REPUBLIKA HRVATSKA

Povrv-787/2024

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Živomiru Topić, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja ERSTE CARD CLUB d.o.o. Zagreb, Ulica Frana Folnegovića 6, OIB: 85941596441, zastupan po pun. Hrvoje Lui odvj. u Zagrebu, protiv tuženika AC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, nakon glavne i javne rasprave, održane dana 26. rujna 2025. god., u prisustvu zamj. pun. tužitelja Sandra Šimunić Mamić odvj. u Splitu, dana 17. listopada 2025. godine,

p r e s u d i o  j e :

I Održava se u cijelosti na snazi platni nalog sadržan u Rješenju o ovrsi javnog bilježnika Tatjane Perić iz Kaštel Starog, posl.br. Ovrv-5111/2021, jb broj: UPP/OS- Ovrv-186/2021 od dana 7.3.2022., kojim je naloženo tuženiku AC, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], namiriti tužitelju Erste Card Club d.o.o., OIB: 85941596441, Ulica Frana Folnegovića 6, Zagreb, tražbinu u iznosu od ukupno 1.594,55 Eur / 12.014,14 Kn, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na iznos od 1.561,87 Eur / 11.767,91 Kn, teče od dana 08.01.2021., a na iznos od 32,68 Eur / 246,23 Kn, teče od dana utuženja 23.12.2021., pa do 31.12.2022., po stopi koja se utvrđuje prema čl. 29. Zakona o obveznim odnosima - uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. do 31.12.2023., teče po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, te od 01.01.2024. do isplate, teče po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženiku AC, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], namiriti tužitelju Erste Card Club d.o.o., OIB: 85941596441, Ulica Frana Folnegovića 6, Zagreb, trošak parničnog postupka u iznosu od 1.162,04 Eur sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana 17.10.2025. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

Tužitelj je dana 23. prosinca 2021.god., podnio javnom bilježniku Tatjana Perić iz Kaštel Starog, Kamberovo šetalište 4, ovršni prijedlog na temelju vjerodostojne isprave, protiv tuženika kao ovršenika, a radi naplate novčanog potraživanja u iznosu od 11.767,91 Kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od 08.12.2021. god., pa do isplate, s prethodno obračunatom kamatom u iznosu od 246,23 Kn, obračunatom do 07.12.2021. god., a na temelju vjerodostojne isprave – Analitike DC Standardne partije br. 3429669931 za razdoblje do 07.12. 2021. god., sačinjene dana 07. prosinca 2021. godine.

Rješenjem ovršnog odjela ovog suda posl. br. Ovrv-5111/2021 od 19. travnja 2024 god., a nakon blagovremeno izjavljenog prigovora tuženika, stavljeno je van snage donijeto Rješenje o ovrsi javnog bilježnika Tatjana Perić iz Kaštel Starog, Kamberovo šetalište 4, posl. br. Ovrv-5111/2021, UPP/OS-Ovrv-186/2021 od 07. ožujka 2022. god., u dijelu kojim je određena ovrha uz ukidanje provedenih radnji, te određeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, a spis ustupljen parničnom odjelu ovog suda.

U podnesenom prigovoru od 19. ožujka 2022. god., tuženik navodi da je donijeto Rješenje o ovrsi nejasno i nepotpuno, ne navodi se temeljem kojeg članka Zakona se donosi, niti je obrazloženo. Prijedlog tužitelja i dokumentacija na kojoj ga temelji su nejasni, nisu potkrijepljeni konkretnim zakonskim člancima, te je tuženiku potrebno dodatno vrijeme da provjeri dokumentaciju iz prijedloga. Dostava Rješenja nije obavljena sukladno Zakonu jer je pismo samo nađeno u sandučiću. Tuženik nikakvu povratnicu nije potpisao.

Tužitelj u podnesku od 26. travnja 2024. god., navodi kako podneseni prigovor

– odgovor na tužbu smatra usmjerenim odugovlačenju postupka te neosnovanim, a pojašnjava i dokumentira tražbinu kako slijedi.

Navodi da je tuženik od tužitelja zatražio izdavanje Diners Club Standardne kartice na svoje ime kao bezgotovinskog sredstva plaćanja, te je ovom prilikom potvrdio kako je primio i prihvaća primjenu Općih uvjeta okvirnog ugovora o izdavanju i korištenju Diners Club kartice (dalje: OU) na odnos stranaka.

Tužitelj je ovaj zahtjev prihvatio, te izdao traženu karticu čime je ugovor sklopljen, a tuženik je stekao svojstvo korisnika kartice tužitelja. Sukladno odredbama pristupnice/zahtjeva za karticu, kao i odredbi čl. 10.1 OU, korisnik kartice je odgovoran za sve troškove koji terete karticu izdanu na njegov zahtjev.

Tužitelj je sukladno čl. 13. OU, jednom mjesečno tuženiku kao korisniku kartice dostavljao obavijest o zaprimljenim platnim nalozima, te ostalim troškovima nastalima u obračunskom razdoblju na koje se obavijest odnosi, a o kojima je obaviješten do trenutka izdavanja te obavijesti. Korisnik je obvezan platiti ukupan iznos naveden na Obavijesti o troškovima u roku dospijeća, osim u slučaju osporenih neautoriziranih platnih transakcija. U slučaju neplaćanja Obavijesti o troškovima u dospijeću, tužitelj zaračunava zakonske zatezne kamate. Rok dospijeća za plaćanje Obavijesti o troškovima za Osnovne korisnike i za Diners Club Business kartice je 12 dana od dana izdavanja Obavijesti o troškovima.

Uvidom u Analitiku DC Standardne partije br. 3429669931 za razdoblje do 07.12.2021., kao i račune na kojima se temelji, vidljivo je kako je predmetna kartica korištena za kupnju roba i usluga na prodajnim mjestima, kupnju korištenjem funkcionalnosti kartice ugovaranjem obročne otplate, kao i za podizanje gotovine s bankomata, a ujedno je iz ovih isprava jasno vidljiva i visina tužbenog zahtjeva.

Tužitelj ujedno ističe kako je tuženiku omogućio svo potrebno vrijeme provjeriti sve učinjene troškove i to sukladno čl. 14. OU. Naime, ukoliko je tuženik kao korisnik zaista smatrao da je na Obavijesti o troškovima iskazana neautorizirana platna transakcija ili da je autorizirana transakcija neuredno izvršena, bio je dužan bez odgađanja, a najkasnije u roku od 13 mjeseci od dana terećenja, podnijeti tužitelju pisanu izjavu kojom osporava autoriziranje odnosno urednost transakcije, i to putem pošte, na faks ili na e- mail adresu: [adresa elektroničke pošte].

U slučaju da je tuženik postupio na ovaj način, tužitelj bi po primitku ove pisane izjave odmah doveo terećenu karticu u stanje koje bi odgovaralo saldovnom stanju kartice da sporna transakcija nije bila izvršena, te proveo postupak za utvrđivanje autentifikacije odnosno urednosti platne transakcije.

Tuženik do danas nije postupio na ovaj način te nije osporio niti jednu transakciju, kao niti urednost, potpunost i točnost bilo kojeg računa, osim što za potrebe ovog postupka navodi kako mora provjeriti dokumentaciju.

Za istaknuti je i kako tuženik niti protekom dvije godine od ulaganja prigovora nije tužitelja kontaktirao kako bi provjerio točnost dokumentacije, radi čega je sasvim očito kako je prigovor uložio s isključivim ciljem odugovlačenja postupka.

Obzirom na nejasnost prigovora, tužitelj opreza radi predlaže provesti dokaz financijskim vještačenjem na okolnost visine neplaćenih utrošaka učinjenih karticom, odnosno na okolnost visine tužbenog zahtjeva.

Nadalje, vjerodostojna isprava, prijedlog za ovrhu, te rješenje o ovrsi sadrže sve taksativno propisane elemente iz čl. 31., čl. 39. st. 2. te čl. 41. st. 3. Ovršnog zakona, i to jer vjerodostojna isprava sadrži podatke o vjerovniku i dužniku te predmetu, vrsti, opsegu i vremenu ispunjenja novčane obveze, a i mnogo više od toga.

Prijedlog za ovrhu sadrži oznaku suda, ime i prezime, odnosno naziv stranaka, njihovu adresu i osobni identifikacijski broj stranaka, ime i prezime zakonskih zastupnika i punomoćnika, njihovu adresu i osobni identifikacijski broj, naznaku vjerodostojne isprave te predmetnu ispravu, ovršni zahtjev i potpis podnositelja. Ujedno prijedlog za ovrhu sadrži nalog ovršeniku da u roku od osam dana, od dana dostave rješenja, namiri tražbinu zajedno s odmjerenim troškovima (platni nalog).

Rješenje o ovrsi sadrži nalog ovršeniku da u roku od osam dana, od dana dostave rješenja, namiri tražbinu zajedno s odmjerenim troškovima, određena je ovrha radi prisilne naplate tražbine zajedno s odmjerenim i predvidivim troškovima, te su odmjereni nastali troškovi.

Ujedno rješenje o ovrsi sadrži i upozorenje ovršeniku da prigovor protiv rješenja o ovrsi mora biti obrazložen i koje su pravne posljedice podnošenja neobrazloženog prigovora, upozorenje ovršeniku da u slučaju namirenja tražbine u roku nije dužan namiriti predvidive troškove postupka, upozorenje ovršeniku, ako se provodi ovrha na novčanoj tražbini po računu na koji mu se uplaćuju primanja i naknade iz članka 172. ovoga Zakona ili iznosi koji su izuzeti od ovrhe iz članka 173. ovoga Zakona, da je dužan o tome obavijestiti Agenciju.

Uz sve navedeno se ističe kako će tužitelj, a budući je rješenje o ovrsi stavljeno van snage, svoje navode dokazivati i drugim dokaznim sredstvima u okviru parničnog postupka, a sud će po provedenom postupku donijeti presudu, a ne rješenje o ovrsi.

Tužitelj ističe i kako su navodi tuženika kako mu je rješenje o ovrsi ostavljeno u sandučiću pošte ničime dokazani, te se ne predlažu dokazi radi utvrđivanja ovog navoda, a ujedno su i irelevantni jer je tuženik kao ovršenik uredno i u roku uložio prigovor protiv rješenja o ovrsi, radi čega je očito da mu prava nisu povrijeđena jer u postupku očito ima mogućnost sudjelovati i koristiti se svim svojim pravima.

Ujedno se ističe i kako tužitelj ne vrši dostavu pošte i ničime na dostavu pošte ne može utjecati, te ukoliko tuženik smatra kako mu je koje pravo povrijeđeno nepravilnom dostavom, na raspolaganju mu stoje pravna sredstva protiv pravne osobe odgovorne za dostavu pošte.

Konačno, a sve i da je tuženiku Rješenje o ovrsi ostavljeno u sandučiću, ovaj propust ne predstavlja razlog za odbijanje ovršnog prijedloga, njegovo odbacivanje niti za ukidanje Rješenja o ovrsi.

Slijedom navedenog, tužitelj je predložio po provedenom postupku donijeti odluku pobliže opisanu u izreci presude.

U podnesku od 06. svibnja 2025. god., tuženik je zamolio odgodu pripremnog ročišta zakazanog na dan 23. svibnja 2025. godine. Navodi da zbog svoje financijske situacije i stalnog blokiranja računa ne može do tada osigurati punomoćnika koji će ga zastupati, odnosno osigurati besplatnu pravnu pomoć, e time nije ispunjen zahtjev iz članka 288 a stavka 4. ZPP-a, te stoga molim odgodu.

Ističe da je u međuvremenu tužitelj putem agencije za utjerivanje dugova ponudio nagodbu (u prilogu), o kojoj punomoćnik tužitelja očito nije upućen budući požuruje sazivanje rasprave, pa se postavlja pitanje ima li on još uopće punomoć za zastupanje. Kada osigura adekvatno pravno zastupanje za sebe na istu ponudu će i konkretno odgovoriti, ako njegov punomoćnik utvrdi i potvrdi da je između njega i tužitelja uopće postojao pravni odnos.

Čak kada bi isti i nedvojbeno postojao, a što je više nego upitno jer mu nikada niti jedan dokument o tome nije dostavljen, Općinski sud u Splitu ne bi bio nadležan za ovaj predmet.

Budući po članku 291. ZPP-a, svatko ima pravo na jednu odgodu pripremnog ročišta, moli da se isto odgodi za 90 dana, dok se ne ispitaju svi navodi i ne riješe stvari koje je prije spomenuo.

U podnesku od 22. svibnja 2025. god., tuženik ponovno moli sud da odgodi pripremno ročište zakazano na dana 23. svibnja 2025. godine.

Navodi da podnesak tužitelja ne može komentirati jer mu je totalno nerazumljiv. List koji nosi naziv Zahtjev broj 8882271 je nevjerodostojan, nepotpisan i mogao ga je sastaviti bilo tko. Hrpa tzv. računa koji su uz poziv priloženi nisu mu poznati.

U svakom slučaju osporava sve navode i dostavljeno kao neautentično dok se ne rasvijetle činjenice kojeg dana je on to sklopio ugovor, u kojoj poslovnici i dok se ne dostave vlastoručno potpisani dokumenti koji odgovaraju njegovom potpisu, te ne saslušaju svjedoci poslovnice u kojoj je ugovor potpisan ili dostave snimke, ili bar "skrin šot" slika njega u toj poslovnici.

Još jedan put ističe da kada bi sve ovo i bila istina, da je sud nenadležan, dakle Općinski sud u Splitu uopće nije smio sazvati pripremno ročište jer nije mjesno nadležan.

Tužitelj u podnesku od 27. svibnja 2025. god., navodi da je tuženik stavio zahtjev za izdavanje kartice putem interneta dana 14.01.2021. u 21:42h, te stoga isti nije fizički potpisan.

Bitno je za istaknuti kako ta „bilo tko“ osoba u vrijeme podnošenja zahtjeva za karticu popunjava zahtjev i zna sljedeće podatke koje u svojoj ukupnosti može znati samo tuženik i to ime i prezime, datum rođenja, OIB, broj mobilnog telefona, e-mail adresu, broj osobne iskaznice tuženika, datum važenja osobne isprave, izdavatelja osobne isprave, da tuženik živi s roditeljima, adresu i mjesto prebivališta, iznos neto plaće tuženika i iznos obustave s plaće, godine radnog iskustva, OIB poslodavca tuženika, te opis radnog mjesta.

Obzirom na već samo navedeno, jasno je kako se ne radi o „bilo tko“ osobi nego upravo o tuženiku jer samo njemu u ukupnosti svi pobrojani podaci mogu biti poznati. Posebno je za istaknuti kako svaki podnositelj zahtjeva za izdavanje kartice uz taj zahtjev mora dostaviti i preslik važeće osobne iskaznice, kao i obračun plaće. Tuženik je uz zahtjev za izdavanje kartice dostavio ove dvije isprave te ih tužitelj u privitku dostavlja.

Tužitelj ističe kako je tuženik povjerenu mu karticu koristio od dana njena zaprimanja, te je u razdoblju od dana postavljanja zahtjeva za izdavanje kartice, do dana 20.5.2021., na ime podmirenja troškova učinjenih karticom izvršio sveukupne uplate u iznosu od 5.354,16 Hrk, te da je saldovno stanje kartice na taj dan iznosilo 0,00 kn.

Nadalje, vidljivo je da je tuženik koristio karticu između ostalog i za podizanje gotovine s bankomata na dane 8.6.2021. i 1.7.2021. godine. Svako podizanje gotovine s bankomata predstavlja pouzdanu autentifikaciju jer je za ovu vrstu transakcija, nužno da se radi na autentifikaciji na osnovi uporabe dvaju ili više elemenata koji pripadaju u kategoriju znanja (nešto što samo korisnik zna, npr. PIN) i u konkretnom slučaju kategorije posjedovanja (nešto što samo korisnik posjeduje, npr. karticu) i/ili svojstvenosti (nešto što korisnik jest, npr. otisak prsta) koji su međusobno neovisni, što znači da povreda jednog ne umanjuje pouzdanost drugih i koja je osmišljena na takav način da štiti povjerljivost autentifikacije podataka, pri čemu najmanje dva od navedenih elemenata moraju pripadati različitoj kategoriji, a sukladno čl. 2. Općih uvjeta. PIN broj je strogo osoban broj s kojim se strogo povjerljivo postupa, te ga se ni u kojem slučaju ne smije učiniti dostupnim trećim osobama.

Posebno se ističe i kako se PIN kartice dostavlja preporučenom poštom, a tuženik je potpisao kako je karticu i PIN broj preuzeo. Budući da je dostavnica javna isprava, teret dokazivanja kako se na dostavnici ne nalazi njegov potpis je na tuženiku.

Dakle, nemoguće je da osoba različita od tuženika bez njegovog znanja, suradnje i odobrenja raspolaže svim njegovim osobnim podatcima, njegovom osobnom ispravom, njegovom karticom i njegovim PIN brojem, prilikom potpisivanja primitka kartice i PIN-a, raspolaže osobnom iskaznicom tuženika, a krajnje je uz to neživotno, nerealno i nelogično, tuženik uz sve navedeno plaća i troškove te „bilo tko“ osobe.

Tužitelj je tuženiku uredno isporučivao sve račune tj. i plaćene i neplaćene, na za to ugovoreni način, i to običnom poštom na adresu njegova prebivališta kako je naznačio zahtjevom za karticu, a sukladno čl. 21.7. Općih uvjeta.

Nadalje, tuženik nije nikada osim za potrebe ovog postupka navodio kako nije popunio zahtjev za karticu, ni da je karticu izgubio, a nije se koristio niti pravima iz čl. 14. Općih uvjeta, a sukladno kojoj je bio dužan ukoliko je smatrao da je transakcija neuredno izvršena, bez odgađanja, a najkasnije u roku od 13 mjeseci od dana terećenja, podnijeti tužitelju pisanu izjavu kojom osporava autoriziranje odnosno urednost transakcije.

Da je tuženik postupio na ovaj način i prigovorio i jednoj, a kamoli svim transakcijama, tužitelj bi po primitku pisane izjave odmah doveo terećenu karticu u stanje koje bi odgovaralo stanju kartice da sporna transakcija nije bila izvršena do okončanja postupka po prigovoru. Dakle, tuženik ne da nije bez odgađanja, nego nije niti protekom 13 mjeseci od dana terećenja kartice obavijestio tužitelja u ovom postupku, pa niti nema prava sporiti ispravnost transakcija, kao niti točnost, objektivnost i cjelovitost računa.

Ostalim vlastoručno potpisanim dokumentima (pretpostavljeno slipovima) tužitelj ne raspolaže, niti je ikada raspolagao s obzirom na prirodu kartičnog poslovanja koje se odvija na način da se fizički korisnik kartice nalazi na prodajnom mjestu koje prihvaća plaćanje karticom, te istu koristi kao bezgotovinsko sredstvo plaćanja i predaje je djelatniku prodajnog mjesta koji izdaje korisniku kartice slip kojeg je korisnik kartice dužan zadržati. Tužitelj bi bio u mogućnosti raspolagati slipovima isključivo u slučaju da mu je tuženik osporio korištenje kartice ili pojedinu transakciju jer bi tada slip zatražio od prodajnog mjesta, a budući da tuženik nije tako postupio, tužitelj radi proteka vremena ni ne može više slipove pribaviti. Obzirom na navedeno jasno je kako slipovima tj. vlastoručno potpisanim dokumentima raspolaže isključivo tuženik.

Obzirom na sve navedeno, tužitelj smatra potpuno jasnim da je upravo tuženik zatražio izdavanje kartice na svoje ime kao bezgotovinskog sredstva plaćanja, da je istu koristio čineći troškove koji su uredno evidentirani u Analitici kartice te računima, kao i da je izvršio uplate u iznosu 5.354,16 Hrk na ime troškova učinjenih karticom, te je stoga potpuno evidentno kako je njegov sadašnji prigovor da je karticu mogao zatražiti „bilo tko“ činjenično netočan i pravno neosnovan, a ujedno mu je nedopušteno isključivo za potrebe ovog postupka sporiti primitak i ispravnost računa.

Tužitelj je predložio službenim putem pribaviti od Grada Kaštela, Ulica Braće Radić 1, 21212 Kaštel Sućurac, očitovanje da li je obračun plaće tuženika za razdoblje od 1.12.2020. do 31.12.2020., podatak da li je AC, OIB: [osobni identifikacijski broj], bio zaposlenik na dan 14.1.2021., podatak o neto plaći u razdoblju od lipnja 2020. do veljače 2021., te od Policijske uprava Splitsko-dalmatinska, Trg Hrvatske bratske zajednice 9, 21 000 Split, podatak da je li izdavatelj osobne iskaznice br. [broj osobne iskaznice], da li je isprava pod ovim brojem izdana ime i OIB tuženika, te je li i kada prijavljen gubitak/krađa isprave.

Tužitelj ističe da kako mirno rješenje spora među strankama više nije moguće.

U podnesku od 26. rujna 2025. god., tuženik navodi da podnesak koji je tužitelj dostavio ne sadrži nikakve nove činjenice i dokaze u odnosu na sve ranije tvrdnje tužitelja, te nije dostavljen nijedan dokaz da je tuženik osoba koja bi se trebala teretiti za navedene događaje i iznose.

Tuženik predlaže da se do glavne rasprave utvrdi u kojoj je poslovnici navodni ugovor potpisan, u kojem gradu, u kojoj državi i na kojem kontinentu, kojeg dana i sata se to dogodilo, te tko je zaprimao navodne dopise koje je navodno tuženik zaprimio

Tužitelj je zatražio parnični trošak.

U dokazne svrhe sud je pregledao spis predmeta Javnog bilježnika Tatjana Perić iz Kaštel Starog, Kamberovo šetalište 4, posl. br. UPP/OS-Ovrv-186/2021, Analitiku DC Standardne partije br. 3429669931 za razdoblje do 07.12.2021. god., Zahtjev br. 8882271 od 14.01.2021. god., Opće uvjete okvirnog ugovora po izdavanju i korištenju Diners Club kartice, važeće od 01.06.2019. god., Obavijest o troškovima od 21.06.2021. god., 21.07.2021. god., 19.08.2021. god., 21.09.2021. god., 21.10.2021. god. i 17.11.2021. god., e-mail poruke od 28.01.2025. god., 08.04.2025. god., 07.02.2025. god., 07.02.2025. god. i 28.01.2025. god., preslik Osobne iskaznice broj [broj osobne iskaznice] od 13. rujna 2012. godine, Obračun plaće za razdoblje 01.12.2020. - 31.12.2020., Grad Kaštela, i Potvrdu o prijemu pošiljke br. LE417244776HR od 23. siječnja 2021. godine.

Tužbeni zahtjev je osnovan.

Zakon o obveznim odnosima (N.N. br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, u daljnjem tekstu ZOO), propisuje u odredbi čl. 256 st. 1, da se slanje kataloga, cjenika, tarifa i drugih obavijesti te oglasi dani u tisku, lecima, radiom, televizijom, elektroničkim putem ili na koji drugi način ne smatraju ponudom za sklapanje ugovora, nego samo pozivom da se učini ponuda pod objavljenim uvjetima, ako drukčije ne proizlazi iz takvih izjava volje.

U odredbama čl. 249 ZOO-a, propisno je da se volja za sklapanje ugovora može izjaviti riječima, uobičajenim znakovima ili drugim ponašanjem iz kojega se sa sigurnošću može zaključiti o njezinu postojanju, sadržaju i identitetu davatelja izjave (st.1). Volja za sklapanje ugovora može se izjaviti i pomoću različitih komunikacijskih sredstava (st.2).

Nadalje je u odredbama čl. 252 ZOO-a, propisno da je ugovor sklopljen u trenutku kad ponuditelj primi izjavu ponuđenika da prihvaća ponudu (st.1). Smatra se da je ugovor sklopljen u mjestu u kojem je ponuditelj imao svoje sjedište, odnosno prebivalište u trenutku davanja ponude (st.2).

Tuženik ima prijavljeno prebivalište na adresi u [adresa] na adresi [adresa], što je razvidno iz priložene Potvrde o izvršenom uvidu u podatke MUP-a o adresi prebivalište, boravišta ili drugom prijavljenom mjestu od 28. 01. 2022. god., pa je ovaj sud općemjesno nadležan za suđenje u predmetnom sporu.

Kada se imaju u vidu citirane odredbe čl. 249, 252 i 256 ZOO-a, sasvim je jasno da tuženik tijekom postupka osnovano ističe da je tuženik od tužitelja zatražio izdavanje Diners Club Standardne kartice na svoje ime kao bezgotovinskog sredstva plaćanja, da je ovom prilikom potvrdio kako je primio i prihvaća primjenu Općih uvjeta okvirnog ugovora o izdavanju i korištenju Diners Club kartice (dalje: OU) na odnos stranaka, da je tužitelj ovaj zahtjev prihvatio, te izdao traženu karticu čime je ugovor sklopljen, a tuženik stekao svojstvo korisnika kartice tužitelja, te da je sukladno odredbama pristupnice/zahtjeva za karticu, kao i odredbi čl. 10.1 Općih uvjeta okvirnog ugovora po izdavanju i korištenju Diners Club kartice, korisnik kartice odgovoran za sve troškove koji terete karticu izdanu na njegov zahtjev.

Nadalje tužitelj osnovano ističe da je tuženik stavio zahtjev za izdavanje kartice putem interneta dana 14.01.2021. u 21:42h, te stoga isti nije fizički potpisan, a u dokazne svrhe je dostavio sudu i preslik važeće osobne iskaznice tuženika, kao i obračun plaće tuženika, kao dokaze na okolnost da su mu poznati OIB tuženika, broj mobilnog telefona tuženika, e-mail adresa tuženika, broj osobne iskaznice tuženika, datum važenja osobne isprave tuženika, izdavatelj osobne isprave tuženika, kao i podaci da tuženik živi s roditeljima, adresa i mjesto prebivališta tuženika, iznos neto plaće tuženika i iznos obustave s plaće tuženika, godine radnog iskustva, OIB poslodavca tuženika, te opis radnog mjesta tuženika.

Naime, iz svega navedenog je razvidno da tuženik nije imao nikakve potrebe da vlastoručno potpisuje svoj Zahtjev za izdavanje Diners Club kartice, te nikakve potrebe da posjećuje bilo koju poslovnicu tužitelja, a sve u svrhu korištenja dostavljene mu Diners klub kartice kao sredstva bezgotovinskog plaćanja prilikom kupnje roba i usluga, podizanja gotovine s bankomata i dr..

Osim toga, tužitelj osnovano ističe da kako je PIN karticu dostavio tuženiku preporučenom poštom, a tuženik je potpisao kako je karticu i PIN broj preuzeo, te u dokazne svrhe dostavio sudu Potvrdu o prijemu pošiljke br. LE417244776HR od 23. siječnja 2021. godine.

Kada se usporede nesporni potpisi tuženika na priloženom prigovoru protiv donijetog rješenja o ovrsi od 19.03. 2022. god., (str. 34 spisa), podnesku tuženika od 10.10.2023. god. (str. 38 spisa), žalbi tuženika od 06.05.2024. god., (str. 82 spisa), Osobnoj iskaznici tuženika broj 105333711 od 13. rujna 2012. god., (st.118 spisa) sa spornim potpisom tuženika na priloženoj Potvrdi o prijemu Diners klub kartice i PIN broja pošiljke br. LE417244776HR od 23. siječnja 2021. god. (str. 121 spisa), ovaj sud cijeni da izvođenje dokaza grafološkim vještačenjem potpisa tuženika nije niti potrebno u svrhu donošenja zaključka da je sporni potpis na Potvrdi o prijemu pošiljke br. LE417244776HR od **.**.2021.., (AC), vlastoručni potpis tuženika. Konačno, a sve da je odista predmetna Diners klub kartice i PIN broj dostavljena i korištena od strane treće, tužitelju nepoznate osobe koja je zloupotrijebila osobne isprave i osobne podatke tuženika, po ocjeni ovog suda tuženik se kao korisnik Diners klub kartice nije u mogućnosti osloboditi obveze da tužitelju podmiri predmetno potraživanje, već će nakon podmirenja predmetnog potraživanja tužitelju, tuženik steći regresno potraživanja spram osobe koje je zloupotrijebila njegove osobne isprave i podatke u svrhu pribavljanja i korištenja Diners klub kartice na njegovo ime za bezgotovinska plaćanja, podizanja gotovine s bankomata i dr..

Radi svega navedenog, tuženika je kao korisnika predmetne Diners Club Standardne kartice broj partije 3429669931, bez izvođenja daljnjih dokaza kao suvišnih, valjalo obvezati da isplati tužitelju zatraženi iznos od ukupno 1.594,55 Eur / 12.014,14 Kn, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na iznos od 1.561,87 Eur / 11.767,91 Kn, teče od dana 08.01.2021., a na iznos od 32,68 Eur / 246,23 Kn, teče od dana utuženja 23.12.2021., sve do isplate, te donijeti odluku kao u izreci presude.

Odluka o parničnom trošku se temelji na odredbi čl. 154 st. 1 i čl. 155 Zakona o parničnom postupku (N.N. br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 70/19). Tužitelju su priznati troškovi zastupanja po punomoćniku, i to za sastav tužbe 100 bod., sastav dva podneska po 100 bod., pristup na jedno ročište 25 bod., pristup na jedno ročište 100 bod., a priznati su i troškovi PDV-a u iznosu od 212,50 Eur, sve sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadama troškova za rad odvjetnika. Tužitelju su priznati i troškovi na ime Javnobilježničke nagrade sa PDV-om u iznosu od ukupno 33,18 Eur sukladno priloženim Računima br. 65/VP/1 od 27.01.2022. god., i br. 277/VP/1 od 03.03.2022. god., te troškovi za sudske pristojbe, i to pristojbe presude u iznosu od 66,36 Eur, sukladno važećoj Tarifi sudskih pristojbi (N.N. br. 26/03).

U Splitu, 17. listopada 2025. godine

S U D A C

Živomir Topić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana prijema presude. Žalba se podnosi Županijskom sudu u Splitu, putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranu.

DNA: - pun. tužitelja

- tuženiku