Republika Hrvatska

Općinski sud u Vinkovcima

Stalna služba u Županji

32270 Županja

Veliki kraj 48

Poslovni broj: P-349/2024-35

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Vinkovcima, OIB: 77561654785, Stalna služba u Županji, po sucu Heleni Zetić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ŽRM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], HRM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i ŽR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], svi zastupani po punomoćnici Marici Anđić, odvjetnici u Županji, protiv tužene HR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Hrvoju Miličeviću, odvjetniku u Županji, radi isplate, nakon zaključene glavne i javne rasprave, održane 3. rujna 2025., u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja Gordane Šibenik, odvjetnika u Županji, te punomoćnika tuženika Hrvoja Miličevića, odvjetnika u Županji, a koja presuda je donesena i objavljena 17. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženoj HR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužiteljima LRM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], HRM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i LR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na jednake dijelove isplati ukupni iznos od 2.388,96 eura (slovima: dvije tisuće tri stotine osamdeset osam eura i devedeset šest centi) i to za:

- veljaču 2013. iznos od 66,36 eura sa zakonskom zateznom kamatom počev od 15. ožujka 2013. do isplate,

- ožujak 2013. iznos od 66,36 eura sa zakonskom zateznom kamatom počev od 15. travnja 2013. do isplate,

- travanj 2013. iznos od 66,36 eura sa zakonskom zateznom kamatom počev od 15. svibnja 2013. do isplate,

- svibanj 2013. iznos od 66,36 eura sa zakonskom zateznom kamatom počev od 15. lipnja 2013. do isplate,

- lipanj 2013. iznos od 66,36 eura sa zakonskom zateznom kamatom počev od 15. srpnja 2013. do isplate,

- srpanj 2013. iznos od 66,36 eura sa zakonskom zateznom kamatom počev od 15. kolovoza 2013. do isplate,

- kolovoz 2013. iznos od 66,36 eura sa zakonskom zateznom kamatom počev od 15. rujna 2013. do isplate,

- rujan 2013. iznos od 66,36 eura sa zakonskom zateznom kamatom počev od 15. listopada 2013. do isplate,

- listopad 2013. iznos od 66,36 eura sa zakonskom zateznom kamatom počev od 15. studenog 2013. do isplate,

- studeni 2013. iznos od 66,36 eura sa zakonskom zateznom kamatom počev od 15. prosinca 2013. do isplate,

- prosinac 2013. iznos od 66,36 eura sa zakonskom zateznom kamatom počev od

15. siječnja 2014. do isplate,

- siječanj 2014. iznos od 66,36 eura sa zakonskom zateznom kamatom počev od 15. veljače 2014. do isplate,

- veljaču 2014. iznos od 66,36 eura sa zakonskom zateznom kamatom počev od 15. ožujka 2014. do isplate,

- ožujak 2014. iznos od 66,36 eura sa zakonskom zateznom kamatom počev od 15. travnja 2014. do isplate,

- travanj 2014. iznos od 66,36 eura sa zakonskom zateznom kamatom počev od 15. svibnja 2014. do isplate,

- prosinac 2015. iznos od 66,36 eura sa zakonskom zateznom kamatom počev od

15. siječnja 2016. do isplate,

- siječanj 2016. iznos od 66,36 eura sa zakonskom zateznom kamatom počev od 15. veljače 2016. do isplate,

- veljaču 2016. iznos od 66,36 eura sa zakonskom zateznom kamatom počev od 15. ožujka 2016. do isplate,

- ožujak 2016. iznos od 66,36 eura sa zakonskom zateznom kamatom počev od 15. travnja 2016. do isplate,

- travanj 2016. iznos od 66,36 eura sa zakonskom zateznom kamatom počev od 15. svibnja 2016. do isplate,

- svibanj 2016. iznos od 66,36 eura sa zakonskom zateznom kamatom počev od 15. lipnja 2016. do isplate,

- lipanj 2016. iznos od 66,36 eura sa zakonskom zateznom kamatom počev od 15. srpnja 2016. do isplate,

- srpanj 2016. iznos od 66,36 eura sa zakonskom zateznom kamatom počev od 15. kolovoza 2016. do isplate,

- kolovoz 2016. iznos od 66,36 eura sa zakonskom zateznom kamatom počev od 15. rujna 2016. do isplate,

- rujan 2016. iznos od 66,36 eura sa zakonskom zateznom kamatom počev od 15. listopada 2016. do isplate,

- listopad 2016. iznos od 66,36 eura sa zakonskom zateznom kamatom počev od 15. studenog 2016. do isplate,

- studeni 2016. iznos od 66,36 eura sa zakonskom zateznom kamatom počev od 15. prosinca 2016. do isplate,

- prosinac 2016. iznos od 66,36 eura sa zakonskom zateznom kamatom počev od

15. siječnja 2017. do isplate,

- siječanj 2017. iznos od 66,36 eura sa zakonskom zateznom kamatom počev od 15. veljače 2017. do isplate,

- veljaču 2017. iznos od 66,36 eura sa zakonskom zateznom kamatom počev od 15. ožujka 2017. do isplate,

- ožujak 2017. iznos od 66,36 eura sa zakonskom zateznom kamatom počev od 15. travnja 2017. do isplate,

- travanj 2017. iznos od 66,36 eura sa zakonskom zateznom kamatom počev od 15. svibnja 2017. do isplate,

- svibanj 2017. iznos od 66,36 eura sa zakonskom zateznom kamatom počev od 15. lipnja 2017. do isplate,

- lipanj 2017. iznos od 66,36 eura sa zakonskom zateznom kamatom počev od 15. srpnja 2017. do isplate,

- srpanj 2017. iznos od 66,36 eura sa zakonskom zateznom kamatom počev od 15. kolovoza 2017. do isplate,

- kolovoz 2017. iznos od 66,36 eura, sa zakonskom zateznom kamatom počev od 15. rujna 2018. do isplate, i to do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila posljednjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja 2025., a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi od 1. srpnja 2025., u roku 15 dana.

II. Tužitelj se odbija s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva koji glasi: "Nalaže se tuženoj HR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužiteljima LRM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i dr., isplati ukupni iznos od 1.393,56 eura (slovima: tisuću tri stotine devedeset tri eura i pedeset šest centi) i to za:

- kolovoz 2011. iznos od 66,36 eura sa zakonskom zateznom kamatom počev od 15. rujna 2011. do isplate,

- rujan 2011. iznos od 66,36 eura sa zakonskom zateznom kamatom počev od 15. listopada 2011. do isplate,

- listopad 2011. iznos od 66,36 eura sa zakonskom zateznom kamatom počev od 15. studenog 2011. do isplate,

- studeni 2011. iznos od 66,36 eura sa zakonskom zateznom kamatom počev od 15. prosinca 2011. do isplate,

- prosinac 2011. iznos od 66,36 eura sa zakonskom zateznom kamatom počev od

15. siječnja 2012. do isplate,

- siječanj 2012. iznos od 66,36 eura sa zakonskom zateznom kamatom počev od 15. veljače 2012. do isplate,

- veljaču 2012. iznos od 66,36 eura sa zakonskom zateznom kamatom počev od 15. ožujka 2012. do isplate,

- ožujak 2012. iznos od 66,36 eura sa zakonskom zateznom kamatom počev od 15. travnja 2012. do isplate,

- travanj 2012. iznos od 66,36 eura sa zakonskom zateznom kamatom počev od 15. svibnja 2012. do isplate,

- svibanj 2012. iznos od 66,36 eura sa zakonskom zateznom kamatom počev od 15. lipnja 2012. do isplate,

- lipanj 2012. iznos od 66,36 eura sa zakonskom zateznom kamatom počev od 15. srpnja 2012. do isplate,

- srpanj 2012. iznos od 66,36 eura sa zakonskom zateznom kamatom počev od 15. kolovoza 2012. do isplate,

- kolovoz 2012. iznos od 66,36 eura sa zakonskom zateznom kamatom počev od 15. rujna 2012. do isplate,

- rujan 2012. iznos od 66,36 eura sa zakonskom zateznom kamatom počev od 15. listopada 2012. do isplate,

- listopad 2012. iznos od 66,36 eura sa zakonskom zateznom kamatom počev od 15. studenog 2012. do isplate,

- studeni 2012. iznos od 66,36 eura sa zakonskom zateznom kamatom počev od 15. prosinca 2012. do isplate,

- prosinac 2012. iznos od 66,36 eura sa zakonskom zateznom kamatom počev od

15. siječnja 2013. do isplate,

- siječanj 2013. iznos od 66,36 eura sa zakonskom zateznom kamatom počev od 15. veljače 2013. do isplate

- rujan 2015. iznos od 66,36 eura sa zakonskom zateznom kamatom počev od 15. listopada 2015. do isplate,

- listopad 2015. iznos od 66,36 eura sa zakonskom zateznom kamatom počev od 15. studenog 2015. do isplate,

- studeni 2015. iznos od 66,36 eura sa zakonskom zateznom kamatom počev od 15. prosinca 2015. do isplate,

zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog mjesečnog iznosa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih na razdoblja dulja od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29 st. 2 i 8 Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21) sve navedeno u roku 15 dana."

III. Nalaže se tuženoj HR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužiteljima LRM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], HRM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i LR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na jednake dijelove naknadi trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 1.100,02 eura (slovima: tisuću stotinu eura i dva centa), u roku od 15 dana, dok se tužitelji odbijaju s preostalim dijelom zahtjeva za naknadu parničnog troška preko dosuđenog iznosa a do ukupno zatraženog iznosa od 1.700,00 eura.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je on samovlasnik dvosobnog stana, prizemno, koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, izbe, kupaonice, predsoblja i hodnika ukupne površine 60,31 m2, u sklopu zgrade u [adresa], u [adresa], sagrađene na k. č. br. [katastarska čestica], upisane u knjigu PU: [adresa], broj [broj poduloška]/ z. k. ul. [broj ZK uloška]. Nadalje navodi kako je sa tuženikom sklopio Predugovor 22. srpnja 2011. prema kojem je tuženik odmah ušao u posjed predmetnog stana, te je temeljem istoga bilo dogovoreno da će tuženik predmetni stan kupiti od tužitelja po realizaciji pripadajuće naknade štete, a iz postupka protiv Hrvatskih voda - Hidrotehničkih objekata d.o.o. (naknada štete iza pok. supruga JR), kao i da u slučaju realizacije naknade štete i kupnje stana neće biti u obvezi plaćati odnosno platiti najamninu tužitelju za vrijeme posjedovanja stana. Međutim, tuženik iako je ostvario naknadu štete u predmetu naslovnog suda poslovni broj Pn-24/2015, jednostrano je i bez ikakve obavijesti odustao od izvršenja preuzetih obveza osnovom sklopljenog Predugovora, pa je tako njegovim ponašanjem (odustankom od kupnje) ostvarilo prijelaz imovine u vrijednosti prosječne najamnine koji više nije imao pravnu osnovu u Predugovoru, što je tužitelj naknadno saznao, te je umjesto da kupi stan u vlasništvu tužitelja u kojem je besplatno stanovao kako se Predugovorom i obvezao, kupio je kuću sa okućnicom površine 460 m2 u Drenovcima, sagrađenu na k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], u kojoj živi zajedno sa djecom. Tužitelj nadalje navodi kako je tuženik ušao u posjed predmetnog stana 22. srpnja 2011. i bio u njegovom posjedu sve do 1. rujna 2017. kada se iselio, s tim da zbog općepoznate okolnosti (poplave) u periodu od 17. svibnja 2014. (poplava) do 1. rujna 2015. (završetak obnove i ponovni ulazak tuženika u posjed) nije bio u posjedu predmetne nekretnine. Stoga tužitelj ovom tužbom potražuje od tuženika pripadajuću naknadu za korištenje nekretnine i to temeljem odredbi Zakona o obveznim odnosima, napose odredbom čl. 1111. st. 1. i 2., koja odredba u bitnom određuje kako u slučajevima kada netko tuđu stvar upotrebljava u svoju korist, imalac može zahtijevati, nezavisno od prava na naknadu štete i naknadu koristi koju je imao od uporabe, da je tako navedeno i u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-1881/91, Vrhovni sud Republike Hrvatske poslovni broj Rev- 1786/88, PSP 46/81, gdje je određeno kako je tuženik korištenjem suvlasničkog dijela tužitelja neosnovano izvršio bogaćenje za visinu najamnine koju bi inače morao plaćati, pa je to korist koju je obvezan nadoknaditi prema odredbama čl. 1111. do 1121. Zakona o obveznim odnosima. Slijedom navedenog, tužitelj kao vlasnik predlaže da sud po provedenom postupku donese presudu kojom će naložiti tuženiku da tužitelju plati naknadu koristi na ime korištenja njegovih nekretnina počev od kolovoza 2011. do kolovoza 2017., sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od idućeg mjeseca za prethodni mjesec, od svakog 15. u mjesecu do isplate, kao i da obveže tuženika da naknadi tužitelju prouzročeni parnični trošak.

2. U odgovoru na tužbu tuženik navodi, a vezano za Predugovor za kupovinu stana, da je istina da je namjeravao kupiti stan od tužitelja prilikom dobivene odštete za pokojnog supruga koji je poginuo na poslu i koji je bio zaposlenik Hrvatskih voda. Nadalje navodi kako se desila poplava 17. svibnja 2014. te je on sa djecom otišao u Vinkovce i tamo je bio smješten kod obitelji Ž dva i pol mjeseca tj. do 20. srpnja, te su se potom vratili i bili smješteni u kontejnerskom naselju u [adresa] i to od 20. srpnja 2014. do 22. prosinca 2015., te u tom periodu nije, niti mogao koristiti navedeni stan jer isti nije bio adekvatan za stanovanje. Nadalje navodi kako je sa tužiteljem stupio u kontakt zbog tog stana, te su zajedno donijeli odluku da tuženik preda zahtjev za obnovu stana, jer tužitelj to nije mogao budući je već iskoristio mogućnost za obnovu staračkog doma u [adresa], te da se opet s djecom useli u isti. Tada je tužitelj naveo kako neće uznemiravati tuženika, niti će tražiti naknadu za stanovanje ili u zamjenu te naknade tražiti zemlju. Navodi kako je potom nakon tri mjeseca tužitelj došao kod njega i tražio da ubrza postupak suđenja u [adresa], te je tako počeo dolaziti skoro svaki mjesec, na što mu je tuženik rekao da, ako bude navaljivao da mu se da zemlja da će on odustati od kupnje navedenog stana, te je tužitelj odmah promijenio mišljenje. Predlaže da u slučaju osporavanja sud zatraži od Ministarstva graditeljstva dokumentaciju iz koje će biti vidljivo na čije ime je izvršena navedena obnova stana, a kako bi potkrijepio svoje tvrdnje. Navodi da zemlja koju je tražio tužitelj nije u vlasništvu tuženika, nego u vlasništvu njegove djece, te ju ne može prodati, dok djeca ne budu punoljetna, no tužitelj je i dalje inzistirao da tuženik samo potpiše, a da on ima ljude koji će srediti ostalo, što je on odbio, te mu rekao da zemlju neće dobiti, te da će iz navedenog stana iseliti do kraja kolovoza 2017. Tužitelju nije bilo pravo zbog toga, te je ponavljao da on njega ne tjera iz stana, nego traži da plaća mjesečno iznos od 500,00 kn na ime naknade za stanovanje kako bi bio siguran da će on taj stan i kupiti, iako tako ne stoji u Predugovoru koji su sklopili kod odvjetnika Krunoslava Glokovića. Nadalje navodi kako o dolasku tužitelja i njegovom čestom traženju zemlje ili isplate za taj stan ima i svjedoke koji bi to mogli potvrditi (CR iz [adresa] i BR iz [adresa]).

3. Ovosudnim pravomoćnim rješenjem poslovni broj P-129/2019-12 od 29. siječnja 2021. određen je prekid postupka zbog smrti tužitelja JRM (list 28 spisa), dok je pravomoćnim rješenjem ovog suda poslovni broj P-619/2023-13 od 28. kolovoza 2023. (list 33 spisa) nastavljen postupak u ovoj pravnoj stvari, te su istim rješenjem pozvani zakonski nasljednici tužitelja ŽRM, HRM i ŽR da preuzmu postupak, što su oni i učinili podneskom od 27. rujna 2023. (list 36 spisa).

4. Tijekom postupka, na raspravnom ročištu kod ovog suda, na zapisniku poslovni broj P-619/2023-21 od 24. travnja 2024., punomoćnik tuženika je istakao prigovor zastare za dio potraživanja, a smatrajući ga pravovremenim, sukladno odluci Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-1590/2022 od 14. veljače 2023.

5. Nakon provedenog građevinskog vještačenja, podneskom od 25. kolovoza 2025. (list 109 i 110 spisa) tužitelji su uskladili tužbeni zahtjeva sa nalazom i mišljenjem građevinskog vještaka, te su ga specificirali i konačno postavili tako da zahtijevaju ukupni iznos isplate od 3.782,52 eura, na način kako je to pobliže navedeno u točki I. i II. izreke ove presude.

6. U dokaznom postupku provedeni su dokazi uvidom u: izvadak iz knjige položenih ugovora s lista 6, predugovor sklopljen između JRM kao prodavatelja i HR kao kupca **.**.2011. s lista 7, izvadak iz zemljište knjige s lista 8, Ugovor o prodaji nekretnina sklopljen između ĐR kao prodavatelja i mlt. PR, mlt. GR, mlt. TR i HR kao kupaca **.**.2017. s lista 9 do 12, uz suglasnost stranaka pročitani su iskazi saslušanih svjedoka ER, IR, VR, te tužitelja JRM i tužene HR sa zapisnika ovoga suda od 5. veljače 2019. sa lista 19 do 22, izvršen je uvid u podatke JRO MUP-a RH o prebivalište/boravište, uz suglasnost stranaka pročitani je nalaz i mišljenje građevinskog vještaka ZR putem BS-ING d.o.o. iz Cerne iz travnja 2025. s lista 69 do 98, izvršen je uvid u spis Općinskog suda u Županji poslovni broj Pu-24/2015, te je izvršen uvid u spis Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja KLASA: 361-07/15-02/578, dok drugih dokaza nije bilo.

7. Cijeneći navode parničnih stranaka, ovako proveden dokazni postupak, te na temelju njih utvrđeno činjenično stanje, sud tužbu smatra osnovanom, stoga je tužbeni zahtjev djelomično prihvaćen, a djelomično odbijen na način kako je to pobliže navedeno u točki I. i II. izreke ove presude.

8. Među strankama je nesporno:

- da je prednik tužitelja bio samovlasnik dvosobnog stana, prizemno, koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, izbe, kupaonice, predsoblja i hodnika ukupne površine 60,31 m2, u sklopu zgrade u [adresa], u [adresa], sagrađene na k. č. br. [katastarska čestica], upisane u knjigu PU: [adresa], broj [broj poduloška]/ z. k. ul. [broj ZK uloška],

- da je 22. srpnja 2011. prednik tužitelja sa tuženikom sklopio Predugovor prema kojem je tuženik odmah ušao u posjed predmetnog stana, te je temeljem kojega je bilo dogovoreno da će tuženi predmetni stan kupiti od tužitelja po realizaciji pripadajuće naknade štete u postupka protiv Hrvatskih voda - Hidrotehničkih objekata d.o.o. (naknada štete iza pok. supruga JR), kao i da u slučaju realizacije naknade štete i kupnje stana tuženik neće biti u obvezi plaćati odnosno platiti najamninu tužitelju za vrijeme posjedovanja stana,

- da je tuženik, iako je ostvario naknadu štete u predmetu poslovni broj Pn- 24/2015, odustao od izvršenja preuzetih obveza temeljem sklopljenog Predugovora, te je umjesto da kupi stan u vlasništvu tužitelja u kojem je stanovao kako se Predugovorom i obvezao, kupio je kuću sa okućnicom površine 460 m2 u Drenovcima, sagrađenu na k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], u kojoj živi zajedno sa djecom,

- da je tuženik bio u posjedu odnosno koristio stan u vlasništvu prednika tužitelja odnosno od kolovoza 2011. do travnja 2014., a nakon toga od prosinca 2015. pa do kolovoza 2017., a ovo je utvrđeno iz iskaza parničnih stranaka, te saslušanih svjedoka ER, IR i VR.

- da je tuženik kao posjednik navedenog stana ostvario pravo na obnovu predmetnog stana od Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja, a uslijed poplava koje su zahvatile mjesto [adresa] 17. svibnja 2014., te da je tuženik dijelom i svojim sredstvima obnovio predmetni stan.

9. Među strankama je sporno da li je pravovremen i osnovan prigovor zastare potraživanja tužitelja koji je istakao tuženik, sporno je da li je činjenica što je tuženik kao korisnik predmetnog stana ostvario pravo na obnovu i koji je sam svojim sredstvima djelomično sudjelovao u obnovi stana od utjecaja na isplatu naknade za korištenje tužiteljeva stana, te period u kojem je tuženik stanovao u navedenom stanu odnosno u kojem koristio taj stan( tužitelj tvrdi da je to bilo od kolovoza 2011. do travnja 2014., a nakon toga od rujna 2015. pa do kolovoza 2017., dakle da je tuženik koristio stan u cijelom utuženom periodu, a tuženik tvrdi da je isti koristio od kolovoza 2011. do travnja 2014., a nakon toga od prosinca 2015. pa do kolovoza 2017.).

10. Tužitelji tvrde da je tuženik bio u posjedu stana od kolovoza 2011. do travnja 2014., a nakon toga od rujna 2015. pa do kolovoza 2017., dakle da je tuženik koristio stan u cijelom utuženom periodu, a tuženik tvrdi da je isti koristio od kolovoza 2011. do travnja 2014., a nakon toga od prosinca 2015. pa do kolovoza 2017. Imajući u vidu da je uvidom u uvid spis o obnovi Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja KLASA: 361-07/15-02/578 utvrđeno da je obnova zgrade na kčbr. [katastarska čestica] u kojoj se nalazi i sporni stan u vlasništvu prednika tužitelja završena tek 17. prosinca prosinca 2015. sud je povjerovao dijelu iskaza tuženika u kojem tuženik navodi da se u stan vratio nakon poplave tek u prosincu 2015., a očito je da se tuženik prije nije, ni mogao vratiti i tamo stanovati, jer su radovi na obnovi završeni tek u prosincu 2015. pobliže 17. prosinca 2015.

11. U smislu odredbe čl. 165. stavka 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 i 81/15 - pročišćeni tekst; dalje: ZVDSP) nepošteni posjednik dužan je vlasniku naknaditi između ostalog i koristi koje je imao za vrijeme svoga posjedovanja. Dakle, samo nepošteni posjednik dužan je naknaditi koristi koje je imao za vrijeme svoga posjedovanja.

12. U smislu odredbe čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22, dalje: ZOO) kada dio imovine jedne osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a prijelaz nema osnove u nekom pravno poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili Zakona, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće naknaditi vrijednost postignute koristi.

13. Čl. 1120. ZOO-a propisano je kada netko tuđu stvar uporabio u svoju korist, vlasnik može zahtijevati, nezavisno od prava na naknadu štete, ili ako nje nema, da mu ovaj naknadi koristi koju je imao od uporabe.

14. Dakle, onaj koji bez naknade koristi tuđu nekretninu neosnovano se obogatio za visinu najamnine koju bi inače trebao plaćati, pa je tu korist dužan nadoknaditi i to u nominalnom iznosu najamnine kako bi dospijevala za naplatu.

15. Tuženik je u svom iskazu učinio nespornim da je stanovao u nekretninama tužitelja, da je te nekretnine namjeravao kupiti, da je od istoga odustao, te da tužitelju nije plaćao najamninu za stanovanje, jer je Predugovorom sklopljenim između prednika tužitelja i tuženika ugovoreno da tu najamninu tuženik ne plaća, nego će to biti obuhvaćeno kupoprodajnom cijenom koju će tuženik isplatiti predniku tužitelja po realizaciji naknade štete. Dakle, nesporno je da tuženik nije kupio predmetnu nekretninu, niti je predniku tužitelja platio najamninu za korištenje istih, pa je stav je suda da tuženik tu nekretninu posjedovao bez pravne osnove, jer Predugovor koji je sklopljen između prednika tužitelja i tuženika, a koji je bio temelj za posjedovanje, odnosno korištenje stana-stanovanje u stanu, nikada nije realiziran u smislu da bi tuženik taj stan od tužitelja kupio i kroz to mu platio naknadu za stanovanje.

16. Iz ovako izvedenih dokaza proizlazi da je tuženik u cijelosti posjedovao nekretninu prednika tužitelja, a prednik tužitelja je tijekom postupka i u svom iskazu naveo da bi on da je znao da će se ovaj Predugovor "izjaloviti" i da će tuženik odustati od istoga, tu nekretninu svakako iznajmio drugome, kao što je to činio i prije nego što ju je iznajmio tuženiku, jer je isti stan i prije tuženika bio u najmu saslušanog svjedoka VR. Dakle, nesporno je da prednik tužitelja, kao vlasnik stvari ima pravo na naknadu stečene koristi, jer bi on doista i ostvario koristi od najma stana drugoj osobi, da tuženik nije bio u posjedu istog, a kako se to zahtijeva odrednom čl. 1120. ZOO-a.

17. Imajući u vidu sve navedeno zaključak je ovoga suda da je u konkretnom slučaju tužitelj dokazao da bi u periodu pobliže navedenom u točki I. izreke ove presude, ostvarivao prihod iznajmljivanjem spornog stana drugim podstanarima da ga tada nije koristio tuženik. Kako je sud utvrdio da vlasnik ima pravo na naknadu koristi, jer bi on uistinu koristio stan na način da ga iznajmi drugim osobama, kao što je to činio i ranije, stoga postoji i odgovornost tuženika za plaćanje naknade za koristi, a nesporno je da je tuženik u utuženom periodu ostvario korist od korištenja navedenog stana u vlasništvu prednika tužitelja, jer obzirom da je tuženik odustao od Predugovora i kupnje istog otpala je pravna osnova temeljem koje je tuženik isti stan mogao besplatno koristiti, pa se tuženik stoga može smatrati nepoštenim posjednikom stana. Predniku tužitelja je korištenjem stana od strane tuženika onemogućeno korištenje njegove imovine, zbog toga što on taj stan nije mogao iznajmiti drugome, a tuženik mu u utuženom periodu nije platio najamninu, niti je kupio tu nekretninu u kojoj je besplatno stanovao.

18. Imajući u vidu navedeno tužitelji ostvaruju pravo od tuženika koji se koristio stanom prednika tužitelja tražiti naknadu za korištenje, jer se smatra da je tuženik u tom slučaju na temelju osnova koji je naknadno otpao stekao dio imovine tužitelja, jer je uporabio stan u vlasništvu prednika tužitelja u svoju korist. Stoga je tuženik koji je posjedovao stvar u vlasništvu prednika tužitelja, dužan tužitelju, kao vlasniku pa tako i njegovim pravnim slijednicima isplatiti naknadu za koristi koje su tužitelju uskraćene po osnovi naknade za korištenje, a po pravilima stjecanja bez osnove, čak i neovisno o tome da li je tuženik korištenjem suvlasničkog dijela ostvarila kakvu korist (Županijski sud u Karlovcu poslovni broj Gž-800/03 od 3. srpnja 2003.).

19. Visina najamnine utvrđena je iz nalaza i mišljenja građevinskog vještaka ZR iz travnja 2025., kojim je utvrđeno je da visina slobodno ugovorene najamnine na tržištu za predmetne nekretnine iznosi 66,36 eura mjesečno i to za period od kolovoza 2011. do prosinca 2011. - ukupno 5 mjeseci x 66,36 eura = 331,80 eura; za period od siječnja 2012. do prosinca 2012. - ukupno 12 mjeseci x 66,36 eura = 796,32 eura; za period od siječnja 2013. do prosinca 2013. - ukupno 12 mjeseci x 66,36 eura = 796,32 eura; za period od siječnja 2014. do travnja 2014. - ukupno 4 mjeseca x 66,36 eura = 265,44 eura; za period od rujna 2015. do prosinca 2015. - ukupno 4 mjeseca x 66,36 eura = 265,44 eura: za period od siječnja 2016. do prosinca 2016. - ukupno 12 mjeseci x 66,36 eura = 796,32 eura; te za period od siječnja 2017. do kolovoza 2017. - ukupno 8 mjeseci x 66,36 eura = 530,88 eura. Ukupan broj mjeseci u utuženom razdoblju od kolovoz 2011. do kolovoz 2017., izuzimajući razdoblje 1. svibnja 2014. do 1. rujna 2015. iznosi 57 mjeseci. Da ukupan iznos najamnine koju je tužitelj mogao ostvariti u utuženom razdoblju iznosi: 57 mjeseci x 66,36 eura = 3.782,52 eura.

20. Nalaz i mišljenje ovog vještaka sud je u cijelosti prihvatio, ocijenivši da je isti izrađen vjerodostojno, objektivno, te u skladu s pravilima struke, a sve imajući u vidu da je pribavljen na temelju službenih relevantnih podataka, te kako na navedeni nalaz i mišljenje, niti jedna od stranaka nije imala primjedbi, pa je i tim više sud ovaj nalaz i mišljenje cijenio kao stručan.

21. Tijekom postupka nije utvrđeno da bi tuženik imao status zaštićenog najmoprimca. Ovo stoga što on nije dokazao da ispunjava uvjete iz čl. 8. Zakona o najmu stanova ("Narodne novine" broj 91/96), kojim je propisano da zaštićenu najamninu plaćaju korisnici stanova koji se koriste stanovima izgrađenim sredstvima namijenjenim za rješavanje stambenih pitanja osoba slabijeg imovnog stanja, koji se koriste stanom na temelju propisa o pravima hrvatskih branitelja, koji su imali pravni položaj nositelja stanarskog prava na stanu do dana stupanja na snagu toga zakona ili koji su određeni posebnim propisom, a po čl. 9. citiranog zakona slobodno ugovorenu najamninu plaćaju korisnici stanova za koje tim zakonom nije određeno plaćanje zaštićene najamnine. Kako tuženik ne ostvaruje pravo na plaćanje zaštićene najamnine, visina iste utvrđena je kao slobodno ugovorena najamnina na tržištu.

22. Iako je prigovor zastare istaknut naknadno, nakon zaključenja prethodnog postupka, odnosno tijekom glavne rasprave, radi se o materijalno pravnom prigovoru koji se može isticati tijekom cijelog prvostupanjskog postupka do njegova zaključenja, pa je stoga ovaj prigovor pravovremen i o njemu se može meritorno raspravljati.

23. Odredbom čl. 1120. ZOO-a nije propisan zastarni rok za vraćanje onoga što je stečeno uporabom tuđe stvari u svoju korist, pa se u konkretnom slučaju kada netko upotrijebi tuđu stvar u svoju korist imalac stvari može zahtijevati da mu se naknadi protuvrijednost materijalne koristi koju je imao od uporabe tuđe stvari sve do isteka općeg zastarnog roka od pet godina, propisanog čl. 225. ZOO-a.

24. Imajući u vidu da je tužba za isplatu naknade za koristi podnesena sudu 14. veljače 2018., te opći petogodišnji rok zastare, zastarjela su sva potraživanja tužitelja dospjela do 14. veljače 2013., stoga je valjalo istaknuti prigovor zastare tuženika utvrditi osnovnim i djelomično ga prihvatiti za sve tražbine naknada koristi počevši od kolovoza 2011. do zaključno siječnja 2013., pa je u tom dijelu tužbeni zahtjev odbijen i odlučeno je kao pod točkom II. izreke ove presude.

25. Imajući u vidu da je sud utvrdio da tuženik nije stanovao u predmetnom stanu od rujna 2015. do studenog 2015.(dakle nije stanovao u rujnu, listopadu i studenom 2015.), a tužitelji su za godinu 2015. potraživali naknadu od rujna do prosinca 2015., stoga je tužitelje odbio i sa dijelom tužbenog zahtjeva za isplatu naknade za period od rujna do studenog 2015., pa je i u tom dijelu tužbeni zahtjev odbijen i odlučeno je kao pod točkom II. izreke ove presude.

26. Iako nije sporno da je tuženik temeljem stanovanja u predmetnim nekretninama ostvario pravo na obnovu uslijed poplave u mjestu [adresa] od Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja, kao i da je tuženik tijekom postupka tvrdio da je vršio određena ulaganja u predmetne nekretnine, te nije sporno da su nakon napuštanja posjeda predmetnog stana od strane tuženika tužiteljima ostale vrijednosti ovih ulaganja koje je ostvario tuženik, kao nositelj obnove i eventualno vrijednost ulaganja koja je tuženik djelomično i sam izvršio, no kako tuženik nije istakao bilo kakav zahtjev za isplatu tih vrijednosti u vidu protutužbe, posebne tužbe ili eventualno prigovora radi prebijanja ili prigovor prijeboja, stoga koristi koje su ostale tužitelju uslijed dobivene obnove i eventualnih ulaganja tuženika ne mogu biti predmet raspravljanja u ovom parničnom predmetu.

27. Iskazivanje dosuđenoga iznosa tužiteljima u eurima izvršeno je uz primjenu fiksnog tečaja konverzije sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje koja su utvrđena Zakonom o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" broj 57/22 i 88/22).

28. Odluka o stopi dosuđene zakonske zatezne kamate temelji se na odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a.

29. Odluka o parničnom trošku temelji se na čl. 154. st. 2., a u vezi sa čl. 155. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22; dalje: ZPP), a u vezi sa čl. 117. st. 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 70/2019), prema kojoj je propisano da ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojem je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici, kojoj su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka, te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postupku koji je preostao nakon navedenog obračuna postupka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.

30. Primjenjujući naprijed navedenu odredbu, a obzirom na postavljeni tužbeni zahtjev, to proizlazi da je s obzirom na uspjeh u pogledu visine zahtjeva, tužitelj kojem je ovom presudom dosuđeno 63% (tužbom je potraživao ukupni iznos od 3.782,60 eura, a dosuđen mu je iznos od 2.388,96 eura), dok je uspjeh tuženika u pogledu visine 37%.

31. Međutim, kako je u odgovoru na tužbu i tijekom postupka tuženik osporavao i osnovu zahtjeva, to proizlazi da je u pogledu osnove zahtjeva tužitelj uspio sa 100%, odnosno da je uspjeh tužitelja u ovom postupku, kako s obzirom na osnovu tako i na visinu 82% (100% na osnovu + 63% na visinu =163% : 2 = 81,50% odnosno 82%); a tuženika 18% (0% na osnovu + 37% na visinu = 37 : 2= 18,50% odnosno 18%).

32. Nadalje, od uspjeha postotka stranke koja je u većoj mjeri uspjela (82%), oduzet je uspjeh postotka stranke koja je u manjoj mjeri uspjela (18%), te se na taj način dolazi do razlike od 64% (82% - 18% = 64%).

33. Utvrđujući iznos pojedinih i ukupnih troškova tužitelja, kao stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici, sud je istom kao nužan i potreban trošak priznao, a sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12, 103,14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, 138/23; dalje: OT), a koje se odnosi na: sastav tužbe (Tbr. 7. točka 1. OT), zastupanja na 5 ročišta na kojem su se izvodili dokazi i raspravljalo o glavnoj stvari (Tbr. 9. točka 1. OT, ročišta od 19. travnja 2018., 5. veljače 2019., 24. travnja 2024., 6. veljače 2025. i 3. rujna 2025.), svaka radnja po 100 bodova, što ukupno iznosi 600 bodova, a što preračunato u eure, imajući u vidu vrijednost odvjetničkog boda, iznosi 1.200,00 eura.

Tužitelju je priznat i iznos od 400,00 eura na ime troškova građevinskog vještačenja, te iznos od 83,62 eura na ime sudske pristojbe na tužbu, te na ime sudske pristojbe na presudu u iznosu od 35,17 eura.

Tužitelju je dakle priznat sveukupni trošak u iznos od ukupno 1.718,79 eura, od čega mu je sukladno uspjehu u parnici koji iznosi 64%, priznat iznos od 1.100,02 eura.

34. Tužitelju nije priznat zatraženi trošak za ročište za objavu presude u iznosu od 100,00 eura, ovo stoga što on nužno ne mora pristupiti na ovo ročište da bi saznao o sadržaju presude, a bez obzira da li na isto pristupi o sadržaju presude može saznati na oglasnoj e-ploči suda, pa se ovaj trošak ukazao kao trošak koji nije nužan i potreban za vođenje parnice. Trošak nagrade za pristup punomoćnika odvjetnika na ročište za objavu presude nije trošak koji je potreban za vođenje parnice u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a, u parničnim postupcima u kojima je presuda objavljenja na ročištu za objavu presude i na e-oglasnoj ploči suda, te je stoga isključena primjena odredaba čl. 154. st. 1. i st. 2. ZPP-a, a u vezi sa čl. 155. st. 2. ZPP-a i odredbom Tbr. 9. t. 3. OT na obvezu protivne strane da taj trošak nadoknadi. Obaveza je suda zakazati i održati ročište za objavu presude, međutim, ne postoji obveza stranaka da na to ročište pristupe. Navedeno ročište može se održati čak i ako dostava poziva strankama nije uredna, te će se stranci koja nije uredno pozvana presuda u tom slučaju dostaviti prema pravilima o dostavi pismena u parničnom postupku. Uredno pozvanim strankama koje ročištu nisu pristupile presuda se ne dostavlja, međutim, one se mogu upoznati sa sadržajem objavljene presude putem e-oglasne ploče suda na kojoj se presuda u tom slučaju objavljuje. Budući da ne postoji procesno pravilo koje obvezuje stranke da ročištu za objavu presude pristupe, pa čak, ni procesna dužnost suda da obavi urednu dostavu poziva za to ročište prije dana održavanja ročišta za objavu presude, a propust uredno pozvane stranke da pristupi tom ročištu ne škodi stranci budući da se sa sadržajem presude može upoznati putem e-oglasne ploče suda, to trošak za objavu presude nije potreban za vođenje parnice u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a. Odvjetnik koji ne pristupi na ročište za objavu presude, iako je uredno pozvan, ne trpi zbog toga nikakve procesno pravne posljedice, odnosno sankcije. Izostanak s tog ročišta ne utječe, ni na pravilnost dostave, jer se danom dostave presude smatra dan održavanja ročišta za objavu presude. Dakle, pravo na djelotvoran pravni lijek time nije narušeno, čak ni stoga što žalbeni rok teče od dana održavanja ročišta za objavu presude, zato što se sa sadržajem presude i razlozima zbog kojih je donesena može upoznati putem e-oglasne ploče, na koju se objavljuje cjelovit tekst presude. U ovom kontekstu potrebno je razlikovati troškove nagrade odvjetnika koja se može priznati na teret protivne strane, te koji su bili potrebni za vođenje parnice sukladno odredbi čl. 155. st. 1. ZPP-a, od onih koji nisu bili potrebni za vođenje parnice, te ih stoga odvjetnik može na temelju OT naplatiti samo od stranke koja mu je izdala punomoć, pa je s tim dijelom zahtjeva za naknadu parničnog troška valjalo odbiti tužitelja.

U Županji 17. listopada 2025.

Sudac

Helena Zetić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.

Rok za žalbu za stranku koja je uredno pozvana na ročište za objavu presude teče od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (čl. 335. st. 9. ZPP-a).

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojoj se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama ovog zakona o dostavi pismena, te tada rok za žalbu počinje teći od dana primitka ovjerenog prijepisa presude.

Žalba se podnosi ovome sudu pismeno, a o istoj odlučuje nadležni županijski sud.

O tom obavijest:

1. Tužitelji po punomoćniku Marici Anđić, odvjetniku u Županji,

2. Tuženik po punomoćniku Hrvoju Miličeviću, odvjetniku u Županji.