REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

62. P-318/2021

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

PRESUDA

I

RJEŠENJE

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu toga suda Ivi Buljan, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja GHETALDUS OPTIKA, dioničko društvo za trgovinu i izradu naočala, Zagreb, Ilica 56, OIB: 08171316035, kojeg zastupa punomoćnik Ivica Palić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu PALIĆ I PARTNERI j.t.d. u Zagrebu, Ulica Crvenog križa 33, protiv tuženika TRIGLAV OSIGURANJE d. d., Zagreb, Ulica Antuna Heinza 4, OIB: 29743547503, kojeg zastupa punomoćnik Trpimir Gugić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu GUGIĆ, KOVAČIĆ & KRIVIĆ d.o.o. u Zagrebu, Radnička cesta 52, radi isplate, nakon zaključene glavne rasprave u prisutnosti punomoćnika stranaka 15. rujna 2025., na ročištu za objavu i uručenje presude 17. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I/ Utvrđuje se da postoji tražbina tužitelja prema tuženiku u iznosu od 647.551,69 eur zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama.

II/ Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 647.551,69 eur zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena od 9. travnja 2019. do 31. prosinca 2022., a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, sve u roku od 15 (petnaest) dana.

III/ Utvrđuje se da ne postoji tražbina tuženika prema tužitelju u iznosu od 2.346.545,62 kn (311.440,12 eur).

IV/ Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 193.696,29 eur zajedno s pripadajućom zateznom kamatom koja teče od 17. listopada 2025. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 8 dana.

V. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška u iznosu od 25.942,50 eur.

r i j e š i o  j e

Utvrđuje se da je tužba povučena za iznos od 359.273,38 eur.

Obrazloženje

1. Tužbeni navodi

1.1. Tužitelj je 18. travnja 2019. podnio tužbu naslovnom sudu navodeći da su 7. srpnja 2016. ovosudne strane zaključile Ugovor o poslovnoj suradnji kojim je u čl. 2. st. 2. utvrđeno da se zaključuje radi reguliranja prava i obveza ugovornih strana iz osnova pružanja usluga osiguranja od strane TRIGLAVA te će se izdati police osiguranja drugoj strani.

1.2. Tužitelj pojašnjava da su 12. srpnja 2017. stranke zaključile Aneks I. Ugovora o poslovnoj suradnji kojim su izmijenile čl. 3. i čl. 6. postojećeg Ugovora (dalje; Ugovor 1. i Aneks) dok je u preostalom dijelu Ugovor ostao neizmijenjen. Ugovor 1. i Aneks sklopljeni su na neodređeno vrijeme (čl. 3. Aneksa) i njima su ugovorne strane uredile svoje međusobne odnose vezane uz osiguranje naočala koje tužitelj stavlja u promet, a koje će osiguranje prodanih naočala za oštećenje ili potpuno uništenje pokrivati tuženik prema odredbama Ugovora 1. i odredbama ZOO-a te Uvjetima za osiguranje naočala „Ghetaldus“.

1.3. Dana 30. studenoga 2017. stranke su sklopile Ugovor o poslovnoj suradnji u osiguranju naočala (dalje; Ugovor 2.) kojim su drugačije uredile uvjete poslovne suradnje u odnosu na Ugovor 1. Bitna razlika je da je utvrđen agregatni limit u visini od 92 % premije osiguranja te je utvrđen drugačiji obračun i raspodjela premije osiguranja (čl. 5. Ugovora 2.).

1.4. Tužitelj navodi da je Ugovor 2. zaključen na razdoblje od godine dana, a primjenjuje se od 1. prosinca 2017. Ugovorom 2. propisano je da se svi prethodno sklopljeni ugovori i aneksi stavljaju izvan snage (čl. 13. Ugovora 2.). Dana 20. kolovoza 2018. tuženik dostavlja tužitelju Obavijest o raskidu Ugovora o poslovnoj suradnji od 7. srpnja 2016. uz otkazni rok od 30 dana, a istog dana dostavlja Obavijest o raskidu Ugovora o poslovnoj suradnji naočala od 30. studenoga 2017. u kojem ga obavještava da raskida predmetni ugovor uz otkazni rok od tri mjeseca odnosno s danom 31. studenoga 2018.

1.5. Tužitelj pojašnjava da su iz Ugovora 1. i Ugovora 2. ostale nepodmirene tražbine, prema poslovnoj evidenciji tužitelja na dan 30. ožujka 2019. u ukupnom iznosu od 7.585.923,48 eur. S naslova nelikvidiranih šteta po izdanim policama osiguranja. Stranke nisu postigle mirno rješenje spora pa tužitelj podnosi naslovnom sudu predmetnu tužbu. Nesuglasje parničnih stranaka u bitnome se odnosi na različito tumačenje Ugovora 1. i Ugovora 2.. Tužitelj polazi od stava da se sve štete nastale na proizvodu, osigurane od tuženika, moraju obrađivati i likvidirati prema uvjetima onog ugovora koji je bio na snazi u trenutku zaključenja police osiguranja, a obzirom na čl. 10. st. 10. Ugovora 2. Tuženik smatra da se ima primijeniti čl.10. st. 9. Ugovora 2. prema kojem se sve štete nastale i prijavljene do dana sklapanja Ugovora 2. imaju obrađivati i likvidirati prema odredbama prethodno važećeg ugovora i pripadajućeg Aneksa. Tuženik je pripremio i predložio tužitelju ugovore pa se svaka nejasnoća odredbi Ugovora 2. prema čl. 320. ZOO-a ima tumačiti u korist tužitelja.

1.6. Tužitelj je dostavio tuženiku, putem trgovačkog društva CENTAR BROKER d.o.o. prijave o nastalim štetama, a potom je dostavio i račune za koje ga tereti prema Ugovoru 1. i Ugovoru 2. Uz tužbu prilaže: Ugovor o poslovnoj suradnji od 7.7.2016., 1. Aneks, Uvjete za osiguranje naočala Ghetaldus, Ugovor o poslovnoj suradnji u osiguranju naočala od 30.1.2017., Obavijesti o otkazu, financijske kartice, specifikacije nastalih šteta, i očitovanje tuženika od 28.1.2019. i račune (list 8-107 spisa).

2. Odgovor na tužbu

2.1. Tuženik je 28. lipnja 2019. podnio odgovor na tužbu navodeći da su Ugovor o poslovnoj suradnji od 7. srpnja 2016. kao i Aneks prestali vrijediti 30. studenoga 2017., a Ugovor o poslovnoj suradnji o osiguranju naočala od 30. studenoga 2017. prestao je vrijediti 30. studenoga 2018., a tuženik je dopisom od 20. kolovoza 2018 isključivo imao namjeru obavijestiti tužitelja da neće više s njim surađivati.

2.2. Tuženik stoga smatra da se sve štete koje su nastale i prijavljene do 30. studenoga 2017. imaju obrađivati i likvidirati po Ugovoru 1., a one koje su prijavljene u razdoblju od 1. prosinca 2017. do 30. studenoga 2018. po Ugovoru 2. Tuženik navodi da je sklapanju Ugovora 2. prethodio dogovor stranaka te su uvažene sugestije tužitelja pri čemu su ugovorne odredbe provjeravale pravna služba tužitelja i brokeri (dva trgovačka društva).

2.3. Spori da bi prema tužitelju imao bilo kakva dugovanja te ističe da tužitelj tijekom trajanja ugovora nije pravovremeno plaćao premiju niti je pravovremeno prijavljivao nastale štete. Također, prilikom prijava šteta tužitelj nije postupao prema Uvjetima osiguranja, samostalno je isplaćivao štetu osiguranicima bez odobrenja tuženika kao osiguratelja. Ističe prigovor zastare utuženog potraživanja. Uz odgovor na tužbu prilaže; elektroničku korespondenciju (list 121-137 spisa).

3. Navodi stranaka

3.1. Navodi tužitelja

3.1.1.Tužitelj ustraje u tvrdnji da je Ugovor 1. (kao i Ugovor 2.) bio cijelo vrijeme na snazi kao i njegov Anex do njegova prestanka važenja protekom otkaznog roka prema tuženikovoj Obavijesti o otkazu od 20. kolovoza 2018. što također proizlazi iz Prijedloga Nagodbe od 31. listopada 2018. te iz čl. 10. st. 10. Ugovora 2. Upravo, zbog navedenog raskida, tužitelj je smatrao da su stvoreni uvjeti da se likvidiraju neobrađene i nelikvidirane štete po kriteriju ugovora koji je bio na snazi u trenutku izdavanja police osiguranja te je imao legitimno očekivanje da će i tuženik obraditi i likvidirati sve štete na taj način i pod tim uvjetima je obeštetio svoje kupce. Tuženik je stoga neosnovano uskratio obradu i likvidaciju šteta po ugovorenim uvjetima. Smatra da je neosnovan prigovor radi prijeboja jer tuženiku nije mogla nastati nikakva šteta eventualnim kašnjenjem s prijavom šteta.

3.1.2. Ustraje u stajalištu da je ključni kriterij za primjenu pojedinog ugovora trenutak zaključenja police osiguranja u pogledu svih šteta. Spisu prilaže: elektroničku korespondenciju, prijedlog Nagodbe nakon isteka ugovora o poslovnoj suradnji u osiguranju naočala (list 150-153 spisa), Uvjete za osiguranje naočala „Ghetaldus“ (list 179-180), Police osiguranja (na USB sticku) i drugu dokumentaciju koju je vještak cijenio pri izradi nalaza i mišljenja, a koja je dio sudskog spisa.

3.2. Navodi tuženika

3.2.1. Tuženik ističe da je tužitelj pokrenuo ovaj parnični postupak na temelju internih isprava koje karakterizira kao račune i otvorene stavke, a da pritom nije prema čl. 446. st. 2. Zakona o parničnom postupku, naveo razloge zbog kojih zahtijeva izdavanje platnog naloga umjesto određivanja ovrhe na temelju vjerodostojne isprave pa smatra da je tužbu potrebno odbaciti. Također, tuženik ističe kako ostaje kod prigovora promašene aktivne legitimacije, s obzirom na to da tužitelj, koji u predmetnom poslovnom odnosu svakako nije osiguranik, nije dokazao postojanje pravne osnove po kojoj podiže ovu tužbu i traži isplatu osigurnine. U konkretnom slučaju, tužitelj niti je osiguranik iz ugovora o osiguranju, niti je dokazao da su prava osiguranika prenesena na njega, pa stoga ne može niti osnovano zahtijevati isplatu ugovorene svote.

3.2.2. Stavljanjem Ugovora o poslovnoj suradnji od 7. srpnja 2016. i Aneksa I. Ugovora o poslovnoj suradnji izvan snage, suglasnošću volja tužitelja i tuženika koja je izrijekom izražena u odredbi čl. 13. Ugovora o poslovnoj suradnji u osiguranju naočala od 30. studenoga 2017., Ugovor 1. i Aneks I. prestali su regulirati pravne odnose tužitelja i tuženika u odnosu na osiguranje naočala. Tuženik ističe da tužitelj i tuženik nisu imali namjeru pravni okvir poslovne suradnje u području osiguranja naočala, koji je inicijalno uspostavljen Ugovorom o poslovnoj suradnji od 7. srpnja 2016. godine, izmijenjenim Aneksom I. Ugovora o poslovnoj suradnji, zamijeniti „novim“ ugovorom – Ugovorom o poslovnoj suradnji u osiguranju naočala od 30. studenoga 2017. godine, onda taj „novi“ ugovor ne bi niti bio sklopljen.

3.2.3. Obaviješću u vezi Ugovora o poslovnoj suradnji od 7. srpnja 2016., „stari“ je ugovor mogao biti otkazan isključivo u pogledu poslovne suradnje generalno, isključujući poslovnu suradnju u pogledu osiguranja naočala, u odnosu na koju je u vrijeme slanja predmetne obavijesti „stari“ ugovor već bio stavljen izvan snage. Obavijest o raskidu Ugovora o poslovnoj suradnji u osiguranju naočala od 30. studenoga 2017., je neupitna, osobito s obzirom na ugovorne odredbe o važenju/prestanku te raskidu odnosno otkazu ugovora na koji se ova obavijest odnosi, ali i na sadržaj obavijesti kada se ta obavijest promatra kao cjelina.

3.2.4. Tuženik pojašnjava da je štete obuhvaćene tužbenim zahtjevom tužitelj formalno s nužnom dokumentacijom prijavio tuženiku nakon 1. prosinca 2017. te ih je obradio i likvidirao sve štete koje čine predmet tužiteljevog tužbenog zahtjeva sukladno odredbama ugovora koji su regulirali poslovni odnos tužitelja i tuženika, pridržavajući se odredbi čl. 5., čl. 10. st. 9. i 10. Ugovora o poslovnoj suradnji u osiguranju naočala od 30. studenoga 2017. tužitelj čak nije niti dokazao da je zaista popravio utužene štete osiguranicima, to jest kupcima, iako na toj tvrdnji temelji svoj tužbeni zahtjev, pa ju je u svakom slučaju dužan i dokazati. tuženik je za vrijeme trajanja poslovne suradnje s tužiteljem saznao kako je tužitelj, za vrijeme važenja ugovornog odnosa sa tuženikom, istovremeno ostvarivao poslovnu suradnju na području osiguranja naočala s drugim osiguravajućim kućama (konkurentima), čime je postupao suprotno svojim ugovornim obvezama, pri tome nanoseći izravnu i neizravnu štetu tuženiku. Tužitelj je prekršio uzajamni ugovoreni ekskluzivitet na području osiguranja naočala, tako što je u poslovnoj suradnji s drugim osiguravajućim kućama (konkurentima) koristio obrasce za prijavu štete tuženika čija je isključiva namjena da se koriste radi prijave šteta po osnovi polica osiguranja naočala koje su sklopljene s tuženikom te koji nesporno predstavljaju poslovnu tajnu sukladno sklopljenim ugovorima.

3.2.5. U podnesku od 29. lipnja 2020. Ističe „uvjetni“ prigovor radi prebijanja navodeći da ako sud utvrdi da je ugovor raskinut primitkom obavijesti od 20. kolovoza 2018. i tužbeni zahtjev osnovan u pogledu šteta prijavljenih po policama osiguranja za vrijeme važenja „starog“ ugovora, a prijavljenih tužitelju za vrijeme važenja novog ugovora te nelikvidiranih u okviru priloženih kompenzacija, tuženik izjavljuje uvjetni prigovor radi prebijanja u iznosu od 2.346.545,62 kn. To iz razloga što je tužitelj kasnio s prijavama šteta pa je tuženik pretrpio štetu jer nije imao uvid u sve prijavljene štete pa nije mogao procijeniti je li šteta za likvidiranje ili otklon te radi li se o totalnoj ili djelomičnoj šteti.

3.2.6. Da je tužitelj pravovremeno prijavljivao štete od strane kupaca, većina šteta bila bi razmatrana isključivo u okviru Ugovora 2. odnosno u okviru limita osiguravateljnog pokrića. Na kraju je tuženik platio sve ono što je bio spreman i što je smatrao da je obvezan platiti u okviru ugovorenog limita i to nizom kompenzacija, a posebice kompenzacijom broj 314567 u iznosu od 2.890.775,51 kn (cca. 2,9 milijuna), 29. studenoga 2018., poslanom tužitelju putem e-pošte te istovremeno preporučeno poštom s povratnicom na adresu tužitelja. Tuženik spisu privija: prijave štete, dopisi uz dostavu dokumentacije, kompenzacije, excel tablice, Police osiguranja, elektroničku korespondenciju (list 202-396 spisa), Kompenzacije i pripadajuća dokumentacija, prileže podnesku tuženika od dana 29.6.2020. i druge isprave koje je vještak cijenio u svom nalazu i mišljenju.

4. Tijek postupka

4.1. Na pripremnom ročištu 10. svibnja 2021. sud je proveo dokaz saslušanjem zakonskih zastupnika tuženika VJĐ, VJ i OJ.

4.2. OJĐ iskazivao je o poslovnoj suradnji između stranaka koja je počela 2016. te je nastavljena u 2017. zbog povećanja obima posla, a cilj je bio da se odredi otkazni rok prethodnog ugovora i da se sve prijavljene štete prije sklapanja novog ugovora obrađuju prema prethodnom, dok se sve štete nakon 1. prosinca 2017. obrađuju po novom ugovoru. Iskazao je i da su štete prijavljivanje nepravovremeno, da su prekršene odredbe o ekskluzivitetu te da su klijenti prije kraja važenja ugovora uništavali okvire, da bi dobile nove naočale. Potvrđuje slanje obavijest o tome da neće produžiti ugovor kako bi se tužitelj mogao pripremiti za nalaženje novog osiguravajućeg društva.

4.3. OJ u bitnome je iskazao o svom sudjelovanju u pregovorima koji su prethodili sklapanju Ugovora iz 2017. te je naveo su premije osiguranja bile nedostatne za pokriće štete i troškova pribave osiguranja. Na sastanku u rujnu ili listopadu 2017. prisutni su bili g. V, gđa. DJĐ i g. O D te predstavnici brokera g. AJĐ i g. DJ. Smatra da je Ugovor prestao 1. prosinca 2018., a do kraja ugovora su se sklapale police. Navodi da je osobno pisao zapisnike sa svih sastanaka, a bio je uključen i u pregovore, potvrđuje da je došlo do povrede ekskluziviteta, da tužitelj nije uredno plaćao premije. Iskazivao je o sastanku iz 2018. na kojem je tuženik nudio 2,9 milijuna kuna tužitelju, što je limit od 92% od ugovorene premije i naveo je da je svrha ugovaranja čl.10. st. 10. bila da se limitira odgovornost, do iznosa definiranog agregatnog limita za sve prijavljene štete, a ne samo za police koje su ugovorene od početka novog ugovora.

4.4. VJ iskazivao je o poslovnom odnosu između stranaka u kojem je tuženik postepeno gubio povjerenje u tužitelja. Osiguranje sunčanih naočala je bilo dobro primljeno kod kupaca, pa je ponuđeno tuženiku više modela da cijeli proces ne bi izmaknuo kontroli, a radilo se o ideji da se limitira u postotnom omjeru iznosa štete. Iskazao je da su dolazile neformalne informacije da se klijenti potiču da prijavljuju štete, da tužitelj krši ekskluzivitet i tražilo se od tužitelja da prikaže sve štete koje je imao i da se na taj način završi suradnja. Iskazuje da se prvi ugovor odnosio na sve štete, a drugi samo na naočale te da je uvjerenja da je prvi ugovor nastavio vrijediti na druge vrste osiguranja. Mišljenja je da je samo broker zadržavao štete.

4.5. Rješenjem od 6. prosinca 2021. sud je odredio provođenje financijsko- knjigovodstvenog vještačenja po stalnom sudskom vještaku Ljerki Živković mr. oec. (Vjtačenja Živković d.o.o.) sa zadatkom da uvidom u dokumentaciju koja prileži sudskom spisu te financijsko – knjigovodstvenu dokumentaciju kojom raspolažu parnične stranke utvrdi stanje međusobnih tražbina koje proizlaze iz Ugovora o poslovnoj suradnji (7.7.2016.) i Aneksa I (12.07.2017.) te Ugovora o poslovnoj suradnji (30.11.2017.) i to na način da vještak utvrdi stanje duga tuženika prema tužitelju za sve štete opisane u toč. 7.2. tužbe te ispravnost tužiteljeva potraživanja kako to tužitelj elaborira u historijatu tužbe.

4.6. Vještak je na ročištu od 17. siječnja 2023. usmeno iznio nalaz i mišljenje, a prema određenju suda 18. rujna 2023. podnio je dopunu osnovnog nalaza i mišljenja. Na ročištu od 18. siječnja 2024. vještak je usmeno iznio dopunski nalaz i mišljenje, a podneskom od 4. rujna 2025. odgovorio je na postavljena pitanja tuženika od 5. kolovoza 2025.

4.7. Na ročištu od 15. rujna 2025. sud je odredio da se predloženi personalni dokazi neće provoditi obzirom na opsežno provedeni dokazni postupak koji se provodio zbog utvrđenja visine tužbenog zahtjeva, a u osnovi, pravna osnova spora proizlazi prvenstveno iz isprava u spisu.

5. Dokazni postupak

5.1. U dokaznom postupku sud je na temelju čl. 220. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91.,191/92.,112/99., 88/01., 117/03,. 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 7/11., 148/11 (pročišćeni tekst), 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.; u daljnjem tekstu ZPP) dokazivanjem po predloženim dokazima obuhvatio sve odlučne činjenice te je tako izveo dokaze uvidom u isprave koje su priložene sudskom spisu.

5.2. Sud je proveo dokaz saslušanjem zakonskih zastupnika stranaka, prokurista tuženika (AJ, VJ i OJ) na okolnost prethodnih pregovora prije sklapanja ugovora te poslovne suradnje između stranaka. Proveden je dokaz izvođenjem financijsko-knjigovodstvenog vještačenja po stalnom sudskom vještaku Ljerki Živković mr. oec (dopunjen naknadnim nalazima po određenju suda).

5.3. Nakon tako provedenog dokaznog postupka, cijeneći brižljivo dokaze zasebno, kao i u njihovoj ukupnosti, sud je u skladu s čl. 8. ZPP-a ocijenio da je tužbeni zahtjev osnovan (utvrđeno je postojanje tražbine). U odnosu na iznos od 359.273,38 eur za koji je tužitelj povukao tužbu, sud je rješenjem utvrdio povlačenje tužbe u izreci. Sud je utvrdio da ne postoji tražbina tuženika.

6. Predmet spora i odlučne činjenice

6.1. Predmet spora je novčano potraživanje tužitelja prema tuženiku u iznosu od 647.551,69 eur zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama (konačno postavljeni tužbeni zahtjev). Tužitelj je podnio tužbu radi isplate iznosa od 7.585.923,48 kn, a nakon izrađenog nalaza i mišljenja uskladio je svoje potraživanje s izrađenim vještvom i djelomično povukao tužbu za iznos od 359.273,38 eur. Kako se tuženik upustio u raspravljanje i nije se u roku od 15 dana od dana obavijesti o povlačenju tužbe izjasnio o tome, smatra se da je pristao na povlačenje (čl.193. st. 2. ZPP-a).

6.2. Među strankama nije sporno:

- da su 7. srpnja 2016. tužitelj i tuženik zaključili Ugovor o poslovnoj suradnji (Ugovor 1.)

- da su 12. srpnja 2017. tužitelj i tuženik zaključili Anex 1. ugovora o poslovnoj suradnji kojim su izmijenili čl. 3. i čl. 6. osnovnog ugovora

- da su 30. studenoga 2017. tužitelj i tuženik zaključili Ugovor o poslovnoj suradnji u osiguranju naočala (Ugovor 2) kojim su drugačije uredili uvjete međusobne poslovne suradnje u osiguranju naočala utvrđene Ugovorom 1.

- da je Ugovor 2. sklopljen na vrijeme od godine dana, a u primjeni je od 1. prosinca 2017.

- da je Ugovorom 2 propisano da se svi prethodno sklopljeni ugovori o poslovnoj suradnji u osiguranju naočala te njihovi aneksi stavljaju van snage (čl. 13. Ugovora 2).

- da je 20. kolovoza 2018. tuženik dostavio tužitelju Obavijest o otkazu Ugovora o poslovnoj suradnji od 7. srpnja 2016.

- da je Istog dana 20. kolovoza 2018., tuženik dostavio tužitelju Obavijest o raskidu ugovora o poslovnoj suradnji u osiguranju naočala od 30. studenoga 2017.

6.3. Između stranaka je sporno tumačenje čl. 10. Ugovora, vremenski slijed primjene i raskida ugovora odnosno temporalne relevantnosti pojedinog ugovora za štete sklopljene po policama osiguranja te aktivna legitimacija tužitelja za podnošenje tužbe kao i dopuštenost njezinog podnošenja.

6.4. Tužitelj polazi od stava da se sve štete nastale na proizvodu-naočalama, osigurane od tuženika, moraju obrađivati i likvidirati prema uvjetima ugovora koji je bio na snazi u trenutku zaključenja police osiguranja, a obzirom na čl. 10. st. 10. Ugovora 2.

6.5. Tuženik polazi od stava da se ima primijeniti čl.10. st. 9. Ugovora 2. prema kojem se sve štete nastale i prijavljene do dana sklapanja Ugovora 2. imaju obrađivati i likvidirati prema odredbama prethodno važećeg ugovora i pripadajućeg Aneksa.

7. Procesne pretpostavke za vođenje postupka

7.1. Prije svega valja se osvrnuti na tuženikov prijedlog za odbačajem tužbe. Tuženik ističe da je tužitelj pokrenuo ovaj parnični postupak na temelju internih isprava - računa i otvorenih stavki, a da pritom nije prema čl. 446. st. 2. ZPP-a, naveo razloge zbog kojih zahtijeva izdavanje platnog naloga umjesto određivanja ovrhe na temelju vjerodostojne isprave, pa smatra da je tužbu potrebno odbaciti. ,

7.2. Odredbom čl. 446. ZPP-a propisano je da kad se tužbeni zahtjev odnosi na dospjelo potraživanje u novcu, a to se potraživanje dokazuje vjerodostojnom ispravom priloženom tužbi u izvorniku ili ovjerenom prijepisu, sud će izdati nalog tuženiku da udovolji tužbenom zahtjevu (platni nalog).

U tužbi kojom se predlaže izdavanje platnog naloga tužitelj treba posebno navesti razloge zbog kojih predlaže njegovo izdavanje umjesto da predlaže određivanje ovrhe na temelju vjerodostojne isprave. Ako sud ocijeni da razlozi koje je tužitelj naveo ne opravdavaju njegov pravni interes za podnošenje tužbe za izdavanje platnog naloga, odbacit će tužbu kao nedopuštenu.

Smatrat će se da postoji pravni interes tužitelja za podnošenje tužbe za izdavanje platnog naloga ako je tuženik osoba u inozemstvu ili ako je tuženik prethodno osporio tražbinu sadržanu u vjerodostojnoj ispravi.

Platni nalog izdat će sud iako tužitelj u tužbi nije predložio izdavanje platnog naloga, a udovoljeno je svim uvjetima za izdavanje platnog naloga.

7.3. Sud primjećuje da se tuženik prvotno upustio u raspravljanje o glavnoj stvari i tako implicitno prihvatio valjanost postupka, a tek u podnesku od 15. studenoga 2019. predložio je sudu odbaciti tužbu, pozivom na suštinski gledano, formalni nedostatak na koji se mogao ranije pozvati. Takvo ponašanje nije u skladu s načelom stranačke lojalnosti iz čl. 9. 10. st. 1. ZPP-a.

7.4. Sud je dužan voditi računa o tome da se stranke i umješači savjesno koriste pravima koja su im priznata u postupku, a uz sud i stranke i drugi sudionici moraju nastojati da se postupak provede bez odugovlačenja, u razumnom roku i sa što manje troškova. Osnovna funkcija načela stranačke lojalnosti je spriječiti zlouporabu procesnih prava i osigurati učinkovit i ekonomičan postupak.

7.5. Prema stajalištu ovog suda, naknadno isticanje formalnog prigovora, nakon što se stranka upustila u raspravljanje o glavnoj stvari, predstavlja oblik nekorektnog defenzivnog postupanja koje je protivno načelu stranačke lojalnosti.

7.6. Povrh navedenog, tužitelj nije zasnovao tužbu isključivo na vjerodostojnim ispravama, već i na ugovorima i drugim ispravama, a iz stanja spisa i navoda stranaka proizlazi da je tuženik prethodno osporio tražbinu sadržanu u vjerodostojnoj ispravi u smislu čl. 446. st.4. ZPP-a pa u konkretnom slučaju nema mjesta odbačaju tužbe.

7.7. Prethodno osporavanje tražbine sadržane u predmetnoj vjerodostojnoj ispravi od strane tuženika proizlazi iz pregovora stranaka prije podnošenja tužbe te neuspješnog sklapanja izvansudske nagodbe vezane uz predmetni dug.

7.8. Slijedom navedenih razloga, sud utvrđuje da u ovoj pravnoj stvari postoje sve zakonom propisane pretpostavke za provođenje predmetnog postupka.

8. Aktivna legitimacija

8.1. Tuženik ističe prigovor promašene aktivne legitimacije tužitelja, navodeći u bitnome da u poslovnom odnosu nije osiguranik te nije dokazao postojanje pravne osnove po kojoj podiže ovu tužbu i traži isplatu osigurnine.

8.2. Prema stajalištu ovog suda, prigovor promašene aktivne legitimacije u potpunosti je neosnovan budući da je u predmetnoj pravnoj stvari nesporno da su stranke bile u višegodišnjoj poslovnoj suradnji zasnovanoj na sklopljenim ugovorima (Ugovor 1. i Ugovor 2.) te je tijekom te suradnje tuženik uredno likvidirao štete i isplaćivao ih izravno tužitelju. Tužitelj pri tom pravilno ukazuje na to da su sve štete bile osigurane tuženikovim policama osiguranja gdje je naznačeno da je osiguranik tužitelj, a što je uređeno i tuženikovim Uvjetima za osiguranje naočala Ghetaldus.

8.3. Prema čl 12. st. 1. i 3. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23; dalje: ZOO) u obveznim odnosima među trgovcima primjenjuju se trgovački običaji čiju su primjenu ugovorili i praksa koju su međusobno razvili. Trgovački običaji i praksa koju su trgovci međusobno razvili, primjenjuju se i ako su suprotni dispozitivnom propisu.

8.4. Zaključno se ističe da je prigovor promašene aktivne legitimacije promašen i iz razloga što tuženik ima potraživanja prema tužitelju zavedeno u svojim poslovnim knjigama, a radi se o potraživanjima koja se temelje upravo na predmetnom poslovnom odnosu odnosno ugovorima. Navedena činjenica proizlazi iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka, a nije niti sporna između stranaka, pa je daljnje obrazlaganje u tom dijelu suvišno.

9. Prigovor radi prebijanja

9.1. Tražbina tužitelja

9.1.1. U predmetnom slučaju stranke su svoj obvezno pravni odnos uredile ugovorima pa se kao materijalno pravo u smislu čl. 2 ZOO-a primjenjuju odredbe sklopljenih ugovora, a podredno odredbe ZOO-a. Sloboda uređivanja obveznopravnih odnosa, temeljno je načelo obveznog prava pod čime se razumijeva sloboda suugovaratelja samostalno i slobodnom voljom odlučivati kako će urediti određeni obveznopravni odnos. Tijekom postupka sud je utvrdio da tužitelj iz Ugovora 1. i Ugovora 2. ima nepodmirene tražbine, s naslova nelikvidiranih šteta po izdanim policama osiguranja.

9.1.2. Kao što je već navedeno, osnovni prijepor između parničnih stranaka u bitnome se odnosi na različito tumačenje sklopljenih Ugovora. Tužitelj pravilno ističe da se sve štete nastale na proizvodu, osigurane od tuženika, moraju obrađivati i likvidirati prema uvjetima onog ugovora koji je bio na snazi u trenutku zaključenja police osiguranja, a obzirom na čl. 10. st. 10. Ugovora 2.

9.1.3. Polica osiguranja predstavlja pravni instrument kojim se potvrđuju i definiraju prava i obveze ugovornih strana u odnosu na određeni predmet osiguranja i razdoblje na koje se polica odnosi. S obzirom na to da su u razmatranom slučaju postojala dva ugovora, u predmetnom slučaju je potrebno primijeniti ugovor koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja pojedine police osiguranja. Polica osiguranja koja je sklopljena u razdoblju važenja ranijeg ugovora osiguranja podliježe uvjetima tog ranijeg ugovora. Isto tako, slijedeći navedenu logiku, polica osiguranja koja je sklopljena u razdoblju važenja kasnijeg ugovora osiguranja podliježe uvjetima tog kasnijeg ugovora.

9.1.4. Na taj način svaka polica osiguranja regulira prava i obveze ugovornih strana u skladu s ugovorom koji je bio na snazi u trenutku sklapanja police, čime se osigurava pravna sigurnost i jasnoća u primjeni ugovornih odredbi. Dakle, iako su u predmetnom razdoblju postojala dva ugovora, odlučno je načelo temporalne primjene ugovornih odredbi. Svaka polica osiguranja podliježe uvjetima onog ugovora koji je bio važeći u trenutku njezina sklapanja.

9.1.5. Raskid ugovora ne proizvodi retroaktivne učinke, već djeluje ubuduće, čime se prava i obveze nastale za vrijeme trajanja pojedinog ugovora zadržavaju. Činjenica da je započelo izvršenje kasnijeg ugovora ne može sama po sebi poništiti učinke ranijeg ugovora sve dok on nije valjano raskinut.

9.1.6. Dana 20. kolovoza 2018. tuženik je dostavio tužitelju Obavijest o raskidu Ugovora o poslovnoj suradnji od 7. srpnja 2016. uz otkazni rok od 30 dana, a istog dana i Obavijest o raskidu Ugovora o poslovnoj suradnji naočala od 30. studenoga 2017. u kojem ga obavještava da raskida predmetni ugovor uz otkazni rok od tri mjeseca odnosno s danom 31. studenoga 2018.

9.1.7. Iz navedenog jasno proizlazi da su ugovori prestali protekom otkaznog roka od obavijesti (oba ugovora). Člankom 160. ZOO-a propisano je da obveza prestaje suglasnošću volja sudionika u obveznom odnosu, ispunjenjem i u drugim zakonom određenim slučajevima (među ostalim i otkazom). Među strankama postoji prijepor o tome radi li se o otkazu ili raskidu ugovora, no neovisno o tome što tuženik nameće to kao odlučnu činjenicu i stavlja je u fokus raspravljanja, ovdje valja ponoviti da je za predmetni spor odlučno da se svaka polica osiguranja ima smatrati ugovorom odnosno dokazom sklapanja ugovora, pa je za svaku pojedinu policu mjerodavan ugovor koji je u to vrijeme bio na snazi.

9.1.8. Valja nadodati da iskaze zakonskih zastupnika/svjedoka sud ne prihvaća iz razloga što su neuvjerljivi, nedostaje im objektivnosti, a povrh toga, iskazi se zasnivaju na subjektivnom viđenju ugovornih odredbi odnosno tumačenju prava i obveza ugovornih strana, a za što oni koji su iskazivali nisu kvalificirani. Ocjena ugovornih odredbi (smisla i sadržaja) zadaća je suda, a ostvarenje te zadaće sud valjano može izvršiti isključivo razvidom pisanih isprava, konkretno ugovora.

9.1.9. Vezano uz visinu utuženog potraživanja, sud je proveo dokaz financijsko knjigovodstvenim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Ljerki Živković mr. oec. Izrađeno vještvo (kao i njegovu dopunu) sud prihvaća u cijelosti budući da je vještak izvršio uvid u svu dostupnu dokumentaciju, detaljno je analizirao i pisano i usmeno obrazložio odgovorivši na sva pitanja stranaka.

9.1.10. Vještak u mišljenju navodi da su izvršene provjere po 28 računa tužitelja u kojima su specificirani kupci i dostavljene datoteke s dokumentacijom koja se odnosi na reklamacije za ukupno 6.535 kupaca. U jednoj datoteci nalazi se od četiri do pet dokumenta ili više pa je provjereno cca 32.000 dokumenta. Metodom slučajnog odabira kupaca po izboru vještaka, tužitelj je dostavio vještaku dokumentaciju koja je odložena u tri registratora i odnosi se za ukupno 274 kupaca, a odnosi se na knjigovodstvenu dokumentaciju (otpremnice i kartice materijalnog knjigovodstva iz kojeg je vidljivo da je tužitelj u najvećoj mjeri dokumentirao isporuku novog proizvoda (naočale, okvira ili leća) nakon izvršene reklamacije te je s te osnove tužitelju nastala šteta.

9.1.11. Slijedom gore navedenog, vještak je utvrdio na osnovu utvrđenja postotaka dokumentiranosti šteta u odnosu na ukupno izdane račune i izvršene korekcije u odnosu na postotak dokumentiranosti izdavanja novog proizvoda nakon izvršene reklamacije kupaca po sklopljenim policama osiguranja, da je tužitelju po oba ugovora nastala šteta u iznosu od 4.878.978,18 kn ili preračunato 647.551,69 eur.

9.1.12. Sud stoga utvrđuje da je osnovana tražbina tužitelja u iznosu od 647.551,69 eur zajedno sa pripadajućom zateznom kamatom od 9. travnja 2019. pa do isplate.

9.2. Tražbina tuženika

9.2.1. Tuženik ističe uvjetni prigovor radi prebijanja navodeći da ako sud eventualno utvrdi da je tužitelj aktivno legitimiran te da je ugovor raskinut primitkom obavijesti od 20. kolovoza 2018. tužbeni zahtjev tužitelja osnovan u pogledu šteta prijavljenih po policama osiguranja sklopljenim za vrijeme važenja „starog“ ugovora, prijavljenih tužitelju za vrijeme važenja „novog“ ugovora, a tuženiku tek po navodnom raskidu, te nelikvidiranih u okviru već priloženih kompenzacija, uzrokovao štetu, i to ne samo na temelju čl. 941. ZOO, već općih odredbi ZOO-a o ugovornoj odgovornosti za štetu (čl. 342. i 348. ZOO-a – odgovornost zbog propuštanja obavijesti).

9.2.2. S obzirom da je tužitelj odbijao tuženiku transferirati iznose premija koji su kupci plaćali za osiguranje naočala (koje je postupanje protuugovorno, ali i nezakonito) tuženik je bio prisiljen, zbog zatvaranja dugovanja u svojim poslovnim knjigama, prebijati dugovanu premiju s do tada prijavljenim štetama, sve dok iznos nije dosegao limit osigurateljnog pokrića od 92 % u skladu s čl. 5. Ugovora o poslovnoj suradnji u osiguranja naočala od 30. studenoga 2017., računajući na činjenicu da nije dužan razmatrati štete koje prelaze ugovoreni limit, ali i oslanjajući se na povjerenje i poštenje među ugovornim stranama.

9.2.3. Osim toga, tuženik smatra da je pretrpio štetu jer nije imao niti uvida u sve prijavljene štete te iz navedenog razloga nije mogao sam procijeniti je li neka šteta za likvidaciju ili za otklon, radi li se o totalnoj ili djelomičnoj šteti. Na ovaj način tužitelj je postupao prijevarno i dovodio tuženika pred gotov čin, zahtijevajući naknadu svake štete kao da je totalna, bez da je tuženik imao mogućnost revidiranja tih šteta.

9.2.4. Vezano uz istaknuti prigovor radi prebijanja i istaknutu tražbinu tuženika, sud ističe da tuženik polazi od pogrešne pravne pozicije, budući da je poslovna suradnja utemeljena među strankama tekla na ustaljen način kroz sve vrijeme trajanja poslovne suradnje, a radilo se o velikom broju šteta. Sud stoga u izvršavanju ugovorne obveze od strane tužitelja ne razabire elemente protupravnosti odnosno nesavjesnosti. Zbog propusta pravodobnog obavješćivanja nastanka štete, osiguratelj ima pravo zahtijevati da mu osiguranik naknadi štetu, primjerice zbog nepoduzimanja pravodobnih mjera za smanjenje štete i si. Međusobna potraživanja stranaka tada se mogu podmiriti prijebojem tražbina. Tuženik je istaknuo da je u svojim poslovnim knjigama prebijao dugovanu premiju s do tada prijavljenim štetama, tako da iz navedenog ne proizlazi da bi mu po toj osnovi nastala šteta.

9.2.5. Osim toga, sud je u ovoj pravnoj stvari proveo dokaz financijsko- knjigovodstvenim vještačenjem pa je vještak utvrdio stanje duga upravo prema poslovnoj dokumentaciji stranaka, zbog čega se tuženikov prigovor radi prebijanja ukazuje u potpunosti neosnovanim.

9.2.6. Zaključno se ističe da tuženik nije dokazao navode o navodnom kršenju ugovorenog ekskluziviteta na području osiguranja naočala, budući da je dokazivanje uglavnom utemeljio na zakonskim zastupnicima/svjedoku koji su svoja saznanja crpili iz svojih navodnih slučajnih saznanja odnosno prepričavanjem onoga što su "čuli". Na ovom mjestu se ističe kako je sud već ranije naveo da su iskazi neuvjerljivi te da ih ne prihvaća.

9.3. Odluka o tražbini tužitelja i protutražbini tuženika

9.3.1. Prigovor radi prebijanja procesnopravni je prigovor. Ističući taj prigovor tuženik ističe postojanje svoje tražbine i zahtijeva od suda da presudom izvrši prijeboj uzajamnih tražbina (čl. 333. st. 3. ZPP-a)

9.3.2. Tuženik je u predmetnom slučaju istaknuo prigovor radi prebijanja osporavanjem tužiteljeve tražbine, točnije, prigovor je istaknuo uvjetno, samo ako sud utvrdi postojanje tužiteljeve tražbine odnosno osnovanost tužbenog zahtjeva.

9.3.4. Kako je sud utvrdio osnovanost tužbenog zahtjeva, a neosnovanost tuženikove tražbine istaknute radi prebijanja, sud je prihvatio kondemnatorni tužbeni zahtjev i naložio tuženiku plaćanje predmetnog novčanog iznosa te je utvrdio nepostojanje tuženikove tražbine istaknute radi prebijanja.

10. Sporedno potraživanje (zatezne kamate i troškovi postupka)

10.1. Tužitelju povrh dosuđene glavnice pripadaju i zatezne kamate u skladu s čl. 29. st. 1. ZOO-a. Stopa zatezne kamate određena je na temelju čl. 29. st. 2. ZOO-a ("ostali odnosi"). Zatezna kamata teče od 9. travnja 2019. pa do isplate budući da je sudski vještak u nalazu i mišljenju utvrdio da na taj dan tužitelj prema tužitelju ima dokumentirano potraživanje u iznosu od 647.551,69 eur.

10.2. Odluka o parničnom trošku temelji se na čl. 154. st. 1. i 2. u svezi s čl. 155. ZPP- a, dok je visina naknade troškova za rad odvjetnika odmjerena na temelju Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22., 126/22.; dalje: Tarifa), Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18., dalje: ZSP) te Uredbe o tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 53/19., 92/21., dalje: Uredba o tarifi).

10.3. Tužitelj je početno tražio iznos od 1.006.825,07 eur, a uspio je u sporu u iznosu od 647.551,69 eur. Kvantitativno je, dakle tužitelj uspio sa 64,33 % u sporu, no kvalitativno je uspio u cijelosti budući da je sud prihvatio njegovu pravnu osnovu, a visinu tužbenog zahtjeva tužitelj je uskladio s vještačkim nalazom i mišljenjem, što se prema ustaljenoj praksi ne smatra povlačenjem, već uređenjem tužbenog zahtjeva.

10.4. Zbog toga je sud priznao tužitelju parnični trošak imajući u vidu da se omjer uspjeha u parnici ocjenjuje prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.

10.5. Sud je također imao na umu odredbi čl. 155. st. 1. ZPP-a kojim je propisano da će sud prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice. O tome koji su troškovi bili potrebni te o visini troškova odlučuje sud ocjenjujući brižljivo sve okolnosti, osobito vodeći računa o pravilima ovoga Zakona koja za pripremanje glavne rasprave određuju upućivanje podnesaka i jedno pripremno ročište te jedno ročište za glavnu raspravu.

10.6. Imajući u vidu prethodno navedeno, sud je tužitelju priznao troškove zastupanja po odvjetniku i to: za sastav tužbe (7.1. Tarife), podneska od 24.10.2019., 20.12.2019., 17.8.2021., 8.10.2021., 14.11.2021. i 30.6.2025., (8. t. 1. Tarife), zastupanje na ročištu 18.11.2019., 10.5.2021., 22.9.2021., 17.1.2023., 18.1.2024., 10.7.2025. i 15.9.2025. (Tbr. 9.1. Tarife), svaka radnja u iznosu od 9.749,00 eur što uvećano za PDV po stopi od 25% (Tbr. 42. Tarife) iznosi 170.607,50 eur.

10.7. Tome valja pridodati i trošak vještačenja u iznosu od 15.127,13 eur i dopunskog vještačenja u iznosu od 7.961,66 eur.

10.11. Tužitelju su stoga priznati troškovi parničnog postupka u ukupnom iznosu od 193.696,29 eur zajedno sa zateznim kamatama prema odredbi čl. 29. st. 1. ZOO-a, po stopi propisanoj odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a za ostale odnose, i to od 17. listopada 2025. kao dana donošenja presude pa do isplate (čl. 151. st. 3. ZPP-a).

10.12. Kako je ukupno zatraženi iznos na ime parničnog troška 219.638,79 eur, a dosuđeno je 193.696,29 eur, to je tužitelj odbijen sa iznosom od 25.942,50 eur koji iznos se odnosi na parnične troškove koji nisu bili potrebni za vođenje parnice (čl. 151. st. 3. ZPP-a)..

11. Slijedom navedenog, valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude.

Zagreb, 17. listopada 2025.

S U D A C

Iva Buljan

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka. Žalba se podnosi putem ovog suda Visokom trgovačkom sudu RH u tri istovjetna primjerka.