REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

P-764/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, u ime Republike Hrvatske, po sucu mr. sc. Ivani Koštarić Fegeš, u pravnoj stvari tužitelja EUROHERC osiguranje d.d. Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, kojeg zastupa punomoćnik Stanislav Ostojić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu GRGIĆ & PARTNERI d.o.o. Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, protiv tuženika Hrvatske ceste d.o.o. Zagreb, Vončinina 3, OIB: 55545787885, radi isplate iznosa od 473,95 EUR, zaključio je glavnu raspravu 15. rujna 2025. u prisutnosti tužiteljevog punomoćnika TŽ i tuženikovog punomoćnika UŽ, te donio i objavio presudu 17. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 473,95 EUR sa zateznim kamatama od 30. rujna 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove u iznosu od 414,81 EUR sa zateznim kamatama od 17. listopada 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Odbija se tužiteljev zahtjev za naknadu parničnih troškova u iznosu od 125,00 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 17. listopada 2025. do isplate, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je, 15. travnja 2024., podnio tužbu radi isplate iznosa od 473,95 EUR s pripadajućim zateznim kamatama od 30. rujna 2023. do isplate. U tužbi u bitnome navodi kako se 20. kolovoza 2023. na kolniku Jadranske magistrale u Pločama, dogodila prometna nezgoda u kojoj je osiguranik tužitelja, upravljajući vozilom registarskih oznaka [registarska oznaka], naletio na odronjeni kamen koji se nalazio na kolniku čime je došlo do materijalne štete na vozilu. U vrijeme nastanka štetnog događaja vozilo je bilo osigurano kod tužitelja kasko policom osiguranja: 8305055817 te je tužitelj na temelju prijave i zahtjeva za naknadu štete isplatio oštećenom vlasniku vozila iznos od 473,95 EUR. Tužitelj ističe kako ima pravo na regresno potraživanje isplaćene naknade štete od tuženika, u skladu s odredbama čl. 963. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22. i 156/22., dalje u tekstu: ZOO) jer je došlo do prometne nesreće uslijed propusta tuženika u održavanju ceste.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je u cijelosti osporio osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. U bitnome je naveo kako tuženik izravno ne izvodi radove građenja rekonstrukcije i održavanja javnih cesta, nego ih je dužan ustupiti pravnoj ili fizičkoj osobi registriranoj, specijaliziranoj i opremljenoj za te poslove, u skladu s člankom 33. Zakona o cestama i posebnim propisima, pa je tuženik od trgovačkog društva Dubrovnik ceste d.d. pokušao pribaviti informacije o predmetnom štetnom događaju koji nije bio prijavljen tuženiku kao ni njegovom ugovornom izvođaču radova održavanja ceste, trgovačkom društvu Dubrovnik ceste d.d. Ističe kako odgovornost tuženika za štetne događaje na cesti nije objektivna, te da se na temelju podataka iz tužbe ne može očitovati o krivnji budući da mu nije poznato mjesto predmetne nesreće te da bi bilo potrebno utvrditi točno mjesto kako bi se moglo odlučivati o odgovornosti tuženika. Nadalje navodi kako je takvo utvrđivanje bespredmetno budući da ovisi o volji tužitelja koju se može ili ne mora prihvatiti kao istinu.

3. U nastavku postupka tužitelj je u cijelosti ostao kod tužbenog zahtjeva i tvrdnji iz tužbe, a tuženik kod tvrdnji iz odgovora na tužbu.

4. U dokaznom postupku sud je izveo dokaze čitanjem isprava u spisu, i to: prijave i zahtjeva za naknadu štete (str. 5-6 spisa), obvezujuće ponude kasko osiguranja cestovnih vozila (str. 7-8 spisa), potvrde o uplaćenoj premiji (str. 9 spisa), police kasko osiguranja broj 8305055817 (str. 10-11 spisa), uvjeta za kasko osiguranje cestovnih vozila (str. 12-49 spisa), prometne dozvole (str. 51-52 spisa), vozačke dozvole (str. 53-54 spisa), izvida štete (str. 55-56 spisa), obračuna visine štete (str. 57. – 58. spisa), računa broj 42/01/1 (str. 59 spisa), potvrde o izvršenom plaćanju od 29. rujna 2023. (str. 60 spisa), regresnog zahtjeva od 9. listopada 2023. (str. 61 spisa), dopisa Hrvatskih cesta od 18. listopada 2023. (str. 62 spisa).

Izveden je dokaz saslušanjem svjedoka FŽ i TŽS.

5. Nakon ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka u skladu s odredbom članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP), sud je utvrdio tužbeni zahtjev osnovanim.

6. Predmet spora je regresni zahtjev za isplatu iznosa od 473,95 EUR koji je, 29. rujna 2023., tužitelj isplatio svom osiguraniku TŽS na temelju police kasko osiguranja broj 8305055817 po osnovi štete na osobnom vozilu marke „PEUGEOT 3008“, registarske oznake broj [registarska oznaka] u vlasništvu tužiteljevog osiguranika, nastale u prometnoj nesreći koja se dogodila 20. kolovoza 2023. na način da je to vozilo, kojim je upravljala TŽS, naletjelo na odron kamenja na cesti zbog čega je oštećeno, za što je, prema tužiteljevoj tvrdnji, odgovoran tuženik.

7. S obzirom na to da se tužbeni zahtjev odnosi na novčanu tražbinu koja ne prelazi iznos od 6.630,00 EUR u konkretnom slučaju se radi o sporu male vrijednosti u smislu odredbe članka 502. stavka 1. ZPP-a za koji postupak su primarno mjerodavne odredbe Glave trinaest ZPP-a kao posebne odredbe, uključujući i odredbe članka 461.a ZPP-a. Odredbom članka 461.a stavka 2. ZPP-a je propisano da su u postupku u sporovima male vrijednosti stranke dužne najkasnije u tužbi, odnosno odgovoru na tužbu iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica. Stranke mogu na pripremnom ročištu iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako ih bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti, odnosno predložiti u tužbi, odnosno odgovoru na tužbu ili u podnescima iz stavaka 3. i 4. toga članka (članak 461.a stavak 9. ZPP). Nove činjenice i nove dokaze koje su stranke iznijele, odnosno predložile na pripremnom ročištu protivno stavku 6. toga članka sud neće uzeti u obzir (članak 461.a stavak 10. ZPP). Na navedeno su, u skladu s odredbom članka 461.a stavka 8. ZPP, stranke upozorene u rješenju suda od 19. travnja 2024.

8. Osim toga, u parničnom postupku svaka stranka je dužna iznijeti činjenice na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika, te predložiti dokaze kojima se te činjenice utvrđuju (članak 7. stavka 1. i članak 219. stavak 1. ZPP-a).

9. Nije sporna činjenica da se 20. kolovoza 2023. dogodila predmetna prometna nesreća u kojoj je oštećeno osobno vozilo marke „PEUGEOT 3008“, registarske oznake broj [registarska oznaka] na način da je to vozilo naletjelo na odron kamenja na cesti. Nije sporna činjenica da je u trenutku nastanka predmetne prometne nesreće navedeno vozilo bilo osigurano kod tužitelja na temelju kasko police broj [broj police], te da je u trenutku nastanka predmetne prometne nesreće navedenim vozilom upravljala TŽS.

Nije sporna niti činjenica da je 29. rujna 2023. tužitelj isplatio svom osiguraniku TŽS iznos štete od 473,95 EUR na temelju predmetne kasko police. Nije sporna niti visina štete nastale na vozilu tužiteljevog osiguranika.

11. Sporno je mjesto nastanka predmetne prometne nesreće i tuženikova odgovornost za štetu.

12. Prema odredbi članka 2. stavka 1. točki 18. Zakona o cestama ("Narodne novine" broj 84/11., 18/13., 22/13., 54/13., 148/13., 92/14., 110/19., 144/21., 114/22., 114/2.2, 4/23. i 133/23.; dalje: ZC), Hrvatske ceste d.o.o. (tuženik u ovom postupku) je društvo s ograničenom odgovornošću za upravljanje, građenje, rekonstrukciju i održavanje državnih cesta. Prema odredbi članka 82. stavka 1. ZC-a, državnim cestama upravlja, gradi ih, rekonstruira i održava trgovačko društvo Hrvatske ceste, društvo s ograničenom odgovornošću, sa sjedištem u [adresa] (tuženik u ovom postupku). Predmet poslovanja Hrvatskih cesta d.o.o. (tuženika u ovom postupku) je organiziranje i obavljanje djelatnosti, između ostalih, i poslova održavanja iz članka 26. toga Zakona državnih cesta (članak 82. stavak 3. ZC-a). Poslovi održavanja javnih cesta u smislu toga Zakona jesu: planiranje održavanja i mjera zaštite javnih cesta i prometa na njima, redovito i izvanredno održavanje javnih cesta, ustupanje radova redovitog i izvanrednog održavanja javnih cesta, stručni nadzor i kontrola kakvoće ugrađenih materijala i izvedenih radova održavanja javnih cesta, ustupanje usluga stručnog nadzora i kontrole kakvoće ugrađenih materijala i izvedenih radova održavanja javnih cesta, osiguranje uklanjanja oštećenih i napuštenih vozila i drugih stvari s javne ceste i ophodnja (članak 26. stavak 1. ZC-a).

13. Na temelju iskaza svjedoka ŠŽ, koji je sud u cijelosti prihvatio jer je jasan, uvjerljiv i bez kontradiktornosti te je u skladu s iskazom svjedoka TŽS, je utvrđeno da je na dan predmetnog štetnog događaja bio suvozač, da je vozila njegova supruga TŽS, da je na cesti iz smjera Gradaca prema Pločama iznad Bačinskih jezera, s desne strane, bio kamen, odron, stijena, da je s desne strane bilo brdo, odnosno kameniti dio, da na tom dijelu nema zaštitne ograde niti zaštitne mreže, da su udarili prednjim desnim kotačem pri čemu je pukla guma i oštećene su felga i zaštitna plastika na suvozačevim vratima, te da se sve dogodilo u zavoju i da su bili iznenađeni jer su taj kamen vidjeli tek kada su ga udarili.

14. Na temelju iskaza svjedoka TŽS, koji je sud u cijelosti prihvatio jer je jasan, uvjerljiv i bez kontradiktornosti te je u skladu s iskazom svjedoka ŠŽ, je utvrđeno da je na dan predmetnog štetnog događaja upravljala vozilom na magistralnom putu kod Bačinskih jezera iz smjera Makarske u smjeru Ploča da je vozila prema ograničenju, 50-60 km/h, da je na cesti bio odronjen kamen s desne strane, da je suvozačkom stranom udarila u taj kamen kojom prilikom je pukla guma, oštetila se felga i vrata suvozača, da je s te strane gdje je bio kamen, stjenoviti dio, brdo, da nije bilo željezne ograde sa strane na tom dijelu, te da nije vidjela taj kamen prije nego što ga je udarila jer na tom dijelu ceste ima puno zavoja i cesta je zavojita.

15. Na temelju međusobno suglasnih iskaza navedenih svjedoka je utvrđeno da se predmetni štetni događaj dogodio na Jadranskoj magistrali kod Bačinskih jezera u smjeru iz Makarske prema Pločama, dok tuženik nije, u skladu s odredbama članka 7. stavka 1. i članka 219. stavka 1. ZPP-a, tvrdio niti dokazao da tim dijelom ceste ne upravlja tuženik. Drugim riječima, tuženik nije tvrdio niti dokazao da Jadranskom magistralom, kod Bačinskih jezera u smjeru iz Makarske prema Pločama , na kojem dijelu ceste se, kao što je to utvrđeno iz iskaza navedenih svjedoka dogodio predmetni štetni događaj, ne upravlja tuženik.

16. Prema odredbi članka 1045. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22; dalje: ZOO) tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. Predmnijeva se obična nepažnja (članak 1045. stavak 2. ZOO-a). Iako u ZOO-u, kao općem propisu koji uređuje materiju odgovornosti za štetu, nisu nabrojene opće pretpostavke odgovornosti za štetu u pravnoj teoriji se kao opće pretpostavke navode: 1. subjekti obveznog odnosa odgovornosti za štetu; 2. štetna radnja štetnika; 3. šteta; 4. uzročna veza i 5. protupravnost. U skladu s citiranim odredbama ZOO-a krivnja za prouzročenu štetu se presumira zbog čega je na tuženiku teret dokazivanja činjenice da je šteta nastala bez njegove krivnje (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske, Rev-x 35/2018-2 od 11. rujna 2019. i Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, Pž-1074/2025-2 od 1. srpnja 2025.).

17. U konkretnom slučaju nije sporna činjenica da se predmetna prometna nesreća dogodila na način da je vozilo tužiteljevog osiguranika naletjelo na odron kamenja zbog čega je oštećeno, a ta činjenica proizlazi i iz međusobno suglasnih iskaza svjedoka.

18. Javne ceste moraju biti građene, rekonstruirane i održavane sukladno važećim propisima (članak 16. ZC-a). Javne ceste se planiraju, projektiraju, grade, rekonstruiraju i održavaju na način da, između ostalog, omogućuju sigurno prometovanje svih sudionika u prometu, kao i sukladnost javnih cesta s drugim zahvatima u prostoru i s okolišem kroz koji se protežu (članak 17. stavak 1. podstavak 2. ZC-a). Poslovi održavanja javnih cesta u smislu toga Zakona jesu: planiranje održavanja i mjera zaštite javnih cesta i prometa na njima, redovito i izvanredno održavanje javnih cesta, ustupanje radova redovitog i izvanrednog održavanja javnih cesta, stručni nadzor i kontrola kakvoće ugrađenih materijala i izvedenih radova održavanja javnih cesta, ustupanje usluga stručnog nadzora i kontrole kakvoće ugrađenih materijala i izvedenih radova održavanja javnih cesta, osiguranje uklanjanja oštećenih i napuštenih vozila i drugih stvari s javne ceste i ophodnja (članak 26. stavak 1. ZC-a). Upravitelji cesta u obvezi su osigurati da se ceste se održavaju na način da se prilikom održavanja omogući siguran promet na njima, da se očuvaju temeljna svojstva i poboljšaju njihove prometne, tehničke i sigurnosne značajke, zaštite od štetnog utjecaja cestovnog prometa, te da se očuva njihov okoliš i uredan izgled (članak 2. Pravilnika o održavanju cesta („Narodne novine“ broj 90/14. i 3721.; dalje: Pravilnik)). Upravitelj ceste osigurat će da se održavanje ceste provodi u skladu s odredbama tog Pravilnika i prema posebnim propisima koji uređuju gradnju (članak 3. stavak 1. Pravilnika). Redovito održavanje cesta čini skup poslova odnosno radova i radnji te mjera koje se provode tijekom cijele godine sukladno mjesečnom odnosno višemjesečnom operativnom programu (članak 12. stavak 1. Praviln ika). Upravitelj ceste, u svrhu redovitog održavanja cesta dužan je po potrebi provoditi ispitivanje određenih dijelova cesta u svrhu provjere, odnosno dokazivanja ispunjavanja temeljnih zahtjeva ili trajnosti te ceste (članak 12. stavak 2. Pravilnika). Pod redovitim održavanjem cesta podrazumijevaju se osobito, između ostalih, i poslovi nadzora i pregleda cesta i objekata, redovito održavanje prometnih površina, redovito održavanje pokosa (članak 13. Pravilnika). Nadzor nad stanjem cesta i objekata obavlja upravitelj ceste, putem redovitih i izvanrednih pregleda te izvođač radova redovitog održavanja ceste, putem ophodarske službe (članak 14. stavak 1. Pravilnika). Upravitelj ceste dužan je voditi evidenciju o obavljenim pregledima ceste i sve podatke prikupljene pregledom ceste u obvezi je pohraniti na način određen pozitivnim propisima (članak 14. stavak 2. Pravilnika). Poslove ophodnje na cesti, uvjete za uspostavu ophodnje, potrebno osoblje i opremu, provođenje mjera za zaštitu cesta i prometa te radove, radnje i druge aktivnosti koje obavlja ophodar, temeljem odredaba pozitivnog propisa kojim se uređuju ceste, provedbenim propisom određuje ministar pomorstva, prometa i infrastrukture. Ophodarska služba je dužna nadzirati sva događanja koja utječu na javnu cestu i promet na njoj te pregledavati (vizualno) stanje svih sastavnih dijelova javne ceste (članak 20. stavak 2. Pravilnika). Ophodarska služba obavlja manje radove održavanja ceste i provodi potrebne mjere i radnje za zaštitu javne ceste, koje je u mogućnosti obaviti s propisanom opremom i raspoloživim sredstvima. Podatke o izvršenom pregledu i obavljenim radovima ophodarska služba obvezna je zapisati i na propisani način pohraniti, te dostaviti upravitelju ceste (članak 20. stavak 3. Pravilnika). O svim zahvatima ili o uporabi javne ceste i zaštitnog pojasa koja je u suprotnosti s pozitivnim propisima o cestama i sigurnosti cestovnog prometa, ophodarska služba dužna je odmah upozoriti prekršitelja i upravitelja ceste, a kod težih prekršaja i policiju i inspekciju za ceste (članak 20. stavak 4. Pravilnika). Upravitelj ceste u obvezi je osigurati da izvođač radova održavanja ceste pokose usjeka, zasjeka i nasipa održava tako da osigura zadani nagib i oblik, da je na njima stalno osiguran ili odstranjen nestabilni materijal, te da su tehničke i biološke zaštitne mjere (zaštitna vegetacija, zaštitne mreže te druge naprave i mjere za zadržavanje nestabilnog materijala) u takvom stanju da je osigurana učinkovita zaštita pokosa i ceste (članak 24. Pravilnika).

19. Kada je, kao u konkretnom slučaju, došlo do odrona kamena na državnu cestu i kad je upravo takvo stanje ceste prouzročilo predmetnu prometnu nesreću u kojoj je oštećeno vozilo tužiteljevog osiguranika, teret dokaza o tome da je poduzeo sve što je bilo potrebno da do toga ne dođe, je na tuženiku (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske, Rev 989/2009-2 od 21. veljače 2012.). Navedenoj je tuženik propustio učiniti. Naime, iz međusobno suglasnih iskaza svjedoka proizlazi kako je s desne strane dijela ceste gdje je vozilo tužiteljevog osiguranika naletjelo na odron kamenja brdo, odnosno kameniti dio i da na tom dijelu ceste nema zaštitne ograde niti zaštitne mreže, dok tuženik nije, u skladu s odredbama članka 7. stavka 1. i članka 219. stavka 1. ZPP-a, tvrdio niti dokazao suprotno. Osim toga, tuženik nije tvrdio niti dokazao da je taj dio ceste bio zaštićen od eventualnog odrona kamenja na neki drugi način, odnosno da je na tom dijelu bila postavljena neka druga naprava za zadržavanje kamenja, niti da su poduzete druge odgovarajuće mjere radi sprečavanja takvog odrona, a ta činjenica ne proizlazi niti iz izvedenih dokaza. Dakle, tuženik nije dokazao da je poduzeo sve radnje, odnosno mjere da ne dođe do odrona kamen ja na cestu. Osim toga, tuženik nije, u skladu s odredbama članka 7. stavka 1. i članka 219. stavka 1. ZPP-a, tvrdio niti dokazao da postoji doprinos vozača vozila tužiteljevog osiguranika , a postojanje takvog doprinosa ne proizlazi niti iz izvedenih dokaza.

20. Na temelju izvedenih dokaza je utvrđeno kako tuženik nije, u skladu s citiranim odredbama ZC-a i Pravilnika, postavio zaštitnu mrežu, odnosno drugu napravu za zadržavanje odrona kamenja, niti je poduzeo sve potrebne zaštitne mjere da osigura učinkovitu zaštitu predmetne državne ceste na način da osigura, odnosno spriječi da kamenje ne dospije na cestu, dok tuženik nije, u skladu s odredbama članka 7. stavka 1. i članka 219. stavka 1. ZPP-a, dokazao suprotno. Zbog toga je utvrđeno kako je, suprotno tuženikovim navodima, tuženik odgovoran za štetu koja je nastala na vozilu tužiteljevog osiguranika koje je oštećeno u predmetnom štetnom događaju upravo zbog naleta na odron kamenja (tako i Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, Pž-3591/2023 od 24. srpnja 2023.).

21. Na tuženikovu odgovornost ne utječe niti činjenica što je održavanje predmetne dionice ceste tuženik ugovorom prenio na društvo Dubrovnik ceste d.d. U konkretnom slučaju je utvrđeno kako je tuženik pravna osoba koja je po zakonu dužna održavati cestu u skladu s citiranim odredbama ZC-a. Tuženik, kao pravna osoba koja je po zakonu dužna održavati ceste, se poziva na ugovorni odnos s društvom Dubrovnik ceste d.d. Međutim, tuženik nije dostavio ugovor sklopljen s navedenim društvom niti bilo koju drugu ispravu u skladu s odredbom članka 232. stavka 1. ZPP-a u prilog navedene tvrdnje. S druge strane, ugovor stvara prava i obveze samo za ugovorne strane (članak 336. stavak 1. ZOO-a). Zbog toga se postojanje takvog ugovora ne tiče tužitelja i tuženik se njime ne može osloboditi zakonske obveze održavanja ceste prema trećim osobama (tako i Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, Pž-2082/2016-2 od 28. prosinca 2018.). Sama činjenica što je tuženik, kao pravna osoba koja je po zakonu dužna održavati državnu cestu, ustupio poslove održavanja državne ceste trećoj osobi ne znači da je time tuženik ispunio svoju zakonsku obvezu održavanja takve ceste i ta činjenica sama za sebe ne može tuženika osloboditi zakonske obveze održavanja ceste prema trećim osobama, a time niti odgovornosti za štetu prema trećim osobama zbog nepoduzimanja svih radnji, odnosno mjera da ne dođe do odrona kamenja na cestu.

22. Prema odredbi članka 963. stavka 1. ZOO-a isplatom naknade iz osiguranja prelaze na osiguratelja, po samom zakonu, do visine isplaćene naknade, sva osiguranikova prava prema osobi koja je po bilo kojoj osnovi odgovorna za štetu.

23. S obzirom na to da je za štetu na vozilu tužiteljevog osiguranika odgovoran tuženik, tužitelj je ovlašten potraživati od tuženika štetu koju je tužitelj, po osnovi predmetnog štetnog događaja, 29. rujna 2023., nesporno nadoknadio svom osiguraniku u iznosu od 473,95 EUR, koji iznos (visinu) tuženik nije osporio, a proizlazi i iz isprava u spisu - obračuna visine štete (str. 57. – 58. spisa) i računa broj 42/01/1 (str. 59 spisa), koje isprave tuženik nije osporio. Osim toga, tuženik je u ovom sporu male vrijednosti samo paušalno osporio visinu tužbenog zahtjeva, ali nije, u skladu s odredbama članka 7. stavka 1. i članak 219. stavka 1. ZPP-a, činjenično obrazložio niti iznio razloge zbog kojih u konkretnom slučaju osporava visinu tužbenog zahtjeva.

24. Uzevši u obzir navedeno, sud je odbio tužiteljeve dokazne prijedloga za provođenje prometnog vještačenja radi utvrđivanja dinamike i nastanka predmetnog događaja i visine štete uz očevid na licu mjesta uz prisustvo vještaka geometra te za provođenje financijsko-knjigovodstvenog vještačenja jer u ovom sporu male vrijednosti izvođenje tih dokaza nije bilo potrebno radi utvrđivanja odlučnih spornih činjenica koje je bilo moguće utvrditi na temelju isprava u spisu i iskaza svjedoka.

25. Slijedom navedenog sud je, na temelju odredbe članka 963. stavka 1. ZOO-a, obvezao tuženika na isplatu navedenog iznosa.

26. Prema odredbi članka 29. stavka 1. ZOO-a, dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate. Odredbom članka 1086. ZOO-a propisano je da se obveza naknade štete smatra dospjelom od trenutka nastanka štete. S obzirom na to da je tužitelj nesporno isplatio iznos naknade štete svom osiguraniku 29. rujna 2023., tužitelj ima pravo na zatezne kamate od 30. rujna 2023. do isplate, i to po stopi propisanoj odredbom članka 29. stavka 2. ZOO-a za ostale odnose.

27. Tužitelj je u cijelosti uspio u ovoj parnici zbog čega ima pravo na naknadu troškova u skladu s odredbom članka 154. stavka 1. ZPP.

Prema vrijednosti predmeta spora u iznosu od 473,95 EUR, tužitelju su, kao potrebni (članak 155. stavak 1. ZPP), priznati troškovi sastavljanja tužbe u iznosu od 100,00 EUR (Tbr. 7. točka 1. Tarife o nagrdama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22; dalje: OT) i zastupanja na ročištima 21. studenog 2024. i 15. rujna 2025. u iznosu od 100,00 EUR za svako ročište (Tbr. 9. točka 1. OT), što ukupno iznosi 300,00 EUR, a uvećano za PDV od 25% u iznosu od 75,00 EUR (Tbr. 42. OT), ukupno iznosi 375,00 EUR. Osim toga, tužitelj ima pravo na naknadu troška sudske pristojbe za tužbu u plaćenom iznosu od 13,27 EUR i za presudu u zatraženom iznosu od 26,54 EUR. Stoga tužitelj ima pravo na naknadu troškova u ukupnom iznosu od 414,81 EUR.

Na te troškove tužitelj ima pravo i na zatezne kamate od dana donošenja ove presude (članak 151. stavak 3. ZPP-a do isplate, po stopi propisanoj odredbom članka 29. stavka 2. ZOO-a za ostale odnose. Stoga je odlučeno kao u točki II izreke presude.

28. Za pristup ročištu 15. rujna 2025. tužitelj neosnovano traži naknadu troškova po osnovi naknade s PDV-om u preostalom iznosu od 125,00 EUR jer prema vrijednosti predmeta spora u iznosu od 473,95 EUR visina nagrade iznosi 100,00 EUR (Tbr. 9. točka 1. OT), a ne 200,00 EUR, kao što to neosnovano zahtijeva tužitelj. Zbog toga je sud utvrdio neosnovanim tužiteljev zahtjev za naknadu troškova u iznosu od 125,00 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama pa je odlučeno kao u točki III izreke presude.

Zagreb, 17. listopada 2025.

Sudac

mr. sc. Ivana Koštarić Fegeš

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku 15 dana računajući od održavanja ročišta za objavu presude ako je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu, odnosno od dostave prijepisa presude ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude. Žalba se podnosi putem ovog suda u dva primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

Presuda u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a.