Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
Poslovni broj: Gž-2393/2025-3
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Splitu kao drugostupanjski sud, po sutkinji tog suda Andrei Boras- Ivanišević, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja NF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po Zdenku Krstiću, odvj. iz Osijeka, protiv tuženika RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d. Zagreb, Magazinska 69, OIB: 53056966535, zastupani po OD Glamuzina & Grošeta, odvj. iz Zagreba, radi isplate,, odlučujući o žalbi tuženika protiv rješenja Općinskog suda u Osijeku pod poslovnim brojem: P-1068/2025-4 od 9. rujna 2025., dana 17. listopada 2025.
r i j e š i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje rješenje Općinskog suda Osijeku pod poslovnim brojem: P-1068/2025-4 od 9. rujna 2025.
Obrazloženje
1.Prvostupanjskim rješenjem odbijen je prigovor tuženika mjesne nenadležnosti suda prvog stupnja za postupanje u ovoj pravnoj stvari.
2. Protiv navedenog rješenja žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje u tekstu: ZPP) s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači shodno navodima žalbe, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovnu odluku o istaknutom prigovoru.
2.1. Žalba nije osnovana.
3. Predmet spora je zahtjev tužitelja radi utvrđenja ništetnosti odredaba iz Ugovora o kreditu broj 528.50-3211535 sklopljenog u švicarskim francima, solemniziranog po javnom bilježniku Lidiji Perić iz Osijeka pod poslovnim brojem: OU-4/2006 od 2. siječnja 2006. te posljedično postavljeni zahtjev za isplatu iznosa na ime stečenog bez osnove, visina kojeg će biti određena naknadno po dostavi potrebnih podataka za izračun od strane tuženika.
4. Iz stanja u spisu predmeta u bitnom proizlazi da je tuženik, odmah u odgovoru na tužbu, istaknuo prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Osijeku, pozivajući se pritom na odredbu članka 12. predmetnog Ugovora o kreditu kojom su stranke ugovorile mjesnu nadležnost suda u Zagrebu.
4.1. Prvostupanjski sud je prigovor tuženika odbio kao neosnovan uz obrazloženje da je takva ugovorna odredba ništetna, jer tuženik nije dokazao da se o istoj pojedinačno pregovaralo, te da u konkretnim okolnostima uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama na štetu tužitelja kao potrošača, čije je prebivalište u [adresa], pa bi radi zaštite svojih prava, u slučaju vođenja parničnog postupka pred sudom u Zagrebu bio izvrgnut dodatnim troškovima i potrebi ulaganja dodatnog vremena, dok se jednako ne odnosi na tuženika, s obzirom da se njezino sjedište nalazi upravo u Zagrebu.
5. Takvo shvaćanje prvostupanjskog suda kao pravilno prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, a iz razloga kako slijedi u nastavku.
6. Naime, iz utvrđenih činjenica, proizlazi zaključak kako se u konkretnom slučaju radi o ugovornoj odredbi sadržanoj u unaprijed formuliranom obrascu pa se imajući u vidu samu udaljenost od mjesta prebivališta do mjesta suda nadležnog prema sjedištu tuženika, radi o okolnostima koje bi mogle odvratile tužitelja od ostvarenja njegovog prava na pristup sudu koji je zajamčen čl. 6. t. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, zbog čega isti nije doveden u nepovoljniji procesno pravni položaj od tuženika, kako to pravilno zaključuje u pobijanoj odluci sud prvog stupnja.
7. U konkretnom slučaju stranke su odredile mjesnu nadležnost suda u Zagrebu. Naime, odredbama članka 81. stavaka 1. i 2. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 96/03.; dalje: ZZP-a) propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom, tek ukoliko suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, s tim da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Pravna posljedica takvih odredbi propisana je u članku 87. stavku 1. ZZP-a na način da je određeno da je nepoštena ugovorna odredba ništetna.
8. Odredbom članka 70. stavka 1. ZPP-a propisano je da se, ako zakonom nije određena isključiva mjesna nadležnost suda, stranke mogu sporazumjeti da im u prvom stupnju sudi sud koji nije mjesno nadležan uz uvjet da je isti stvarno nadležan, dok odredba stavka 3. istog članka propisuje da sporazum važi samo ako je pismeno sastavljen i ako se tiče određenog spora ili više sporova koji proistječu iz određenog pravnog odnosa.
9. Sama činjenica da se o pojedinoj odredbi potrošačkog ugovora nije pojedinačno pregovaralo ne čini takvu odredbu nepoštenom, odnosno ništetnom, već ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo mora biti takva da suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Ugovorna odredba kojom je ugovorena mjesna nadležnost prema sjedištu tuženika bila bi nepoštena kada bi kao takva pretjerano ograničavala pravo potrošača na djelotvornu sudsku zaštitu ili izvršavanje dodijeljeni prava. To bi bio slučaj kada bi se parnica trebala voditi pred sudom koji je previše udaljen od mjesta prebivališta potrošača što bi prouzročilo prevelike troškove putovanja, ili kada bi se radilo o malom novčanom iznosu pa bi preliminarno prije donošenja odluke u sporu za potrošača nastali preveliki troškovi.
10. S obzirom da putovanje od Osijeka kao mjesta prebivališta tužitelja do [adresa] i natrag dulje od 3 sata ( 280 km), za procjenu suda o tome je li sporna odredba nepoštena, posljedično ništetna, nije bilo potrebno ocijeniti i druge relevantne okolnosti koje predstavljaju questio facti svakog pojedinog slučaja. Na navedeno upućuje pravno shvaćanje zauzeto na sastanku predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog 5. studenog 2020. u odnosu na pitanje „Smatra li se nepoštenom odredba ugovora o kreditu o prorogaciji mjesne nadležnosti (članak 49. ZZP/14)“. Prema navedenom pravnom shvaćanju prorogacijska klauzula o mjesnoj nadležnosti u korist registriranog sjedišta banke je klauzula o kojoj se nije posebno pregovaralo, a ista je ništetna ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača imajući u vidu vrijednost predmeta spora, udaljenost između prebivališta tužitelja (potrošača) i sjedišta tuženika (banke), mogućnosti dolaska na sud (u mjeri da taj trošak i način dolaska stranku odvrati od bilo kakvog prigovora ili pravnog lijeka ili tužbe), opće imovno stanje potrošača te ostale relevantne okolnosti koje predstavljaju questio facti.
11. Slijedom iznesenog ovaj drugostupanjski sud prihvaća shvaćanje prvostupanjskog suda da bi tužitelj vođenjem postupka pred Općinskim sudom u Zagrebu bio izvrgnut puno većim troškovima i znatnom gubitku vremena, a što bi, imajući posebno u vidu vrijednost predmeta spora i udaljenost između mjesta prebivališta tužitelja, uzrokovalo znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača, posljedično s mogućnošću odvraćanja istog od uopće vođenja predmetnog postupka.
12. Slijedom naprijed iznesenih utvrđenja neosnovano žalitelj osporava pravilnost ocjene prvostupanjskog suda koji odbija istaknuti prigovor mjesne nenadležnosti suda za postupanje u ovoj pravnoj stvari zbog ugovorene nadležnosti u konkretnom slučaju, radi čega je na temelju odredbe članka 380. t. 2. ZPP-a, trebalo je odlučiti kao u izreci.
U Splitu, 17. listopada 2025.
Sutkinja
Andrea Boras-Ivanišević
