Republika Hrvatska
Općinski sud u Osijeku
Europska avenija 7
31000 Osijek
P-58/2019-24
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Općinski sud u Osijeku, po sucu Marku Šimuniću, u pravnoj tužitelja PS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Slađani Panić, odvjetnici u Osijeku, protiv I. tužene DS iz [adresa], II. tužene JS iz [adresa], III. tužene TS iz [adresa], IV. tužene ŠS iz [adresa], V. tužene FS iz [adresa], VI. tužene RS iz [adresa], VII. tuženog MS iz [adresa] i VIII. tuženog VS iz [adresa], svi zastupani po privremenom zastupniku Darku Šuperu, odvjetniku u Zajedničkom odvjetničkom uredu Darko Šuper, Iva Kovačev Radić, Ivan Jukić, Dino Vukušić i Ena Petrović u Osijeku, radi utvrđivanja prava vlasništva i izdavanja tabularne isprave, izvan ročišta, 17. listopada 2025.,
r i j e š i o j e
I. Utvrđuje se da je tužba tužitelja PS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u ovom postupku povučena.
II. Odmjerava se privremenom zastupniku tuženika Darku Šuperu, odvjetniku u Zajedničkom odvjetničkom uredu Darko Šuper, Iva Kovačev Radić, Ivan Jukić, Dino Vukušić i Ena Petrović u Osijeku, naknada za zastupanje tuženika u iznosu od 562,50 EUR-a (petstošezdesetdvaeuraipedesetcenti).
III. Trošak određen u točci II. izreke ovog rješenja i to trošak u iznosu od 562,50 EUR- a (petstošezdesetdvaeuraipedesetcenti), isplatit će se privremenom zastupniku tuženika po pravomoćnosti presude i rješenja iz predujma položenog na račun ovog suda.
Obrazloženje
1. Tužitelj je u tužbi naveo kako je on suvlasnik 30/60 dijela nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] u naravi kuća, jedna zgrada i dvor u Ul. Šumadijska 52, površine 448 m2, sagrađena na kč. br. [katastarska čestica], dok su tuženici suvlasnici predmetne nekretnine i to Danica Bakotić 6/60 dijela, Dušanka Nikolić 6/60 dijela, Borka Simić 6/60 dijela, Spomenka Mravičić 3/60 dijela, Mirjana Sutevska 3/60 dijela, Verica Malezanska 2/60 dijela, Nenad Tišma 2/60 dijela i Aleksandar Tišma 2/60 dijela. Tužitelj je svoj nasljednički dio stekao nasljeđivanjem iza pok. majke LS, temeljem rješenja javnog bilježnika Mandice Popović od 14.11.2012., broj O-1700/12- 4, a tužiteljeva majka je isti dio u vlasništvu imala temeljem nasljeđivanja iza pok. oca GS i to prema rješenju ovog suda od 23.9.2010., broj I-1228/10. Djed tužitelja pok. GS je suvlasnički dio nekretnine koji sada glasi na imenu tužitelja (vlasništvo ½ dijela) stekao od svoje majke AS temeljem ugovora o ustupu i raspodjeli ostavine za života od 28.1977., temeljem kojeg je isti pravni posao okarakteriziran kao darovni ugovor, te je stjecatelj oslobođen obveze plaćanja poreza na promet nekretninama, a darodavateljica AS zadržala je pravo doživotnog uzdržavanja na darovanim nekretninama. Potpisnik istog ugovora je i očuh stjecatelja HS. Djed tužitelja je nakon što je stekao suvlasnički dio nekretnine s majkom i očuhom sagradio kolni ulaz, postavio fasadu, mijenjao stolariju, mijenjao krov, izgradio garažu i postavljao parkete, te općenito vodio brigu o predmetnoj nekretnini u cijelosti, bez ikakvog ometanja i uz suglasnost ostalih suvlasnika, a sve radove je izveo temeljem projektne dokumentacije koju su njegova majka i očuh ishodili na svoje ime. Tužitelja niti njegove pretke nikada nitko nije ometao u posjedu cijele nekretnine, nitko nije branio ulaganja izvršena u predmetnu nekretnini, niti ih osporavao, a ulaganja su u znatnom dijelu izvršena tijekom 1980.ih godina. Preci tužitelja su u posjedu predmetne nekretnine u cijelosti od 1956. godine, a tužitelj je univerzalni sukcesor svojeg djeda i kasnije svoje majke, pa je time i nositelj svih prava i obveza koje su isti imali spram predmetne nekretnine, a predak tužitelja je izvršio građevinska ulaganja u predmetnu nekretninu temeljem projekte dokumentacije i time povećao vrijednost iste, a nakon izvršenih građevinskih ulaganja je u istoj živio sa svojom obitelji i samostalno ju održavao, a nakon smrti GS u istoj je ostala živjeti baka tužitelja i supruga ostavitelja ŽS.
2. Tuženici su putem privremenog zastupnika u odgovoru na tužbu naveli kako iz sadržaja predmetne tužbe proizlazi da su tuženici upisani kao suvlasnici, svi zajedno ukupno u 30/60 dijelova na nekretnini upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u naravi kuća, jedna zgrada i dvor u Baranjskoj(ranije Šumadijskoj) ulici 52 u Osijeku, površine 448 m2, sagrađenoj na kč. br. [katastarska čestica], te da tužitelj smatra da je adaptacijom predmetne nekretnine te izgradnjom garaže stekao pravo vlasništva i na vlasničkim dijelovima tuženika. Tuženici se protive takvom tužbenom zahtjevu i ističu da ne postoji pravni osnov temeljem kojeg bi tužitelj ulaganjem u nekretninu u tuđem suvlasništvu stekao stvarnopravne zahtjeve, odnosno stekao pravo vlasništva u odnosu na suvlasničke dijelove tuženika. Proizlazi da je tužitelj uložio novac u nekretninu tuženika, ali da su takvim ulaganjem tuženici izgubili pravo vlasništva, što je ne samo neosnovano, nego i nelogično jer ako je i bilo ulaganja, tužitelj je poboljšao uvjete vlastitog stanovanja, pri čemu tuženici u konačnici ne samo da ne bi dobili ništa, već bi izgubili postojeće pravo vlasništva. Naime, prema sadašnjim odredbama članka 156. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, a jednako tako i u odnosu na ranije propise Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima, ne postoji pravni osnov da bi dogradnjom, adaptacijom ili drugim građevinskim zahvatima došlo do stjecanja prava vlasništva osobe koja je na tuđoj nekretnini vršila takve radove. Iako tužitelj u tužbi ne iznosi od koga su tuženici stekli suvlasništvo na predmetnoj nekretnini i temeljem kojega pravnog osnova, evidentno je da je i tužitelju, a jednako tako i njegovom predniku majci LS, te njegovom djedu SS, bila poznata činjenica da su tuženici nasljeđivanjem stekli pravo suvlasništva ukupno u 1/2 odnosno 30/60 dijelova predmetne nekretnine. Dakle, cijelo vrijeme im je bilo poznato da su ulaganja koja su izvršili, između ostalog vršili i tuđu nekretninu. Dakle, može se zaključiti da je tužitelj bio poslovođa bez naloga, odnosno da je svjesno, znajući za suvlasništvo tuženika izvršio ulaganje u nekretninu u njihovom suvlasništvu. Sukladno navedenom, ulaganja koja je izvršio potpuno su nebitna za postavljeni tužbeni zahtjev jer navedenim ulaganjima odnosno adaptacijom, dogradnjom i održavanjem nekretnine, tužitelj nije stekao pravni osnov za postavljeni vlasničkopravni zahtjev. Tuženici se ne protive izvođenju predloženih dokaza iz predmetne tužbe, te ističu da nema saznanja da su računi koje je tužitelj dostavio u tužbu, ispostavljeni za kupovinu materijala koji je ugrađen u održavanje predmetne nekretnine. Tuženici predlažu da sud pozove tužitelja da položi novčani predujam za troškove zastupanja tuženika.
3. Punomoćnica tužitelja je svojim podneskom od 13. listopada 2025. izvijestila ovaj sud kako povlači tužbeni zahtjev u cijelosti, nakon čega je sud svojim dopisom od 14. listopada 2025., broj P-58/2019-21 dostavio punomoćniku tuženika navedeni podnesak tužitelja kojim povlači tužbeni zahtjev.
3.1. Punomoćnik tuženika je dostavio ovom sudu svoj podnesak 15. listopada 2025. u kojem je naveo kako se tuženici ne protive povlačenju tužbe u ovom postupku, međutim zahtijeva da im se naknade troškovi zastupanja, odnosno troškove privremenog zastupnika.
4. Člankom 193. stavkom 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14.-dalje u tekstu: ZPP), propisano je kako se tužba može povući i kasnije sve do zaključenja glavne rasprave, ako tuženik na to pristane. Ako se tuženik u roku od 15 dana od dana obavijesti o povlačenju tužbe ne izjasni o tome, smatrat će se da je pristao na povlačenje, dok je člankom 193. stavkom 9. ZPP-a propisano da se takva tužba smatra kao da nije ni bila podnesena i može se ponovno podnijeti.
5. Člankom 158. stavkom 1. ZPP-a propisano je da tužitelj koji pokreće tužbu ili se odrekne izravnog zahtjeva, dužan je tuženiku naknaditi troškove postupka. Člankom 158. stavkom 2. ZPP-a propisano iznimka stavka onog članka ako je tužitelj povukao tužbu ili se odrekao tužbenog zahtjeva odmah nakon što je tuženik udovoljio zahtjevu tužitelja ili zbog drugih razloga koji se mogu pripisati tuženiku, troškove postupka dužan je tužitelju naknaditi tuženiku.
6. Privremenom zastupniku tuženika priznata je naknada troškova zastupanja i to trošak sastava odgovora na tužbu u visini od 150 bodova sukladno Tbr. 8. točka 1. i Tbr. 40. točci 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23., u nastavku: Tarifa) u vezi članka 3. stavka 2. Pravilnika o visini iznosa i načinu isplate naknade za skrbnika ("Narodne Novine" broj 5/14., u nastavku: Pravilnik) i trošak sastava podneska od 15.10.2025. visini od 75 bodova sukladno Tbr. 8. toč. 3. Tarife i Tbr. 40. točci 1. Tarife, što ukupno iznosi 450,00 EUR-a, uvećano za 25% PDV-a što ukupno iznosi 562,50 EUR-a. Stoga je odlučeno kao u točki II. izreke ovog rješenja.
6.1. Privremenom zastupniku tuženika će iznos od 562,50 EUR-a biti isplaćen iz predujmljenih sredstava, pa je stoga odlučeno kao pod točkom III. izreke ovog rješenja.
6.2. U vezi troškova privremenog zastupnika tuženika, potrebno je reći da je sukladno članku 84. ZPP-a u vezi s pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su IV-148/2018 od 21. studenog 2018. iz kojeg proizlazi da je sredstva za pokriće troškova postavljanja i rada privremenog zastupnika tuženika bio dužan predujmiti tužitelj, s time da ti troškovi ulaze u parnični trošak. Odnosno trošak privremenog zastupnika dužna je platiti stranka u čijem trošku je vođen postupak, a navedeni trošak ulazi u parnične troškove. Budući da je tužiteljica predujmila sredstva za rad privremenog zastupnika, pa je stoga odlučeno kako će se predujmljena sredstva isplatiti privremenom zastupniku po pravomoćnosti presude i rješenja.
7. Privremeni zastupnik tuženika je odbijen za zatraženi trošak 62,50 eura koji se odnosi na razmatranje spisa, budući da isti sukladno članku 155. ZPP-a nije bio potreban za vođenje ovog postupka.
8. Slijedom navedenog, valjalo je stoga donijeti odluku kao u izreci ovog rješenja.
Osijek, 17. listopad 2025.
Sudac
Marko Šimunić
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ovog rješenja nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 (petnaest) dana, po primitku istog. Žalba se podnosi putem ovog suda nadležnom županijskom sudu.
Dostaviti:
1. Punomoćnici tužitelja
2. Privremenom zastupniku tuženika
