09 € teče od 15. studeni 2016.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 53,36 € teče od 15. prosinac 2016.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 53,09 € teče od 15. siječanj 2017.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 54,58 € teče od 15. veljača 2017. do isplate, u visini stope od dospijeća do 31.12.2022. određene uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.1.2023. do isplate određene za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, osim za isplatu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u gore navedenim bruto iznosima.

II. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužitelju parnični trošak u iznosu od 250,00 eura, na račun punomoćnika tužitelja odvjetnice Martine Radić Šunjić koji se kod OTP banke d.d. vodi pod brojem IBAN:

[broj bankovnog računa], sa kamatama koje teku od donošenja prvostupanjske presude do isplate koja se na navedeni iznos obračunava po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana trećeg polugodišta za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna poena.

Obrazloženje

1.U tužbi koja je podnijeta dana 6. travnja 2022. tužiteljica navodi kako je zaposlenik tuženika na radnom mjestu dentalnog asistenta u Makarskoj. Prilikom vršenja obračuna plaća za 2016. i to za razdoblje od 1. siječnja 2016. pa do 1. srpnja 2017. tuženik da je tužiteljicu isplaćivao plaću primjenjujući osnovicu kao jedan od parametara izračuna te plaće i to u visini od 5.211,02 kn bruto, a od veljače 2018. do srpnja 2017. u visini od 5.108,84 kn bruto. Vlada RH i Sindikati javnih službi i to Sindikat hrvatskih učitelja, Nezavisni sindikat zaposlenih u srednjim školama Hrvatske, Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja, Sindikat zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske, Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, Hrvatski liječnički sindikat, Hrvatski strukovni sindikat medicinskih sestara- medicinskih tehničara, te Hrvatski sindikat djelatnika u kulturi zaključili su 23. studenog 2006. Sporazum o osnovici za plaću u javnim službama, a kojim Sporazumom su ugovorili da se osnovica za izračun plaće u javnim službama povećava za 6 % u 2007. , zatim u 2008. te u 2009. kao i da se navedene obračunske osnovice trebaju primjenjivati od 01.01. svake godine. Potom su Vlada RH i isti Sindikati javnih službi zaključili 13. svibnja 2009. Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, a temeljem kojeg Dodatka su se suglasili o zamrzavanju osnovice za izračun plaće iz 2008. u visini od 5.108,84 bruto time da su u čl. III. utvrdili način povrata osnovice, a to na način da se osnovica za obračun plaće u javnim službama utvrđuje u iznosu od 5.415,37 kn nakon što službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku ukažu na poboljšanje stanje, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog bruto društvenog proizvoda za dva tromjesečja uzastopno prosječno dva ili više posto, a to u odnosu na isto razdoblje prethodne godine te u čl. IV. odredili i način usklađivanja pariteta između prosječne mjesečne bruto plaće početnika sa VSS-om u javnim službama u odnosu na prosječnu bruto minimalnu plaću u Republici Hrvatskoj. Nadalje su Vlada RH te Sindikati javnih službi zaključili 26. listopada 2011. Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama s tim da te izmjene nisu potpisane po Samostalnom sindikatu zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske iako su po predstavnicima tog sindikata parafirane, a kojim izmjenama je promijenjen čl. III. Dodatka te čl. IV. koji su se odnosili na način povrata osnovice i način usklađivanja pariteta, a promijenjen je i čl. VII. u kojem da su utvrđeni odgovarajući uvjeti nužni za ostvarivanje odredbi Dodatka, te Izmjena i dopuna i to na način da se ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativni rast u nekom u razdobljima opisanih u čl. III. do V. ovih Izmjena i dopuna uskladba da se odgađa za onoliko tromjesečja koliko je trajao pad realnog tromjesečnog BDP-a u odnosu na isto razdoblje prethodne godine. Također da je 7. prosinca 2011. arbitraža sastavljena temeljem Sporazuma o arbitraži, donijela Arbitražnu odluku kojom da je utvrdila sadržaj Izmjena i dopuna Dodatka sporazumu o osnovici za plaće kako da je naprijed navedeno. Vlada RH te Sindikati javnog službi koji da su potpisali naprijed spomenute Izmjene od 26. listopada 2011. da su donijeli 28. prosinca 2012. i Vjerodostojno tumačenje Izmjene i dopuna o osnovici plaće za javne službe, a to u odnosu na čl. IV. u vezi s čl. VII. Dodatka Sporazumu. Prema službenim podacima Državnog zavoda za statistiku negativni rast BDP-a da je trajao neprestano od četvrtog tromjesečja 2011. do zaključno trećeg tromjesečja 2014. tj. 12 tromjesečja uzastopno od zadnjeg tromjesečja 2015. do prvog tromjesečja 2017. zabilježen da rast BDP-a za više od 2% u odnosu na prethodna tromjesečja. U čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaću u javnim službama sklopljenog 26. listopada 2011. da je ugovoreno da će osnovica za obračun plaća iznositi 5.415,37 kn bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji DZS RH ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno prosječno dva ili više %. U drugom tromjesečju 2015. da je zabilježen rast BDP-a od 1,2 %, a u trećem tromjesečju 2015. rast BDP-a od 2,8 % što da daje aritmetičku sredinu od 2,0 % time da je posljednji podatak za rast BDP-a u trećem tromjesečju od strane DZS-a objavljen dana 4. prosinca 2015. Unatoč tome što da su se temeljem gornjih navoda stekli uvjeti za primjenu povećane osnovice tuženik da je tužitelju nastavio isplaćivati plaću prema osnovici od 5.108,84 kn bruto i to od siječnja 2016. do siječnja 2017. a od veljače 2017. do srpnja 2017. u visini od 5.211,02 kn bruto, umjesto pripadajućih 5.415,37 bruto. Kako se plaća računa kao osnovna plaća , koju čine umnožak koeficijenta složenosti radnog mjesta i osnovice za obračun plaće, uvećano za 0,5 % za svaku godinu radnog staža, te potom i dodaci i uvećanja osnovne plaće, sav izračun plaće ovisi o osnovici kao osnovnom parametru tog obračuna. Tužitelju da stoga radi manje isplaćene osnovice i manje obračunate vrijednosti sata isplaćivana znatno manja plaća u cjelini nešto što bi ga to pripadalo.

2.U svom odgovoru na tužbu koji je zaprimljen 26. travnja 2022. tuženik je naveo da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, te da osporava osnov i visinu istog i predlaže tužbu odbaciti odnosno odbiti. Ističe prigovor promašene pasivne legitimacije. Tuženik da nije potpisnik sporazuma na kojeg se poziva tužitelj. Potpisnici da su Vlada RH i sindikati. Tuženik da ne može svojom voljom mijenjati osnovicu plaće. Isti je temeljem Zakona o plaćama u javnim službama i Zakonu o osnovici plaće u javnim službama dužan primjenjivati osnovicu koji propisuje svojom odlukom Vlada RH. Ukoliko Vlada RH prilikom donošenja Odluke o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama nije poštivala obveze koje je preuzela sporazumima sa sindikatima, to da je propust Vlade RH, a ne tuženika. Čak i da tuženik želi promijeniti osnovicu za isplatu plaće, to da ne može napraviti jer se plaća obračunava u Centraliziranom obračunu plaća (COP) u koji tuženik unosi samo neke parametre dok da je osnovica plaće zadana i nepromjenjiva. Program COP-a određuje Vlada RH, a provodi FINA. Nadalje tuženik ističe da Sporazum od 26. listopada 2011. kojim se pozivom na čl. 51. st. 4. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama mijenja i dopunjuje Dodatak Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. da nikada nije valjano potpisan stoga niti ne obvezuje. Ističe se i da nisu bili ispunjeni ugovoreni uvjeti za povećanje osnovice. Naime, u odredbi piše da će se "… osnovica povećati ukoliko službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku RH ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP- a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno 2 ili više posto". No, osim toga da je potrebno da se ostvare i drugi nužni uvjeti propisani čl. VII Dodatka sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 13.5.2009. i čl. VII Sporazuma od 26. listopada 2011. Ti nužni uvjeti da nisu ostvareni jer prema podatcima Državnog zavoda za statistiku RH, BDP RH na tromjesečnoj razini u odnosu na isto tromjesečje prethodne godine, zabilježio dvanaest konsekutivnih razdoblja uzastopnih negativnih stopa rasta, počevši od četvrtog tromjesečja 2011., a zaključno s trećim tromjesečjem 2014. Tuženik je priložio i obračun razlike isplaćene plaće i plaće prema osnovici 5.415,37 kn, odnosno preračunato u eure po obračunu tuženika da bi tužiteljicu pripadao iznos od 635,17 eura.

3. Pismenim podneskom od 31. ožujka 2022. tužiteljica je sukladno izračunu razlike dostavljenom od tuženika specificirala svoj tužbeni zahtjev.

4. U dokaznom postupku izvedeni su dokazi pregledom obračunske isprave za isplatu plaće – naknade za razdoblje.

5. Tužbeni zahtjev tužiteljice je osnovan.

6.Među strankama nije prijeporno da je tužiteljica kod tuženika zaposlena temeljem zaključenog ugovora o radu.

7.Sud je tijekom postupka izveo dokaz pregledom obračuna tuženika.

8. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatom razlike plaće temeljem odredbe čl.III Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama, zaključenog 26. listopada 2011. i Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011.

9.U konkretnom slučaju, tuženik osporava pravnu valjanost Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. smatrajući da su ništetne ne samo Izmjena Dodatka Sporazumu iz 2011. već i Dodatak Sporazumu iz 2009. te Sporazum o osnovici iz 2006. kao i Arbitražna odluka od 7. studenoga 2011., a sve iz razloga što je na strani jednog pregovarača, odnosno na strani Sindikata bilo nedostataka jer nisu potpisani od svih sindikata koji su pregovarali s Vladom RH. Tuženik tvrdi da se nisu ispunili uvjeti za primjenu odredbe članka 3. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. jer se nisu ispunili uvjeti za primjenu, odnosno "uskladbu" propisani člankom 7. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., te da gore navedeni Sporazum ima vremensko važenje od pet godina, čije je trajanje isteklo 25. listopada 2016., tako da je otpala pravna osnova za usklađenje plaća.

10.Prema odredbi čl.3. Zakona o plaćama u javnim službama („Narodne novine“ broj 27/01 i 39/09) na pitanje plaća i drugih naknada po osnovu rada službenika i namještenika u javnim službama koja nisu uređena tim Zakonom, primjenjuju se opći propisi o radu, odnosno u skladu s njima sklopljeni kolektivni ugovori. Imajući u vidu gore navedenu odredbu, ukazuju se kao neosnovani navodi tuženika da se plaće u javnim službama ne mogu urediti na temelju KU sklopljenog između Vlade i sindikata javnih službi, samim time i istaknuti prigovor promašene pasivne legitimacije.

11.Prema odredbi čl.192. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14., 127/17. i 98/19., u daljnjem tekstu: ZR) predmet kolektivnog ugovora mogu biti prava i obveze stranke koje su taj ugovor sklopile, a može sadržavati i pravna pravila kojima se uređuje sklapanje, sadržaj i prestanak radnih odnosa te druga pitanja iz radnih odnosa ili u svezi s radnim odnosom pa prema tome i pregovaranje o plaći kao važnom segmentu radnog odnosa. Prema tome, sindikati su mogli pregovarati i potpisivati određene anekse, odnosno izmjene i dopune pojedinih kolektivnih ugovora, odnosno sporazuma zaključenih s Vladom RH, u ovom slučaju poslodavcem, a gdje se odlučivalo o osnovicama te dodacima na plaću za zaposlene u javnim službama.

12. U utuženom razdoblju na snazi je bio Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama (NN 141/12, 150/13, 153/13 dalje: TKU), koji u čl. 51. propisuje da plaću zaposlenika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću, a osnovnu plaću zaposlenika čini umnožak koeficijenta složenosti radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža te dodaci na osnovnu plaću. U postupku je utvrđeno da su Vlada Republike Hrvatske, s jedne strane, i Sindikati javnih službi, s druge strane, sklopili 23. studenog 2006., Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama (dalje u tekstu: Sporazum) kojim je utvrđeno povećanje osnovice za plaće u javnim službama za šest posto godišnje tijekom 2007., 2008. i 2009. godine i da se navedene obračunske osnovice primjenjuju od 1. siječnja svake godine.

13.Nadalje je utvrđeno da su iste stranke zaključile 13. svibnja 2009. Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama (dalje u tekstu: Dodatak), temeljem kojeg Dodatka su se suglasili o zamrzavanju osnovice za izračun plaća iz 2008. u visini od 5.108,84 kn bruto time da su u čl. III. utvrdili način povrata osnovice, na način da se osnovica za obračun plaće u javnim službama utvrđuje u iznosu od 5.415,37 kn nakon rasta međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a. Vlada RH i Sindikati javnih službi, potom su 26. listopada 2011. sklopili Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama (dalje u tekstu: Izmjene Dodatka), a koji tekst je usvojen i Arbitražnom odlukom od 7. prosinca 2011. U čl. III. Izmjena Dodatka je određeno da će osnovica za obračun plaća u javnim službama iznositi 5.415,37 kn bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji DZS ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja).

14.Vlada RH i Sindikati javnih službi prihvatili su 28. prosinca 2012. Vjerodostojno tumačenje Izmjena Dodatka kojim se utvrđuje da se, za slučaj da se do 31. prosinca 2012. ne ostvare pretpostavke iz čl. III. Izmjena Dodatka, Vlada obvezuje korigirati osnovicu za obračun plaća u javnim službama, na način da će ista biti na razini koja odgovara utvrđenom paritetu između bruto plaće VSS početnika u javnim službama (koeficijent 1,25) i prosječne bruto plaće u privredi u RH za cijelu 2008. na godišnjoj razini. Nadalje, utvrđuje se kako će se, ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativan rast u nekom od razdoblja opisanih u Izmjenama Dodatka, uskladba odgoditi za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) trajao.

15.Dana 27. studenog 2015. DSZ RH je objavio Priopćenje za javnost s realnim tromjesečnim međugodišnjim promjenama BDP-a iz kojega proizlazi da je u drugom tromjesečju 2015. realan rast BDP-a iznosio 1,2%, a u trećem tromjesečju 2015. 2,8%. Iz navedenoga slijedi da je dva tromjesečja uzastopno prosječni međugodišnji realni rast BDP-a iznosio točno 2%.

16.Imajući u vidu naprijed navedeno, sud smatra da Izmjene Dodatka predstavljaju KU sklopljen sukladno odredbama čl. 2. ZOPJS te odredbe čl. 51. st. 4. TKU kojom je bila utvrđena primjena Dodatka Sporazumu te svih njegovih izmjena i dopuna na područje visine plaće u javnim službama. Člankom 51. st. 4. TKU je bilo i propisano da ugovorne stane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze, važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim dokumentima. Iz navedenih razloga Izmjene Dodatka, a na koje se tužiteljica poziva u tužbi predstavljaju pravno valjani kolektivni ugovor što proizlazi i iz činjenice da su Vlada RH i Sindikati javnih službi dana 28. prosinca 2012. usvojili Vjerodostojno tumačenje Izmjena Dodatka radi pojašnjenja primjene čl. IV. st. 5., a u svezi sa čl. VII. st. 1. Izmjena Dodatka. U tome smislu uvjeti za povećanje osnovice temeljem odredbe članka III. spomenutih Izmjena Dodatka ispunjeni su krajem 2015., s početkom primjene od siječnja 2016., a što proizlazi i iz sadržaja odredbi članka III. Izmjena Dodatka.

17.Dakle, tuženik je tužitelju počevši od 1. siječnja 2016. bio u obvezi obračunavati i isplatiti plaću po osnovici od 5.415,37 kn budući je ispunjen uvjet za primjenu više osnovice u odnosu na osnovicu temeljem koje je tužiteljici isplaćena plaća u utuženom razdoblju jer je došlo do rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a, za dva tromjesečja uzastopno u odnosu na isto razdoblje prethodne godine (prosječno 2 ili više posto).

18. U ovom postupku nije sporno da je tužitelju u periodu od prosinca 2015. do siječnja 2017., tuženik isplaćivao plaću primjenom osnovice iz 2008. godine u iznosu od 5.108,84 kn. Odlukom Vlade RH od 29. prosinca 2016. naime, osnovica je povećana na iznos od 5.211,02 kn počevši s plaćom za mjesec siječanj 2017., koje povećanje je tužitelju uzela u obzir prilikom izračuna. Daljnje povećanje osnovice plaće u javnim službama uz ispunjenje određenih uvjeta predviđeno je odredbama čl. IV. Izmjena Dodatka. Odredbom čl. IV st.1. Izmjena Dodatka utvrđeno je da će točno šest mjeseci nakon objave podataka iz članka III. ovih Izmjena ugovorne strane utvrditi odnos (kvocijent) pariteta između pariteta mjesečne osnovne bruto plaće početnika s VSS- om u javnim službama prosječno za dvanaest mjeseci (koeficijent 1,25) u odnosu na prosječnu mjesečnu nominalnu bruto plaću u privredi u RH u prethodnoj godini i istog pariteta u 2008. godini, a sve prema podacima DZS.

19.Prema statističkim podacima DZS-a, proizlazi kako mjesečna osnovna bruto plaća početnika s VSS-om u javnim službama prosječno za dvanaest mjeseci u 2015. iznosi 6.225,44 kn, dok je prosječna mjesečna nominalna bruto plaća u privredi u RH za isto razdoblje iznosila 7.247,50 kn, odnosno kako paritet za 2015. godinu iznosi 85,9:100 (dobiveno podjelom iznosa od 6.225,44 kn sa iznosom od 7.247,50 kn). Kako je člankom VII b st. 3. i st. 8. Izmjena Dodatka utvrđeno kako paritet za 2008. godinu iznosi 87,9:100, to se primjenom odredbe čl. IV. st.1. Izmjena Dodatka dolazi do odnosa pariteta: 85,9/100 / 87,9/100 = 97,72%, a iz čega nadalje proizlazi da je paritet iz 2015. za 2,28% manji od pariteta iz 2008. Člankom IV. st. 2. Izmjena Dodatka određeno je da će se u slučaju smanjenja pariteta u odnosu na 2008. godinu osnovica za obračun plaća korigirati od prvog sljedećeg mjeseca nakon utvrđene razlike na način da se ista uveća za polovicu utvrđene razlike između pariteta i za polovicu projekcije očekivanog postotnog rasta prosječne bruto plaće u privredi RH u tekućoj godini, s ciljem očuvanja pariteta iz 2008. godine.

20.Sindikati javnih službi, dana 2. lipnja 2016., pozvali su Vladu RH da sukladno čl. IV. Izmjena dodatka utvrde tzv. kvocijent iz čl. IV. st.1. Izmjena Dodatka, međutim Vlada RH se oglušila na poziv i time povrijedila svoju preuzetu ugovornu obvezu iz navedenog članka. Primjenom odredbe čl. 297. st. 4. Zakona o obveznim odnosima, (NN 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, dalje: ZOO) prema kojoj se uzima da je uvjet ispunjen ako njegovo ispunjenje, protivno načelu savjesnosti i poštenja, spriječi strana na čiji je teret određen, kvocijent pariteta iz čl. IV st. 1., zbog naprijed navedenog razloga, ima se smatrati utvrđenim i to 4. lipnja 2016. (jer je DZS objavio podatke 4. studenog 2015. pa je rok određen člankom IV. st.1. Izmjena Dodatka 4. lipnja 2016.), te je time ispunjen uvjet primjene citiranog čl. IV. st. 2. Izmjena Dodatka. Dakle, počevši od plaće za srpanj 2016. osnovica se trebala uvećati za daljnjih 1,14% (2,28% : 2 = 1,14%).

21. Stoga je tuženik tužiteljici za razdoblje od travnja 2016. do veljače 2017., bio dužan isplatiti razliku manje isplaćene bruto naknade plaće u ukupnom iznosu od 635,17 eura na koju visinu tužbenog zahtjeva tuženik nije imao prigovora, radi čega se tužbeni zahtjev tužiteljice za isplatom razlike plaće u utuženom razdoblju ukazuje osnovanim.

.

23.Na dosuđene iznose tužiteljici su priznate zakonske zatezne kamate primjenom odredbe čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, 114/22., Uredba 156/22) koje teku od dospijeća svakog pojedinačnog dijela iznosa do isplate (čl. 84. st. 3. ZR/09 odnosno, čl. 92. st. 3. ZR/14), izuzev kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanim u bruto plaći u iznosu od 6.167,68 kn, kako je i zatraženo.

24. Odluka o parničnom trošku temelji se na čl. 154. i 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 25/13. i 89/14., drugdje u tekstu ZPP-a), te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine“ br. 69/93., 87/93., 16/94., 11/96., 91/04., 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15., dalje Tarifa) VPS, te popis parničnog troška. Tužiteljici je priznat trošak: za sastav podneska od 31. ožujka 2025.– 50 bodova., za zastupanje na ročištu – 7. srpnja 2025.- 50 bodova, što daje ukupno 100 bodova, odnosno 200,00 eura +25 %PDV daje iznos od 250,00 eura.

U Splitu, 17. listopada 2025.

Sudac

Jelena Kvarantan Karuza

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove odluke može se izjaviti žalba Županijskom sudu u Splitu. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri primjerka u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka iste.