REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Vukovaru

Vukovar, Županijska ul. br. 31

Poslovni broj: P-41/2022-32

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Vukovaru, po sucu Mariji Knežević Karamijatović, kao sucu pojedincu, u građanskopravnoj stvari tužitelja HV, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] zastupanog po punomoćniku Andreasu Mlikoti, odvjetniku u [adresa] protiv tuženice JV, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] zastupane po punomoćniku Ivanu Ergotiću, odvjetniku u [adresa], radi raskida ugovora o kupoprodaji nekretnine, nakon zaključene glavne javne rasprave održane u nazočnosti tužitelja, punomoćnika tužitelja, tuženika i punomoćnika tuženika 10. rujna 2025., na osnovi čl. 335. Zakona o parničnom postupku, 17. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Raskida se Ugovor o kupoprodaji nekretnina sklopljen dana 20. rujna 2021. između tužitelja MV iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i tužene JV iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], a kojim ugovorom je HV kao prodavatelj SV kao kupcu prodao nekretninu u svojem vlasništvu i to kč. br. [katastarska čestica], u naravi kuća br. 6a i dvor u [adresa], površine 953 m2, upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina].

II. Nalaže se tuženiku SV, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] da tužitelju HV, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.704,55 eura (slovima: jednutisućusedamstočetirieuraipedesetpetcenti) zajedno sa zateznom kamatom koja teče od 17. listopada 2025. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu u iznosu od 526,47 eura zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka odbija kao neosnovan.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka u cijelosti kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je protiv tuženika 31. siječnja 2022. podnio tužbu radi raskida ugovora o kupoprodaji nekretnina zaključenog 20. rujna 2021. između tuženice i tužitelja navodeći da je tim ugovorom HV kao prodavatelj SV kao kupcu prodao nekretninu u svojem vlasništvu i to kč. br. [katastarska čestica], u naravi kuća br. 6a i dvor u [adresa], površine 953 m2, upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]. Nadalje, tužitelj navodi da je ugovorena kupoprodajna cijena za predmetnu nekretninu iznosila je ukupno 52.430,00 kn, a ista je u cijelosti trebala biti isplaćena do 31. prosinca 2021. U čl. II. stranke su ugovorile kako je kupac isplatio prodavatelju iznos od 52.000,00 kn te da će do 31.12.2021. isplatiti preostali iznos kupoprodajne cijene u iznosu od svega 430,00 kn. Međutim, stranke su ovakvu ugovornu odredbu ugradile u Ugovor na inzistiranje tužene JV i njenog supruga, a kako bi kupac mogla odmah stupiti u posjed predmetne nekretnine, iako su bili svjesni činjenice da kupac u trenutku sklapanja Ugovora nije isplatila prodavatelju niti jednu kunu na ime kupoprodajne cijene. Naime, stranke su se usmeno dogovorile kako će tužena kupoprodajnu cijenu u ukupnom iznosu od 52.430,00 kn isplatiti prodavatelju najkasnije do 31. prosinca 2021. i to kada Općina Tovarnik isplati tuženoj iznos subvencije/sufinanciranja za kupovinu predmetne nekretnine.

1.2. Tužitelj navodi da je nakon sklapanja Ugovora o kupoprodaji nekretnine tužena kupcu MV na ime kupoprodajne cijene isplatila iznos od ukupno 25.000,00 kn i to dana 29. prosinca 2021. (uplaćen je iznos od 430,00 kn i 24.570,00 kn). Iako je ukupno ugovorena kupoprodajna cijena iznosila 52.430,00 kn tužena do dana podnošenja ove tužbe nije isplatila tužitelju preostali iznos kupoprodajne cijene od 27.430,00 kn, iako je ugovoreno da se kupoprodajna cijena ima isplatiti u cijelosti do 31.12.2021.

1.3. Slijedom navedenog tužitelj je prije podnošenja tužbe tuženoj dana 05. siječnja 2022. uputio Opomenu pred tužbu, a u kojoj joj je dao daljnji rok od 8 dana za uplatu preostalog iznosa kupoprodajne cijene od 27.430,00 kn. U Opomeni tužena je jasno upozorena da će bezuspješnim protekom ostavljenog joj roka tužitelj biti prisiljen sudskim putem zatražiti raskid Ugovora o kupoprodaji nekretnine. Unatoč primljenoj Opomeni tužena nije izvršila svoju ugovornu obvezu te do današnjeg dana nije tužitelju isplatila preostali iznos kupoprodajne cijene u iznosu od 27.430,00 kn.

2. U odgovoru na tužbu tuženik ne spori da je između tužitelja MV i tužene JV sklopljen ugovor o kupoprodaji nekretnina upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Navodi da je ugovorena kupoprodajna cijena za predmetnu nekretninu pod točkom II- ugovora 52.430,00 kn, da je sukladno usmenom dogovoru kupac platio prodavatelju iznos od 27.430,00 kn taj dan i obvezao se do kraja godine isplatiti daljnjih 24.570,00 kn do 31.12.2021 godine i isplatiti preostali iznos od svega 430,00 kn. Iznos koji je predan na dan potpisa ugovora je posudio od oca FV. Istoga dana po potpisu ugovora je odmah na ruke isplaćen iznos od 27.430,00 kn, a o čemu postoje i svjedoci, a preostali iznos u visini od 24.570,00 kn i iznos od 430,00 kn dana 29.12.2021 godine putem HPB banke. Navodi i da opomenu pred tužbu tužena nikada nije zaprimila te se nije niti mogla očitovati na istu. Tužena je ispunila sve odredbe ugovora o kupoprodaji, jer je u cijelosti isplatila ugovorenu cijenu, te je vlasnica i posjednica predmetne nekretnine. Tužitelj je kazneno prijavio tuženu pred nadležnim državnim odvjetništvom koja prijava je odbačena kao neosnovana, jer je tijekom postupka utvrđeno kako je tužena isplatila kupoprodajnu cijenu. Tuženik predlaže da sud rješenjem donese zabilježbu predmetnoga spora u zk. izvatku broj 1244 k. o [katastarska općina] kč. br [katastarska čestica] jer je evidentno kako se nekretnina koju je tuženica kupila ugovorom o kupoprodaji još uvijek vodi na tužitelju iako je isplaćena kupoprodajna cijena u cijelosti i tužena je izvan knjižni vlasnik.

3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid i pročitao Ugovor o kupoprodaji nekretnina između tužitelja i tužene od 20. rujna 2021. (list 5-8 spisa), potvrdu HPB od 4. siječnja 2022. (list 9 spisa), opomenu pred tužbu (list 10-11 spisa), izvadak iz zemljišne knjige za nekretninu upisanu u k. o. [katastarska općina], zk. ul. br. [broj ZK uloška] (list 27 spisa), rješenje Općinskog državnog odvjetništva u Vukovaru od 5. travnja 2022. (list 55-59 spisa), preslike snimki zaslona sa sms porukama i pozivima između tužitelja i tužene (list 64-86 spisa), dopis Općine Tovarnik od 7. veljače 2025. uz odluku od 28. prosinca 2021. i prilozi (list 95-115 spisa). Sud je također saslušao svjedoke ZV, ĆV, ČV, AV, BV te tužitelja i tuženicu u svojstvu parničnih stranaka.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za raskid ugovora o kupoprodaji od 20. rujna 2021. sklopljenog između njega i tuženice zbog neispunjenja obveza iz ugovora od strane tuženice odnosno neisplate kupoprodajne cijene u cijelosti.

5. Nesporno je da je između tužitelja MV i tužene JV **.**.2021. sklopljen ugovor o kupoprodaji nekretnina upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] koji je istoga dana ovjeren od strane javnog bilježnika Mirodara Kovača iz Vinkovaca i da je u ugovoru ugovorena kupoprodajna cijena predmetne nekretnine u iznosu od 52.430,00 kuna. Navedeno slijedi i iz predmetnog Ugovora o kupoprodaji pročitanog tijekom dokaznog postupka.

5.1. Nesporno je i da je tuženica na ime kupoprodajne cijene isplatila tuženiku iznos od 430,00 kuna i iznos od 24.570,00 kuna i to dana 29. prosinca 2021. uplatom na račun tužitelja. Navedeno nedvojbeno proizlazi iz potvrde HPB od 4. siječnja 2022. (list 9 spisa) pročitane u dokaznom postupku.

5.2. Nadalje je nesporno i da je kao vlasnik predmetne nekretnine u zemljišnim knjigama upisan tužitelj a što slijedi iz izvatka zemljišne knjige za nekretninu upisanu u k. o. [katastarska općina], zk. ul. br. [broj ZK uloška] (list 27 spisa).

5.3. Između stranaka je nadalje nesporno i da je rješenjem Općinskog državnog odvjetništva u Vukovaru od 5. travnja 2022. (list 55-59 spisa) odbačena kaznena prijava ovdje tužitelja HV protiv ovdje tužene JV zbog kaznenog djela prijevare iz čl. 236. st.1. Kaznenog zakona.

6. Sporno je između stranaka je li tuženica isplatila kupoprodajnu cijenu u cijelosti te jesu li u konkretnom slučaju ispunjeni uvjeti za raskid predmetnog ugovora o kupoprodaji.

7. Tužbeni zahtjev je osnovan.

8. Uvidom u Ugovor o kupoprodaji nekretnina između tužitelja i tužene od 20. rujna 2021. (list 5-8 spisa) slijedi da su stranke ugovorile kupoprodajnu cijenu u iznosu od 52.430,00 kuna, da je kupac prodavatelju isplatio iznos od 52.000,00 kuna, te da se ostatak kupoprodajne cijene u iznosu od 430,00 kuna kupac obvezuje isplatiti prodavatelju do kraja tekuće godine. U navedenom ugovoru zabilježena je i klauzula da se ugovor postaje pravosnažan kada kupac u cijelosti uplati navedeni novčani iznos na račun prodavatelja u Hrvatskoj poštanskoj banci.

9. Iz preslika snimki zaslona sa sms porukama i pozivima između tužitelja i tužene (list 64-86 spisa) slijedi da je tuženik komunicirao putem poziva i poruka s tuženicom, suprugom tuženice i svekrom tuženice i to putem poziva 13. rujna 2021., 18. rujna 2021. 19. rujna 2021., 20. rujna 2021., 26. rujna 2021., 10. listopada 2021., 11. listopada 2021., 28. listopada 2021., 29. listopada 2021., 16. studenoga 2021. Nadalje vidljivo je da je 29. listopada 2021. suprug tuženice poslao poruku tužitelju da je u nedjelju slobodan, da očekuju novce sljedeći tjedan i da radi od jutra do sutra da skupi ostatak novca te mu je tuženik odgovorio da će doći onda u nedjelju po još neke stvari. Nadalje, tužitelj i suprug tuženice su 31. listopada 2021. putem poruka komunicirali u vezi dolaska tužitelja kod tuženika u [adresa], te je iz sadržaja navedenih poruka vidljivo kako nisu uspjeli dogovoriti dolazak tužitelja u prethodno dogovoreno vrijeme jer su tuženici i njezinoj obitelji iskrsnule neke obveze. Nadalje, tužitelj je 26. studenoga 2021. poslao poruku svekru tuženice ŽV (list 69 spisa) navodeći da mu ostavi drva za loženje, da će doći autoprikolicom i ponijeti još drvena kolica, šivaću mašinu, nešto alata, i još neke stvarčice koje su uspomena na roditelje. Na navedenu poruku nije zabilježen odgovor budući da je sljedeća poruka 16. prosinca 2021. u kojoj se tužitelj obraća svekru tuženice navodeći mu da je bio u HEPu u Vukovaru gdje su mu rekli da GV mora doći hitno kako bi prebacila plin na sebe.

Poruku u vezi prebacivanja plina tužitelj je uputio i tuženici 17. prosinca 2021. (list 69 i 70 spisa) te joj je naveo da je dobio uplatnicu za struju koju su potrošili od potpisivanja ugovora te da pripreme novac kad bude došao da to plati, a kad plate novac za kuću da će morati to ići riješiti u [adresa], te mu je tuženica rekla da će uplatili tu uplatnicu za struju i da će oni odjaviti plin, da to može i on učiniti, da misli da će uplata od općine biti uskoro. Tužitelj joj je naveo da ona kao kupac mora odjaviti plin te je rekla da će to učiniti i da plin nije korišten pa neće biti troškova osim paušala. Nadalje, 26. prosinca 2021. (list 71 spisa) tužitelj je uputio poruku tuženici da provjeri kada može doći po stvari s autoprikolicom na što mu je rekla da može nagodinu poslije praznika. Tom prilikom dostavio joj je uplatnice za komunalnu naknadu za zadnje tromjesečje u 2021. godini.

Također, tužitelj se obratio tuženici 29. prosinca 2021. (list 72,73 spisa) kako bi provjerio je li joj općina uplatila novac, te joj se sljedećeg dana obratio da mu uplati novac jer joj je novac od općine uplaćen, da imaju još sutrašnji dan da uplate sav novac za kuću koju su od njega kupili te da će biti primoran podnijeti tužbu ukoliko novac ne bude uplaćen, a ukoliko ne žele uplatiti novac, da će morati izaći iz kuće, podmiriti sve troškove koje su napravili, vratiti sve njegove stvari koje su otuđili predati ključ od kuće susjedi. U poruci upućenoj tuženici 31. prosinca 2021. (list 73 spisa) tužitelj je naveo da su uplatili samo 25.000,00 kuna, da uplata nije izvršena u cijelosti i da čeka ostatak uplate.

Također, na stranicama 75-86 spisa vidljiva je komunikacija tužitelja i tuženice putem poruka, odnosno poruke tužitelja upućene tuženici u kojima joj dostavlja račune za plin, struju, pristigle opomene za neplaćene računa, obavještava ju da se protiv njega pokreću ovršni postupci radi neplaćenih računa za predmetnu nekretninu.

10. Iz dokumentacije Općine Tovarnik dostavljene uz dopis od 7. veljače 2025. (list 95-115 spisa) slijedi da je Odlukom Općine [adresa] od 28. prosinca 2021. KLASA: 402-07/21-01/08, URBROJ: 2188/12-03/01-21-2 odlučeno da ovdje tuženica ostvaruje pravo na sufinanciranje kupnje prve nekretnine na području Općine Tovarnik kojom rješava vlastito stambeno pitanje (k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], zk. uložak [broj ZK uloška], kuća br. 6a i dvor u [adresa] površine od 953 m2 u iznosu od 40.000,00 kuna. Iz obrazloženja navedene odluke slijedi da tuženica ima prebivalište na adresi [adresa], što je ujedno i adresa nekretnine k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koju je kupila kao prvu nekretninu Ugovorom o kupoprodaji od 20. rujna 2021. kojom rješava vlastito stambeno pitanje te u istoj stanuje sa suprugom ČV dvoje maloljetne djece H i J. Iz odluke slijedi i da je ista donesena na temelju članka 9. stavka 1., čl. 2., 4. 5 i 7. Odluke o sufinanciranju kupnje i gradnje prve nekretnine za stanovanje na području [adresa] ([adresa] br. 14/20) i da su ispunjeni uvjeti propisani u čl. 2. Odluke o sufinanciranju.

10.1. Iz zahtjeva za sufinanciranje kupnje prve nekretnine na području Općine Tovarnik (list 98-99 spisa) slijedi da je tuženica podnijela zahtjev da joj Općina Tovarnik u vidu refundacije sufinancira kupnju prve nekretnine na području Općine Tovarnik, koji je zaprimljen u Općini Tovarnik 30. studenoga 2021. i kojemu je priložila potrebnu dokumentaciju.

11. Svjedok PV, baka tuženičinog supruga ČV, je u svom iskazu navela da su tuženica i njezin suprug LV sa svojom djecom živjeli s njom i njezinim sinom u kući u [adresa], da je prije otprilike 5 godina unuk našao kuću u [adresa] te se javio prodavatelju, ovdje tužitelju, koji je došao kod njih kući kako bi se dogovorio sve s unukom i njegovom ženom jer su ranije postigli dogovor telefonom. Prilikom razgovora je HV pitao njezinog unuka može li mu sada dati nešto novaca kao kaparu, te je unuk rekao da mu može dati onoliko koliko mu njegov otac i baka (misleći na nju) mogu dati, a ostatak će mu isplatiti kada dobiju novac od Općine Tovarnik jer su htjeli ostvariti subvenciju. Navela je da je unuku dala 10.000,00 kuna, a njezin sin je dao oko 16.000,00 kuna i to je njezin unuk dao tužitelju na ruke, što je ona vidjela jer je cijelo vrijeme bila tamo nazočna, a ostatak su isplatili kada su ostvarili subvenciju od Općine. Ne sjećam se koliko je bila kupoprodajna cijena. Oni su nakon toga otišli u [adresa] i napravili kupoprodajni ugovor i nakon toga su dobili ključeve, očistili sredili kuću te uselili u nju. Navela je i da poznaje HV, ali kada je bio mali jer su njegovi roditelji iz [adresa]. Navela je i da joj je unuk vratio 10.000,00 kuna koje je posudio od nje i to kada je dobio novac od Općine Tovarnik. Iznos od 10.000,00 kuna koji je posudila unuku je bio od njezine mirovine, napomenula je da je radila u vojsci te da ima od čega živjeti pa je mogla posuditi novac unuku. Također je navela da ne zna jesu li tužitelj i tužena napravili neku potvrdu o tome da je tužitelju isplaćen iznos koji su ona i njezin sin posudili unuku.

12. Svjedok FV je u svom iskazu je naveo da je tuženica udana za njegovog sina ČV te su oni jednoga dana zajedno s tužiteljem došli u njegovu kuću te mu je sin rekao da će od gospodina HV kupiti kuću koja se nalazi u [adresa]. Pitao ih je jesu li ponijeli ugovor, HV je rekao da ima sve i on je popunjavao ugovor. Svjedok je naveo da nije ulazio u cijenu koju su dogovorili ali sin mu je rekao da će mu faliti novca, oko 27.000,00 kuna. Imao je 17.000,00 kuna koje mu je mogao posuditi te je njegova majka imala 10.000,00 kuna. I njegova majka i on su u vojnoj mirovini pa su imali ušteđevine i taj novac su mu dali na ruke, on je taj novac izbrojao pred gospodinom HV i predao mu ga. Pitao ih je trebaju li napraviti neki papir kao potvrdu da su oni posudili novac ČV i da je LV taj novac dao gospodinu HV na što je gospodin HV rekao da nije potrebno te da idu sa svime s povjerenjem. Potom su popili kavu i onda otišli u [adresa] kod javnog bilježnika Mirodara Kovača gdje su sačinili i ovjerili ugovor. S tužiteljem su dogovorili da će ostatak novca isplatiti kada ostvare subvenciju od Općine Tovarnik te je tužitelj rekao da nema problema. Inače ne poznaje gospodina HV, njegova majka ga poznaje otkada je bio mali. Sin LV mu je vratio sav novac, kao i njegovoj majci i to im je vraćao kako je mogao. Kad su potpisali ugovor, dobili su ključeve, HV im je rekao da se mogu useliti kada žele, ali ta kuća je bila jako trošna pa su ju prvo morali srediti kako bi s djecom mogli useliti. Njegov sin, snaha i unuci žive u toj kući oko 4 godine i to u jednoj prostoriji jer druge nisu za stanovanje. Naveo je i da je vidio ugovor, da ne zna zašto je u ugovoru napisano da je isplaćeno 52.000,00 kuna, da je taj ugovor cijeli popunjavao gospodin HV. Naveo je i da je povodom kaznen prijave protiv njegove snahe bio u državnom odvjetništvu i davao izjavu, da je prilikom iskazivanja u državnom odvjetništvu rekao da je sinu i snahi posudio 30.000,00 kuna te da se to odnosi i na novac njegove majke jer smatra da je to sve isto, a dodatnih 3.000,00 kuna je bilo potrebno za troškove javnog bilježnika i sređivanje kuće pa je to ukupno oko 30.000,00 kuna. Iskazao je da ne zna što predstavlja taj novac od 27.000,00 kuna koji je predan tužitelju na ruke, da nisu spominjali kaparu nego su samo dogovarali da će ostatak kupoprodajne cijene isplatiti kada dobiju novac od Općine. Poznato mu je da su njegov sin i snaha podnijeli zahtjev za subvenciju od Općine Tovarnik, a to je znao i tužitelj jer su prilikom dogovaranje kupoprodaje o tome pričali. Naveo je i da su sin i snaha dobili novac od općine i da je sin dao novac HV, te zna da mu je sin pričao da mu HV nije htio davati račune da ih plaća i da im je govorio da su kuću dobili za jeftine novce, a njegovo mišljenje je da za tu kuću ne bi dao ni 1.000,00 eura.

13. Svjedok LV u svom iskazu naveo je da je predmetnu kuću zapazio da je na prodaju 18. rujna 2021. kad je šetao tom [adresa] te je nazvao prodavatelja jer je bio naveden broj telefona i s njim dogovorio sastanak koji se dva dana nakon toga održao kod njegovog oca u kući u [adresa]. Dogovorili su cijenu od 52.430,00 kuna te mu je rekao da će od Općine Tovarnik zatražiti subvenciju za kupnju prve nekretnine te da nemaju sav iznos odmah za platiti pa je iznos od 27.000,00 kuna posudio od oca, a ostatak su dogovorili da će biti isplaćen kada dobiju novac od Općine Tovarnik. HV je pisao ugovor dok je bio kod nas, njegova supruga ga je potpisala, odnosno zajedno su otišli u [adresa] kod javnog bilježnika da ovjere ugovor. Novac od 27.000,00 kuna predao je tužitelju na ruke prije potpisivanja ugovora i to u kući moga oca jer je prethodno od oca taj novac posudio. Kada je dobio novac od Općine Tovarnik isplatio je ostatak kupoprodajne cijene uplatom na račun tužitelju, te je ocu vratio dio posuđenog novca a ostatak mu je vraćao kako je mogao. Ne zna zašto je navedeno u ugovoru da je isplaćeno 52.000,00 kuna, to je tako napisao tužitelj. Ključeve su dobili isti dan kada su potpisali ugovor, tada su prepisali i struju i vodu te im je predao ključeve u kafiću "Promenada" kada su bili na piću nakon toga. Sređivali su kuću nekoliko dana, te su uselili u kuću a tužiteljeve stare stvari je bacio jer mjesec do dva nije dolazio po njih. Naveo je da je kupoprodajna cijena tužitelju u cijelosti isplaćena, da je tužitelju predao iznos od 27.000,00 kuna na ruke, a tih 27.000,00 kuna je posudio od oca, da je njegova supruga uplatila iznos od 430,00 kuna i to radi klauzule u ugovoru i istoga dana iznos od 25.000,00 kuna i to također uplatom na račun tužitelja, da je njegova supruga uplatila na račun tužitelja ukupno 25.000,00 kuna te se ne može točno sjetiti koji iznos ali je bilo dvije uplate. Naveo je i da je davao izjavu kod državnog odvjetništva i da je tada izjavio da mu je otac posudio 30.000,00 kuna, da je iznos od 27.000,00 kuna posudio za isplatu tužitelju, a ostatak za porez.

14. Svjedok BV je u svom iskazu naveo da poznaje tuženicu i njezinog supruga ČV, dok tuženika ne poznaje te mu nije jasno kako je on došao do njega kao svjedoka. Tuženica i njezin suprug su njegovi susjedi od 2021. godine, odnosno dijeli ih ugao ulice. I on je 2021. kupovao kuću u [adresa] i to na isti način kao tuženica i njezin suprug odnosno preko subvencije od Općine Tovarnik. Saznanja koja ima o kupoprodaji koja je predmet ovog postupka ima od ČV s kojim je puno puta o tome razgovarao jer su bili u istoj situaciji odnosno kupovini kuće. Tako zna da je LV sklapao ugovor o kupoprodaji s HV kod IV u kući i da mu je tom prilikom LV dao 27.000,00 kuna na ruke, a nakon čega su potpisali ugovor i dogovorili da će ostatak novac biti isplaćen kada dobiju novac od Općine Tovarnik. LV mu je rekao da su HV pitali da hoće li potpisati neki papir o tome da mu je isplaćeno 27.000,00 kuna na ruke, na što je on rekao da idu na povjerenje. Zna da je kupoprodajna cijena isplaćena u cijelosti i isto tako zna da je LV posudio 17.000,00 kuna od oca, a 10.000,00 kuna od bake i to je taj iznos od 27.000,00 kuna koji je predao tužitelju na ruke. To mi je ispričao LV koji ga je ispitivao o tome kako se ostvaruje subvencija za kupovinu kuće pa mu je sve objasnio i rekao mu da mora imati kupoprodajni ugovor te tako smo u vezi toga stalno bili u kontaktu te mu je on ispričao kako se sve događalo. Poznato mu je da je Općina Tovarnik uplatila novac subvencije tuženici jer je toga dana bio s njom i njezinim suprugom i koliko mu je poznato oni su ostatak kupoprodajne cijene potom isplatili tužitelju. Naveo je i da su njegova supruga i tuženica kućne prijateljice te da njegova supruga ne bi imala drugačijih saznanja od njega te sva njezina saznanja također potječu iz priče od njega i ČV.

15. Svjedok HVV je u svom iskazu navela da o predmetnom ugovoru o kupoprodaji saznanja ima od tužiteljice s kojom je prijateljica i kuma te žive u susjedstvu, kao i iz priče između njezinog supruga i tužiteljičinog supruga ČV. Poznato joj je da je predmetni ugovor sklopljen 2021. godine i da se to dogodilo u kući IV u [adresa], i da su tada tužiteljica i njezin suprug posudili dio novca za kuću od Danijelovog oca, a dio od Danijelove bake i da su to platili tada tužitelju, a ostatak dogovorene cijene su platili po primitku subvencije od Općine Tovarnik. O tome su pričali jer su i ona i njezi suprug tada također preko subvencije kupili kuću u [adresa]. Nije osobno vidjela taj trenutak sklapanja ugovora i predaje novca, nego sva saznanja ima posredno od tuženice i njezinog supruga. Sjeća se da su joj rekli da su tužitelju na ruke dali 27.000,00 kuna, a 25.000,00 kuna su mu uplatili po primitku subvencije. Navela je i da se isplata vršila tako da su prvi dio od 27.000,00 kuna isplatili tužitelju na ruke prilikom potpisivanja ugovora, a drugi dio u iznosu od 25.000,00 kuna uplatom na račun tužitelja. Poznato joj je da su se LV i GV sa svojom djecom htjeli odseliti i živjeti samostalno, da je LV na predmetnoj kući uočio oglas i telefonski broj za prodaju te da je kontaktirao taj telefonski broj koji je bio od tužitelja. Poznato joj je da je tuženica isplatila kupoprodajnu cijenu u cijelosti jer poznaje dobro tuženicu i zna da ona ne bi mogla podnijeti to da nekome ostane dužna. Navela je i da joj je također poznato da su tuženica i njezin suprug vraćali posuđeni novac Danijelovom ocu FV i Danijelovoj baki i to mjesečno manje iznose jer su to činili kad bi LV dobio plaću. Iskazala je da ne poznaje tužitelja i da ga je vidjela jedanput.

16. Tužitelj HV je u svome iskazu naveo da je 13. rujna 2021. s nepoznatog broja dobio poziv osobe koja se predstavila kao LV, rekao je da je oženjen i da ima dvoje djece i da je zainteresiran za kupnju kuće u [adresa]. Pojasnio je da je već nekoliko godina održavao tu kuću u [adresa] i ona mu je predstavljala teret pa ju je odlučio prodati. S gospodinom ČV obavio je nekoliko telefonskih razgovora te su se našli u [adresa] 19. rujna 2021., tada je s ČV bila supruga, a tužitelj je došao s puncem te su razgledali predmetnu nekretninu. Pokazao im je i zemljišnoknjižni izvadak kako bi vidjeli da nekretnina nema tereta. Oni su razgledali kuću i dvorište te su rekli da bi određene prostorije adaptirali s obzirom da je to bila starija kuća. Rekli su mu da nemaju gotovine te da bi mi novac mogli uplatiti kada ostvare subvenciju od Općine [adresa] na što je on pristao. Našli su se u Općini Tovarnik 20. rujna 2021. gdje oni ispunjavali neke obrasce te su mu rekli da će kuća ići na GV pa da bih ugovor trebao sklopiti s njom. Otišli su u kuću gdje je živio Danijelov otac a to je [adresa] i tada je shvatio da mu je Danijelov otac poznat iz viđenja iz sela te su pristupili popunjavanju ugovora. Napomenuo je da je dan ranije pokazao ČV obrazac tog ugovora iz knjižare kako bi vidjeli odgovara li im to. Kada su ispunjavali ugovor LV mu je rekao da upiše da mu je isplaćena kupoprodajna cijena u cijelosti jer je to uvjet da dobiju subvenciju od općine. Htio se nekako osigurati pa je u ugovor napisao klauzulu da ugovor postaje pravosnažan kada se kupoprodajna cijena isplati u cijelosti na njegov račun u HPB. Od tuženice i njezinog supruga toga dana a ni kasnije nije primio nikakav novac na ruke, a da se to dogodilo, pretpostavlja da bi tuženica i njezin suprug sačinili neki papir koji bi on potpisao da je primio isplatu jer taj iznos koji tvrde da su mu platili na ruke odnosno 27.000,00 kuna nije mali novac. Nakon što su potpisali ugovor otišli su u [adresa] da se režije prebace na kupca, te je tuženica i u Elektri i u Vodovodu predala zahtjeve za promjenu korisnika nakon čega su sjeli u kafić popričati. S obzirom da bi za prebacivanje plina trebali ići do Vukovara, a bilo je već oko 15h, rekao im je da to učine sami. Postupao je s punim povjerenjem te je vidio u kakvim uvjetima su trenutno živjeli te kako su bili mlada obitelj s djecom, odlučio im je toga dana dati ključeve da uđu u kuću i da ju počnu sređivati, i to bez da su mu prije toga išta platili. U toj kući imao je nekih osobnih stvari, primjerice šivaću mašinu koja je bila vrijedna te je rekao da će jedan dan doći pokupiti te stvari kad njima bude odgovaralo. U nekoliko navrata pokušao je dogovoriti taj dolazak no oni su svaki puta imali neko opravdanje zašto ne može doći pa je shvatio da nešto ne štima. Dana 11. listopada 2021. telefonskim putem kontaktirao je ČV, nije htio dolaziti osobno jer je osjetio da se nešto događa i da nije poželjan te mu je u tom razgovoru LV rekao da je šivaću mašinu dao baki u M. Napominje da su dogovorili kupoprodajnu cijenu u iznosu od 52.430,00 kuna te je subvencija trebala iznositi 40.000,00 kuna pa je ČV upitao koji rok da upiše u ugovor u kojem bi trebali u cijelosti platiti kupoprodajnu cijenu odnosno u kojem roku može doći do još 12.430,00 kuna te mu je on rekao do kraja tekuće godine što su tako i unijeli u ugovor. Od tuženice je na ime kupoprodajne cijene primio iznos od 25.000,00 kuna i to mu je sjelo 29. prosinca 2021. na račun kod HPB. Nakon nekoliko dana otišao je u HPB u [adresa] jer nije imao uvid u to od koga je uplata te je tamo dobio potvrdu da mu je tuženica uplatila iznos od 25.000,00 kuna u dva dijela, i to iznos od 24.570,00 kuna i iznos od 430,00 kuna. Upozorio ih je da do kraja te godine trebaju isplatiti cjelokupnu kupoprodajnu cijenu no oni to nisu učinili nego je primio samo ovaj iznos od 25.000,00 kuna.

Nakon toga nastali su problemi te je sve razgovore s tuženicom i njezinim suprugom putem poruka sačuvao odnosno pravio je snimke zaslona. Naime, nastao je dug za potrošnju električne energije za period od lipnja 2022. do ožujka 2023. u iznosu od 1.264,00 eura koji je na kraju on podmirio jer je još uvijek bio upisan kao vlasnik kuće. Napominje da ono što je FV u iskazu rekao da je od sina čuo da mu nije slao uplatnice, nije istina. Sve uplatnice koje je dobivao slao je poštom uz povratnicu a tuženici je mobitelom slao slike uplatnica s tekstom odnosno upozorenjem da to treba podmiriti. Stiglo mu je 7 opomena za struju te je s Elektrom sklopio sporazum o otplati tog duga jer su mu prijetili ovrhom.

Također je kontaktirao HEP Plin mail-om te su mu potvrdili da je kupac dužan izvršiti promjenu korisnika pa je poslao poruku tuženici da se javi gospođi iz HEP Plina no ona mi na to nije ništa odgovorila. Za dug za plin je također stigla ovrha, radilo se o iznosu od oko 70,00 eura jer je peć bila plombirana te je naplaćen samo paušal i taj iznos je također podmirio. Nadalje 28. lipnja 2025. zaprimio je opomenu pred tužbu od Vinkovačkog vodovoda te je bilo navedeno da je korisnik GV. Kada je kontaktirao Vodovod rekli su mu da znaju za taj slučaj i da su nekoliko puta pokušali pristupiti na predmetnu nekretninu kako bi zatvorili dovod vode dok se dug ne plati no da to nisu uspjeli, da oni u dvorištu imaju i neke pse pa da nisu mogli ući. To su mu isto rekli i kada sam osobno pristupio u Vodovod dana 12. kolovoza 2025. Tog dana je otišao u policiju gdje su mu rekli da oni mogu po zahtjevu Vodovodu pružiti asistenciju na terenu kako bi djelatnici Vodovoda mogli zaustaviti dovod vode. Dana 27. kolovoza 2025. dobio je rješenje o ovrsi od javnog bilježnika za dug za vodu koji je iznosio 471,00 euro i radilo se o periodu od travnja 2024. do travnja 2025. i protiv tog rješenja je uložio prigovor te je predmet trenutno na sudu. Napomenuo je i da su iskazi HVV i UV neistiniti, da ga je UV u veljači 2024. nazvao telefonskim putem i rekao mu da poznaje S, da bi mu želio pomoći jer su i njega prevarili odnosno dužni su mu neke novce, a da mu je poznata cijela situacija oko prodaje ove kuće. Našli su se u Osijeku 5. ožujka 2024. i s njim je bila supruga a s UV je bila njegova supruga HVV, te su u razgovoru pristali da oni budu svjedoci u ovom postupku. Šokirao se kada mu je odvjetnik nakon prošlog ročišta rekao da je BV svjedočio u korist tuženice. Naveo je i da mu je supruga pokazala poruku koju joj je poslala HVV a u kojoj je bila napisano da će ih F prijaviti Centru za socijalni rad da se ne brinu dobro o djeci. Ne sjeća se je li HEP Elektri dostavio Ugovor o kupoprodaji kuće kada je od njih dobio opomene za neplaćene račune.

Naveo je i da je na ugovoru o kupoprodaji njegov rukopis, on ga je sastavio te potvrđuje da su potpisi na tom ugovoru njegov i od tuženice JV, te da su toga dana 20. rujna 2021. bili kod javnog bilježnika u [adresa]. Prije potpisivanja ugovora bili su u Općini Tovarnik gdje im je načelnik rekao da se novac od subvencije uplaćuje kupcu. Kada je dobio opomene za račune od Vodovoda, mailom im je poslao Ugovor o kupoprodaji, a to je poslao i njegov odvjetnik.

17. Tuženica GV u svom iskazu je navela da je predmetni Ugovor o kupoprodaji sklopila s tužiteljem u kući njezinog svekra FV u [adresa]. Suprug i ona su išli vidjeti kuću, nakon što je suprug kontaktirao tužitelja u vezi kupnje te kuće te su dogovorili kupoprodajnu cijenu u iznosu od otprilike 57.430,00 kuna. Prilikom potpisivanja ugovora tužitelju su dali odmah pola novaca odnosno 27.430,00 kuna a taj novac su posudili od svekra i od bake njezinoga supruga te su to tužitelju dali na ruke, odnosno ona je s djetetom pisala domaću zadaću a njezin suprug je to sve obavio što je ona vidjela jer je bila u blizini. Nakon ostvarene subvencije tužitelju je uplatila ostatak kupoprodajne cijene na račun u iznosu od 24.570,00 kuna i u iznosu od 430,00 kuna radi klauzule u ugovoru. Napominje da ju je tužitelj maltretirao s porukama koje je ignorirala, da su s Vodovodom riješili da dug plaćaju na rate. Nisu se upisali kao vlasnici kuće u zemljišnim knjigama jer nemaju auto a morali bi ići u Ilok te još nisu platili porez. Navela je da je potpis na ugovoru o kupoprodaji njezin i da je toga dana bila kod javnog bilježnika, te da je tužitelj također potpisao taj ugovor te ga je on u cijelosti i ispunio. Nakon što joj je punomoćnik predočio ugovor o kupoprodaji ista navodi da je točan iznos od 52.430,00 kuna koji je naveden u ugovor kao dogovorena kupoprodajna cijena, a ne 57.430,00 kuna. Navela je i da je tužitelju u cijelosti isplatila kupoprodajnu cijenu, da nisu nikada bili dužni HVV i UV i da su vratili novac koji su posudili od svekra i bake. Ne zna zašto je u ugovoru navedeno da je kupoprodajna cijena isplaćena gotovo u cijelosti, da je taj ugovor popunjavao tužitelj. Njezin suprug i tužitelj su se dogovarali i pričali te ne zna je li postojao razlog zbog kojeg je u ugovoru navedeno da je kupoprodajna cijena isplaćena gotovo u cijelosti prilikom potpisivanja ugovora. Navela je da su postupali s povjerenjem te da nema potrebe da o isplati 27.000,00 kuna tužitelju na ruke sačine neki papir odnosno potvrdu. Također je navela da ne plaćaju režijske troškove za kuću jer stalno imaju neke probleme, da su cijevi za vodu trule i da ne valjaju te da sat od struje također ne valja pa im je stavljen novi. Potvrdila je da su i ona i njezin suprug razmjenjivali poruke putem mobitela s tužiteljem nakon sklapanja predmetnog ugovora o kupoprodaji.

18. Nakon provedenog dokaznog postupka, ocjenjujući svaki dokaz zasebno, te sve dokaze u njihovoj ukupnosti, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan. Naime, sud je povjerovao iskazu tužitelja koji je detaljno, uvjerljivo i životno opisao cjelokupnu situaciju oko dogovora i kupoprodaje svoje nekretnine u [adresa], kako je želio pomoći mladoj obitelji s djecom da se osamostale, pristao je pričekati uplatu novca za kupoprodaju nakon što tuženica ostvari sufinanciranje od Općine Tovarnik na što je imala pravo s obzirom da kupuje prvu nekretninu, kako je postupao s povjerenjem jer mu je otac tuženičinog supruga bio poznat iz sela te je mislio da neće biti problema, kako ih je odmah pustio u kuću, odnosno dao im ključeve da počnu sređivati kuću. Nadalje, iz iskaza tužitelja sud je utvrdio da su dogovorili kupoprodajnu cijenu u iznosu od 52.430,00 kuna te kako mu je tuženica na ime kupoprodajne cijene uplatila iznos od 25.000,00 kuna, i to u dva dijela, odnosno 24.570,00 kuna i 430,00 kuna, sve to nakon što je dobila novac od Općine Trpinja, a navedeno nedvojbeno proizlazi i iz svih preostalih dokaza, posebice potvrde HPB te iz iskaza saslušanih svjedoka te iz iskaza same tuženice.

19. Nadalje, sud je povjerovao i navodima tužitelja da je razlog zašto je u ugovoru o kupoprodaji navedeno da je kupoprodajna cijena isplaćena u iznosu od 52.000,00 kuna prilikom potpisivanja ugovora, dakle, gotovo u cijelosti to jer ga je tako zamolio LV s obzirom da je to bio uvjet za ostvarivanje sufinanciranja od Općine Tovarnik. Naime, odluka kojom je tuženica ostvarila pravo na sufinanciranje kupnje prve nekretnine od Općine Tovarnik, koja je pročitana tijekom dokaznog postupka donesena je na temelju odredbi Odluke o sufinanciranju kupnje i granje prve nekretnine za stanovanje na području [adresa], koja je objavljena u Službenom vjesniku Vukovarsko-srijemske županije 14/20, a koji dokument je javno dostupan na web stranici Vukovarsko-srijemske županije (https://vusz.hr/sluzbeni-vjesnik/sluzbeni- vjesnik-2020/

i

https://vusz.hr/download/sluzbeni-vjesnik-14-20-18-09- 2020/?wpdmdl=18417&refresh=68f20d016a4071760693505 ).

19.1. Naime, iz navedene Odluke o sufinanciranju uređeni su uvjeti i način sufinanciranja kupnje i gradnje nekretnine za stanovanje na području [adresa] (članka 1.), propisano je da pravo na sufinanciranje ima građanin koji na temelju Ugovora o kupoprodaji stječe nekretninu kojom rješava vlastito stambeno pitanje pod kumulativno ispunjenim uvjetima da ima hrvatsko državljanstvo, da ukoliko je samac, da nema više od 45 godina do dana sklapanja kupoprodajnoga ugovora, da korisnik sufinanciranja i članovi njegove uže obitelji prijave prebivalište i borave na adresi gdje se kupljena nekretnina nalazi, da korisnik nije kuću kupio od srodnika u pravoj liniji do 1 stupnja, da korisnik i članovi njegove uže obitelji nemaju u vlasništvu, suvlasništvu ili zajedničkom vlasništvu u tuzemstvu ili inozemstvu. Člankom 3. navedene odluke propisano je da će Općina Tovarnik sufinancirati kupnju nekretnina iz članak 2. ove Odluke u iznosu od 40.000,00 kn u vidu refundacije, nakon što građanin kupi nekretninu.

19.2. Iz sadržaja citirane Odluke utvrđeno je kako je uvjet da bi se ostvarilo sufinaciranje to da nekretnina treba već biti kupljena, da Ugovor o kupoprodaji treba biti sklopljen, da korisnik prijavi prebivalište na adresi kupljene nekretnine. Navedeno potvrđuje navode tužitelja o razlozima iz kojih je u Ugovoru o kupoprodaji napisano upravo tako da je kupoprodajna cijena isplaćena gotovo u cijelosti, odnosno da inače tuženica ne bi ostvarila pravo na sufinanciranje. Također, imajući u vidu sve okolnosti slučaja, sud zaključuje da je tužitelj dozvolio da se tuženica s obitelji useli u kuću jer je za ostvarivanje sufinanciranja morala imati i prijavljeno prebivalište na adresi kupljene nekretnine, a što slijedi i iz uvjerenja o prebivalištu na listovima 100-103 spisa prema kojima su tuženica i članovi njezine obitelji prijavili prebivalište na adresi predmetne nekretnine s datumom 2. studenoga 2021. te navedeno, između ostaloga, priložili kao dokaz da ispunjavaju uvjete za sufinanciranje.

19.3. Pored toga, iz zahtjeva za sufinanciranje (list 98-99 spisa) pod točkom I. jasno slijedi da tuženica podnosi zahtjev Općini Tovarnik da joj u vidu refundacije sufinancira kupnju prve nekretnine što dodatno potvrđuje da je uvjet za sufinanciranje to da iz Ugovora o kupoprodaji treba proizlaziti a je nekretnina kupljena, odnosno plaćena kako bi kupac/korisnik ostvario pravo na refundaciju u iznosu od 40.000,00 kuna.

20. Stoga, sud nije povjerovao iskazu tuženice te iskazima svjedoka ČV i IV koji navode da ne znaju iz kojeg razloga je u ugovoru navedeno da je kupoprodajna cijena isplaćena gotovo u cijelosti s obzirom da te iskaze u tom dijelu smatra neuvjerljivima i nelogičnima. Dodatno, ukoliko se sklapa dvostranoobvezni pravni posao, obje strane bi trebale biti upoznate sa sadržajem toga posla, u ovom slučaju ugovora o kupoprodaji nekretnine te potpisati upravo ono što je dogovoreno. Slijedom toga, sud je utvrdio kako su navedeni iskazi tuženice i svjedoka neistiniti budući da su istima pokušali izbjeći pravi razlog zbog kojega je u ugovoru tako navedeno.

21. Nadalje, u odnosu na sporno pitanje isplate ostatka kupoprodajne cijene u iznosu od 27.430,00 kuna, sud na temelju rezultata dokaznog postupka nije mogao nedvojbeno utvrditi da je navedeni iznos tužitelj ikada primio od tuženice. Naime, sud iskaze tuženice te svih saslušanih svjedoka smatra neistinitima, nelogičnim i neuvjerljivima. Iskazi svjedoka su subjektivni s obzirom na obiteljsku i prijateljsku povezanost svjedoka s tuženicom te su usmjereni na pogodovanju tuženici i izbjegavanju njezine odgovornosti za preuzete obveze.

22. Također iskazi svjedoka i tuženice su međusobno nesuglasni, a i suprotni su iskazu tužitelja te materijalnoj dokumentaciji u spisu.

22.1. Naime, tuženica i svjedoci prije svega spominju iznos od 27.000,00 kuna koji da je suprug tuženice dao tužitelju 20. rujna 2021. u kući ĆV prilikom sačinjavanja ugovora, a tužitelj tvrdi kako je preostali neplaćeni iznos 27.430,00 kuna. Nadalje, LV u svom izskazu navodi kako mu je taj novac posudio tata, dok iz iskaza EV, NV, DV i IV slijedi da je dio novca posudila i PV. S obzirom da se prema navodima svjedoka i tuženice posuđivanje novca navodno događalo u kući IV prilikom sačinjavanja ugovora o kupoprodaji, bilo bi logično da LV zna da je dio novca posudila i njegova baka, a ne da u svom iskazu tvrdi kako je oca zamolio da mu posudi novac da nešto da tužitelju prilikom sklapanja ugovora. Nadalje, bilo bi logično i životno da o isplati tolikog iznosa novca tužitelj i tuženica sačine pisanu potvrdu, odnosno da o tome postoji neki trag. U tom dijelu sud je povjerovao iskazu tužitelja, koji je naveo da bi svakako potpisao neki papri da se tako nešto dogodilo jer se ne radi o malo novca. Nadalje, LV je u svom iskazu naveo kako je novac ocu vraćao postepeno, PV je rekla da joj je unuk novac vratio kada je dobio novac od Općine, svjedok HVV navodi da je LV novac vraćao na svakoj plaći postepeno baki i tati, a RV je naveo da mu je sin novac vratio kako je mogao, te iz navedenih iskaza slijedi kako su isti i u tom dijelu međusobno nesuglasni. Nadalje, svjedok FV u svom iskazu je naveo da je prilikom davanja iskaza u državnom odvjetništvu povodom kaznene prijave protiv tuženice naveo da je sinu dao 30.000,00 kuna od kojih je 27.000,00 kuna bilo za kupnju, a 3.000,00 kuna za troškove javnog bilježnika i sređivanje kuće, dok je u svom iskazu u ovom postupku naveo kako je on sinu posudio iznos od 17.00,00 kuna iz čega slijedi da su ta dva iskaza međusobno suprotna te da svjedok nije dosljedan u svom iskazivanju. Ovdje treba dodati i to da je LV u svom iskazu naveo da mu je otac posudio 30.000,00 kuna, od čega je 27.000,00 kuna za isplatu tužitelju, a ostatak za porez, dok tuženica u svom iskazu navodi kako još nisu platili porez na nekretninu i da je to razlog radi kojega se još nije upisala kao vlasnik nekretnine u zemljišnim knjigama. Navedeno dodatno potvrđuje uvjerenje suda o neistinitosti svjedočkog iskaza ČV.

22.2. Pored toga, iz sadržaja poruke koju je svjedok LV uputio tužitelju dana 29. listopada 2021. (list 67 spisa) sadržaja "Halo dobro juto radim u nedjelju sam slobodan očekujemo novce iduci tjedan ja radim od jutra do sutra da skupim ostatak novca" sud zaključuje da se navedeno odnosi na to da će od općine dobiti novac za subvenciju od 40.000,00 kuna, a da on radi kako bi mogao podmiriti ostatak do ukupno ugovorene cijene. S obzirom na datum poruke 29. listopada 2021., nameće se jasan zaključak da dana 20. rujna 2021. tužitelju nisu dali dio novca na ime kupoprodajne cijene jer mu u protivnome ne bi poslao poruku takvog sadržaja. Uvjerenje suda o tome da tuženica nije u potpunosti isplatila kupoprodajnu cijenu dodatno potvrđuje i poruka tužitelja kojom poziva tuženicu i supruga da isplate cijenu u cijelosti i to dana 31.12.2021., nakon što mu je na račun u HPB sjela uplata u iznosu od ukupno 25.000,00 kuna.

22.3.Za napomenuti je ovdje da tuženica nije ničime osporila sadržaj, valjanost i istinitost dokaza u vidu preslika snimki zaslona s telefona tužitelja o komunikaciji putem poziva i poruka.

22.4. Nadalje, da je tužiteljev iskaz uvjerljiv i životan slijedi i iz sadržaja komunikacije putem poruka između tužitelja i tuženice te njezinoga supruga iz kojih proizlazi da je tužitelj pokušavao s tuženicom dogovoriti kada može doći po svoje stvari iz kuće te kako joj je slao račune koje mora platiti, upozoravao ju da mora otići izvršiti promjenu korisnika plina, slao joj opomene za neplaćene račune te je na temelju navedene dokumentacije potvrđen iskaz tužitelja u tom dijelu, a iz navedenoga se može dodatno potvrditi način na koji je tužitelj postupao prema tuženici i obratno. Iz činjenice da nije podmirivala režije, da nije prepisala vlasništvo predmetne kuće na sebe, da nije platila porez za kupnju nekretnine, da je ignorirala njegove poruke o opomenama za režije, te da je u iskazu navela da ne plaća režije jer stalno imaju problema u kući, jasno se može zaključiti kako tuženica inače postupa neodgovorno, ne ispunjava obveze koje bi trebala, što i u ovom konkretnom slučaju nije učinila, odnosno nije ispunila u cijelosti svoju obvezu isplate kupoprodajne cijene tužitelju.

23. Odredbom čl. 376. st 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023, dalje u tekstu ZOO) propisano je da se Ugovorom o kupoprodaji prodavatelj obvezuje predati kupcu stvar u vlasništvo, a kupac se obvezuje platiti mu cijenu.

24. Odredbom članka 360 ZOO propisano je da u dvostranoobveznim ugovorima, kad jedna strana ne ispuni svoju obvezu, druga strana može, ako nije što drugo određeno, zahtijevati ispunjenje obveze ili, pod pretpostavkama predviđenim u idućim člancima, raskinuti ugovor jednostavnom izjavom, ako raskid ugovora ne nastupa po samom zakonu, a u svakom slučaju ima pravo na naknadu štete.

25. Člankom 361 stavkom 3. ZOO-a određeno je da kad je vjerovnik zahtijevao ispunjenje, pa ga nije dobio u razumnom roku, može izjaviti da raskida ugovor.

26. Odredba članka 9. ZOO-a propisuje da je sudionik u obveznom odnosu dužan je ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje.

27. Prema članku 361. stavak 1. ZOO kad je ispunjenje obveze u određenom roku bitan sastojak ugovora, pa dužnik ne ispuni obvezu u tom roku, ugovor se raskida po samom Zakonu.

27.1. Prema članku 362. stavak 1. ZOO kad ispunjenje obveze u određenom roku nije bitan sastojak ugovora, dužnik zadržava pravo da i nakon isteka roka ispuni svoju obvezu, a vjerovnik da zahtijeva njezino ispunjenje. Prema stavku 2. toga članka ako vjerovnik želi raskinuti ugovor, mora ostaviti dužniku primjereni naknadni rok ispunjenje, time da prema stavku 3. tog članka ako dužnik ne ispuni obvezu u naknadnom roku, nastaju iste posljedice kao i u slučaju da je rok bitan sastojak ugovora.

27.2. Iz citiranih odredbi proizlazi da u dvostranoobveznim ugovorima kao što je ovaj kad jedna strana ne ispuni svoju obvezu, druga strana može zahtijevati ispunjenje obveze ili pod uvjetima propisanim zakonom raskinuti ugovor izjavom o raskidu, ako raskid ugovora ne nastupa po sili zakona. To pak znači da do raskida ugovora dolazi na temelju jednostrane izjave ugovorne stranke, ako raskid ugovora ne nastupa po samom zakonu.

27.3. U smislu citiranih odredbi tužitelj svoje pravo na raskid ugovora ostvaruje podnošenjem tužbe odnosno traži da sud raskine predmetni Ugovor o kupoprodaji, budući da tuženica u konkretnom slučaju osporava da nije ispunila svoju obvezu isplate kupoprodajne cijene u cijelosti.

28. Na temelju ocjene svih dokaza pojedinačno i u njihovoj ukupnosti te dovodeći ih u vezu s citiranim zakonskim odredbama sud je utvrdio kako je tužbeni zahtjev osnovan s obzirom da tuženica ulazeći u dvostranoobvezni pravni posao nije postupila sukladno čl. 9. i čl. 376. st. 1. ZOO odnosno nije tužitelju u cijelosti isplatila ugovorenu kupoprodajnu cijenu za nekretninu upisanu u zk. ul. br. [broj ZK uloška], kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] budući da se iz izvedenih dokaza nije na uvjerljiv način mogao uvjeriti da je tuženica tužitelju uplatila išta više od onih 25.000,00 kuna nakon što je dobila novac od Općine Trpinja. O isplati ostatka kupoprodajne cijene tuženica je sudu ponudila dokaze u vidu svjedoka koji su s njom u bliskim obiteljskim i prijateljskim odnosima, a koje iskaze sud smatra subjektivnima, međusobno nesukladnima i usmjerenima ka uspjehu tuženice u postupku. S druge strane, iskaz tužitelja je logičan, uvjerljiv, životan te sukladan materijalnoj dokumentaciji, a sud je povjerovao i dijelu iskaza tužitelja o razlozima iz kojih je predložio kao svjedoke HVV i BV jer da je znao kako će oni iskazivati u korist tuženice, zasigurno to ne bi bio njegov dokazni prijedlog. Dodatno valjda naglasiti da činjenica što je Općinsko državno odvjetništvo u Vukovaru odbacilo kaznenu prijavu tužitelja protiv tuženice radi kaznenog djela prijevare iz čl. 236. st. 1. Kaznenoga zakona nema nikakvog utjecaja na utvrđenja u ovom postupku budući da je građanskopravna odgovornost šira od kaznene.

29. Uvažavajući naprijed navedena utvrđenja sud je odlučio kao pod točkom I. izreke.

30. O troškovima tužitelja odlučeno je temeljem odredbe čl. 154. st. 1. ZPP imajući u vidu vrijednost predmeta spora u vrijeme poduzimanja pojedine radnje i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23, dalje u tekstu: OT), te su zbog toga tužitelju zastupanom po punomoćniku odvjetniku priznati kao potrebni i nužni i to:

- trošak sastava tužbe prema Tbr. 7. toč. 1. OT sa 100 bodova,

- trošak zastupanja na ročištima od 22. rujna 2023., 11. travnja 2024., 28. siječnja 2025., 10. rujna 2025. prema Tbr. 9. toč. 1. OT i to za svako ročište po 100 bodova odnosno ukupno 400 bodova,

- trošak sastava obrazloženog podneska od 11. travnja 2024. prema Tbr. 8. toč. 1. OT kojim se očituje na navode iz odgovora na tužbu sa 100 bodova,

- trošak ročišta za objavu odluke prema Tbr. 9. toč. 3. OT sa 50 bodova, odnosno za sve poduzete radnje u postupku ukupno 650 bodova, a što s obzirom na vrijednost boda od 2,00 eura iznosi ukupno 1.300,00 eura, što uvećano za PDV od 25% odnosno 325,00 eura iznosi sveukupno 1.625,00 eura.

30.1. Pored ovog iznosa tužitelju je još priznat trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 26,54 eura koliko je tužitelj i uplatio na ime pristojbe na tužbu, te trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 53,01 eura, tako da ukupno priznati troškovi tužitelja iznose 1.704,55 eura.

30.2. Sud tužitelju nije priznao kao nužan trošak sastava podnesaka od 9. rujna 2022.i 20. prosinca 2022. budući da navedeni podnesci nisu bili potrebi za vođenje postupka.

30.3. Sud je tužitelju priznao zateznu kamatu na dosuđeni trošak od dana donošenja presude 17. listopada 2025. temeljem odredbe čl. 151. st. 3. Zakona o parničnom postupku i čl. 30. st.2. Ovršnog zakona.

31. Budući da tuženik nije uspio u parnici, sud je njegov zahtjev za naknadu troškova postupka odbio u cijelosti kao neosnovan.

32. Slijedom iznijetog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Vukovaru 17. listopada 2025.

Sudac:

Marija Knežević Karamijatović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 (petnaest) dana računajući od dana primitka ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu putem ovoga suda u tri istovjetna primjerka. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojemu se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje, a presudu će sud istaknuti na internetskoj stranici e-oglasnoj ploči sudova, dok ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi (čl. 335. st. 9., 10. i 11. ZPP-a). Stranci koja nije uredno obaviještena o ročištu na kojemu se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama ZPP-a o dostavi pismena (čl. 335. st.11. ZPP-a)

Dostaviti:

1. Tužitelju putem punomoćnika

2. Tuženiku putem punomoćnika