REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

Poslovni broj: P-1084/2025-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu Maji Hilje, na temelju pisanog prijedloga sudske savjetnice Matee Knežević, u pravnoj stvari tužitelja AUTO KANTOCI d.o.o., OIB: 61995520253, Zagreb, Samoborska cesta 118B, kojeg zastupa punomoćnica Melita Babić, odvjetnica iz Odvjetničkog društva Župan, Babić & Antunović d.o.o., Zagreb, Horvatova ulica 80A, protiv tuženika EUROHERC OSIGURANJE d.d., OIB: 22694857747, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, kojeg zastupa punomoćnik Dajana Tica, odvjetnica iz Odvjetničkog društva Grgić i partneri u Zagrebu, Ulica grada Vukovara 282, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 2. listopada 2025. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, s danom objave 17. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I./ Nalaže se tuženiku EUROHERC OSIGURANJE d.d., OIB: 22694857747, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, isplatiti tužitelju AUTO KANTOCI d.o.o., OIB: 61995520253, Zagreb, Samoborska cesta 118B, iznos od 209,25 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od 19. veljače 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 (petnaest) dana.

II./ Odbija se zahtjev tužitelja za isplatu zakonskih zateznih kamata na iznos od 209,25 EUR od 19. veljače 2025. do isplate preko stope dosuđene pod točkom I. izreke.

III./ Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 238,66 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 17. listopada 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 (petnaest) dana.

IV./ Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 6,64 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od 17. listopada 2025. do isplate kao i zahtjev tužitelja za isplatom zakonskih zateznih kamata preko stope određene pod točkom III. izreke.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi tvrdi da je prometnoj nezgodi koja se dogodila 28. svibnja 2024. nastala šteta na vozilu marke CITROEN C4, registarske oznake [registarska oznaka], u vlasništvu oštećenika VĐ – privatna praksa dentalni laboratorij. Tvrdi da je predmetnu štetu tuženik obvezan nadoknaditi sukladno polici obveznog osiguranja, prema odredbama Zakona o osiguranju ("Narodne novine", broj: 30/15, 112/18, 63/2020, 133/20, 151/22, 152/24) i Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05,41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZOO). Nadalje, navodi da je oštećenik štetni događaj prijavio tuženiku te su djelatnici tuženika 25. rujna 2024. pregledali vozilo, procijenili štetu i napravili zapisnik o izvidu štete ref. broj: 240510514886/2, a da visina štete sukladno izvidu šteta tuženika ne obvezuje niti osiguranje niti oštećenika, a niti servis koji vrši popravak, što i sam tuženik navodi na svom izvidu štete, a da isto nije sukladno niti pozitivnim propisima Republike Hrvatske. Tuženik je prema tvrdnjama tužitelja utvrdio da je šteta pravno osnovana te je poslao obavijest o obračunu uplate, međutim time je tuženik samo djelomično podmirio iznos predmetne štete. Naime, nakon štetnog događaja oštećenik je svoje vozilo odlučio popraviti kod tužitelja čija je primarna djelatnost popravak vozila (limarija i lakiranje). Tužitelj je predmetno vozilo sukladno zahtjevu vlasnika popravio, odnosno vratio u stanje kakvo je bilo prije nastanka štetnog događaja, a sve sukladno pravilima struke. Navodi kako oštećenik kao potrošač ima pravo svojom slobodnom voljom odabrati gdje će svoje vozilo popraviti i ne treba odabrati za popravak vozila onaj servis koji je ugovorni partner tuženika, o čemu su jasno i decidirano svoja stajališta iznijeli Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja i Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga. Ističe kako je oštećenik za svoj popravak odabrao tužitelja, koji ima službenu cijenu sata rada po kojoj radi te da uvjetima police obveznog/kasko osiguranja nije (niti smije biti) određeno po kojoj cijeni će drugi poslovni subjekt izvršavati svoj rad niti ne smije biti određeno gdje će se popravljati vozilo. Tako tvrdi da je preuzeo vozilo i izvršio popravak prema pravilima struke te je za svoju uslugu ispostavio račun, broj: 241/01/02, a koji račun u ukupnom iznosu od 2.923,58 EUR (PDV uključen) je dužan podmiriti tuženik kako bi nadoknadio štetu oštećeniku. Tužitelj je račun popravka poslao na ovjeru i znanje tuženiku putem e-maila te je tuženik odgovorio i ovjerio odnosno likvidirao račun, ali samo na iznos od 2.714,33 EUR, a razliku od 209,25 EUR po računu koji tuženik nije platio, tuženik prema tvrdnjama tužitelja opravdava razlogom da plaćeno predstavlja cijenu rada limara i lakirera koji oni priznaju. Tužitelj ističe kako je indikativno što na izvidu štete tuženika je napisana cijena rada za limarske i lakirerske radove koji isti priznaje (24,00 EUR sat plus PDV), a tužitelj je likvidirao njegov rad na 43,00 EUR/sat plus PDV što dokazuje kako tuženik priznaje cijene proizvoljno. Tužitelj ističe da je službena cijena sata rada njegove radionice 43,00 EUR/sat plus PDV te da prema načelima tržišnog natjecanja svaki poslovni subjekt ima pravo raditi po satnicama koje sam odredi u zakonskom određenom poslovnom prostoru. Oštećenik je kao vlasnik popravljenog vozila s tužiteljem 20. veljače 2025. sklopio ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja kojim je prenio na tužitelja navedeno potraživanje, o čemu je tuženik obaviješten. Slijedom svega navedenog, tužitelj zahtijeva plaćanje od tuženika iznosa od 209,25 EUR uz naknadu prouzročenih parničnih troškova.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu istaknuo kako osporava pasivnu i aktivnu legitimaciju, nastanak štetnog događaja, odgovornost i visinu tužbenog zahtjeva. Tuženik navodi kako tužitelj u tužbi ne navodi niti dostavlja relevantne podatke i dokaze o prometnoj nezgodi na koju se poziva, ne navodi niti dostavlja relevantne podatke i dokaze o vozilu štetnika niti o osiguranju tog vozila kod tuženika. Ističe kako osporava cijenu sata kao previsoku odmjerenu budući da na području gdje oštećenik prebiva, cijena rada sata lakirera je osjetno niža nego li to tužitelj obračunava što je protivno općim načelima obveznog prava prema kojima je oštećenik u obvezi suzdržati se od postupaka kojima se šteta može povećati. Osim toga, ističe kako vozilo nije popravljeno sukladno izvidu štete te da je šteta preuveličana. Slijedom navedenog, osporava u cijelosti osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva kao i traženi tijek i stopu kamata, smatrajući da tuženik nije u nikakvom ugovornom odnosu sa tužiteljem, te predlaže sudu da tužitelja odbije s tužbom i tužbenim zahtjevom uz naknadu parničnih troškova tuženiku.

3.1. U daljnjem tijeku postupka tužitelj se podneskom od 9. lipnja 2025. očitovao na navode tuženika ističući kako je neosnovan prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja obzirom da je ustupitelj ( oštećenik ) VĐ privatna praksa dentalni laboratorij ustupio svoju tražbinu radi ispunjenja tužitelju koja i nadalje egzistira upravo u utuženom novčanom iznosu. Ističe kako je sklapanjem predmetnog ugovora o ustupu tražbine te poslanom notifikacijom tuženiku o izvršenom ustupu potraživanja radi ispunjenja kojom je tuženik obaviješten o ustupanju tražbine u smislu odredbe čl. 82. ZOO-a, evidentno da se u konkretnom slučaju radi o pravnom odnosu između tužitelja i tuženika. Nastavno, a u odnosu na prigovor nedostatka pasivne legitimacije, tužitelj navodi kako iz obrazložene ponude tuženika od 6. studenoga 2024. jasno proizlazi kako je isti utvrdio da je odštetni zahtjev koji je oštećenik predao tuženiku kao odgovornom osiguratelju prema polici osiguranja štetnika pravno osnovan te se tuženik putem navedene ponude obvezao na isplatu iznosa od 2.714,33 EUR ukupne osigurnine po odštetnom zahtjevu. Tužitelj ukazuje na temeljnu, tj. osnovnu dužnost štetnika (a time i odgovornog osiguratelja) sukladno odredbi članka 1085. stavka 1. ZOO-a da uspostavi prijašnje stanje koje je postojalo prije nego je šteta nastala, što u konkretnom slučaju znači plaćanje stvarnih troškova popravka vozila oštećenika, kojima je to stanje uspostavljeno. Ističe kako tuženik nema pravo sam ocjenjivati vrijednost rada, odnosno visinu satnice tužitelja kao ovlaštenog servisera, kao niti na bilo koji način ograničavati svoju obvezu u odnosu na visinu satnice, a kako stranke svoje odnose slobodno uređuju, to su dužne u smislu odredbe članka 9. ZOO- a i izvršavati preuzete obveze pod pretpostavkom da to nije u suprotnosti Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima i moralu društva. Tužitelj nadalje osporava navode tuženika da vozilo nije popravljeno sukladno izvidu štete, time da je tužitelj obračunao vrijeme popravka vozila na ime limarskih radova u trajanju od 5,00 sati, na ime lakirerskih radova 4,30 sati, te potrošenog materijala lakirera u iznosu od 130,36 EUR i limara u iznosu od 21,50 EUR budući da potrošni materijal limara ovisi o cijeni radnog sata jer se računa 10% od ukupnog iznosa limarskih radova.

3.2. U odnosu na prigovor tuženika kojim ističe da podnesak tužitelja od 9. lipnja 2025. nije predan u roku, sud ističe kako prigovor nije osnovan. Naime, člankom 461.a stavkom 10. ZPP-a propisano je da u sporovima male vrijednosti nove činjenice i dokaze koje su stranke iznijele, odnosno predložile na pripremnom ročištu protivno stavku 9. istog članka sud neće uzeti u obzir. S obzirom da je navedeni podnesak predan prije održavanja pripremnog ročišta, to ne postoji zakonska osnova za izuzimanje navedenog dokaza u postupku.

4.1. Tijekom postupka pročitane su sljedeće isprave: račun broj: 241/01/02 od 18. veljače 2025. (list 9 spisa), izvid štete broj: 240510514886/2 od 25. rujna 2024. (list 10 spisa), ponuda tuženika od 21. listopada 2024. (list 11-12 spisa), ponuda tuženika od 18. veljače 2025. (list 13 spisa), uplata od 12. ožujka 2025. (list 14 spisa), preslika prometne dozvole (list 15-16 spisa), cjenik tužitelja (list 17 spisa), preslika Ugovora o ustupanju tražbine radi ispunjenja (list 18-20 spisa), notifikacija o ustupu tražbine radi ispunjenja (list 20-23 spisa), smjernice HANFE putem e-mail korespondencije od 3. srpnja 2015. (list 47-48 spisa), smjernice AZTN od 20. veljače 2020. (list 49-52 spisa), račune ostalih servisa (list 73, 74, 75, 76), izvid štete tuženika (list 81-82 spisa).

4.2. Druge dokaze sud nije provodio, jer se provođenje drugih dokaza nije ukazalo svrsishodnim kao ni ekonomičnim za donošenje odluke budući da je činjenično stanje iz dokumentacije priložene u spisu predmeta u dovoljnoj mjeri utvrđeno. Tako sud nije izveo niti dokaz saslušanjem zastupnika po zakonu tužitelja, dokaz saslušanja oštećenika kao niti izveo dokaz prometno tehničko vještačenje budući da je ocijenio da bi se izvođenjem tih dokaza postupak samo dodatno odugovlačio i stvarali bi se nepotrebni troškovi, dok bi ishod spora bio jednak. Naime, u konkretnom se slučaju radi o trgovačkom postupku u sporu male vrijednosti u kojem se u pravilu odluka donosi na temelju isprava.

5. Ocjenjujući rezultate provedenih dokaza, cijeneći svaki dokaz zasebno i u njihovoj ukupnosti sukladno odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, dalje: ZPP), ovaj sud je utvrdio kako je tužbeni zahtjev osnovan u pogledu glavnog potraživanja te djelomično osnovan u pogledu sporednih traženja (stopa zatezne kamate).

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa 209,25 EUR sa pripadajućim zateznim kamatama, a koji se odnosi na iznos koji predstavlja razliku u cijeni rada limara i lakirera za izvršene popravke kao i potrošnog materijala za rad limara na vozilu, a koji popravci su posljedica prometne nezgode.

7. Među strankama nije sporno da je tužitelj izvršio popravak vozila u vlasništvu osiguranika VĐ – privatna praksa dentalni laboratorij. Nesporno je i da je tuženik prije podnošenja tužbe tužitelju podmirio iznos od 2.714,33 EUR po osnovi predmetne štete.

8. Među strankama je sporna aktivna legitimacija tužitelja, nastanak štetnog događaja i odgovornost tuženika za štetu. Sporan je i iznos cijene sata rada za izvršene popravke na vozilu uzrokovane štetnim događajem kao i da li je vozilo popravljeno sukladno izvidu štete.

9.1. Vezano za istaknut prigovor aktivne legitimacije sud je izvršio uvid u Ugovor o ustupu tražbine radi ispunjenja koji prileži spisu (list 18-20 spisa) te je utvrdio kako su tužitelj i VĐ – privatna praksa dentalni laboratorij navedeni Ugovor sklopili 20. veljače 2025. te da je istim VĐ – privatna praksa dentalni laboratorij kao ustupitelj ustupio radi ispunjenja tužitelju svoje novčano potraživanje prema tuženiku u iznosu od 209,25 EUR, a prema računu popravka za štetu broj:

241/01/02 u ukupnom iznosu od 2.923,58 EUR, i temeljem izvida štete dužnika broj 240510514886 – OSNOVNI + 1. NAKNADNI (oznaka štete dužnika). Time je oštećenik VĐ – privatna praksa dentalni laboratorij ustupio tužitelju svoju tražbinu prema tuženiku sukladno odredbi članka 80. stavka 1. ZOO-a. Prema odredbi članka 84. stavka 1. ZOO-a primatelj ima prema dužniku ista prava koja je ustupitelj imao prema dužniku do ustupanja. Iz spisu priloženih izvida štete tuženika razvidno je da se odnose upravo na predmetni štetni događaj (broj spisa odgovara oznaci štete navedenom u Ugovoru o ustupu tražbine), a iz računa tužitelja broj račun 241/01/02 od 18. veljače 2025. (list 9 spisa), proizlazi da se isti odnosi na popravak vozila upravo iz predmetnog štetnog događaja (račun sadrži podatak o broju štete tuženika te marki i registarskoj oznaci vozila oštećenika). Iz navedenog je razvidno da je VĐ – privatna praksa dentalni laboratorij ustupio tužitelju tražbinu prema tuženiku po osnovi naknade štete koja je predmet ovog sudskog postupka. Tuženik je o ustupu tražbine obaviješten notifikacijom (list 21-23 spisa).

9.2. Na temelju odredbe članka 80. stavak 1. ZOO-a vjerovnik može ugovorom sklopljenim s trećim prenijeti na ovoga svoju tražbinu, osim one čiji je prijenos zabranjen zakonom ili koja je strogo osobne naravi, ili koja se po svojoj naravi protivi prenošenju na drugoga. Sukladno odredbi članka 84. stavka 1. ZOO-a, primatelj ima prema dužniku ista prava koja je ustupitelj imao prema dužniku do ustupanja.

9.3. Iz prethodno citiranih zakonskih odredbi proizlazi da se identitet tražbine ne mijenja njezinim ustupanjem, kao i da sva prava koja je za naplatu predmetne tražbine imao ustupitelj ima i tužitelj kao primatelj tražbine. Dakle, promjena u osobi vjerovnika ne utječe na identitet tražbine. Pritom je potrebno uputiti da je tražbina iz članka 2.1. predmetnog ugovora o ustupu novčana tražbina po osnovi police automobilskog kasko osiguranja, a novčane tražbine nisu strogo osobne naravi, niti se njihova narav protivi ustupu. Također, napominje se da je tražbina koja je predmet ustupa odrediva, kao i da predmetni ugovor o ustupu sadržava konkretne podatke o vjerovniku, dužniku, pravnom temelju i visini tražbine koja je predmet ustupa.

9.4. Slijedom navedenog, protivno navodima tuženika, ocjena je ovog suda kako predmetni ugovor o ustupu tražbine ispunjava sve pretpostavke i uvjete propisane zakonom te da nema negativnih pretpostavki vezanih za prirodu prenesene tražbine, kao i da identitet ustupljene tražbine nije promijenjen, slijedom čega je sud odbio prigovor nedostatka aktivne legitimacije ocijenio neosnovanim.

10. Iz izvida štete tuženika (broj 10 spisa) sud je utvrdio da se izvid odnosi na vozilo marke CITROEN C4, registarske oznake [registarska oznaka], broj šasije:

VF73AAHXTEJ656207. Tuženik je pozivajući se na broj oznake štete naveden u izvidu štete tuženika (list 10 spisa) izdao račun broj: 241/01/02 (list 9 spisa) 18. veljače 2025. u iznosu od 2.923,58 EUR (s uključenim PDV-om od 25%). Nadalje, u navedenom računu je navedeno da je utrošena količina sati 5,00 za autolimarske radove, a 4,30 sati za autolakirerske radove koja količina radnih sati odgovara i onoj iz izvida štete od 18. veljače 2025. Računom tužitelja obračunata je cijena radnog sata od 43,00 EUR (plus PDV) za autolimarske radove te 43,00 EUR (plus PDV) za autolakirerske radove.Nadalje, sud je utvrdio da je su u računu (kao i u izvidu štete tuženika) obračunate cijene potrošnog materijala limara i lakirera te da je tužitelj obračunao cijenu potrošnog materijala limara u iznosu od 21,50 EUR, dok je tuženik u izvidu štete tu cijenu označio u iznosu od 6 EUR, dok je sud utvrdio da je cijena potrošnog materijala lakirera u izvidu štete tuženika kao i u računu tužitelja označena u visini od 130,36 EUR.

11. Iz preslike cjenika usluge rada tužitelja od 7. siječnja 2025. (list 17 spisa) proizlazi da cijena koju naplaćuje tužitelj za pružanje autolimarske i autolakirerske radove iznosi 43,00 EUR/h + PDV.

12. Iz ponude tuženika od 18. veljače 2025. (list 13 spisa) proizlazi da je tuženik procijenio cjelokupnu naknadu štete u iznosu od 2.714,33 EUR te da je visina štete procijenjena na temelju izvida štete od 25. rujna 2024., ekspertize koja je rađena na osnovu tržišne cijene ukupnog troška popravka oštećenog vozila te dostavljenog računa popravka. Iz ponude tuženika proizlazi i da je rad sa računa umanjen za 209,50 EUR sukladno prosječnoj cijeni rada neovisnih servisera za područje grada Zagreba.

13. Sud je prihvatio navedene isprave obzirom da ničim nije dovedena u pitanje njihova vjerodostojnost.

14.1. Iz tako izvedenih dokaza sud je utvrdio da je tužitelj izdao VĐ – privatna praksa dentalni laboratorij račun broj: 241/01/02 (list 9 spisa) za iznos od 2.923,58 EUR pozivajući se na izvid štete tuženika oznake: 240510514886, a u vezi štete na vozilu marke CITROEN C4, registarske oznake [registarska oznaka]. U odnosu na dostavljeni račun tuženik je tužitelju isplatio iznos od 2.714,33 EUR, dok mu nije priznao iznos od 209,25 EUR koji se odnosi na iznos cijene sata limarskih i lakirerskih radova tužitelja (uključujući i potrošni materijal za rad limara).

14.2. Navode tuženika kojim osporava nastanak štetnog događaja i odgovornost tuženika, kao i da vozilo nije popravljeno sukladno izvidu štete sud je cijenio kao paušalne i usmjerene na odugovlačenje ovog postupka. Naime iz dokumentacije koja prileži spisu, a koju je sud u cijelosti prihvatio, proizlazi kako je tuženik izvršio izvid štete na predmetnom vozilu, da je obrazloženom ponudom od 18. veljače 2025. procijenio cjelokupnu naknadu štete na iznos od 2.714,33 EUR koji iznos je podmirio oštećeniku te da je rad sa računa umanjen za 209,50 EUR sukladno prosječnoj cijeni rada neovisnih servisera za područje grada Zagreba. Slijedom navedenog, tuženik je prema mišljenju ovog suda potvrdio svoju odgovornost za isplatu predmetne štete.

15. Prema ocjeni ovog suda oštećenik nije dužan popraviti vozilo u onom servisu koji mu preporuči osiguravajuće društvo, čak niti u ovlaštenom servisu, a niti u najjeftinijem servisu ili servisu koji naplaćuje prosječnu cijenu, već je ovlašten popraviti vozilo u mjestu svog boravišta u bilo kojem servisu koji se bavi popravkom određene vrste vozila, po cijeni koju taj servis redovito naplaćuje u skladu sa svojim cjenikom na tržištu. Oštećenik može slobodno izabrati radionicu u kojoj će popraviti vozilo te okolnost što postoje i druge radionice u kojima bi cijena radnog sata bila jeftinija ne predstavlja doprinos oštećenika šteti u smislu odredbe čl. 1092. ZOO-a. Poduzetnici, pa i oni koji se bave popravcima vozila, slobodno djeluju na tržištu te ne postoje opravdani razlozi zbog kojih bi oštećenici smjeli popravljati vozilo isključivo prema najpovoljnijim ili prosječnim cijenama na tržištu. Iz tužiteljevog cjenika proizlazi da je tužitelj naplatio VĐ – privatna praksa dentalni laboratorij cijenu radnog sata koju naplaćuje na tržištu svim klijentima jer je u njegovom cjeniku od 7. siječnja 2025. navedeno da cijena rada autolimarskih i autolakirerskih radova iznosi 43,00 EUR po satu uvećano za PDV. Dakle, tužitelj je oštećeniku naplatio onu cijenu koju redovito naplaćuje na tržištu u skladu sa svojim cjenikom koji se jednako primjenjuje na sve njegove klijente te je oštećenik ovlašten popraviti vozilo u bilo kojem servisu koji sudjeluje na tržištu.

16. Imajući u vidu da je cijena sata rada u računu tužitelja broj: 241/01/02 od 18. veljače 2025. (list 9 spisa) ispostavljena u skladu s tužiteljevom cijenom radnog sata, i to u obujmu radnih sati koje je i sam tuženik utvrdio u svom izvidu štete (list 10 spisa), tužitelju je u odnosu na neplaćenu razliku cijene sata u smislu odredbe članka 1046. ZOO-a nastala šteta koja se odnosi na razliku iznosa cijene sata rada koju tužitelj naplaćuje i cijene sata rada koju tuženik priznaje, pa mu je tuženik kao osiguratelj osobe odgovorne za štetu, s obzirom na valjani ugovor o ustupu tražbine, dužan nadoknaditi utuženi iznos temeljem odredbe članka 1085. stavka 1. i 4. i članka 84. stavka 1. ZOO-a . U odnosu na razliku cijene potrošnog materijala limara sud je priznao da tužitelju pripada naknada u iznosu od 21,50 EUR jer je tuženik tijekom postupka, a ni u svojoj obrazloženoj ponudi od 18. veljače 2025. nije izričito osporio kao niti predložio dokaze za utvrđivanje iste, slijedom čega je sud primjenom odredbe članka 223. stavka 1. ZPP-a, članka 1085. stavka 1. i 4. i članka 84. stavka 1. ZOO-a utvrdio da tužitelju pripada neplaćena razlika iznosa cijene potrošnog materijala limara koju je tužitelj naplatio i cijene potrošnog materijala limara koju tuženik priznaje.

17. Prema odredbi članka 81. stavka 1. ZOO-a s tražbinom prelaze na primatelja sporedna prava, kao što su pravo prvenstvene naplate, hipoteka, založno pravo, prava iz ugovora s jamcem, prava na kamate, ugovornu kaznu i sl.

18. Sukladno navedenoj odredbi, na tužitelja je prešlo i pravo oštećenika na zatezne kamate. Prema odredbi članka 12. stavka 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine", broj: 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 ) oštećena osoba ima pravo na zatezne kamate od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. Iz tuženikovog dopisa od 21. listopada 2024. (list 11-12 spisa) proizlazi da je u tom dopisu naveo kako je datum prijave štete 25. rujna 2024. Iz toga proizlazi da je odštetni zahtjev tuženiku podnesen tog dana jer to sam tuženik navodi u dopisu. Stoga, tužitelju bi pripadale zatezne kamate od 25. rujna 2024., a tužitelj ih potražuje od kasnijeg dana, 19. veljače 2025., pa je o tome odlučeno u granicama zahtjeva.

19. Stopa zatezne kamate određena je u skladu s odredbom članka 29. stavka 2. ZOO-a propisanu za ostale odnose s obzirom na to da se ne radi o potraživanju iz trgovačkog ugovora.

20.1. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbama članka 154. stavka 1. i članka 155. ZPP-a, dok je visina troškova za odmjerena na temelju Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 138/2023, dalje: Tarifa), Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine", broj: 118/18, 51/23, dalje: ZSP) te Uredbe o tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine", broj: 3/19, 92/21, 37/23, dalje: Uredba).

20.2. Tužitelju je priznat zahtjev za naknadu troška za sastav tužbe od 9. travnja 2025. u iznosu od 50,00 EUR (Tbr. 7. točka 1. Tarife), trošak podneska od 9. lipnja 2025. u iznosu od 50,00 EUR (Tbr. 8. točka 1. Tarife), trošak pristupa na ročište održano 2. listopada 2025. u iznosu od 50,00 EUR (Tbr. 9. točka 1. Tarife), trošak pristupa na ročište za objavu presude u iznosu od 25,00 EUR (Tbr. 9. točka 3. Tarife), ukupno 175,00 EUR. Tužitelju je priznat i trošak PDV-a (25%) prema Tbr. 46. Tarife u iznosu od 43,75 EUR, trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 6,64 EUR i sudske pristojbe na presudu u iznosu od 13,27 EUR, pa ukupni priznati troškovi iznose 238,66 EUR.

20.3. Tužiteljev zahtjev odbijen je kao neosnovan u odnosu na zahtjev za naknadu troška u iznosu od 6,64 EUR koji predstavlja razliku između troška zatražene naknade za sudsku pristojbu na tužbu i dosuđenog iznosa uzevši u obzir dokaze o uplati sudske pristojbe na tužbu koja prileži spisu. Slijedom čega je odlučeno kao u točki IV. izreke ove presude.

21. Odluka o zakonskim zateznim kamatama na dosuđene troškove postupka temelji se odredbama članka 151. stavka 3. ZPP-a i članka 29. stavka 2. ZOO-a.

22. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 17. listopada 2025.

Sudac:

Maja Hilje

Prijedlog odluke izradila:

Matea Knežević, sudska savjetnica

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku 15 (petnaest) dana od dana kada se smatra da joj je dostava presude obavljena, odnosno od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje) odnosno u roku osam dana od dana dostave presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje). Žalba se podnosi putem ovog suda.

Presuda kojom se završava postupak u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2 toč. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP te zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. st. 1. ZPP).