REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUDU SESVETAMA

STALNA SLUŽBA U DUGOM SELU

Dugo Selo, Ul. biskupa Augustina Kažotića 13

Poslovni broj: P-210/2022-71

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Sesvetama, Stalna služba u Dugom Selu, po sutkinji toga suda Nataliji Suvaljko Ljubek, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice FH, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupana po punomoćniku Viktoru Pisanskom, odvjetniku iz Zagreba, protiv HRVATSKE AKADEMIJE ZNANOSTI I UMJETNOSTI, OIB: 61989185242, iz Zagreba, Zrinski trg 11, zastupane po punomoćniku Sandri Folnegović Skečaj, odvjetnici u Zagrebu radi nadomještanja ugovora o kupoprodaji stana, nakon provedene i zaključene glavne i javne rasprave održane 5. rujna 2025. u prisutnosti punomoćnika tužiteljice i zamjenika punomoćnika tuženika, 17. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan, a koji glasi

1. Nadomješta se Ugovor o kupoprodaji stana koji glasi:

HRVATSKA AKADEMIJA ZNANOSTI I UMJETNOSTI, Zagreb, Zrinski trg 11, OIB 61989185242

(u daljnjem tekstu: prodavatelj)

i FH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] (u daljnjem tekstu: kupac)

sklapaju sljedeći

UGOVOR O KUPOPRODAJI STANA

Članak 1.

Prodavatelj prodaje, a Kupac kupuje stan na kojem postoji stanarsko pravo u [adresa], u suterenu, u zgradi sagrađenoj na zk.č.br. 7168, upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

Stan se sastoji od 2 sobe, čajne kuhinje, kupaonice s WC-om i hodnika, pov. 50,60 m2.

Uz stan Kupac kupuje i pripadajući suvlasnički dio čitave nekretnine te idealni dio zajedničkih dijelova i uređaja zgrade.

Članak 2.

Ugovorne strane suglasno utvrđuju da cijena stana iz čl.1. s popustom iznosi 7.488,00 eura (slovima: sedam tisućačetiristoosamdesetosam eura).

Kupoprodajnu cijenu iz st.1. Kupac će platiti sa novčanim udjelom od 10% što iznosi 66,16 eura te u 240 mjesečnih obroka, od kojih svaki iznosi 31,20 eura, a dospijeva 15-og u mjesecu za tekući mjesec.

Novčani udio od 10% Kupac je dužan platiti u roku od 8 dana, računajući od dana sklapanja ugovora.

Izračun cijene stana, novčanog uloga i mjesečnih obroka izrađen po Gradskom stambenom komunalnom gospodarstvu d.o.o. Zagreb od 19.03.2025. čini sastavni dio ovoga ugovora.

Članak 3.

Prodavatelj ovlašćuje Kupca da na temelju ovoga ugovora, bez ikakvih daljnjih pitanja ili odobrenja, u zemljišnim knjigama zatraži i ishodi uknjižbu prava vlasništva na predmetnom stanu na svoje ime.

Članak 4.

Kupac dopušta u korist Prodavatelja uknjižbu založnog prava (hipoteke) na predmetnom stanu iz čl.1. ovoga ugovora, i to:

- za cijenu 6.550,20 eura (slovima: šesttisućapetstopedeset eura i dvadeset euro centa), a u slučaju revalorizacije ostatka kupoprodajne cijene i za revalorizirani iznos;

- za kamate (prema članku 17. Zakona o prodaji stanova na kojim postoji stanarsko pravo) u iznosu od 937,80 eura (slovima: devetstotridesetsedam eura i osamdeset euro centa), a u slučaju revalorizacije ostatka kupoprodajne cijene i za revalorizirani iznos;

Članak 5.

Ugovorne strane utvrđuju da je Kupac u posjedu stana iz čl.1. ovoga ugovora.

Članak 6.

Kupac je dužan snositi sve troškove koji terete predmetni stan (režijski i drugi troškovi), kao i sve troškove u svezi s upisima iz čl.3. i 4. ovoga ugovora u zemljišnoj knjizi.

2. Tuženik je dužan naknaditi tužitelju parnični trošak u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

II Nalaže se tužiteljici isplatiti tuženiku trošak ovog parničnog postupka u iznos od 2.687,50 Eur-a (dvije tisuće šesto osamdeset i sedam eura i pedeset centi) zajedno za zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 17. listopada 2025. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Prednica tužiteljice je 30. srpnja 2015. podnijela tužbu protiv ovdje tuženika radi nadomještanja ugovora o kupoprodaji stana. U istoj u bitnom navodi da je tuženik raniji nositelj prava raspolaganja nekretninom i to stana u [adresa], koji se nalazi u suterenu, koji se sastoji od 2 sobe, čajne kuhinje, kupaonice sa WC- om i hodnikom pov. 50,60 m2 (dalje u tekstu: predmetni stan) prema Zapisniku o bodovanju stana. Predmetni stan nije upisan u zemljišnim knjigama kao posebni dio nekretnine, dok je tuženik uknjižen kao vlasnik zgrade u kojoj se stan nalazi. Da je 1971. predmetni stan dodijeljen na korištenje pok. ZH iz [adresa], te članovima njegove obitelji. Da je ZH isti stan koristio do 2002., a njegova obitelj (supruga VH, kći FH, unuka AH i prunuk OH) koriste ga i nadalje. Da je stupanjem na snagu Zakona o najmu stanova pok. ZH kao dotadašnji nositelj stanarskog prava stekao status zaštićenog najmoprimca, a tadašnji članovi njegove obitelji (supruga VH, kći FH, unuka AH), odnosno njegovog obiteljskog domaćinstva, uvjete da ih se upiše u ugovor o najmu stana (čl. 30. i 37. Zakona o najmu stanova kao osobe koje se imaju pravo koristiti stanom. Da su nakon smrti ZH prava i obveze zaštićenog najmoprimca prešle na prednicu tužiteljice njegovu suprugu VH (čl. 24.st.2. Zakona o najmu stanova). Da je u postupku pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu PS-227/11 dana 29. travnja 2014. donesena nepravomoćna presuda kojom se nadomješta ugovor o najmu predmetnog stana, te da će se činjenica postojanja stanarskog prava smatrati utvrđenom pravomoćnošću te presude. Osim što su se obratiti tuženiku sa zahtjevom za sklapanje ugovora o najmu stana, prednica tužiteljice VH i ZH obratili su se tuženiku 1. listopada 1992. i sa zahtjevom za kupnju predmetnog stana, a o kojem zahtjevu da nije odlučeno. S obzirom da tuženik nije pozvao ZH i njegove nasljednike na sklapanje ugovora, to da je prednica tužiteljice VH ovlaštena temeljem odredbe čl. 9. Zakona o prodaji stanova na kojim postoji stanarsko pravo, ustati tužbom tražeći donošenje presude koja će zamijeniti ugovor o prodaji stana. Prema izračunu cijene stana na dan 2. listopada 2012. cijena predmetnog stana iznosi 58.080,00 kn, slijedom čega predlaže donošenje presude kojom se nadomješta Ugovor o kupoprodaji predmetnog stana.

2. U odgovoru na tužbu tuženik u bitnom navodi kako je vlasništvo tuženika upisano temeljem Zakona o HAZU (NN 34/91) i to čl. 27. kojim se utvrđuje da je Akademija postala vlasnik nekretnina, knjižnica i umjetničkih zbirki i ostalih pokretnina koje je stekla darovanjem, zapisom ili na drugi način. Da predmetni stan nije bio u društvenom vlasništvu, već u privatnom vlasništvu tuženika, te da zgrada u kojoj se nalazi predmetni stan nije putem pretvorbe prešla u tuženikovo vlasništvo. Da je vlasništvo tuženika uspostavljeno silom samog zakona i to u času stupanja na snagu Zakona o HAZU. Nadalje, čak i da se radi o stanu u društvenom vlasništvu, a što da isti nije, da ni tada ne bi bio uvjeta za donošenje presude kakvu prednica tužiteljice traži tužbenim zahtjevom, jer se navedeni stan ne bi mogao prodavati obzirom da se radi o stanu u vlasništvu tuženika, pa je čak i Zakonom o prodaji stanova navodi posebne slučajeve u kojima se ne mogu prodavati stanovi na kojima postoji stanarsko pravo i one „stanove koje se nalaze u objektima ili na području pod posebnom društvenom zaštitom“. Nadalje, da presuda na koju se prednica tužiteljice poziva nije pravomoćna, pa da ne postoje uvjeti za pokretanje postupka otkupa stana, jer nema pravomoćnu presudu po kojoj bi joj bilo priznato svojstvo zaštićenog najmoprimca. Nadalje, da pok. ZH tuženik nikada nije dao predmetni stan na korištenje, kao što nije s istim nikada sklopio ugovor o korištenju stana u svojstvu nositelja stanarskog prava, kao što nikada nije sa istim sklopio niti ugovor o najmu stana sa zaštićenom najamninom, a također ni sa prednicom tužiteljice VH. Da je protiv BH još Zaključkom Gradskog sekretarijata za graditeljstvo, komunalne i stambene poslove Grada Zagreba, Područnog odjela Medveščak od 20. siječnja 1992. bilo određeno administrativno izvršenje iseljenjem iz stana temeljem izvršnog rješenja istog upravnog tijela od 14. listopada 1991. te da je navedeni zaključak potvrđen i drugostupanjskim rješenjem Ministarstva graditeljstva i zaštite okoliša od 12. listopada 1992. Izvršenje nije provedeno, a ZH i članovi njegovog domaćinstva su se i dalje bespravno zadržali u predmetnom stanu. Pozivanje prednice tužiteljice da je stan na korištenje dao Studentski centar Sveučilišta u Zagrebu, na taj način nisu mogli steći nikakva prava jer Studentski centar nije bio davatelj stana na korištenje niti je imao pravo raspolaganja i upravljanja stanom, budući da je isti u zgradi u [adresa] bio samo zakupoprimac prema tuženiku, a Studentski centar je po zahtjev tuženika po prestanku zakupnog odnosa zgradu predao tuženiku u posjed. Da prednica tužiteljice nikada nije posjedovala rješenje o dodjeli stana izdano po tuženiku, a ako je ZH plaćao „stanarinu“ Studentskom centru, a ne tuženiku da time nije mogao steći stanarsko pravo, a potom ni pravo zaštićenog najmoprimca. Nadalje, da je točno da je ZH podnio zahtjev za kupnju stana 1. listopada 1992., ali da taj zahtjev nije osnovan jer da isti nije bio nositelj stanarskog prava ni u bilo kakvom pravnom odnosu na tuženikom glede predmetnog stana. Nadalje, da je pravo na kupnju stana osobno pravo, koje ne prelazi na druge osobe. Da prednica tužiteljice nije podnijela zahtjev za otkup stana, a ističe i prigovor zastare, a također osporavaju i izračun kupoprodajne cijene po GSKG-u.

3. Rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Stalne službe u Dugom Selu od 5. veljače 2016., poslovi broj P-5345/15 (list 25-27 spisa) prekinut je ovaj parnični postupak do pravomoćnog okončanja postupka koji se pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu vodio pod poslovnim brojem Ps-227/11, a koji se pred tim sudom vodio po tužbi tužiteljice protiv ovdje tuženika radi donošenja presude koja zamjenjuje ugovor o najmu stana sa zaštićenom najamninom.

4. Rješenjem ovog suda od 1. veljače 2022., poslovni br. Pu P-951/2019 (list 61- 63 spisa) nastavljen je ovaj postupak koji je bio prekinut rješenjem navedenim u prethodnoj točki obrazloženja, te je isti ponovno prekinut radi smrti VH te je odmah nastavljen sa njenom nasljednicom FH.

5. Podneskom od 14. veljače 2025. tužiteljice je uredila tužbeni zahtjev obzirom na uvođenje službene valute eur, te na činjenicu da je katastarska čestica br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] uslijed postupka obnove bila brisana rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu, zk odjela Z-58733/24 te je ista upisana u glavnu knjigu CENTAR NOVI pod brojem kčbr. [katastarska čestica].

6. Podneskom od 28. ožujka 2025. tužiteljica je konačno postavila svoj tužbeni zahtjev kako je detaljno opisano u točki I. izreke ove Presude, na način da je kupoprodajnu cijenu naznačila u visini od 7.488,00 Eur-a, a nakon provjeri stavki sa GSKG-om.

7. U predmetnom postupku sud je pročitao izvadak iz zemljišne knjige zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kčbr. [katastarska čestica] (list 5-6 spisa), korisnu površinu stana (list 7 spisa), Presudu Općinskog građanskog suda u Zagrebe, poslovni br. Ps-227/11 od 29. travnja 2014. (list 9-14 spisa), potvrdu od tuženika od 1. listopada 1992. (list 15 spisa), izračun zagrebačkog holdinga d.o.o. na dan 2. listopada 2012. (list 16 spisa), smrtni list iza VH i rješenje o nasljeđivanju iza iste (list 32-33 spisa), Presuda Županijskog suda u Zagrebu od 6.rujna 2021., poslovni br. Gž-1733/2018 (list 51-60 spisa), uplatnice (list 70-203 spisa), obavijest o korekcijama mjesečnih naknada od 1. studenog 1985. (list 204 spisa), spis Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni br. Ps-2422/97, Ps-390/16 (raniji broj Ps-227/11),Općinskog građanskog suda u Zagrebu, zk odjela Z-5140/95 ozn. 12700/92, spis Grada Zagreba, Gradskog ureda za obnovu, prostorno uređenje, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, Područnog ureda Medveščak, Klasa: Up/I-371-02/91-01-121, povijesni izvadak iz zemljišne knjige za zk. ul. [broj ZK uloška], kčbr. [katastarska čestica] (list 271-279 spisa), izračun cijene stana GSKG-a na dan 19. ožujka 2025. (list 287 spisa), saslušana je tužiteljica na ročištu kod ovog suda

3. travnja 2025. (list 288-289 spisa).

Nije pročitan spisa Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni br. 3214/80 jer isti predmet nije pronađen u arhivi tog suda, nije pročitan ni spis Grada Zagreba, Gradskog ureda za obnovu, prostorno uređenje, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, Područnog ureda Medveščak, Klasa: Up/I-05/3-2692/88 jer isti nije u arhivskoj mapi.

8. U predmetnom postupku među strankama nije sporno:

- da je tuženik vlasnik zgrade u [adresa] u kojoj se nalazi predmetni stan, kao i da predmetna zgrada nije etažirana;

- da tuženik nije predao predmetni stan na korištenje ZH (suprugu EH, ocu tužiteljice) već je predmetni stan dodijeljen na korištenje ZH 1971. od strane Studentskog centra Zagreb, kojem je i plaćana stanarina za korištenje predmetnog stana, a što proizlazi iz svih uplatnica dostavljenih u spis od strane tužiteljice i iskaza tužiteljice

- da ne postoji rješenje o dodjeli stana na korištenje ni ugovor o korištenju predmetnog stana prednicima tužiteljice ni tužiteljici

- da je tužiteljica u odnosu na predmetni stan član obiteljskog domaćinstava u kojem je živjela sa roditeljima ZH i VH, kćeri AH i unukom OH.

9. Među strankama u ovom parničnom postupku sporno je je li prednik tužiteljice, a time i tužiteljica kao član obiteljskog domaćinstva imala stanarsko pravo na predmetnom stanu, odnosno, je li tužiteljica ovlaštena tužbom zahtijevati donošenjem presude koja će zamijeniti ugovor o kupoprodaji predmetnog stana, a temeljem odredbe čl. 9. Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo.

10. Temeljem provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti sukladno odredbi članka 8. ZPP-a (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14,70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023; dalje u tekstu ZPP) ovaj sud je utvrdio da tužbeni zahtjevi tužiteljice nije osnovan, a sve iz razloga kako slijedi.

11. Prvenstveno valja istaknuti da je ovaj spis bio prekinut do pravomoćnog okončanja postupka koji se vodio pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem Ps-390/16 (raniji broj Ps-227/11), temeljem pravomoćnog rješenja ovog suda od 5. veljače 2016. (list 25-27 spisa). Sud je tako odlučio jer je smatrao da ishod postupka o kojem se odlučuje o tom pripada li tužiteljici pravo na sklapanje ugovora o zaštićenoj najamnini sa tuženikom i u kojem se odlučuje o postojanju stanarskog prava na predmetnom stanu je preduvjet da se odluči o zahtjevu tužiteljice za nadomještanjem ugovora o kupoprodaji predmetnog stana. Sukladno navedenom ovaj sud smatra da je vezan pravomoćnom presudom donesenom u navedenom postupku u pogledu činjenica koje su utvrđivane u tom postupku.

12. Uvidom u spis koji se vodio pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem Ps-390/16 (raniji broj Ps-227/11) utvrđeno je da je pravomoćnom presudom u cijelosti odbijen tužben zahtjev tužiteljice kojim se zamjenjuje ugovor o najmu predmetnog stana, te po kojem tužiteljica ima pravo na plaćanje zaštićene najamnine u odnosu na predmetni stan. Nadalje, u navedenom predmetu odbijen je i prijedlog za dopuštenje revizije tužiteljice Rješenjem Vrhovnog suda u Zagrebu Revd 553/2022 od 12. listopada 2022. Uvidom u navedeni spis utvrđeno je da je u tom postupku utvrđeno kako prednici tužiteljice pa tako ni tužiteljica nisu stekli stanarsko pravo na predmetnom stanu.

13. Tužiteljica temelji tužbeni zahtjev na čl. 9. Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo (Narodne novine br. 27/1991, 54/1991, 6/1992, 8/1992, 8/1992, 33/1992, 46/1992, 49/1992, 69/1992, 87/1992, 25/1993, 26/1993, 48/1993, 2/1994, 29/1994, 44/1994, 47/1994, 58/1995, 103/1995, 11/1996, 76/1996, 111/1996, 11/1997, 103/1997, 68/1998, 163/1998, 22/1999, 96/1999, 120/2000, 94/2001, 78/2002, 113/2002, dalje u tekstu Zakon o prodaji stanova) kojim je propisano da je prodavatelj dužan sklopiti ugovor s kupcem najkasnije u roku 60 dana od dana podnošenja zahtjeva za sklapanje ugovora, a ako prodavatelj na zahtjev kupca ne sklopi ugovor u roku iz stavka 1. ovoga članka, kupac ima pravo pokrenuti postupak i zatražiti od suda presudu koja u cijelosti nadomješta ugovor.

14. Međutim, prethodno navedeni Zakon odnosi se isključivo na stanove na kojima postoji stanarsko pravo, a kako je to regulirano u čl.1. navedenog Zakona. Dakle, osnovni preduvjet za primjenu ovog Zakona, je postojanje stanarskog prava.

15. Kako je u pravomoćnom sudskom postupku koji se vodio pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem Ps-390/2016 utvrđeno kako prednici tužiteljice ZH i VH, pa tako ni tužiteljica koja svoje pravo crpi iz njihovog prava kao nesporno član zajedničkog domaćinstva, nisu stekli stanarsko pravo na predmetnom stanu, to ista ne može s uspjehom zahtijevati donošenje presude koja će zamijeniti ugovor o prodaji predmetnog stana.

16. Iako ovaj sud smatra da je vezan pravomoćnom sudskom odlukom iz spisa koji se vodio pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem Ps- 390/2016, i unutar kojeg je utvrđena činjenica nepostojanja stanarskog prava na predmetnom stanu prednika ovdje tužiteljice (članova njenog zajedničkog domaćinstva), za istaknuti je kako nije osnovan prigovor tužiteljice istaknut u smislu kako je navedeni postupak izgubila radi činjenice da u spisu nisu bile dostavljene sve uplatnice prednika tužiteljice. Naime, uvidom u te uplatnice utvrđeno je da su sve uplate od strane ZH izvršene Studentskom centru Svučilišta u Zagrebu. Međutim, pravomoćnom sudskom odlukom utvrđeno je da Studentski centar Sveučilišta u Zagrebu nije bilo ovlašteni davatelj predmetnog stana na korištenje, kao što je utvrđeno i da se tuženik protivio priznanju statusa nositelja stanarskog prava predniku tužiteljice ZH (a što je vidljivo iz sudskih i upravih postupaka), te da isti nije imao rješenje o korištenju predmetnog stana ni ugovor o korištenju istog, slijedom čega prednici tužiteljice ZH i VH, a tako ni tužiteljica nisu stekli stanarsko pravo na predmetnom stanu.

17. Mišljenje je i ovog suda podudarno sa mišljenjem Županijskog suda u Zagrebu od 6. rujna 2021. izraženo u presudi poslovni br. Gž-1733/2018.

18. Uvidom u spis Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj Ps-390/2016 (ranije broj predmeta Ps-227/11) te uvidom u upravna rješenje priležeća u tom spisu utvrđeno je da tuženik od 1985. vodi postupak iseljenja i predaje u posjed predmetnog stana od stane ZH, a iz razloga što se isti nalazi u predmetnom stanu bez valjanog rješenja o korištenju tog stana ili koje druge valjane pravne osnove. S tim u vezi Rješenjem Gradskog sekretarijata za graditeljstvo, komunalne i stambene poslove, promet i veze Grada Zagreba Područnog ureda Medveščak broj: UP/I-05/3-2692/88 od 14. listopada 1991. naloženo je ZH iseljenje iz predmetnog stana. Navedeno rješenje potvrđeno je Rješenjem Ministarstva graditeljstva i zaštite okoliša, Klasa: UP/II-371-01/92-06/883 od 9. listopada 1992, te je presudom Upravnog suda u Zagrebu broj Us-6479/1992-7 tužba ZH protiv prethodno navedenog rješenja odbijena. U obrazloženju navedene odluke Upravni sud zaključio je da se ZH u predmetnom stanu nalazi bez valjane pravne osnove. Naime, prema odredbama čl.14. Zakona o stambenim odnosima (Sl. list 11/66 i 32/68) stanarsko prvo stjecalo se danom zakonitog useljenja u stan na osnovu ugovora o korištenju stana, a kojeg ZH nesporno nema. Navedenu činjenicu nepostojanja rješenja o dodijeli stana na korištenje ili ugovora o korištenju stana ne sporni ni tužiteljica u svom iskazu pred ovim sudom od dana 3. travnja 2025. Tim više ista navodi kako je rješenje ravnatelj Studentskog doma „istrgao“ radi svađe tadašnjeg ravnatelja sa njenim ocem i ostalim radnicima radi financija.

19. Nadalje, uvidom u spis koji se pred Općinskim sudom u Zagrebu vodio pod brojem P-2422/97 utvrđeno je da je tuženik protiv Studentskog centra Sveučilišta u Zagrebu 17. listopada 1997. pokrenuo postupak radi ispražnjenja i predaje u posjed zgade na adresi ovdje predmetne nekretnine a radi korištenja iste od strane Studentskog centra Sveučilišta u Zagrebu bez valjanje pravne osnove i bez plaćanja naknade. Presudom tog suda od 18. travnja 2005. usvojen je tužbeni zahtjev ovdje tuženika protiv Studentskog centra Sveučilišta u Zagrebu, a Studentski centar Sveučilišta u Zagrebu povukao je žalbu protiv te presude. Također, uvidom u presudu Okružnog privrednog suda u Zagrebu od 18. ožujka 1981. poslovni br. P-3214/80 utvrđeno je da je Studentski centar Sveučilišta u Zagrebu odbijen sa zahtjevom da se utvrdi kako je isti nositelj prava korištenja na ovdje predmetnoj zgradi, a koja presuda je potvrđena Presudom Višeg privrednog suda Hrvatske od 13. listopada 1981. poslovni broj Pž 1278/81. Navedene presude nalaze se unutar spisa Općinskog suda u Zagrebu broj Ps-390/16. Dakle, Studentski centar Sveučilišta u Zagrebu odbijen je sa zahtjevom za utvrđenje da je nositelja prava korištenje, iz razloga jer je korisnik predmetnih nekretnina (tako i nositelj prava upravljanja) bio prednik tuženika (Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti), a potom tuženik, koji to pravo ni na koji način ni izgubio ex lege (na temelju Zakona o nacionalizaciji) niti aktom nadležnih organa vlasti.

20. Dakle, ZH nije imao rješenje o korištenju stana ni ugovor o korištenju stana izdane bilo od Studentskog centra Sveučilišta u Zagrebu, bilo od tuženika, bilo od Studentskog doma (o čemu iskazuje i sama tužiteljica u svom iskazu). U situaciji u kojoj ZH plaća stanarinu Studentskom centru Sveučilišta u Zagrebu, koji je pored toga neovlašteni davatelj predmetnog stana na korištenje, a tuženik se protivi priznanju statusa nositelja stanarskog prava predniku tužiteljice ZH (što proizlazi iz vođenje upravnih i sudskih postupaka tuženika protiv istog), istom se ne može priznati status nositelja stanarskog prava, čak i kada se radi o dugogodišnjem korištenje predmetne nekretnine.

21. Dakle, kako tužiteljica nema stanarsko pravo na predmetnom stanu, to ista nije ovlaštena ni tražiti donošenje presude koja će zamijeniti ugovor o kupoprodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo.

22. Nadalje, iako tužiteljica u ovom postupku nije dokazala da na predmetnom stanu ima stanarsko pravo, čak i da su prednici tužiteljice i ona isto imali (a nisu), ista po mišljenju ovog suda ne bi bila aktivno legitimirana ovdje predmetnom tužbom tražiti sklapanje ugovora o kupoprodaji stana, a sve iz razloga kako slijedi. Uvidom u Potvrdu (list 15 spisa) utvrđeno je da su prednici tužiteljice ZH i VH tuženiku podnijeli zahtjev za kupnju stana. Navedena potvrda datira od 1. listopada 1992. Naime, PH i ČH podnijeli su 1991. zahtjev za kupnju predmetnog stana tuženiku. VH podnijela je tužbu pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu dana 17. lipnja 2011. radi nadomještaja ugovora o najmu stana sa zaštićenom najamninom. ČH podnijela je pred ovim sudom 2015. tužbu radi nadomještaja ugovora o kupoprodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo. Dakle, tužiteljica izvorno nije podnijela zahtjev za otkup stana kao ni tužbu za nadomještaj ugovora o kupnji stana na kojem postoji stanarsko pravo, već je svoje pravo izvodila kao sljednica tužiteljice ČH i kao član obiteljskog domaćinstva u odnosu na predmetni stan. Slijedom navedenog, ovaj suda smatra i da tužiteljica nema aktivnu legitimaciju za podnošenje ovdje predmetne tužbe u smislu odredbe čl. 9.st.2. Zakona o otkupu stana na kojem postoji stanarsko pravo, budući da je pravo na otkup stana strogo osobno pravo koje se ne može naslijediti, pa tužiteljica nije nasljeđivanjem stupila u prava prednice koje bi ona imala po Zakonu o otkupu stanova. Također, tužiteljica u ovom vidu u spis nije dostavila suglasnost prednice ČH za kupnju stana u vidu odredbe čl.6.st.1. Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo. Dakle, s obzirom da prednica tužiteljice nije za života ostvarila pravo na otkup stana, te da nije tužiteljici dala suglasnost za otkup predmetnog stana, to je ovaj sud mišljenja kako tužiteljica nije ovlaštena temeljem odredbi čl. 6. i 9. Zakona o otkupu stanova na kojima postoji stanarsko pravo tražiti sklapanje ugovora o kupnji stana. Dakle, nasljednik bi mogao naslijediti jedino imovinu stanara koja je u trenutku njegove smrti već postojala, a podnošenjem zahtjeva za otkup stana nije stečena imovina, odnosno potraživanje koje bi prelazilo na nasljednike. U tom smislu Vrhovni sud Republike Hrvatske ima ustaljenu, jedinstvenu sudsku praksu prihvaćenu od strane Ustavnog suda.

23. U odnosu na prigovor tuženika kako ovdje predmetna tužba nije pravovremena, za istaknuti je kako slijedi. Člankom 4. st.2. i 3. Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo propisano je da se zahtjev podnosi do 31. prosinca 1995., a sklapanje ugovora o kupoprodaji stana (u daljnjem tekstu: ugovor) mora kupac zatražiti u roku od šest mjeseci od dana podnošenja zahtjeva za kupnju stana. Izuzetno, rok za sklapanje ugovora za stan za koji u vrijeme određeno za podnošenje zahtjeva za kupnju stana nisu nesumnjivo utvrđene sve činjenice odlučne za prodaju stana prema zakonu, počinje teći od dana kada se ove činjenice utvrde. Prednici tužiteljice su podnijeli zahtjev za otkup stan 1991., dakle unutar roka predviđenog Zakonom o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo. Kako tuženik na navedeni zahtjev nikada nije odgovorio, te kako su u međuvremenu vođeni i sudski i upravni postupci radi iseljenja prednika tužiteljice ZH, a kako je prednica tužiteljice VH tužbu u predmetu Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni br. Ps- 390/2016 podnijela dana 17. lipnja 2011. i u kojem postupku je tek trebalo utvrditi postojanje stanarskog prava na predmetnom stanu, te u kojem je pravomoćna presuda donesena 6. rujna 2021., dakle nakon podnošenja tužbe u ovom predmetu (30. srpnja 2015.) to u skladu s odredbom čl. 4.st.2. i 3. Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo navedeni rok nije prošao.

24. Ostale dokazne prijedloge osim obrazloženih u ovoj presudi ovaj sud nije posebno ocjenjivao jer je pravno stanje dovoljno raspravljeno za donošenje predmetne presude i jer isti nisu relavantni za donošenje drugačije odluke u ovoj pravnoj stvari.

25. Također, kako tužiteljica nije dokazala osnovu tužbenog zahtjeva, to nije bilo mjesta ocjenjivanju dokaza na okolnost visine kupoprodajne cijene za predmetni stan.

26. U skladu sa svim navedenim, trebalo je tužbeni zahtjev tužiteljice odbiti i riješiti kao u izreci ove presude.

27. U pogledu troškova parničnog postupka, isti je u skladu sa odredbom čl. 154.st.1 ZPP-a i 155. ZPP-a u cijelosti trebalo priznati tuženoj koja je u postupku uspjela. Imajući u vidu vrijednost predmeta spora u visini 7.708,54 Eur-a trebalo je tuženoj zastupanoj po punomoćniku u skladu sa Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika priznati trošak odgovora na tužbu (Tbr.8.1) u iznosu od 200,00 Eur-a, ročište od 7. prosinca 2015. (Tbr.9.1) u iznosu od 200,00 Eur-a, podnesak od 29.12.2021. (Tbr.8.4.) u iznosu od 50,00 Eur-a podnesak tuženika od 20.1.2022. (Tbr.8.4.) u iznosu od 50,00 Eur-a, podnesak od 25. kolovoza 2022. (Tbr.8.1.) u iznosu od 200,00 Eur-a, ročište od 12. rujna 2022. (Tbr.9.1.) u iznosu od 200,00 Eur-a, podnesak tuženika od 18. lipnja 2023. (Tbr.8.1.) u iznosu od 200,00 Eur- a, podnesak od 15. svibnja 2025. (Tbr.8.4.) u iznosu od 50,00 Eur-a, ročište od 30. siječnja 2025. (Tbr.9.1.) u iznosu od 200,00 Eur-a, ročište od 3. travnja 2025. (Tbr.9.1) u iznosu od 200,00 Eur-a, podnesak od 17. lipnja 2025. (Tbr.8.1.) u iznosu od 200,00 Eur-a, podnesak od 1. srpnja 2025. (Tbr.8.1.) u iznosu od 200,00 Eur-a, ročište od 5. rujna 2025. (Tbr.9.1.) u iznosu od 200,00 Eur-a, dakle ukupno 2.150,00 Eur-a uvećano za PDV 25%, odnosno ukupno 2.687,50 Eur-a uvećano za zakonske zatezne kamate od dana donošenja ove presude pa do isplate, u skladu sa čl. 151.st.3. ZPP-a, slijedom čega je riješeno kao u točki II. izreke ove Presude.

Dugo Selo, 17. listopada 2025.

Sutkinja

Natalia Suvaljko Ljubek

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba Županijskom sudu, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, u roku od 15 dana od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje, odnosno od dana dostave prijepisa ove presude, u slučaju neuredne obavijesti o ročištu na kojem se presuda objavljuje (čl. 335.ZPP-a).

Dna:

1. Tužiteljici po pun putem OPS

2. Tuženici po pun putem OPS