REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Pn-303/2020-121

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Andrei Grahovac, u pravnoj stvari tužitelja EH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Nikoli Baš, odvjetniku u Zagrebu, protiv I. tuženog Moto klub "Motori" iz Zagreba, Sokolgradska 50, zastupanog po punomoćniku Nevenu Kapitanu, odvjetniku u Zagrebu i II. tuženog RH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Marku Ivici, odvjetniku u Zagrebu, radi naknade štete, nakon održane i zaključene glavne javne rasprave 15. rujna 2025. u prisutnosti punomoćnika stranaka i II. tuženika osobno, uz javnu objavu 17. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se I. tuženom Moto klub "Motori" iz Zagreba, Sokolgradska 50 i II. tuženom RH iz [adresa], da solidarno isplate tužitelju EH iz [adresa], na ime neimovinske štete iznos od 30.000,00 eura (tridesettisućaeura) sa zateznim kamatama od 28. listopada 2010. do 31. srpnja 2015. po stopi u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi određenoj prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana, te na ime novčane naknade za tuđu pomoć iznos od:

- 489,65 eura sa zateznim kamatama od 1. siječnja 2008.,

- 2.104,81 euro sa zateznim kamatama od 1. siječnja 2009.,

- 798,65 eura sa zateznim kamatama od 1. siječnja 2010.,

- 858,01 euro sa zateznim kamatama od 1. siječnja 2011.,

- 859,25 eura sa zateznim kamatama od 1. siječnja 2012.,

- 839,27 eura sa zateznim kamatama od 1. siječnja 2013.,

- 825,71 euro sa zateznim kamatama od 1. siječnja 2014.,

prema kamatnoj stopi koja se do 31. srpnja 2015. određuje u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi određenoj prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a nadalje plaćati mjesečnu rentu u iznosu od 68,81 euro (šezdesetosameuraiosamdesetjedancent), sa zateznim kamatama od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, s time da dospjele obroke plati odjednom, a dospijevajuće do svakog 15. u mjesecu za tekući mjesec, te da mu nadoknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 33.437,50 eura sa zateznim kamatama od 17. listopada 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II U preostalom dijelu zahtjev tužitelja EH za naknadom parničnog troška u iznosu od 11.812,50 eura odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Predmet ovoga spora je zahtjev tužitelja za naknadom neimovinske i imovinske štete koju je pretrpio zbog posljedica štetnog događaja koji se dogodio 16. rujna 2007. kada je nastradao kao sudionik moto utrke. Radilo se o moto utrci koja se održavala na moto stazi u Osijeku. Kao aktualnom državnom prvaku cestovnih moto utrka, od strane organizatora bio mu je upućen poziv za sudjelovanje u toj utrci. Nakon završetka utrke u kojoj je pobijedio, od organizatora utrke bio je pozvan na vožnju pobjedničkog kruga. Nakon što je odvozio pola kruga, zaustavio se s motorom kako bi pozdravio publiku. Tada je na njega s leđa, velikom brzinom (unatoč pokazanoj crvenoj zastavi) naletio drugi sudionik moto utrke RH. Stoga smatra da I. tuženik odgovara za nastalu štetu kao organizator utrke jer je morao osigurati sigurnu vožnju i ne dovesti u opasnost sudionike utrke, a odgovornost II. tuženog se manifestira u tome što je uzrokovao štetu. U štetnom događaju tužitelj je zadobio tjelesne ozljede što je rezultiralo povredom prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje iz čl. 19. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 78/15, 29/18., 126/21., 114/22. i 156/22. - dalje: ZOO). Stoga temeljem konačno postavljenog tužbenog zahtjeva od 5. veljače 2025. traži od suda da naloži I. i II. tuženicima da mu solidarno isplate iznos od 30.000,00 eura na ime pravične novčane naknade za neimovinsku štetu sa zateznim kamatama od 28. listopada 2010. do isplate, s naslova tuđe pomoći i njege iznos od 489,65 eura sa zateznim kamatama od 1. siječnja 2008. do isplate, iznos od 2.104,81 eura sa zateznim kamatama od 1. siječnja 2008. do isplate, iznos od 798,95 eura sa zateznim kamatama od 1. siječnja 2010. do isplate, iznos od 858,01 euro sa zateznim kamatama od 1. siječnja 2011. do isplate, iznos od 859,25 eura sa zateznim kamatama od 1. siječnja 2012. do isplate, iznos od 839,27 eura sa zateznim kamatama od 1. siječnja 2013. do isplate, iznos od 825,71 euro sa zateznim kamatama od 1. siječnja 2014. do isplate, a nadalje plaćati mjesečnu rentu u iznosu od 68,81 euro sa zateznim kamatama od 1. siječnja 2024. do isplate s tim da dospjele obroke plate odjednom, a dospijevajuće svakog 15. dana u mjesecu za tekući mjesec uz naknadu parničnog troška u iznosu od 45.250,00 eura.

2. I. tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka u cijelosti osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva te ističe kako su navodi tužitelja u pogledu organizatora i načina organizacije same utrke potpuno paušalni, proizvoljni, netočni i ničim dokazani jer se u historijatu tužbe nigdje ne navode nikakvi organizacijski propusti organizatora utrke. Također ističe da je tužitelj samim pristupanjem utrci pristao na moguće posljedice koje su uobičajene kod bavljenja motociklizmom kao sportom visokog rizika i koje su tužitelju kao dugogodišnjem profesionalnom vozaču bile poznate. S obzirom da je tužitelj preuzeo rizik sudjelovanja u utrci smatra da u konkretnom slučaju postoji razlog za isključenje od odgovornosti za štetu u smislu odredbe čl. 1054. ZOO-a na organizatora i natjecatelje. Podredno ističe da je tužitelj isključivi krivac za predmetnu nezgodu jer je suprotno pravilima moto sporta nepropisno ušao u putanju kojom se kretao II. tuženik te se suprotno pravilima zaustavio na stazi zbog čega II. tuženik nije mogao izbjeći nalet na tužitelja. Ističe i prigovor nedostatka pasivne legitimacije ističući kako nije bio organizator predmetnog natjecanja već je organizator bila tvrtka Diargo d.o.o. iz Bilja, Blatna ulica 14. Stoga traži od suda da tužbeni zahtjev odbije u cijelosti kao neosnovan uz naknadu parničnog troška u iznosu od 30.000,00 eura.

3. II. tuženik u odgovoru na tužbu osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. Ističe prigovor isključive krivnje tužitelja za nastanak štetnog događaja jer je suprotno pravilima utrke i moto sporta tijekom vožnje skrenuvši ulijevo prema sredini staze presjekao liniju kretanja II. tuženika te se bez prethodnog signaliziranja podizanjem ruke (što je prema pravilima moto sporta bio dužan učiniti) nepropisno zaustavio na stazi. S obzirom da je tužitelj licencirani profesionalni vozač istom je morala biti poznata činjenica kako je prema pravilima motociklističkog sporta najstrože zabranjeno zaustavljanje na stazi. Stoga traži od suda da tužbeni zahtjev odbije uz naknadu parničnog troška u iznosu od 29.706,80 eura.

4. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u prijedlog sklapanja izvansudske nagodbe od 27. listopada 2010. (list 6-13 spisa), u rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područna služba u Zagrebu od 23. travnja 2009., u medicinsku dokumentaciju tužitelja, u dopis Hrvatskog motociklističkog saveza od 6. prosinca 2011. uz Pravilnik utrke motoring Osijek 2007. (list 79-84 spisa), dopise Hrvatskog motorističkog saveza u Zagrebu od 29. kolovoza 2007., 3. rujna 2007., 5. rujna 2007. (3 dopisa), 7. rujna 2007., 10. rujna 2007. ( 2 dopisa), izvješće Motoring Osijek 2007. (list 93 spisa), zapisnike sa sjednica žirija natjecanja uz priloge (list 94-98, 103-107 i 299-301 spisa), rješenje Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Osječko-baranjske od 10. rujna 2007., prijavu javnog okupljanja od 23. kolovoza 2007., prijavni list organizatora natjecanja Diargo na ime RH od 19. rujna 2007., tehnički pregled od 14. rujna 2007., u izjavu od odgovornosti RH od 14. rujna 2007., u prijavni list organizatora natjecanja Diargo na ime EH od 14. rujna 2007., u izjavu od odgovornosti EH (list 112 spisa), u Prvenstvo Hrvatske u cestovnim moto utrkama (list 113-122, 181-190 spisa), u Kup Republike Hrvatske u cestovnim moto utrkama 2007. (list 123 i 191 spisa), u Sportski motociklistički pravilnik (list 124-170 spisa), u snimku predmetne prometne utrke na CD-u, u prethodnu suglasnost uprave za ceste Osječko-baranjske županije od 12. lipnja 2007., u vozačku licencu (list 232 spisa), u police osiguranja osoba od posljedica nesretnog slučaja (nezgode) Croatia osiguranje d.d. (list 292-294 spisa), u kopije polica osiguranja od automobilske odgovornosti Jadranskog osiguranja d.d. (list 295 spisa), izvješće Hrvatskog motociklističkog saveza o natjecanju (list 302 spisa), u potvrdu Hrvatskog motociklističkog saveza od 8. prosinca 2016. (list 304 spisa), u pravilnike "Prvenstvo Hrvatske u cestovnim moto utrkama" za 2009. godinu, dodatak 01_ (list 450 – 468 spisa), u sportska pravila utrkivanja Alpe Adria Motorcycle Union na engleskom jeziku (list 470 – 524 spisa), u Cestovne moto utrke – CMU, HMS otvoreno prvenstvo Hrvatske, dodatak 01 2018 (list 525 – 543 spisa), u HMS sportski motociklistički pravilnik za 2018 (list 544 – 561 spisa), u pravila FIM Road Racing World Championship Grand Prix za 2009. na engleskom jeziku (list 562 – 664 spisa), u Statut Hrvatskog motociklističkog saveza iz 2005. (list 672 – 685 spisa), proveo dokaz medicinskim vještačenjem po sudskom vještaku dr. Mladenu Miškulinu od 1. listopada 2013., proveo dokaz financijskim vještačenjem po sudskom vještaku Ivanu Tkalecu u Taklec vještačenja d.o.o. od 8. rujna 2015., proveo dokaz saslušanjem svjedoka VH, ĆH, IH, TH te njihovim dopunskim saslušanjem, saslušanjem svjedoka ŠH, JH, ZH i MH te saslušanjem i dopunskim saslušanjem parničnih stranaka.

5. Svjedok Damir Turniški iskazao je da je prilikom vožnje utrke 16. rujna 2007. u Osijeku sudjelovao kao zavojni sudac. Nije označio kraj utrke, već je to označio starter koji se nalazio na bini podizanjem crno bijele zastave u obliku šahovnice. Nakon podizanja te zastave kojom se sudionici utrke obavještavaju da je utrka gotova, svi suci na stazi podižu crvene zastave koje signaliziraju vozačima da su dužni skrenuti u boksove. Kao zavojni sudac je nakon podizanja zastave koja označava kraj utrke stajao nasred staze, iza drugog zavoja nakon starta, iza ulaza u boks i s podignutom crvenom zastavom u jednoj ruci te pokretima druge ruke signalizirao svim nadolazećim motociklistima da skrenu u boks. U tom trenutku mu je radio vezom javljeno sa bine da tužitelj ne mora voziti u boks jer je odlučeno da će voziti pobjednički krug. Nije mu poznato tko je donio tu odluku i tko ga je o tome obavijestio radio vezom, ali je tada tužitelja, koji je prvi prošao kroz cilj, usmeno obavijestio o tome i on je nastavio vožnju pobjedničkog kruga. Cijelo vrijeme je držao podignutu crvenu zastavu i usmjeravao vozače u boks tako da nije bilo mogućnosti da netko od vozača ne zamijeti tu signalizaciju. Nikada ne spušta zastavicu koja signalizira završetak utrke prije nego što svi sudionici utrke uđu u boks. Nije vidio II. tuženika da je prošao pored njega, ali je vidio jedan motocikl koji je prošao i nastavio vožnju umjesto da skrene u boks. O tome nije nikoga obavijestio jer je njegov zadatak da signalizira ostalim vozačima da skrenu u boksove a za ovakve ekscese nadležna je redarska služba jer on na takve stvari zbog drugih obveza ne stigne reagirati, a ne posjeduje ni radio vezu, već istu posjeduje redar koji se nalazio uz njega. Rekao je da je redara upozorio da ne pušta vozače dalje po završetku utrke, ali prije nego što je pobjednik prošao kroz cilj. Nakon što je vidio da je motociklist koji je prošao kroz cilj nakon pobjednika nastavio vožnju, nije mu rekao da o tome obavijesti vodstvo utrke, ali ne zna je li on to sam učinio, odnosno je li u konkretnom slučaju redarska služba intervenirala i na koji način. Iskazao je da svi vozači prije utrke potpisuju izjavu kojom potvrđuju da su upoznati s pravilima o tome kako se treba ponašati nakon što je utrka završena na način da moraju poštivati signalizaciju zavojnog sudca i uči u boks. Vozači su o tome upoznati na briefingu koji se održava prije utrke. Nije bio prisutan na briefingu i ne zna što je vozačima rečeno, tako da ne zna jesu li vozači prije utrke upoznati sa činjenicom da će se voziti pobjednički krug. Hoće li se voziti pobjednički krug stvar je organizatora. Pravila u svezi vožnje pobjedničkog kruga nisu pisana, već se radi o usmenom dogovoru na pojedinoj utrci i o tome odlučuje vodstvo utrke. Obzirom da nije član vodstva nije mu poznato kada je u konkretnom slučaju odlučeno da će se voziti pobjednički krug i jesu li vozači o tome unaprijed obaviješteni. Vodstvo utrke koje sa sastoji od glavnog sudca, direktora i organizatora odlučuje o utrci pa i o tome kada je utrka gotova te zastavicu kao signal da je utrka završena diže prema nalogu vodstva utrke. Ne zna da postoji neka posebna signalizacija kojom bi se upozoravali drugi vozači da se vozi taj pobjednički krug. Također nije bio upoznat niti s time da bi bilo predviđeno da se vozi krug hlađenja. Zašto taj krug u konkretnom slučaju nije vožen ne zna. Sam štetni događaj nije vidio. Nakon što mu je predočena njegova izjava koja se nalazi u preslici na listu 106 spisa iskazao je da ga je redar koji je stajao pored njega, nakon što mu je radio vezom sa bine javljeno da će tužitelj voziti pobjednički krug, o tome obavijestio. Ne zna tko je redaru javio da će tužitelj voziti pobjednički krug. Gospodin ŠH za kojeg su mu rekli da je organizator utrke, nalazio se u njegovoj blizini kao i mnoštvo drugih ljudi.

6. Svjedok ĆH iskazao je da je sudjelovao u Moto utrci u Osijeku 16. rujna 2007. gdje je i nastupao kao vozač druge klase vozila. Nije sudjelovao u utrci koju je vozio tužitelj već je tu utrku gledao, a nalazio se na zavoju u blizini ulaska u boks. Vidio je da je sudac utrke podigao crvenu zastavicu i dao znak vozačima da skrenu u boks. Također vidio je da je tužitelj nastavio vožnju kako bi odvozio pobjednički krug. Ne zna tko je donio odluku o tome, ali je vožnja pobjedničkog kruga običaj, pogotovo na gradskim utrkama. Nije vidio trenutak kada je još jedan vozač osim tužitelja umjesto u boks nastavio vožnju jer se veselio sa svojim prijateljima. Sam štetni događaj nije vidio jer se isti dogodio na mjestu koje se nalazi na drugom dijelu staze od onoga na kojem se nalazio. Poznata su mu motociklistička pravila i zna da nije dopušteno zaustavljanje na motociklističkoj stazi za vrijeme utrke. Običaj je prilikom gradskih utrka da se vozi pobjednički krug te da se pobjednik zaustavi i pozdravi publiku. Takve situacije je vidio na utrkama u Križevcima, Oroslavlju i Bjelovaru. Prilikom dolaska na mjesto utrke popunio je prijavu, međutim ne sjeća se imena organizatora, zna samo da je bio iz Osijeka. Ne sjeća se zbog proteka vremena je li ih netko iz rukovodstva odnosno vodstva utrke prethodno informirao o pravilima vožnje te o činjenici hoće li se voziti pobjednički krug, ali načelno može reći da se prije svake utrke održava sastanak vozača. Prilikom dopunskog saslušanja svjedok je iskazao da sudac zastavicom signalizira sudionicima utrke kada je utrka okončana, odnosno maše zastavicom crno bijele boje. Crvenu zastavicu nije vidio. U trenutku kada se održavala predmetna utrka nalazio se u neposrednoj blizini ulaska u boks ali se ne sjeća je li vidio suca sa svog mjesta i gdje se sudac nalazio i na koji način je signalizirao sudionicima da je utrka okončana. Također ne sjeća se jesu li sudionici vozili još jedan krug ili su nakon prolaska cilja svi upućeni u boks. Ne zna tko donosi odluku o vožnji pobjedničkog kruga ali zna da se takav krug gotovo u pravilu vozi na svim utrkama. U predmetnoj utrci pobijedio je EH kojeg poznaje, a poznaje i RH. Pratio je utrku, ali nije mogao sa sigurnošću reći tko je kada prošao kroz cilj niti je li nastavio vožnju, ili je ušao u boks i na koji način je od strane suca bio upućen da izvrši određenu radnju. Na poseban upit punomoćnika tužitelja odakle razlika u njegovom iskazu kojeg je dao na ročištu 9. travnja 2013. kada je iskazao da se nalazio na zavoju u blizinu ulaska u boks i vidio da je sudac utrke podigao crvenu zastavicu i dao znak vozačima da skrenu u boks te da je vidio da je tužitelj nastavio vožnju kakao bi odvozio pobjednički krug i iskaza kojeg je dao prilikom dopunskog saslušanja, iskazao je da je od samog događaja prošlo više od 16 godina te se sada pojedinosti više ne sjeća. U trenutku kada je vozio motociklističke utrke bio je upoznat sa pravilnikom HMS-a te iskazao da vožnja pobjedničkog kruga vjerojatno nije propisana pravilnikom.

7. Svjedok IH u bitnom je iskazao da je bio prisutan Moto utrci u Osijeku 16. rujna 2007. Pratio je vožnju tužitelja u svojstvu gledatelja, a nalazio se na mjestu ulaza u stazu i izlaza iz staze odnosno ulaza u boks. Vidio je suca kada je označio kraj utrke i vidio da je crvenom zastavicom signalizirao vozačima da skrenu u boks. Sudac je mahao crvenom zastavicom, ali nije vidio što je točno signalizirao pobjedniku utrke odnosno ne zna je li mu signalizirao nešto drugo u odnosu na ostale sudionike utrke. Vidio je da je tužitelj nastavio vožnju, vjerojatno zbog vožnje pobjedničkog kruga a također vidio je da je još jedan od vozača nastavio vožnju. Svi vozači prate suca i sudac je cijelo vrijeme imao istaknutu crvenu zastavu koju su svi vozači mogli vidjeti. Iskazao je, međutim, da nije cijelo vrijeme i neprekidno gledao u crvenu zastavu. Sam štetni događaj nije vidio. Često se događa da se na moto utrkama vozi pobjednički krug i svaki od pobjednika ima svoj način na koji pozdravlja publiku tako da netko vozi pobjednički krug a netko ne, a oni koji ga voze ili stanu da pozdrave publiku, ili "spale gumu". Običaj je i da se nakon utrke vozi krug hlađenja budući da se izlaz sa staze nalazi prije ulaza u cilj. Kada vozači prođu cilj nastave vožnju do izlaza sa staze i to se zove krug hlađenja. U ovom slučaju ne zna je li vožen krug hlađenja i ne zna je li se izlaz sa staze odnosno ulaz u boks nalazio prije ulaza u cilj ili nije. Nije mu poznato tko je bio organizator utrke. Gledao je i utrku koja se vozila prije ove sporne utrke te je iskazao da se i nakon te utrke vozio pobjednički krug. Cijeli vikend proveo je na tom događanju i iza svake utrke vožen je pobjednički krug.

8. Svjedok TH iskazao je da je bio prisutan Moto utrci u Osijeku 16. rujna 2007. i to u svojstvu navijača. Nalazio se na zavoju u blizinu ulaza u boks. Sa mjesta gdje se nalazio vidio je suca da maše zastavicom vozačima da skrenu u boks. Veselio se pobjedi tužitelja za kojega je došao navijati tako da nije obraćao posebnu pažnju na suca i ono što on radi. Sudac je tužitelja pustio, ali nije vidio gestu kojom je on signalizirao tužitelju da nastavi vožnju, već je samo vidio da je tužitelj vožnju nastavio. Isto tako vidio je vozača koji je ušao u cilj posljednji, a tada nije znao da se radilo o gospodinu RH koji je također nastavio vožnju kad ga je sudac pustio. Nije vidio suca kojom je gestom on pustio tog posljednjeg vozača, ne zna da li je uopće reagirao ikakvom gestom već je samo vidio da je taj posljednji vozač nastavio vožnju. Kao navijač bio je prisutan brojnim moto utrkama te je vidio da se pobjednički krug vozi kada je u pitanju gradska utrka, i to u Križevcima gdje se takve utrke voze jednom godišnje. Tužitelj i dalje vozi utrke, a tko je bio organizator predmetne utrke u Osijeku ne zna. Prilikom dopunskog saslušanja iskazao je da se zbog proteka vremena pojedinosti više ne sjeća kao niti iskaza kojeg je dao pred ovim sudom 9. travnja 2013. Nakon što mu je pročitan dio iskaza kojeg je dao na tom ročištu kada je iskazao da je sa mjesta na kojem se nalazio vidio suca da maše zastavicom, iskazao je da je suca vidio, ali ne zna poimence o kojoj se osobi radilo niti kojom je zastavicom mahao niti što je time signalizirao vozačima. Vidio je samo da je masa motocikala po završetku utrke ulazila u boks, ali tko je točno ušao u box a tko je nastavio vožnju ne zna. Ne zna opisati ni kretanje motocikla kojim je upravljao tužitelj, zna samo da je u toj utrci pobijedio. Sjeća se da je vidio posljednjeg vozača koji je po ulasku u cilj nastavio vožnju, ali nije mogao prepoznati o kojoj se osobi radi i nije vidio što mu je sudac tom prilikom signalizirao. Vidio je da svi mašu zastavicama, ali ništa više od toga.

9. Svjedok ŠH je iskazao da je bio prisutan na cestovnoj motociklističkoj utrci u Osijeku koja je održana 16. rujna 2007. Njegovo ime se nalazi na pravilniku utrke koji pravilnik potpisuje Moto klub Motori iz Zagreba koji je bio i organizator te utrke. Bio je jedan od onih koji su željeli da se u Osijeku održi moto utrka i sa svojim suradnicima, članovima agencije Dijargo, radio je marketing u tom smislu kako bi zainteresirali vozače i javnost da podrže organiziranje takve manifestacije. U grupi Dijargo osim njega bili su i njegovi kolege SH i AH, a radi se o obrtu i njih trojica su osnivači tog obrta. To je trajalo sve dok nisu dobili tumačenje od Hrvatskog motociklističkog saveza da nitko tko nije član toga saveza ne može organizirati takvu utrku. Nastavio je komunikaciju sa gospodinom KH, predstavnikom Moto kluba Motori koji je podržao njihova nastojanja i od njega su dobili odgovor da će on potpisati svu dokumentaciju i stati iza utrke tako da je Moto klub Motori preuzeo organizaciju utrke. Nisu ušli u nikakav formalni ugovorni odnos sa Moto klubom Motori već su komunicirali telefonom i putem elektronske pošte. Moto klub Motori kao članica Hrvatskog motociklističkog saveza imao je ovlaštenje, odnosno licencu da organizira utrku. Usmeno su dogovorili sa agencijom Dijargo da će agencija odraditi onaj posao organizacije koja je bila potrebna za pripremu utrke na terenu. Kad im je rečeno da su dokumenti prijavljeni u Hrvatski motociklistički savez, zamolili su ih da naprave sve što je potrebno u infrastrukturi da se utrka održi. Na taj način dobili su zeleno svjetlo da izvrše nalog za licenciranje staze, a isto tako agencija Dijargo zatražila je izdavanje svih suglasnosti od MUP-a kao što su odobrenje za zatvaranje ceste radi održavanja utrke i ishođenje suglasnosti o dozvoli javnog okupljanja. Nije osobno komunicirao sa Hrvatskim motociklističkim savezom tako da ne znam jesu li oni odobrili održavanje te utrke, već je komunicirao sa predstavnikom MK Motori KH koji mu je rekao da utrka ide. Bio je prisutan utrci ali je bio angažiran na određenim poslovima tako da sam događaj nije vidio, već je o njemu čuo putem razglasa. Nalazio se na zavoju broj 2 i radio na sprječavanju jakog pritiska publike kako se ne bi previše približili stazi i zbog toga nije vidio što se na stazi dešavalo. Isto tako nema saznanja vezano uz postojanje dogovora oko vožnje pobjedničkog kruga nakon završetka utrke. Na poseban upit punomoćnika I. i II. tuženika kako to da iz zapisnika sa sjednice žirija natjecanja proizlazi da su dva člana grupe Dijargo obnašali funkciju predsjednika žirija i tajnika utrke dok svjedok nije obnašao nikakvu funkciju, svjedok je iskazao da u tom trenutku nije imao konkretnih zaduženja, ali se njegovo ime nalazi na pravilniku organizatora utrke. Na poseban upit da svjedok odgovori na pitanje da li se na policama osiguranja zaključenim između Croatia osiguranja kao davatelja i Dijargo d.o.o. kao ugovaratelja osiguranja od 10. rujna 2007. nalazi vlastoručni potpis svjedoka svjedok je iskazao da on te police nije potpisao, ne zna tko ih je potpisao, ali zna da su iste zaključene. Nakon što mu je predočena izjava koja se nalazi na listu 106 spisa, iskazao je kako mu je poznata ta izjava i da se na njoj nalazi njegov vlastoručni potpis. Radi se o izjavi suca koji ga je pozvao da predmetnu izjavu potpiše iz razloga što je u pravilniku MK Motori naveden kao onaj koji vodi suce, mada nije imao apsolutno nikakvog utjecaja na njihov rad i oni su radili potpuno samostalno. Sve se dešavalo u gužvi i nije vidio da je u toj izjavi napisano da se nalazio pored suca kao niti da je HH natjecatelj a on organizator utrke, makar je HH bio predstavnik organizatora, a sudjelovao je i kao natjecatelj u predmetnoj utrci. Direktor predmetne utrke koji je upravljao utrkom bio je gospodin AH. Na poseban upit da li zna iz kojeg razloga vozači izjavu o odricanju od odgovornosti nisu potpisali organizatoru MK Motori nego agenciji Dijargo, iskazao je da se sjeća da je njih, dakle agenciju Dijargo, netko upozorio da je to dosta ozbiljna manifestacija i oni su se takvim izjavama zaštitili, a zašto MK Motori nije tražio da im se potpiše takva izjava, ne zna. Ne zna kome su plaćane startnine jer sa financijama nije imao veze. Čuo je da je bilo i ulaznica, ali o tome također osobnih saznanja nema. Na poseban upit iz kojeg razloga je policu osiguranja o odgovornosti zaključila agencija Dijargo, a ne MK Motori, iskazao je kako su oni samo izvršavali naloge i odradili sve ono što se od njih tražilo da bi se utrka mogla održati. Nakon utrke dodjeljivane su novčane nagrade i to na trošak agencije Dijargo koja je te troškove platila. Glavna nagrada u svakoj kategoriji iznosila je 7.000,00 kuna, a koliki je bio ukupan novčani iznos u smislu fonda nagrada koje su isplaćene, ne sjeća se. Također ne sjeća se tko je dodijelio nagrade. Ne zna tko je pisao pravilnik Moto kluba Motori, ali je kasnije saznao da je potpisan od strane glavne tajnice Moto kluba i DH na skupštini kluba koja je održana mjesec dana ranije prije utrke, što piše u pravilniku. Sjeća se da je istoga dana od druge članice saveza u Osijeku bila organizirana moto utrka i da zbog toga Moto klub Motori nije dobio dozvolu HMS-a za održavanje utrke u Osijeku. U svim promidžbenim materijalima kao organizator utrke bio je naveden Dijargo. Poznato mu je da je pravilo odnosno procedura prije početka natjecanja da se najprije predaje prijava organizatoru utrke, da se nakon toga plaća startnina organizatoru utrke i nakon toga vozač i organizator utrke potpisuju izjavu o odgovornosti. Razlog zbog kojeg je prijava predana i izjava o odgovornosti potpisana sa agencijom Dijargo je ta što je agencija znala da se mora zaštititi od eventualnih problema jer nije odlučivala o ničemu. Članovi agencije Dijargo odlučili su da se agencija mora zaštititi ovim izjavama od odgovornosti. Na posebno pitanje tko je koordinirao rad sudaca, dogovarao sudačku komisiju i putem walki-talkia komunicirao sa sucima za vrijeme održavanja utrke svjedok je izjavio da ne zna, a osoba koja inače koordinira rad sudaca je direktor utrke. U konkretnom slučaju to je bio AH, jedan od tri člana agencije Dijargo. Točno je da je želio tom prilikom organizirati pozivnu utrku, ali ne zna koje je prvo pravilo te utrke. Točno je da je zvao gospodina DH u [adresa] prije održavanja utrke i on je došao kao bi istražio gdje bi se ta utrka održavala, a došao je ne samo kao vozač i član Moto kluba Motri, već i kao predstavnik sindikata vozača u Hrvatskom motociklističkom savezu. Nije mu poznato da je direktor utrke uvije predstavnik organizatora utrke. Nikada nije vidio pisanu suglasnost Hrvatskog motociklističkog saveza za održavanje ove utrke, već je od gospodina DH dobio saznanje da je utrka odobrena i da utrka ide. Koliko mu je poznato agencija Dijargo nije potpisivala ugovore sa sponzorima. Oko staze je vidio određene transparente, ali ne zna tko ih je tamo stavio i uz čiju dozvolu. Na poseban upit punomoćnika tužitelja je li, s obzirom da je gospodin DH vozio utrku, prije ili poslije utrke davao naloge što da se radi, svjedok je odgovorio potvrdno. Naveo je kako je mjesec dana nakon utrke od gospodina DH dobio pismo sa tekstom koji je trebao potpisati a koji ga u potpunosti oslobađa odgovornosti u svezi ove utrke. Tvrdi da je tim dokumentom tražio od njega da potpiše kako utrka nije održana taj dan kojeg je održana već dan ranije, a upravo je na svom web siteu objavio poziv o održavanju utrke tog dana kada je zaista i održana.

10. Svjedok JH je iskazao da je sudjelovao u utrci koja se održavala u Osijeku 16. rujna 2007. u svojstvu vozača i vozio je upravo utrku u kojoj je tužitelj nastradao. Izašao je nekoliko krugova prije završetka utrke jer se nije osjećao dobro i pratio je završetak utrke iz parka vozača. To je mjesto sa kojeg vozači izlaze na stazu i na koje se vozači po završetku utrke vraćaju. Mjesto gdje se nalazio udaljeno je oko 150 m zračne linije od mjesta na kojem se nalazio sudac. Vidio je da se tamo nešto događa, vidio je da po završetku utrke tužitelj i II. tuženik nastavljaju vožnju mada to nisu trebali i nije mu bilo jasno zašto su nastavili vožnju. Ukoliko je bila riječ o pobjedniku, ne zna zbog čega je i II. tuženik nastavio vožnju pa smatra da se radilo o čistoj improvizaciji, ali to je samo njegovo mišljenje. Sa mjesta na kojem se nalazio nije vidio što je sudac signalizirao vozačima niti je li sa tim vozačima prethodno razgovarao. Prije same utrke njega nitko nije kontaktirao u smislu da bi ga informirao o pravilima vožnje ili o činjenici hoće li se voziti pobjednički krug, ali to bi trebalo pisati u pravilniku. Protokol za svaku utrku uvijek je isti, međutim ako postoje kakve posebnosti one se upisuju u pravilnik i svaki vozač bi to trebao pročitati. Pravilnik se u pravilu dostavlja mjesec dana prije utrke na adresu svih klubova koji sudjeluju u utrci i to je tzv. posebni pravilnik, a ako ne, dostupan je svima na internetskim stranicama Hrvatskog motociklističkog saveza. U toj utrci sudjelovalo je između 15 i 20 vozača i nitko drugi osim tužitelja i II. tuženika nakon prolaska preko startno ciljne linije nije ostao na stazi, već su svi ostali izišli u park prostor vozača. Kada je u vožnji prolazio tim dijelom staze vidio je da sudac stoji oko 500m iza startno ciljne linije, neposredno ispred ulaza u prostor parka vozača. Suca je tamo vidio i dok je još vozio, ali vidio ga je i iz parka vozača te je vidio da crvenom zastavicom usmjerava vozače po završetku utrke da uđu u park vozača. Sudac je dio organizacije utrke. Misli da se boljom organizacijom mogla izbjeći ova nezgoda. Licencu sucima daje Hrvatski moto savez, a organizator mora naći licenciranog suca koji će biti prisutan na utrci. Misli da HMS potvrđuje te suce. Koliko mu je poznato pravilnikom HMS-a nije propisana vožnja pobjedničkog kruga. Smatra da je sudac, ako je dopustio vožnju pobjedničkog kruga, postupio suprotno pravilima HMS-a. Nije mu poznato tko je koordinirao rad suca na toj konkretnoj utrci. Inače na utrkama sucima koordinira direktor utrke. Ne zna tko je bio direktor ove utrke. Ne zna je li to bio ŠH, ali je bio generalni organizator. Iskazao je da je u motociklizmu 25 godina natjecatelj, od toga je 8 godina bio član upravnog odbora i 5 godina direktor discipline za cestovne moto utrke. U tih 25 godina vidio je da se vozi pobjednički krug samo na utrci u Križevcima i to je organizirano tako da po završetku utrke 1. 2 i 3. plasirani koji su okićeni vijencima sjednu u automobil i vožnjom automobilom provezu krug po stazi na kojoj je prethodno održana i završena utrka te pozdravljaju publiku. Oni ne upravljaju sami tim vozilom, nego imaju vozača. Pobjednički krug vozio se i jednom prilikom nakon utrke u Bjelovaru 2003. i taj je pobjednički krug on vozio. Ne sjeća se da se ikada prije vozio pobjednički krug i to nije bilo propisano pravilnikom već je nakon proglašenja pobjednika i nakon što je stao na binu i primio odličje zamoljen da odvozi pobjednički krug. To je i učinio polaganom vožnjom kroz gradske ulice kojima je prethodno vožena ta utrka. Dakle, nije odmah po ulasku u cilj nastavio vožnju pobjedničkog kruga, već neko vrijeme nakon toga i to nakon dodjele nagrada. Održavanje sastanka vozača prije utrke uglavnom bilo pravilo. Ne sjeća se je li takav sastanak održan prije predmetne utrke, misli da je ali nije siguran. Bio je direktor discipline cestovne moto utrke u periodu od 2001. do kraja 2005. U 25 godina utrkivanja te dužnosti koje je obavljao nije dolazilo do primjene pravila o ponašanju vozača prilikom utrke, ta su pravila uvijek ista. Vozač se ne smije zaustaviti na stazi, a ako mu se primjerice pokvari motor mora podići ruku visoko u zrak i što je moguće prije maknuti se sa staze. Koncepcija cijele staze prilikom utrke u Osijeku bila je naopačke okrenuta, odnosno mogućnosti nisu dozvoljavale drugačije. Iza ciljanje linije do izlaska sa staze u park vozača nije dovoljna udaljenost da bi se motor mogao dovoljno ohladiti, međutim, za sve sudionike postoje ista pravila ali je točno da se nakon odvožene utrke ponekad događaju određena slavlja kao što su vožnja na prednjem ili zadnjem kotaču i to na području od startno ciljne linije do ulaska u park vozača. Obzirom da je na konkretnoj stazi taj put bio kratak, niti 1/3 staze, bilo bi logičnije da je organizator dopustio da se nakon završetka utrke odvozi još jedan cijeli krug pa da tek nakon toga se vozači upućuju u park vozača, ali to nije učinjeno. Na upit punomoćnika II. tuženika je li dozvoljeno zaustavljanje na idealnoj liniji odnosno na sredini staze svjedok je iskazao da se to događa nakon utrke. Za vrijeme utrke to nije dozvoljeno. Dozvoljeno je u pobjedničkom krugu ukoliko je organizator taj krug dozvolio, uz pojašnjenje da je taj krug uvijek dozvoljen od ciljne linije do parka vozača. Svi vozači nakon prelaska ciljne linije moraju voziti do izlaska sa staze i ulaska u park vozača.

11. Svjedok ZH je iskazao da je sudjelovao kao vozač u utrci 16. rujna 2007. u Osijeku, ali nije vozio utrku u kojoj je tužitelj stradao već je tu utrku pratio iz publike. Sjedio je na bali sijena na mjestu u neposrednoj blizina izlaska iz boksa odnosno parka vozača i to na udaljenosti od oko 15-20m od mjesta na kojem je stajao sudac koji je koordinirao utrkom. Vidio je prolazak vozača kroz startno ciljnu liniju nakon završetka utrke. Prvi je u cilj ušao EH i nastavio je vožnju prošavši lijevo od suca. Vidio je da je sudac koji je stajao iza ciljne linije crno bijelom zastavicom označavao kraj vožnje, dok je drugi sudac koji je stajao u blizini njega crvenom zastavicom signalizirao vozačima da voze u boks odnosno park vozača. Tom zastavicom signalizirao je i pobjedniku, ovdje tužitelju, da uđe u park vozača, ali je druga osoba koju ne poznaje odnosno nije vidio tko je, rekla sucu da ga pusti i on ga je propustio da vozi pobjednički krug koji inače voze svi vozači. Nakon njega kroz cilj je prošao II. tuženi RH koji se zaustavio kraj jedne osobe s kojom je razgovarao, pretpostavlja da se radilo o nekome od organizatora, i nakon toga htio je nastaviti vožnju. Sudac sa crvenom zastavicom i njega je upućivao u park vozača, ali je ta osoba s kojom je prethodno razgovarao doviknula sucu da ga pusti, a čuo je RH kako viče kako želi rashladiti motor pa je i on nastavio vožnju. Osoba s kojom je RH razgovarao, ista je osoba koja je neposredno prije toga doviknula sucu sa crvenom zastavicom da propusti EH da odvozi pobjednički krug. Iskazao je da ga prije utrke nitko nije pozvao na sastanak i informirao o pravilima utrke niti o činjenici hoće li se voziti pobjednički krug. On je inače sudac startne procedure i zna da je još prije 1990. godine bilo propisano da svi vozači voze pobjednički krug, a tako je i danas. U stvari se radi o krugu hlađenja kada svi vozači po završetku utrke i prelasku preko ciljne linije voze još jedan cijeli krug i tek nakon toga izlaze u park vozača. To se inače propisuje posebnim pravilnikom, ali nije mu poznato je li isto bilo propisano i za konkretnu utrku. Misli da 2007. organizatori nisu predavali posebne pravilnike u savez kao što to čine danas ali nije siguran. Siguran je da je vidio suca koji je imao crvenu zastavicu kako usmjerava sve vozače prema boksu odnosno parku vozača. On nije nikome ništa posebno signalizirao, već je sve vozače upućivao u smjeru kako je iskazao. Nakon što je netko od organizatora po ulasku EH u cilj doviknuo sucu da propusti EH, on ga je propustio. RH nije drugi ušao kroz cilj, već je nakon ulaska u cilj sa grupom vozača stao sa strane i s nekim su razgovarali s tim da je RH razgovarao sa osobom za koju pretpostavlja da je iz organizacije utrke koja je sugerirala sucu da ga propusti, a on je rekao da ga želi odvoziti da ohladi motor te je nastavio vožnju otprilike 5-7 sekundi nakon prolaska EH. Iskazao je da pretpostavlja da je osoba koja je sucu sugerirala da najprije propusti EH, a zatim i RH bila iz organizacije natjecanja jer se RH sa svojim zahtjevom obratio upravo njemu i iz razloga što je sudac poslušao njegov zahtjev da oba vozača propusti. Na poseban upit punomoćnika II. tuženika je li vidio jasnu radnju suca koji je spustio crvenu zastavicu i propustio II. tuženika odgovorio je da ga je sudac propustio i to na isti način na koji je propustio i tužitelja da nastavi vožnju nakon završetka utrke.

12. Svjedok MH iskazao je da je sudjelovao kao vozač motocikla u utrci koja se održavala u Osijeku 16. rujna 2007. netom prije utrke u kojoj je EH pobijedio. U toj prethodnoj utrci je on pobijedio i nakon prolaska kroz cilj nastavio je vožnju kako bi odvozio pobjednički krug te je "spalio gumu". Poslije ciljne crte nalazio se izlaz sa staze odnosno prilaz boksovima. Radilo se o gradskoj utrci gdje ima puno publike i na takvim utrkama je običaj da pobjednik vozi pobjednički krug. Takve staze su drugačije od zatvorenih motociklističkih staza kao što je ona na Grobničkom polju gdje se izlaz sa staze prema boksovima nalazi otprilike 1/3 staze nakon ciljne linije, dok se u ovoj utrci izlaz sa staze nalazio bliže ciljnoj liniji tako da je bilo moguće voziti pobjednički krug. Ne sjeća se je li prije te utrke od strane organizatora bio najavljeno odnosno dogovoreno da će se voziti pobjednički krug. Što se tiče druge utrke u kojoj je EH pobijedio, tu utrku je gledao sa pozicije na izlaznom dijelu staze, dakle iza ciljne linije tamo gdje se nalazio izlaz za boksove. S te pozicije nije mogao vidjeli mjesto ciljne linije i suca koji se tamo nalazi, ali je vidio suca koji je stajao ispred ulaza u boksove i usmjeravao vozače utrke prema boksovima. Vidio je da je EH prvi prošao kroz cilj odnosno pored izlaza u boksove, ali se sada više ne sjeća je li sudac koji je tamo stajao signalizirao vozačima da se preusmjere prema izlazu za boksove ili nije. Svi suci koji sudjeluju u utrci prate utrku i znaju tko je pobjednik i koga treba propustiti nakon prelaska preko ciljne linije. Sudac koji stoji ispred izlaza u boks ima crvenu zastavicu kojom usmjerava sve ostale vozače koji nisu pobjednici prema boksu dok pobjednika propušta na način da zastavicu u tom trenutku ne diže odnosno spušta je dolje. Koliko mu je poznato pobjednički krug nije propisan niti jednim propisom. Radi se o običaju na gradskim utrkama tamo gdje to organizator može omogućiti zbog staze na kojoj se izlaz u boksove nalazi neposredno nakon ciljne linije. Primjerice u Križevcima gdje tako nešto nije moguće postoji osobno vozilo koje vozi pobjednike još jedan krug stazom kojom su prethodno vozili motocikli kako bi pobjednici pozdravili publiku. Voženje pobjedničkog kruga tamo gdje je bilo moguće bilo je uobičajeno 70-ih, 80-ih i 90-ih godina pa i te 2007., dok se danas pobjednički krugovi više ne voze. Motocikli kojima se voze utrke nemaju nikakva svjetla niti svjetlosnu signalizaciju osim zadnjeg "štop svjetla" koje služi kao pozicija i to isključivo kada se vozi po kiši. Na stazi na kojoj se vozi utrka nema zaustavljanja, a u slučaju eventualnog kvara na motociklu takva se vozila zaustavljaju uz stazu a ne na stazi. "parc ferme" je prostor u koji uzlaze motocikli po završetku utrke i tamo ostaju pola sata koliko iznosi rok za ulaganje prigovora na tehničku ispravnost motocikala. Nije siguran je li na utrci u Osijeku koja je predmet ovog spora bilo "parc fermea" budući da se radilo o pozivnoj utrci koja se ne boduje. To je utrka koja se vozi također po pravilima HMS-a, međutim radi se o prvoj utrci koja se vozi na određenoj stazi te se najprije vozi tzv. pozivna utrka u kojoj motociklisti mogu reći koliko je ta staza sigurna ili nije. To je nešto što se ne može testirati na drugi način nego samom vožnjom.

13. Tužitelj je iskazao da je po završetku utrke koja se odigravala 16. rujna 2007. vozio pobjednički krug i tada je došlo do predmetne nezgode kada je njegov kolega RH sa svojim motociklom naletio njemu straga i udario ga u lijevo koljeno. Nakon završetka utrke sudac je podigao crvenu zastavu koja označava obvezu svih vozača utrke da se svojim motociklima upute u boks. On je također krenuo u boks, međutim zaustavili su ga ljudi među kojima su bili neki suci i bivši vozači te ga kao pobjednika zamolili da odvozi još jedan pobjednički krug. Kada je krenuo u vožnju pobjedničkim krugom krenuo je sam i nije uobičajeno da pobjednički krug vozi itko osim pobjednika. Ne postoji nikakva signalizacija koja bi signalizirala da se vozi pobjednički krug odnosno da je vozilo na pisti. Nije mu poznato postoje li kakva posebna pravila vezana uz vožnju počasnog kruga ali zna da je takva vožnja unaprijed predviđena. Utrku su vozili na zatvorenoj magistralnoj cesti koja ima 2 prometne trake, a nezgoda se dogodila na potpuno ravnom dijelu ceste koja ima preglednost od 1 km za danjeg svjetla i sunčanog vremena. U trenutku kada je došlo do sudara nalazio se na sredini desne vozne trake i upravo se zaustavio. Došlo je do udarca prednjeg dijela motocikla OH u lijevu stranu njegovog motocikla i to u dio koji se zove "krežba" a služi za to da bi u slučaju pada s motora bilo zadržano odstojanje između motora i podloge. Motor je od udarca odletio u desnu stranu a on je pao na lijevu stranu. U ovoj nezgodi zadobio je tjelesne ozljede i za vrijeme liječenja u kući pomagali su mu roditelji. U to vrijeme bio je zaposlen u Dugom Selu u trgovačkom društvu "Andreić" d.o.o. i dugo vremena je proveo na bolovanju. I dalje se bavi motociklističkim utrkama, ali ne može sudjelovati u svim vrstama utrka već samu u jednoj a radi se o uličnoj utrci. Ovo iz razloga što zbog posljedica prometne nezgode više ne može savinuti koljeno pa ne može savladavati zavoje na utrkama koje se voze van grada. Ne može se sjetiti imena osoba koje su ga zamolile da vozi pobjednički krug. Na mjestu gdje su se te osobe nalazile bilo je mnoštvo drugih osoba tako da bi se morao raspitati o tome o kome se radilo. Organizator je napisao da će se voziti pobjednički krug. Radi se o zabilješci poslije utrke. Nije mu poznato postoje li unaprijed određena pravila o tome hoće li se i u kojem slučaju voziti pobjednički krug niti tko o tome odlučuje. I prije je prilikom sudjelovanja na drugim utrkama također vozio pobjednički krug. To je krug kojeg vozi motociklist koji prvi stigne na cilj kako bi pozdravio publiku. Nije mu poznato da li prilikom vožnje pobjedničkog kruga vrijede ista pravila kao i za vrijeme utrke. Inače su mu poznata pravila koja se primjenjuju prilikom vožnje na trkaćoj stazi. Za vrijeme utrke zaustavljanje na stazi nije dozvoljeno, međutim on je vozio pobjednički krug za vrijeme kojeg su crvene zastave podignute i natjecanje je završeno. Nije mu poznato je li proveden kakav postupak u okviru sportskih institucija vezano za utvrđivanje odgovornosti u ovom događaju. Nije mu poznato da li se inače zbog sudara na trkaćim stazama provode kakvi postupci. I ranije je sudjelovao prilikom natjecanja u situacijama kada je došlo do sudara. To je utrka i u tijeku borbe se svašta dešava. Nije upućen da li se u takvim slučajevima provodi kakav postupak radi utvrđivanja kako je do nezgode došlo. Prije utrke potpisuje se izjava o odricanju od odgovornosti za vrijeme utrke. Konkretan sadržaj takve izjave ne može reproducirati jer ga je zbog proteka vremena zaboravio. Ne zna tko je bio organizator utrke, a tužio je I. tuženika jer u papirima koje je predao odvjetniku sve piše. Ne zna da li izjavu o odricanju od odgovornosti potpisuje organizatoru ili nekom drugom. Imao je licencu prilikom vožnje ove utrke, a za dobivanje licence potrebno je poznavati pravila. Licencu ima i sada i to jednokratnu licencu. Prije ovog štetnog događaja nije imao ozljedu koljena, a pretrpio je druge vrste ozljeda uglavnom razne lomove kostiju. Poslije ove utrke također nije imao drugih ozljeda koljena. Osim moto utrka ne bavi se drugim sportovima.

14. Prilikom dopunskog saslušanja tužitelj je iskazao da je uoči predmetnog takmičenja održan briefing. Pobjednički krug kao pojam ne postoji i nije propisan nikakvim pravilnikom niti drugim aktom, već se radi o običaju. Organizator odlučuje o tome hoće li pobjednik sam ili prva tri natjecatelja koja su prošla kroz startnu liniju pozdraviti publiku. Publika se pozdravlja na način da se pali guma iza cilja, da se vozi na stražnjem kotaču i da se maše publici i to tako što natjecatelj ne silazi s motora već nakon prolaska kroz ciljni liniju nastavlja vožnju još jedan krug, ali sporom vožnjom. Kada sudac označi prolazak kroz cilj mahanjem crno bijelom zastavom, utrka je završena i u pogledu daljnje vožnje radi pozdravljanja publike više ne vrijede pravila utrke pa tako niti pravilo o zabrani zaustavljanja na cesti odnosno pravilo o obvezi podizanja desne ruke u slučaju zaustavljanja uz rub ceste. Istoga dana prije predmetne utrke već je odvozio jednu utrku u kategoriji motora od 600 cm3 u kojoj je utrci bio drugi, a pobjednik je također vozio krug radi pozdravljanja publike nakon okončanja utrke. U predmetnoj utrci radilo se o utrci motocikala u kategoriji od 1000 cm3. Sudac je mahanjem crno bijelom zastavom označio da je prošao kroz cilj i znao je da je prvi prošao kroz cilj jer vozači vide ostale natjecatelje za vrijeme utrke na cesti i znaju na kojoj poziciji se nalaze. Nakon prolaska kroz cilj odmah je "spalio gumu" i zaustavio se na zavoju koji se nalazi neposredno iza ciljne linije, odnosno na udaljenosti na oko 200 – 300 m od ciljne linije. Ulaz u boks se nalazi na udaljenosti od oko 1000 m od ciljne linije, što je otprilike 1/3 duljine staze. Na ulazu u zavoj stajao je zavojni sudac i još neke osobe iz organizacije utrke, ali ne zna tko točno. Vidio je ostale sudionike utrke koji su ulazili u cilj iza njega i to 2., 3. i 4. plasiranog kako nastavljaju vožnju te skreću prema boksovima, dok je njemu signalizirano da nastavi vožnju kako bi pozdravio publiku. Signalizirano mu je na način da mu je zavojni sudac mahnuo da ide dalje, ali se više ne sjeća na koji način mu je mahnuo. Ne sjeća se koju je zastavicu držao u ruci i tu u svemu ostaje kod onoga što je iskazao u svom prvom iskazu. Nije vidio kada je II. tuženik prošao kroz cilj, zna da je prošao 5. ili 6. Kada je nastavio vožnju bio je sam u traci i vozio na stražnjem kotaču jedno vrijeme. Zaustavio se već pred kraj staze ispred jednog nadvožnjaka na kojem je bilo mnoštvo publike, a neki su stajali i uz cestu sa strane. Ta cesta se inače sastoji od 2 kolničke trake ali su vozači utrka za potrebe utrke koristili kompletnu širinu ceste, obje trake. Zaustavio se malo u desno od središnje linije. Od mjesta gdje se zaustavio do desnog ruba kolnika bila je udaljenost od oko 2m. Prije dolaska do tog mjesta već se bio zaustavio na tri mjesta i palio gumu, a pri tom se nalazio u desnoj kolničkoj traci. Ispred nadvožnjaka se zaustavio malo desno od središnje linije kako bi mogao napraviti kružnicu dok pali gumu jer mu je to bila namjera. Nije vidio kako je došlo do naleta II. tuženika na njega, već je osjetio bol u nozi. II. tuženik je udario lijevu stranu, odnosno u njegovu lijevu nogu, gurnuvši ga u desno, a on je pao na lijevu stranu. U vrijeme štetnog događaja bio je osiguran od posljedica nesretnog slučaja za slučaj trajnog invaliditeta, ali se više ne sjeća kod kojeg osiguratelja. S te osnove isplaćena mu je novčana naknada, ali se ne sjeća u kojem iznosu. Ne sjeća se je li radi predmetnog štetnog događaja podnio odštetni zahtjev HMS-u. Utrka završava kada natjecatelj prođe kroz cilj. U tom momentu utrka je prestala i da više ne vrijedila pravila o zaustavljanju za vrijeme utrke. Propisima o motociklističkim utrkama regulirano je da utrka prestaje za svakog sudionika ponaosob u trenutku kada prođe kroz cilj što mu sudac signalizira crno bijelom zastavicom. Bez obzira što je utrka za njega završila, signaliziranje od strane zavojnog suca za njega je bilo obvezno. Za vrijeme dok se nakon prolaska kroz cilj pa do skretanja u boks zaustavljao i palio gumu tri puta, svi sudionici utrke su prošlo kroz cilj i otišli u boks tako da je do trenutka kada je nastavio vožnju radi pozdravljanja publike utrka za sve natjecatelje završila. Nakon ove nesreće ponovo je vozio jednu utrku i to uličnu utrku nakon godinu ili dvije dana. U tu svrhu je napravio preinake na motoru jer lijevu nogu više ne može savinuti u koljenu. Nakon predmetne utrke na jednom od tih natjecanja doživio je novi pad i to prije 3 ili 4 godine.

15. Zakonski zastupnik I. tuženika HH iskazao je da je u vrijeme predmetnog štetnog događaja kao i danas na funkciji dopredsjednika kluba, a u predmetnoj utrci i osobno je sudjelovao kao natjecatelj. Objasnio je da je predmetna utrka kao i svaka ključna utrka imala glavnog organizatora - koordinatora ŠH, predsjednika sudaca Damira Cvjetičanina iz Moto kluba Bjelovar, glavnog organizatora utrke organizacije "Diargo" iz Osijeka. U konkretnom slučaju suorganizator je trebao biti Moto klub Motori i to ispred Hrvatskog motociklističkog saveza, međutim tog dana ta utrka nije održana jer po pravilima nije bilo moguće održati dvije utrke iste klase, a utrku je organizirao i Moto klub Oroslavlje u istom danu. Utrka u kojoj je stradao tužitelj održana je taj dan ali u organizaciji agencije "Diargo". Agencija "Diargo" je pozvala Moto klub Motori koji je članica Hrvatskog motociklističkog saveza da bude suorganizator te utrke jer agencija Diargo nije bila članica pa nije zadovoljavala uvjete da bi organizirala utrku za prvenstvo Hrvatske. Na to su pristali, međutim s obzirom da je tog dana već jedan Moto klub organizirao utrku za prvenstvo, a radilo se o Moto klubu Oroslavlje, nisu mogli suorganizirati utrku već je kao organizator nastupila isključivo agencija Diargo koja međutim zbog nezadovoljavanja uvjeta nije organizirala utrku za prvenstvo Hrvatske već samo za novčanu nagradu. Pravila vožnje prilikom utrka poznaju svi trkači. Pobjednički krug je kao termin izmišljen i ne postoji. Utrka se naime sastoji od kruga za trening, kruga za zagrijavanje, predviđenih krugova utrka i kruga za hlađenje. Krug za hlađenje voze svi sudionici utrke i nakon što su odvozili taj krug ulaze u boksove koji se uobičajeno nalaze kod izlaza sa staze. U ovoj situaciji specifično je bilo to što se ulaz u boks nalazio nasred staze i to otprilike na 1/4 od početka staze tako da su po završetku utrke vozači neposredno usmjeravani u boksove. Kada se kretao prema boksu primijetio je tužitelja i RH koji su umjesto prema boksu krenuli lijevo. Nije mu poznato iz kojeg razloga je RH krenuo prema lijevo a ne prema boksu. Ne postoji pobjednički krug u kojem bi pobjednički vozač vozio taj krug sam na pisti, već samo zadnji krug za hlađenje kojeg voze svi sudionici utrke. U ovom slučaju taj zadnji krug za hlađenje motora nije vožen upravo zbog ranije navedene specifičnosti što je ulaz u boks bio izveden na sredini staze. Po završetku vožnje uobičajeno je da suci mašu zastavicama i to svim zastavicama a ne samo crvenom kojima se označava kraj vožnje ali i pozdravlja vozače. Sam štetni događaj nije vidio uživo, već je kasnije pregledao snimku na videu. Upravo on je organizirao akciju prikupljanja humanitarne pomoći za troškove liječenja tužitelja, ali se tužitelj nije odazvao na liječenje u Austriju za što su i prikupljena novčana sredstva te je mimo dozvole i bilo kakvog potpisa sudjelovao u moto događanjima na Grobničkom polju i svojom vožnjom, obzirom da mu je noga visjela, ugrožavao sebe i druge sudionike utrke. Čuo je da je doživio jedan pad s motora na treningu u Križevcima. Prema njegovom mišljenju tužitelj nije činio sve što je trebao kako bi doprinio svom izlječenju. Dodao je da tužitelj već dvije godine za redom vozi i utrke ubrzanja u Hrvatskoj, a što nikako ne ide u korist liječenju. Svaki vozač upoznat je sa pravilima utrkivanja koje propisuje Hrvatski motociklistički savez. Natjecatelja je dužan sa tim pravilima upoznati klub koji u njihovo ime podnosi zahtjev za izdavanje licence a moguće je da sudionik utrke koji nema licencu, jednokratnu licencu izdaje organizator koji ga je tada također dužan upoznati sa pravilima utrke. Ta pravila vrijede dok god je motocikl na stazi, odnosno sve dok je predmetna staza osigurana za utrku. Bilo kakvo zaustavljanje na stazi je strogo zabranjeno, a u slučaju kvara dužnost je vozača da podigne ruku i na taj način obavijesti druge sudionike na potrebu zaustavljanja jer motocikli koji sudjeluju u utrkama nemaju nikakva svjetla prema kojima bi vozači iza njih znali da se vozilo ispred zaustavlja. Nakon što podignu ruku dužni su stati uz rub staze ili van staze ukoliko je to moguće. Prije utrke sjeća se da su potpisali izjavu o odricanju od odgovornosti agenciji Diargo.

16. Prilikom dopunskog saslušanja iskazao je da je prije utrke održan je briefing na kojem je bio prisutan kao predstavnik vozača. Također bio je prisutan i NH kao predstavnik HMS-a i sudionik utrke, AH kao direktore utrke i ŠH kao organizator manifestacije. Tjedan dana prije utrke na poziv ŠH su on i gospodin NH pregledi stazu i utvrdili da je prema pravilima HMS-a o čemu je gospodin NH obavijestio HMS i na temelju toga su dobili licencu, odnosno pravo da utrku mogu održati. Tu su informaciju podijelili sa svim vozačima. Prije ove utrke u kojoj je II. tuženik nastradao održano je 4 do 5 drugih utrka. Svi vozači znali su gdje se nalazi ulaz u stazu i gdje je izlaz iz staze, bili su obaviješteni da se boks nalazi dosta blizu ciljne linije, zbog čega su se motociklisti opskrbiti ventilatorima za hlađenje motora i na to nije bilo nikakvih primjedbi. Prije održavanja utrke nije bilo govora o krugu hlađenja upravo zbog toga jer se ulazak u boks nije nalazio na kraju staze već na udaljenosti od oko 1/3 dužine staze od ciljne linije niti je bilo govora o vožnji pobjedničkog kruga jer to nije u skladu sa pravilima o održavanju takvih natjecanja. Tužitelj je nastavio vožnju mimo pravila i ako ga je ŠH pustio, onda to znači da ga je pustio na temelju vlastite odluke, a na zahtjev samog vozača odnosno tužitelja. On je prošao kroz ciljnu liniju 5., 6. ili 7. i sudac utrke označio je kraj utrke mahanjem crno bijelom zastavom. Nakon toga zaustavio se kod ulaza u boks i vidio je EH koji je stajao pored zavojnog suca. Oko njega bilo je još zaustavljenih vozača, a je li među njima bio i II. tuženik nije siguran. Morao je biti, ali ga on nije vidio. Koliko je vozača bilo oko njega ne zna, ali svi su stajali i čekali da uđu u boks u koji moraju ulaziti jedan po jedan zbog širine prolaza i zavoja. Nije vidio trenutak u kojem je EH nastavio vožnju jer je tada već ušao u boks niti kada je II. tuženik nastavio vožnju. Nije vidio niti jednog vozača koji bi razgovarao sa organizatorom utrke ŠH kojeg je vidio da se tamo nalazi. Utrka je završena kada sudac utrke crno bijelom zastavom označi njezin kraj, dakle kada posljednji vozač prođe kroz cilj, nakon čega vozači moraju doći do boksa i ući u boks. Zavojni sudac Damir Turniški je stajao na sredini staze i držao je crvenu zastavicu. Svi sudionici te utrke su dugogodišnji profesionalni vozači i dobro znaju što označava crvena zastavica. Ne postoji pravilo koje govori o tome da ta zastavica mora biti na određenoj visini kako bi označavala ulazak vozača u boks, dok puštena zastavica ne predstavlja nikakav poseban signal vozačima za nastavak vožnje. Ukoliko je sudac propustio EH, napravio je to mimo pravila i na svoju ruku. Nigdje ni u kakvom posebnom pravilniku nije propisano da se vozi pobjednički krug. Vožnja tog kruga postoji samo u praksi i to ne na motoru već natjecatelji koji su zauzeli prva tri mjesta sjedaju u kabriolet i voze se po stazi i pozdravljaju publiku ali to ovdje nije bio slučaj. Motociklistički sport je opasan sport. Ozljede koje se dešavaju tijekom utrke ne povlače za sobom odgovornost sudionika niti organizatora. Iskazao je da je morao potpisati izjavu o odgovornosti te imati zaključenu policu osiguranja od nesretnog slučaja kako bi mogao sudjelovati u natjecanju.

17. II. tuženik je iskazao da je po završetku utrke krenuo u tzv. krug hlađenja, a stigavši do mjesta izlaska u boks primijetio je da je zastavica suca spuštena prema dolje i da sudac razgovara sa EH. Sam kraj utrke označen je podizanjem crno bijele zastavice prilikom ulaska u cilj. Izlazak za boks nalazio se na 1/4 staze nakon ulaska u cilj, a on se ne sjeća da je njih netko prije početka utrke upoznao sa činjenicom hoće li se voziti tzv. krug hlađenja i koliko će taj krug trajati s obzirom da se boks nalazio tako blizu nakon cilja. O tome hoće li se voziti taj krug odlučuje zavojni sudac koji po potrebi usmjerava vozače u vožnju toga kruga. Ukoliko zavojni sudac ne digne zastavicu, to znači da se slobodno vozi krug hlađenja. On je, dakle, vidio zavojnog suca kako razgovara sa tužiteljem i zavojni sudac nije imao podignutu zastavicu. Zbunila ga je činjenica što se zavojni sudac nalazi na samoj stazi i razgovara sa tužiteljem. Vidio je tužitelja kako je nakon razgovora sa sucem nastavio vožnju i znakovima je pitao zastavnog suca kuda da ide, a on ga je nakon kraće konzultacije sa drugim sucem uputio da krene za tužiteljem. Vozio je za tužiteljem, a u tom trenutku nije znao tko je pobjednik utrke i mislio je da svi ostali vozače voze taj krug hlađenja te da su već otišli ispred njih. Izlaskom na ravni dio staze naišao je na tzv. "šikanu", a radi se o umjetnom zavoju koji je napravljen kako bi usporio motocikliste u vožnji. Tužitelj je prošao taj zavoj, a on je vozio iza njega. Ne zna točno na kojem razmaku je vozio iza njega, ali on je već prošao "šikanu" kada je bio na ulazu u taj zavoj. Vozio je sredinom ceste što je ujedno i najsigurniji dio ceste, a tužitelj se u tom trenutku okrenuo i vidio je da se kreće iza njega. Tužitelj se kretao stazom više desno i u jednom trenutku zaustavio se bez ikakvog znaka, odnosno nije visoko podigao lijevu ruku, a zaustavljanje na stazi strogo je zabranjeno. Prilikom zaustavljanja skrenuo je njemu na putanju što on nije očekivao i spustio je lijevu nogu, a on je sa svojim motociklom naletio na njegovu spuštenu nogu. Pojasnio je da je tužitelj u trenutku zaustavljanja izvršio i radnju skretanja u lijevo i na taj način ušao u njegovu putanju zbog čega je došlo do naleta. Žao mu je što se to dogodilo. Angažirao se u pronalaženju pomoći za tužitelja te je pronašao jednu kliniku u Austriji u kojoj je svojedobno liječen BH koji je zadobio povredu oba koljena i koji se nakon liječenja u toj ustanovi dobro oporavio. Također, pronašao je i jednu osobu i to jednog bolničara koji je govorio hrvatski i još neke ljude koji bi bili na pomoći tužitelju te mu je dao broj telefona da dogovori pregled. Nije mu poznato je li se tužitelj javio u austrijsku kliniku radi liječenja. Čuo je od većine ljudi da je tužitelj bježao iz bolnice za vrijeme liječenja te da se i nakon toga nedisciplinirano ponašao, ali nema nikakvih neposrednih saznanja o tome. Također, čuo je i vidio rezultate da je nastupao na utrci u Križevcima. Poznato mu je da vozi motor, a čuo je i da je nastupio sa motorom na paraglajdingu, ali neposrednih saznanja o tome nema. Poznato mu je da je organizator utrke bila agencija Diargo. Toj agenciji je potpisao izjavu o odricanju od odgovornosti.

18. Prilikom dopunskog saslušanja iskazao je da prije utrke nije bilo briefinga, odnosno sastanka sa organizatorom. Prisjeća se da je gospodin NH koji je bio i natjecatelj i predstavnik HMS-a, napravio kratki info, ali to nije bio klasičan briefing od strane organizatora. Na svim utrkama primjenjuju se osnovna pravila koja propisuje HMS. Na nekim utrkama provodi se briefing a to je okupljanje motociklista prije utrke gdje organizator utrke opisuje značajke te utrke, neke promjene ili posebna pravila, ali to se ne održava na svim utrkama već za određene utrke postoje takve informacije napismeno u posebnim pravilnicima. Dozvoljava da je prije konkretne utrke možda i održan briefing na kojem on nije bio prisutan. Termin "pobjednički krug" ne postoji u pravilnicima za vožnje motociklističkih utrka na način da bi bila propisana mogućnost da samo jedan vozač vozi takav krug nakon završetka utrke. Postoji nešto što se zove vožnja završnog kruga nakon utrke koji krug voze ili svi sudionici ili prva trojica koja su prošla kroz cilj ili prva šestorica, a to je propisano posebnim pravilnikom. Ne sjeća se je li u konkretnom slučaju to bilo propisano posebnim pravilnikom. Završetak utrke signalizira sudac koji stoji na startnoj ciljnoj crti crno bijelom zastavom. Po prolasku kroz ciljnu crtu vozači dalje nastavljaju vožnju izlaznim krugom što predstavlja vožnju hlađenja motora. Ušao je u cilj 5. ili 6. po redu tako da s te pozicije nije mogao vidjeti vozače koji su kroz ciljnu crtu prošli prije njega. Od ciljne crte do mjesta gdje se izlazi u boks bila je udaljenost od oko 40% ili 1/3 duljina staze. Nakon prelaska ciljne linije vozači voze normalno dalje stazom do izlaza u boksove. Prije utrke nije bio upoznat sa time hoće li se voziti krug hlađenja cijelom dužinom staze ili će biti dovoljan prelazak ove 1/3 staze do izlaska u boks. Tome služe zavojni suci koje treba slušati. Nakon što je prošao kroz startnu liniju i nastavio vožnju uočio je tužitelja EH koji se zaustavio kod zavojnog suca koji je stajao kod izlaza u boksove i koji mu je potvrdio da može nastaviti vožnju spustivši crvenu zastavicu nakon kratkog razgovora sa EH. Nije vidio jesu li motoristi koji su prešli ciljnu crtu iza EH a prije njega nastavili vožnju ravno ili su skrenuli u boksove jer se EH, vozeći prema mjestu gdje je stajao zavojni sudac, nekoliko puta zaustavio i "spalio gumu" tako da su ovi vozači koju su ušli u cilj iza njega, njega pretekli i nije vidio kuda su otišli. Nailaskom na EH nije mogao znati je li on prošao kroz ciljnu crtu 1. ili 4., ali kada je vidio da mu je zavojni sudac dao znak spuštanjem crvene zastave da nastavi vožnju, bio je zbunjen i razmišljao o tome da je njegovo pravo i obveza krenuti za njim jer je upoznat sa pravilom utrke da u završni krug hlađenja nikada ne ide jedan vozač sam, već prva 3, prvih 6 ili svi vozači, ovisno o organizatoru. Zbog toga što je bio zbunjen, zaustavio se kod glavnog organizatora utrke koji je stajao 6 – 7 m ispred zavojnog suca i gestikulacijom ga pitao kuda da ide, a on mu je isto tako gestikulacijom odnosno glavom pokazao da nastavi vožnju nakon što se prethodno posavjetovao sa zavojnim sucem. Zavojni sudac koji je nakon prolaska EH spustio zastavicu, ponovo je imao podignutu zastavicu, a nakon konzultacije sa glavnim organizatorom utrke koji se zove ŠH koji mu je rekao da ga propusti, spustio je crvenu zastavicu i on je nastavio vožnju za Gajićem. Pojasnio je da pri tome nije skidao kacigu, a s obzirom da je bila velika buka nije mogao čuti što oni razgovaraju, ali je vidio da se zavojni sudac nakon što je pristupio glavnom organizatoru utrke okrenuo i spustio crvenu zastavicu što je njemu bio znak da nastavi vožnju. Sa organizatorom utrke i zavojnim sucem konzultacije je izvršio u vremenskom intervalu od nekoliko sekundi i u tom vremenu nijedan od vozača koji su vozili iza njega nije prošao kroz cilj i skrenuo u boks. Nastavkom vožnje nakon što mu je dozvoljeno, nastavio se kretati manjom brzinom nego za vrijeme utrke jer se radilo o vožnji kruga radi hlađenja motora. Gledajući snimku vožnje izračunao je da se tom prilikom kretao brzinom između 60 i 65 km/h. Kretao sam se na udaljenosti između 50 do 150 m iza tužitelja te je vidio da se on u jednom trenutku u šikani (S-zavoju) okrenuo i sigurno ga je vidio jer je cijelo vrijeme vozio strogo uz desni rub staze. Motocikli za utrke nemaju svjetlosnu signalizaciju iz sigurnosnih i drugih razloga tako da nije moguće sa udaljenosti vidjeti da li osoba koja upravlja takvim motociklom koči. Osnovno pravilo u motociklizmu je da vozač prilikom zaustavljanja svoju radnju mora signalizirati podizanjem lijeve ruke, dok je zaustavljanje na trkaćoj putanji strogo zabranjeno. U konkretnom slučaju tužitelj nije podigao lijevu ruku i neposredno prije zaustavljanja, budući da se kretao uz krajnji desni rub trkaće staze, naglo je skrenuo lijevo te se zaustavio na samoj sredini staze odnosno na trkaćoj putanji. Pokušao je izbjeći nalet na tužitelja skretanjem u lijevo tako da je njegovu lijevu stranu zakačio sa desnom stranom svoga motora. Prije ove utrke svi natjecatelji su potpisali izjavu o odgovornosti i svi su morali obavezno biti osigurani za posljedice nesretnog slučaja, a tako da je i tužitelj sasvim sigurno bio osiguran jer bez toga ne bi mogao sudjelovati u toj utrci. Tzv. pobjednički krug nije službeni dio utrke, službeni dio utrke je tzv. krug hlađenja. Natjecateljski dio utrke završava kada sudac utrke crno bijelom zastavom označi da je i posljednji natjecatelj prošao kroz cilj dok samo natjecanje završava kada se svi natjecatelju povuku sa staze u boksove te se staza zatvori i počinje njezino čišćenje.

19. Među strankama je sporan prigovor pasivne legitimacije I. tuženika, odgovornosti I. i II. tuženika za nastalu štetu te isključive krivnje tužitelja, kao i osnova i visina tužbenog zahtjeva.

20. Temeljem odredbe čl. 91. Sportskog motociklističkog pravilnika (dalje: Pravilnik) koji sadrži skup pravila koje je utvrdio Hrvatski motociklistički savez (dalje: HMS) kojim se određuje zajednički sadržaj disciplina motociklističkog sporta i čijih se pravila treba pridržavati prilikom donošenja svih ostalih pravilnika, propisano je da natjecanja mogu organizirati organizacije koje su članice HMS-a, pravne i fizičke osobe koje raspolažu potrebnim sportskim objektima, koje mogu osigurati potreban broj sudaca i ostalog osoblja za sigurnu i nesmetanu provedbu natjecanja i koji imaju osigurana financijska i ostala materijalna sredstva. Organizator natjecanja dužan je imenovati odgovornu osobu u svojstvu direktora priredbe koji se prijavljuje kao odgovorna osoba prilikom prijava javnog okupljanja nadležnom tijelu MUP-a i nadležan je za organizaciju i djelovanje svih pratećih sadržaja na priredbi. Člankom 106. istog Pravilnika propisano je da niti jedno natjecanje ne može biti organizirano bez posebnog pravilnika za to natjecanje u kojemu se određuju detalji natjecanja koji nisu obuhvaćeni Pravilnikom. Prijedlog posebnog pravilnika određuje organizator i njegova primjena može uslijediti tek kada ga odobri sportski direktor pojedine discipline motociklističkog sporta i ovjeri ured HMS-a. Člankom 2. Pravilnika propisano je da za svako natjecanje u pojedinom prvenstvu ili za druga natjecanja organizatori donose posebni pravilnik natjecanja. Nadležno tijelo HMS-a koje odobrava primjenu posebnoga pravilnika natjecanja ne može odobriti natjecanje niti poseban pravilnik ako organizator ne posjeduje pravovaljanu licencu za stazu na kojoj se natjecanje želi provesti. Također, člankom 34. je propisano da se prijave za natjecanje podnose organizatoru na propisanim obrascima.

21. Uvidom u dopis HMS-a od 29. kolovoza 2007. upućen tajništvu HMS-a proizlazi da su na temelju usmenih informacija od strane vozača cestovnih motociklističkih utrka (dalje: CMU), razgovora sa gospodinom ŠH koji se predstavio kao suradnik i organizator i rasprave na sastanku Upravnog odbora HMS-a dobili saznanja da nepoznata agencija koja nije članica HMS-a organizira u Osijeku 15. rujna 2007. pozivnu međunarodnu cestovnu moto utrku. Iz dopisa proizlazi da u skladu sa Sportskim motociklističkim pravilnikom HMS-a, na natjecanjima u motociklističkom sportu mogu sudjelovati vozači, suvozači, natjecatelji i suci samo ako je za takvo natjecanje dalo suglasnost mjerodavno tijelo HMS-a, te da regularno natjecanje na kojem mogu sudjelovati licencirani vozači može organizirati samo organizacija ili klub koja je članica HMS-a. Da bi se natjecanje moglo održati, staza mora biti licencirana od strane HMS-CMU komisije za licenciranje prema važećem Pravilniku za licenciranje staza CMU. Nadalje je navedeno da licencirani vozači HMS-a nemaju pravo nastupiti na takvom natjecanju jer je u isto vrijeme pozivna utrka CMU u Oroslavlju koja je ranije prijavljena i za koju su direktor discipline i glavna tajnica potpisali posebni pravilnik. Također je navedeno da gospodin ŠH može uz gore navedene uvjete organizirati utrku, ali u nekom drugom terminu koji se ne poklapa sa ranije prijavljenim utrkama. Stoga je zatraženo od tajništva HMS-a da o navedenom pisanim putem obavijesti sve klubove koji se bave CMU, te da se pisanim putem posebno obavijesti gospodin ŠH o gore navedenom s prijedlogom da se spomenuta agencija odmah učlani u HMS ili da sa partner klubom koji je članica HMS-a zatraži službeno licenciranje staze i prijavi utrku HMS-u jer samo u tom slučaju natjecanje može biti regularno.

22. Uvidom u dopis MK Motori od 3. rujna 2007. utvrđeno je da je I. tuženik zatražio licenciranje staze koja je predviđena za održavanje moto utrka pod imenom Motoring, te da dozvoli održavanje utrke klasa Classic Open, 600 SST i 1.000 SST 15. rujna 2007. u Osijeku.

23. Iz sadržaja dopisa vozača CMU-a po predstavniku DH upućenog predsjedniku discipline PH i predsjedniku sportske komisije ĐH u HMS-u od 5. rujna 2007. proizlazi da su vozači CMU-a odlučili da neće pristupit pozivnoj utrci u Oroslavlju planiranoj za 15. rujan 2007., već da će svi pristupiti pozivnoj utrci u Osijeku 15. i 16. rujna 2007., jer je staza u Osijeku pregledana od strane predstavnika vozača DH i predstavnika saveza, te nema nikakvog razloga da se utrka ne održi, stoga mole gospodina PH koji je po pravilniku CMU-a jedina osoba koja odlučuje koja će se pozivna utrka voziti, a koja ne, da preda zahtjev sportskoj komisiji na čelu sa gospodinom ĐH za utrku u Osijeku kako bi svi vozači mogli pristupiti utrci prema svim pravilima i propisima HMS-a za CMU.

24. Iz sadržaja priopćenja gospodina PH, direktora CMU od 5. rujna 2007. upućenog HMS-u, a na temelju dopisa zaprimljenog od gdina. DH proizlazi da u svezi pozivne utrke koja bi se trebala održati u Osijeku, a prijavljena je HMS- u od strane MK Motori kao organizatora, moli tajništvo da postupi prema prethodnom dopisu (od 29. kolovoza 2007.). Moli tajništvo da vodi računa da navedena utrka bude u skladu sa Sportskim motociklističkim pravilnikom i posebnim pravilnikom koji je dostavljen HMS-u od strane MK Motori, uz obvezno priloženi pisani zapisnik o licenciranju navedene staze u Osijeku koji treba biti potpisan od strane imenovane Komisije HMS-a. Što se tiče odluke licenciranih vozača CMU, obzirom da se radi o izboru između pozivnih utrka koje su prijavljene HMS-u navodi se da vozači mogu prema svom izboru i interesu izabrati na kojoj će utrci nastupiti.

25. Uvidom u Pravilnik utrke Motoring Osijek 2007., pozivna motociklistička kružna utrka Motoring, Osijek, Južna obilaznica 15. rujna 2007., utvrđeno je da je MK Motori organizirao motociklističku, kružnu, međunarodnu, pozivnu utrku Motoring Osijek 2007., te da za utrku vrijede odredbe Pravilnika o stazama za cestovne moto utrke Hrvatskog motociklističkog saveza i da se utrka održava 15. rujna 2007.. Ovaj posebni pravilnik dostavljen je HMS-u 3. rujna 2007. i uveden je pod brojem 67-07.

26. Nadalje, 5. rujna 2007. direktor CMU PH je prema zahtjevu od strane MK Motori kao organizatoru CMU obavijestio HMS da je temeljem članka 77. i 78. Sportskog motociklističkog pravilnika i čl. 8. Pravilnika za CMU odredio komisiju za licenciranje staze za pozivnu CMU u Osijeku koja se sastoji od NH kao predsjednika HMS-a, DH kao predstavnika organizatora i ZH kao predstavnika vozača.

27. Također, spisu prileži dopis predstavnika vozača CMU DH i zamjenika direktora discipline NH predsjedniku discipline PH i uredu HMS-a od 7. rujna 2007. da uvaže molbu vozača, te da odobre pozivnu utrku koja bi se trebala održati 15. i 16. srpnja 2007. u Osijeku u organizaciji agencije Diargo, te suorganizaciji MK Motori. Kako je tajnica saveza krivo obavijestila organizatora, gospodina ŠH o tome da se u istom danu ne mogu prijaviti dvije utrke, gospodin ŠH je bio prisiljen utrku prebaciti na 15. rujan, što smanjuje mogućnost vozačima za treninge, a kako su vozači odlučili da se neće pojaviti na utrci u Oroslavlju za koju komisija za pregled staze istu nije odobrila, mole tajništvo saveza da o tome obavijesti organizatora utrke u Oroslavlju i da ih zamoli da oslobode datum 16. rujna kako bi vozači mogli dobiti kvalitetnu trodnevnu utrku koju žele. S obzirom da se na isti datum mogu prijaviti dvije utrke, što je provjereno sa predsjednikom discipline, samo predsjednik discipline odlučuje o tome koja će se utrka voziti. Budući da je komisija za pregled staze pregledala stazu u Osijeku vjeruju da nema nikakvih spornih pitanja.

28. Iz sadržaja zamolbe MK Motori upućene HMS-u 10. rujna 2007. proizlazi da I. tuženik moli HMS da Pravilnik za utrku Motoring 2007. u Osijeku koji su dostavili HMS-u i koji je u cijelosti prihvaćen za natjecanje na dan 15. rujna 2007. u novonastaloj situaciji i temeljem dogovora u disciplini brzinci zbog potrebe organizatora za organiziranjem utrke u Osijeku na dane od 14. do 16. rujna 2007. ugrade u prihvaćen i ovjeren Pravilnik za samo jedan dan.

29. Također HMS-u je istoga dana dostavljen aneks Pravilnika za održavanje utrke u Osijeku, staza Motoring kojim se mijenja datum održavanja utrke na način da će se ista održati 14. rujna 2007. kada će biti vožen neslužbeni trening samo za licencirane vozače, 15. rujna 2007. kada će biti vožen jedan neslužbeni i dva službena kvalifikacijska treninga i 16. rujna 2007. kada će biti vožene utrke po klasama kako je navedeno u Pravilniku.

30. Uvidom u rješenje Ministarstva unutarnjih poslova Policijske uprave Osječko- baranjske od 10. rujna 2007. kojim se odobrava privremeno zatvaranje prometa na državnoj cesti br. 2, te županijskog cesti br. 4088 u vremenu od 13. do 16. rujna 2007. radi održavanja međunarodne cestovne motorističke utrke proizlazi da je zahtjev za privremeno zatvaranje prometa podnijela Agencija Diargo iz Bilja. Također prijavu javnog okupljanja 23. kolovoza 2007. podnijela je Agencija Diargo iz Bilja.

31. Uvidom u prijavne listove natjecatelja za motociklističku utrku Motoring Osijek 2007. za dan 16. rujna 2007., kao i izjave o odgovornosti koje su natjecatelji potpisali proizlazi da je organizator natjecanja Agencija Diargo iz Osijeka.

32. Uvidom u potvrdu HMS-a od 8. prosinca 2016. proizlazi da je u njihovoj evidenciji – službenom kalendaru natjecanja od 2007. kao organizator utrke koja se održava u Osijeku 15. rujna 2007. bio utvrđen Moto klub Motori iz Zagreba.

33. Uvidom u izvješće o natjecanju Motoring 2007. održanog u Osijeku 15. i 16. rujna 2007. koje je potpisano od strane predstavnika HMS-a proizlazi da je obavljen nadzor nad organizacijom i reorganizacijom svih zadataka u provođenju natjecanja koje je u cijelosti utvrđeno zadovoljavajućim osim u pogledu discipline i sportskog ponašanja vozača gdje je između ostalog navedeno da je u utrci klase 1.000 nakon završetka u pobjedničkom krugu zabilježen pad vozača EH sa težim posljedicama – koljeno.

34. Iz iskaza I. tuženika DH proizlazi da je predmetna utrka kao i svaka ključna utrka imala glavnog organizatora - koordinatora ŠH, predsjednika sudaca Damira Cvjetičanina iz Moto kluba Bjelovar, glavnog organizatora utrke organizacije "Diargo" iz Osijeka. U konkretnom slučaju suorganizator je trebao biti Moto klub Motori i to ispred Hrvatskog motociklističkog saveza, međutim tog dana ta utrka nije održana jer po pravilima nije bilo moguće održati dvije utrke iste klase, a utrku je organizirao i Moto klub Oroslavlje u istom danu. Utrka u kojoj je stradao tužitelj održana je taj dan ali u organizaciji agencije "Diargo". Agencija "Diargo" je pozvala Moto klub Motori koji je članica Hrvatskog motociklističkog saveza da bude suorganizator te utrke jer agencija Diargo nije bila članica pa nije zadovoljavala uvjete da bi organizirala utrku za prvenstvo Hrvatske. Na to su pristali, međutim s obzirom da je tog dana već jedan Moto klub organizirao utrku za prvenstvo, a radilo se o Moto klubu Oroslavlje, nisu mogli suorganizirati utrku već je kao organizator nastupila isključivo agencija Diargo koja međutim zbog nezadovoljavanja uvjeta nije organizirala utrku za prvenstvo Hrvatske već samo za novčanu nagradu.

35. Iz iskaza svjedoka ŠH proizlazi da je kao jedan od članova Agencije Diargo zajedno sa ostalim članovima želio organizirati motociklističku utrku u Osijeku, ali su nakon dobivenog tumačenja HMS-a shvatili da to ne mogu učiniti, nastavio je komunikaciju sa gdinom KH, prestavnikom Moto kluba Motori koji je podržao njihova nastojanja i od njega su dobili odgovor da će on potpisati svu dokumentaciju i stati iza utrke tako da je Moto klub Motori preuzeo organizaciju utrke, jer je taj klub kao član HMS-a imao ovlaštenje odnosno licencu da organizira utrku. Nisu ušli u nikakav formalni ugovorni odnos sa MK Motori, već su usmeno dogovorili da će Agencija Diargo odraditi onaj posao organizacije koja je bila potrebna za pripremu utrke na terenu. Nakon što su dokumenti prijavljeni u HMS I.tuženik ih je zamolio da naprave sve što je potrebno u infrastrukturi da se utrka održi, te su na taj način dobili zeleno svjetlo da izvrše nalog za licenciranje staze, te su zatražili izdavanje svih suglasnosti od MUP-a. Osobno nije komunicirao sa HMS-om tako da ne zna jesu li oni odobrili održavanje te utrke, već je komunicirao sa predstavnikom MK Motori KH koji je rekao da utrka ide. Nikada nije vidio pisanu suglasnot HMS-a za održavanje utrke, već je od gospodina DH dobio usmeno saznanje da je utrka odobrena. Na poseban upit je li mu poznato iz kojeg razloga je upravo Agencija Diargo bila ugovaratelj polica osiguranja osoba od posljedica nesretnog slučaja (nezgode) čiji osiguranici su bili gledatelji na motociklističkim utrkama, suci i redari motociklističkih utrka, te iz kojeg razloga su vozači izjavu o odricanju od odgovornosti potpisali Agenciji Diargo, a ne organizatoru MK Motori, iskazao je da se sjeća da je Agenciju Diargo netko upozorio da se radi o dosta ozbiljnoj manifestaciji i da su se oni takvim izjavama zaštitili, a zašto MK Motori nije tražio da im se potpiše takva izjava, ne zna, ali navodi da su oni samo izvršavali naloge i odradili sve ono što se od njih tražilo da bi se utrka mogla održati. Također je naveo da su nakon utrke dodjeljivane novčane nagrade i to na trošak Agencije Diargo koje je Agencija platila. Također u svim promidžbenim materijalima kao organizator utrke bio je naveden Diargo. Poznato mu je da je pravilo da se prije početka natjecanja predaje prijave organizatoru utrke, a da se nakon toga plaća startnina organizatoru utrke i potpisuje izjava o odgovornosti. Navodi da je razlog zbog kojeg je prijava predana i izjava o odgovornosti potpisana sa Agencijom Diargo ta, što je Agencija znala da se mora zaštiti od eventualnih problema, jer nije odlučivala o ničemu. Iskazao je da ne zna tko je koordinirao rad sudaca, dogovarao sudačku komisiju i komunicirao putem walkietalkie sa sucima za vrijeme održavanja utrke, ali da inače rad sudaca koordinira direktor utrke, a to je u ovom slučaju bio AH, jedan od tri člana Agencije Diargo. Iskazao je da mu nije poznato da je direktor utrke uvijek predstavnik organizatora utrke.

36. Ocjenom svih provedenih dokaza proizlazi kao nesporno da je I.tuženik MK Motori bio organizator motociklističke utrke u Osijeku Motoring Osijek 2007. koja je utrka odobrena od strane HMS-a, za koju je donesen poseban pravilnik i izdana pravovaljana licenca za stazu na kojoj je natjecanje provedeno. Nadalje, utvrđeno je da Agencija Diargo kao pravna osoba koja nije bila članica HMS-a nije mogla samostalno organizirati motociklističku utrku, već je istu mogla organizirati samo sa partneri klubom koji je član HMS-a koji će zatražiti službeno licenciranje staze i prijaviti utrku HMS-u.

37. Odredbom čl. 91. Pravilnika HMS-a propisano je da natjecanja mogu organizirati organizacije koje su članice HMS-a, pravne i fizičke osobe koje raspolažu potrebnim sportskim objektima koji mogu osigurati potreban broj sudaca i ostalog osoblja za sigurnu i nesmetanu provedbu natjecanja i koji imaju osigurana financijska i ostala materijalna sredstva, a upravo je organizator dužan imenovati odgovornu osobu u svojstvu direktora priredbe koji se prijavljuje kao odgovorna osoba prilikom prijava javnog okupljanja nadležnom tijelu MUP-a i nadležan je za organizaciju i djelovanje svih pratećih sadržaja na priredbi.

38. Prema izvedenim dokazima proizlazi da je upravo Agencija Diargo putem imenovanog direktora priredbe ŠH ishodila od Policijske uprave Osječko- baranjske rješenje kojim se odobrava privremeno zatvaranje prometa na cesti na kojoj je natjecanje održano, a također je podnio i prijavu javnog okupljanja od 23. kolovoza 2007. Također prijave za natjecanje 16. rujna 2007. predane su na propisanim obrascima Agenciji Diargo kao organizatoru, a njima je potpisana i izjava o odgovornosti, te je upravo Agencija Diargo zaključila police osiguranja od odgovornosti publike, sudaca i redara. S druge strane utvrđeno je da je Moto klub Motori odredio komisiju za licenciranje staze koja je bila sastavljena od predstavnika HMS-a, Moto kluba Motori i vozača CMU, a Moto klub Motori je uz zamolbu dostavljenu HMS-u 10. rujna 2007. dostavio i aneks posebnog pravilnika za održavanje utrke u Osijeku na način da su termini održavanja prošireni na 14., 15. i 16. rujna. Isto tako upravo je MK Motori potpisao izvješće o natjecanju Motoring 2007. održanom u Osijeku 15. i 16. rujna 2017. iz čega proizlazi kako su Moto klub Motori i Agencija Diargo iz Osijeka bili suorganizatori motociklističke utrke održane 16. rujna 2017. pa je njihova odgovornost za nastalu štetu solidarna, zbog čega nije osnovan istaknuti prigovor promašene pasivne legitimacije I. tuženika.

39. I. tuženik kao organizator motociklističke utrke u kojoj je tužitelj sudjelovao kao natjecatelj odgovara po principu objektivne odgovornosti, temeljem odredbe čl. 1064. ZOO-a koji propisuje da za štetu od opasne stvari odgovara njezin vlasnik, a za štetu od opasne djelatnosti odgovara osoba koja se njome bavi. Predmetna šteta nastala je u vezi s bavljenjem opasnom djelatnošću jer se radi o organiziranju i održavanju natjecanja motorista radi postizanja najveće brzine, a kao nesporno je utvrđeno da je šteta tužitelju nastala upotrebom i korištenjem motora za utrku u pokretu, dakle kao posljedica opasne djelatnosti.

40. Prema odredbi čl. 1067. ZOO-a vlasnik se oslobađa odgovornosti ako dokaže da šteta potječe od nekog nepredviđenog uzroka koji se nalazio izvan stvari, a koji se nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti (st. 1.) Vlasnik stvari oslobađa se odgovornosti i ako dokaže da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika ili treće osobe, koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći ni otkloniti (st. 2.) Vlasnik se oslobađa odgovornosti djelomično ako je oštećenik djelomično pridonio nastanku štete (st. 3.) Ako je nastanku štete djelomično pridonijela treća osoba, ona odgovara oštećeniku solidarno s vlasnikom stvari, a dužna je snositi naknadu razmjerno težini svoje krivnje (st. 4.). Osoba kojom se vlasnik poslužio pri uporabi stvari ne smatra se trećom osobom (st. 5.).

41. Odredbom čl. 106. Pravilnika je propisano da ni jedno natjecanje ne može biti organizirano bez Posebnog pravilnika za to natjecanje, u kojem se određuju detalji natjecanja koji nisu obuhvaćeni Pravilnikom niti dodacima Pravilniku i za njegovu primjenu mora biti odobren od strane sportskog direktora i ovjeren od strane ureda HMS-a. Člankom 136. Pravilnika propisano je da se odredbe glede provedbe natjecanja, te dužina trajanja natjecanja, broj vožnji, način izvođenja pojedinih elemenata natjecanja i ostalo određuje godišnjim dodacima pojedinih disciplina za tekuću godinu.

42. Uvidom u Dodatak 01 Prvenstva Hrvatske u cestovnim moto utrkama utvrđeno je da je u čl. 17. propisano ponašanje tijekom natjecanja, te su zabranjeni svi opasni manevri i nesportsko ponašanje vozača. Vozači su dužni poštivati upute i signalizaciju sudaca, te je sporijim vozačima u tijeku vožnje zabranjeno "sjeći" putanju bržem vozaču, dok je u čl. 27 propisano koje se zastavice koriste za prijenos informacija, pa je tako navedeno da se crvena zastavica ističe po nalogu direktora na svim sudačkim mjestima odjednom, a označava prekid utrke ili treninga, te se vozači polako moraju vratiti u prostor pit-stop-a, što znači da vozač ne smije nastaviti vožnju, već se mora odmah zaustaviti.

43. Iz sadržaja zapisnika sa 3. sjednice žirija sa pozivne utrke Motoring Osijek 2007. proizlazi da je nakon završetka klase 1.000 SST u pobjedničkom krugu došlo do naleta na pobjednika klase, vozača EH od strane vozača iste klase RH o čemu su uzete izjave sudaca zavoja broj 2, te sudaca na šikani broj 4 i sudaca zavoja broj 5 budući da se nesreća dogodila između njihovih položaja.

44. Iz izjave zavojnog suca zavoja broj 2 Damira Turniškog proizlazi da je po završetku utrke klase 1.000 nakon što je prošao pobjednik utrke EH, istom usmeno dozvolio ulaz u pobjednički krug. Nakon kratkog vremena usprkos pokazanoj crvenoj zastavi vozač RH je nastavio vožnju dalje u stazu. Tog trenutka pored njega je bio organizator utrke ŠH, a kao svjedok može biti i natjecatelj HH.

45. Iz izjave sudaca sudačkog mjesta broj 4 (šikana) Darka Štimca i CH proizlazi da je nakon završetka utrke klase 1.000 pobjednik utrke EH vozio pobjednički krug i zaustavio se između sudačkog mjesta broj 4 i 5 da pozdravi publiku. Iza njega je naišao motocikl broj 57 koji je obaviješten na sudačkom mjestu 4 crvenom zastavom. Nastavio je vožnju manjom brzinom, ali je pred nadvožnjakom naletio na zaustavljeni motocikl i srušio ga. Pala su oba vozača, ali zbog velike udaljenosti drugi detalji nisu bili vidljivi.

46. Uvidom u Pravilnik i Dodatak 01 Prvenstva Republike Hrvatske u cestovnim utrkama za 2007. utvrđeno je da vožnja tzv. pobjedničkog kruga nigdje nije propisana odnosno predviđena, dok iz iskaza jednog djela svjedoka proizlazi da se radi o ustaljenom običaju prilikom vožnje gradskih utrka kada pobjednik nakon završetka utrke pozdravlja publiku tako da vozi pobjednički krug te stane kako bi pozdravio publiku ili "spali gumu".

47. Odredbom čl. 12. st. 4. ZOO-a propisano je da se u obveznim odnosima među ostalim sudionicima (koji nisu trgovci) primjenjuju običaji kad je njihova primjena ugovorena ili zakonom propisana.

48. Prema tome, I. tuženik je kao organizator mogao i morao predvidjeti mogućnost vožnje pobjedničkog kruga te propisati pravila za vožnju pobjedničkog kruga i osigurati uvjete za sprječavanje pristupa drugim vozačima u zonu namijenjenu za pobjednika, odnosno uložiti povećanu pažnju u osiguranje staze i time spriječiti incidentne situacije.

49. Iz iskaza svjedoka Damira Turniškog, zavojnog suca, proizlazi da ne zna jesu li vozači prije utrke upoznati sa činjenicom da će se voziti pobjednički krug, a hoće li se pobjednički krug voziti stvar je organizatora. Pravila u svezi vožnje pobjedničkog kruga nisu pisana, već se radi o usmenom dogovoru na pojedinoj utrci i o tome odlučuje vodstvo utrke.

50. Iz iskaza svjedoka ĆH, JH, ČH, i MH koji su sudjelovali u predmetnom natjecanju proizlazi da ih prije utrke nitko nije pozvao na sastanak i informirao o pravilima utrke niti o činjenici hoće li se voziti pobjednički krug.

51. Tužitelj je iskazao da je organizator napisao da će se voziti pobjednički krug, ali tek u zabilješci poslije utrke. Nije mu poznato postoje li unaprijed određena pravila o tome hoće li se i u kojem slučaju voziti pobjednički krug niti tko o tome odlučuje.

52. I. tuženik navodi da ne postoji pobjednički krug u kojem bi pobjednički vozač vozio taj krug sam na pisti, već samo zadnji krug za hlađenje kojeg voze svi sudionici utrke, a u predmetnom slučaju prije održavanja utrke nije bilo govora o krugu hlađenja zbog toga jer se ulazak u boks nije nalazio na kraju staze, već na udaljenosti od oko 1/3 dužine staze od ciljne linije niti je bilo govora o vožnji pobjedničkog kruga jer to nije u skladu sa pravilima o održavanju takvih natjecanja. Također je iskazao da je vidio jedan motocikl koji je prošao i nastavio vožnju umjesto da skrene u boks te da o tome nije nikoga obavijestio. II. tuženik je također iskazao da termin "pobjednički krug" ne postoji u pravilnicima za vožnju motociklističkih utrka na način da bi bila propisana mogućnost da samo jedan vozač vozi takav krug nakon završetka utrke. Postoji nešto što se zove vožnja završnog kruga nakon utrke koji krug voze ili svi sudionici ili prva trojica koja su prošla kroz cilj ili prva šestorica, a to je propisano posebnim pravilnikom. Ne sjeća se je li u konkretnom slučaju to bilo propisano posebnim pravilnikom, a prije utrke nije bio upoznat sa time hoće li se voziti krug hlađenja cijelom dužinom staze.

53. Prema tome, utvrđeno je da I. tuženik kao organizator utrke nije unaprijed predvidio da će pobjednik nakon okončanja utrke voziti pobjednički krug niti je u tu svrhu donio jasna pravila postupanja i nije o toj činjenici upoznao sudionike natjecanja prije održavanja utrke. Također je utvrđeno da je zavojni sudac Damir Turniški vidio jedan motocikl koji je prošao i nastavio vožnju umjesto da skrene u boks, a o tome nije nikoga obavijestio čime je postupio u suprotnosti sa svojom obvezom koja je propisana u čl. 60. st. 3. i 4. Pravilnika kojim je propisano da zavojni sudac mora biti u stalnoj vezi s direktorom natjecanja i izvijestiti ga o svim događajima i incidentima iz nadležnosti koja pokriva sudačko mjesto na koje su raspoređeni. Sve navedeno predstavlja propust u organizaciji sportskog natjecanja, što je u konačnici dovelo do štetnog događaja.

54. Iz iskaza svjedoka Damira Turniškog proizlazi je da kao zavojni sudac nakon podizanja zastave koja označava kraj utrke stajao nasred staze, iza drugog zavoja nakon starta, iza ulaza u boks i s podignutom crvenom zastavom u jednoj ruci te pokretima druge ruke signalizirao svim nadolazećim motociklistima da skrenu u boks. U tom trenutku mu je radio vezom javljeno sa bine da tužitelj ne mora voziti u boks jer je odlučeno da će voziti pobjednički krug. Nije mu poznato tko je donio tu odluku i tko ga je o tome obavijestio radio vezom, ali je tada tužitelja, koji je prvi prošao kroz cilj, usmeno obavijestio o tome i on je nastavio vožnju pobjedničkog kruga. Cijelo vrijeme je držao podignutu crvenu zastavu i usmjeravao vozače u boks tako da nije bilo mogućnosti da netko od vozača ne zamijeti tu signalizaciju. Rekao je da nije vidio II. tuženika da je prošao pored njega, ali je vidio jedan motocikl koji je prošao i nastavio vožnju umjesto da skrene u boks. O tome nije nikoga obavijestio jer je njegov zadatak da signalizira ostalim vozačima da skrenu u boksove a za ovakve ekscese nadležna je redarska služba jer on na takve stvari zbog drugih obveza ne stigne reagirati.

55. Iz iskaza tužitelja proizlazi da je nakon završetka utrke sudac podigao crvenu zastavu koja označava obvezu svih vozača utrke da se svojim motociklima upute u boks. Rekao je da je on također krenuo u boks, ali su ga zaustavili ljudi među kojima su bili neki suci i bivši vozači te ga kao pobjednika zamolili da odvozi još jedan pobjednički krug. Vidio je ostale sudionike utrke koji su ulazili u cilj iza njega i to 2., 3. i 4. plasiranog kako nastavljaju vožnju te skreću prema boksovima, dok je njemu zavojni sudac mahnuo da nastavi vožnju kako bi pozdravio publiku, a signaliziranje od strane zavojnog suca za njega je bilo obvezno. Kada je krenuo u vožnju pobjedničkim krugom krenuo je sam i nije uobičajeno da pobjednički krug vozi itko osim pobjednika. Propisima o motociklističkim utrkama regulirano je da utrka prestaje za svakog sudionika ponaosob u trenutku kada prođe kroz cilj što mu sudac signalizira crno bijelom zastavicom.

56. Sve navedeno od strane svjedoka Damira Turniškog i tužitelja potvrdio je svjedok ĆH koji je iskazao da je vidio da je sudac utrke podigao crvenu zastavicu i dao znak vozačima da skrenu u boks te da je vidio i da je tužitelj nastavio vožnju kako bi odvozio pobjednički krug. Razliku u svom iskazu prilikom dopunskog saslušanja objasnio je protekom vremena od 16 godina od štetnog događaja tako da se danas detalja više ne sjeća, što je životno i logično, te je iskazao da u pogledu tih pojedinosti ostaje kod svog prvog iskaza. Svjedok IH je iskazao da je vidio je suca kada je označio kraj utrke i vidio da je crvenom zastavicom signalizirao vozačima da skrenu u boks. Sudac je mahao crvenom zastavicom, ali nije vidio što je točno signalizirao pobjedniku utrke odnosno ne zna je li mu signalizirao nešto drugo u odnosu na ostale sudionike utrke. Vidio je da je tužitelj nastavio vožnju, vjerojatno zbog vožnje pobjedničkog kruga a također vidio je da je još jedan od vozača nastavio vožnju. Iskazao je da je sudac cijelo vrijeme imao istaknutu crvenu zastavu koju su svi vozači mogli vidjeti, međutim, nije cijelo vrijeme i neprekidno gledao u crvenu zastavu. Svjedok TH je sa mjesta gdje se nalazio vidio suca da maše zastavicom vozačima da skrenu u boks. Veselio se pobjedi tužitelja za kojega je došao navijati tako da nije obraćao posebnu pažnju na suca i ono što on radi. Sudac je tužitelja pustio, ali nije vidio gestu kojom je on signalizirao tužitelju da nastavi vožnju, već je samo vidio da je tužitelj vožnju nastavio. Isto tako vidio je vozača koji je ušao u cilj posljednji, a tada nije znao da se radilo o gospodinu RH koji je također nastavio vožnju kad ga je sudac pustio. Nije vidio suca kojom je gestom on pustio tog posljednjeg vozača i ne zna je li uopće reagirao ikakvom gestom, već je samo vidio da je taj posljednji vozač nastavio vožnju. Svjedok JH navodi da je vidio da sudac crvenom zastavicom usmjerava vozače po završetku utrke da uđu u park vozača te da nitko drugi osim tužitelja i II. tuženika nakon prolaska preko startno ciljne linije nije ostao na stazi, već su svi ostali izišli u park prostor vozača.

57. Svjedok ZH koji je utrku pratio s mjesta u neposrednoj blizini izlaska iz boksa odnosno parka vozača i to na udaljenosti od oko 15-20m od mjesta na kojem je stajao sudac koji je koordinirao utrkom iskazao je da je vidio prolazak vozača kroz startno ciljnu liniju nakon završetka utrke. Prvi je u cilj ušao EH i nastavio je vožnju prošavši lijevo od suca. Vidio je da je sudac koji je stajao iza ciljne linije crno bijelom zastavicom označavao kraj vožnje, dok je drugi sudac koji je stajao u blizini njega crvenom zastavicom signalizirao vozačima da voze u boks odnosno park vozača. Tom zastavicom signalizirao je i pobjedniku, ovdje tužitelju, da uđe u park vozača, ali je druga osoba koju ne poznaje odnosno nije vidio tko je, rekla sucu da ga pusti i on ga je propustio da vozi pobjednički krug koji inače voze svi vozači. Nakon njega kroz cilj je prošao II. tuženi RH koji se zaustavio kraj iste osobe koja je prethodno doviknula sucu sa crvenom zastavicom da propusti EH da odvozi pobjednički krug i nakon toga htio je nastaviti vožnju. Sudac sa crvenom zastavicom i njega je upućivao u park vozača, ali je ta osoba s kojom je prethodno razgovarao doviknula sucu da ga pusti, a čuo je RH kako viče da želi rashladiti motor pa je i on nastavio vožnju. Naglasio je da je siguran da je da je vidio suca koji je imao crvenu zastavicu kako usmjerava sve vozače prema boksu odnosno parku vozača.

58. Iz iskaza svjedoka ŠH proizlazi da se nalazio na zavoju broj 2 i radio na sprječavanju jakog pritiska publike kako se ne bi previše približili stazi i zbog toga nije vidio što se na stazi dešavalo, dok je svjedok MH iskazao da s pozicije na kojoj se nalazio u publici nije mogao vidjeli mjesto ciljne linije i suca koji se tamo nalazi, ali je vidio suca koji je stajao ispred ulaza u boksove i usmjeravao vozače utrke prema boksovima. Vidio je da je EH prvi prošao kroz cilj odnosno pored izlaza u boksove, ali se sada više ne sjeća je li sudac koji je tamo stajao signalizirao vozačima da se preusmjere prema izlazu za boksove ili nije.

59. Temeljem provedenih dokaza kao nesporno je utvrđeno da je zavojni sudac Damir Turniški, nakon što je starter koji se nalazio na bini podizanjem crno bijele zastave u obliku šahovnice označio kraj utrke, stojeći nasred staze iza drugog zavoja nakon starta, iza ulaza u boks podignutom crvenom zastavom svim nadolazećim motociklistima dao znak da je utrka završena, da ne smiju nastaviti vožnju već se uputiti u prostor pit-stopa. Također je utvrđeno da je EH koji je prvi prošao kroz cilj također krenuo u boks, ali su ga zaustavili ljudi među kojima su bili i neki suci te ga zamolili da odvozi još jedan pobjednički krug. Svjedok Damir Turniški potvrdio je da mu je radio vezom javljeno sa bine da tužitelj ne mora voziti u boks jer je odlučeno da će voziti pobjednički krug o čemu je usmeno obavijestio tužitelja i dao mu znak da nastavi vožnju. Na isti način je iskazivao svjedok ZH koji je utrku pratio s mjesta u neposrednoj blizini izlaza iz boksa odnosno parka vozača, na udaljenosti od oko 15 – 20 m od mjesta na kojem je stajao zavojni sudac i koordinirao utrkom koji je iskazao da je siguran da je vidio suca da ima podignutu crvenu zastavicu i usmjerava sve vozače prema boksu, uključujući i tužitelja, ali da je druga osoba koju ne poznaje rekla sucu da tužitelja propusti da vozi pobjednički krug, nakon čega ga je sudac propustio.

60. II. tuženik tvrdi da je stigavši do mjesta izlaska u boks vidio suca kako razgovara sa EH te da je sudac pri tome imao spuštenu zastavicu. U tom dijelu njegov iskaz je u suprotnosti sa iskazom svjedoka ZH koji je naglasio da je siguran da je vidio da sudac crvenom zastavicom signalizira svim vozačima da je utrka okončana i usmjerava ih u boks odnosno u park vozača čijem je iskazu sud povjerovao jer je stajao u blizini zavojnog suca i mogao vidjeti način na kojim sudac koordinira utrkom. To proizlazi i iz iskaza svjedoka Damira Turniškog koji tvrdi da je cijelo vrijeme imao podignutu crvenu zastavicu, dok je dao dozvolu tužitelju da nastavi vožnju usmenim putem, a djelomično i iz iskaza ĆH koji je vidio da da je sudac podigao crvenu zastavicu i dao znak vozačima da idu u boks, ali nije vidio kretanje II. tuženika, IH koji je iskazao da je sudac cijelo vrijeme imao podignutu crvenu zastavicu, ali je iskazao i da nije cijelo vrijeme gledao u crvenu zastavicu, TH koji je vidio da sudac maše zastavicom i II. tuženika koji je nastavio vožnju, ali nije vidio kojom gestom ga je sudac pustio da prođe, odnosno ne zna je li sudac uopće reagirao ikakvom gestom već je samo vidio da je taj posljednji vozač nastavio vožnju. Svjedok ZH je, međutim, iskazao i da je vidio II. tuženog RH koji je nakon prolaska kroz cilj stajao sa strane sa grupom vozača i razgovarao sa osobom za koju pretpostavlja da je iz organizacije utrke, a koja je sugerirala sucu da propusti II. tuženika te da je čuo II. tuženika kada je viknuo da želi odvoziti da rashladi motor te je nastavio vožnju otprilike 5 – 7 sekundi nakon prolaska tužitelja. Taj svjedok je iskazao da je osoba sa kojom je II. tuženik razgovarao ista osoba koja je sugerirala sucu da propusti tužitelja, a pretpostavio je da se radi o osobi iz organizacije natjecanja jer su se oba vozača obratila toj osobi, a sudac ga je poslušao i propustio oba vozača. U tom dijelu iskaz svjedoka ZH potvrđuje navode II. tuženika koji je iskazao da je prolaskom kroz cilj i dolaskom do izlaza u boksove vidio zavojnog suca da razgovara sa EH te da ga je to zbunilo te se zaustavio kod glavnog organizatora utrke koji je stajao 6 – 7 m ispred zavojnog suca i gestikulacijom ga pitao kuda da ide, a on mu je isto tako gestikulacijom pokazao da nastavi vožnju nakon što se prethodno savjetovao sa zavojnim sucem.

61. Dodatkom 01 Prvenstva Hrvatske u cestovnim moto utrkama na kružnim stazama za 2007. u čl. 17. al. 2. propisano je da su vozači dužni poštivati upute i signalizaciju sudaca, pa kako je tužitelj nastavio vožnju postupivši prema onome što mu je zavojni sudac signalizirao nastavkom vožnje tzv. pobjedničkog kruga u tom dijelu je postupio u skladu sa pravilima motociklističkog natjecanja.

62. II. tuženik je kao natjecatelj bio upoznat sa pravilima natjecanja i znao je da podignuta crvena zastavica znači da ne smije nastaviti vožnju. II. tuženik, osim vlastitim iskazom, nije ničim dokazao da je zavojni sudac u jednom trenutku spustio crvenu zastavicu. Prilikom prvog saslušanja II. tuženik je iskazao da je, nakon što je vidio da je tužitelj nastavio vožnju, znakovima pitao zaustavnog suca kuda da ide, a da ga je on nakon kraće konzultacije sa drugim sucem uputio da krene za tužiteljem, dok je prilikom dopunskog saslušanja iskazao da se sa pitanjem kuda da ide obratio glavnom organizatoru utrke ŠH a ne zaustavnom sucu te da mu je on nakon konzultacije sa sucem gestikulacijom pokazao da nastavi vožnju. Svjedok ŠH je potvrdio da je bio prisutan na drugom zavoju, ali da nije vidio što se događa na stazi jer je radio na sprječavanju jakog pritiska publike kako se ne bi previše približili stazi, ali je isto tako činjenica da je svojim potpisom potvrdio sadržaj izjave svjedoka Damira Turniškog koji je dao neposredno nakon nezgode 10. rujna 2010. iz kojeg proizlazi da je Damir Turniški usmeno dozvolio EH ulaz u pobjednički krug, a da je nakon kratkog vremena usprkos pokazanoj crvenoj zastavici vozač RH nastavio vožnju dalje u stazu. Također iz zapisnika sudačkog mjesta br. 4 (šikana) sudaca Darka Štimca i Marija Jelušića proizlazi da je iza tužitelja koji je vozio pobjednički krug naišao motocikl broj 57 (kojim je upravljao II. tuženik) koji je obaviješten na sudačkom mjestu br. 4 crvenom zastavom. Sud dopušta da je II. tuženik mogao ostati zbunjen nailaskom na situaciju u kojoj tužitelj razgovara sa sucem i nakon toga nastavlja vožnju što je propust organizatora koji nije pravovremeno donio odluku o vožnji tzv. pobjedničkog kruga, u tom smislu postavio jasna pravila i pravovremeno o njima obavijestio natjecatelje, međutim II. tuženik je kao natjecatelj, što je i sam spomenuo u svom iskazu, morao upotrijebiti povećanju pažnju i slušati naredbe suca a ne trećih osoba te postupiti u skladu sa značenjem istaknute crvene zastave, prekinuti vožnju i uputiti se u boks odnosno pit-stop, što nije učinio čime je prekršio pravila motociklističkog natjecanja što je u konačnici rezultiralo štetnim događajem, zbog čega odgovara za nastalu štetu solidarno sa I. tuženikom kao organizatorom natjecanja.

63. Sud je odbio provesti dokaz provođenjem prometnog vještačenja radi utvrđivanja dinamike nastanka i mogućnosti izbjegavanja prometne nezgode, budući da u konkretnom slučaju ne vrijede pravila o ponašanju sudionika u prometu propisana Zakonom o sigurnosti prometa na cestama. Iz iskaza svjedoka proizlazi da je običaj da natjecatelj koji vozi pobjednički krug pozdravlja publiku na način da se zaustavlja na motociklističkoj stazi, maše publici ili "spali gumu". S obzirom da je tužitelj zbog signalizacije suca da nastavi vožnju bio u uvjerenju da mu je dopušteno voziti pobjednički krug i ponašati se na opisani način, ne može mu se predbacivati što prije zaustavljanja nije visoko podignutom rukom signalizirao da ima namjeru zaustaviti se, pa prema mišljenju ovoga suda nije suodgovoran za nastalu štetu.

64. Uvidom u izjave o odgovornosti koje su potpisali tužitelj i II. tuženik, proizlazi da su potpisane agenciji Diargo, a ne I. tuženiku kao organizatoru natjecanja, a osim toga iste se odnose na odricanje od odgovornosti za štete nastale u svezi sa samim natjecanjem, ali ne i na odricanje od odgovornosti za štetu koja je u uzročnoj vezi sa propustom u organizaciji natjecanja.

65. Odredbom čl. 5. st. 2. i 3. Pravilnika propisano je da se organizatori i svi sudionici na pojedinim natjecanjima odriču prava na sve sudske sporove na građanskom sudu, sve dok se ne iscrpe sve mogućnosti za prigovore, reklamacije i žalbe predviđene u odredbama Disciplinskog i Arbitražnog Pravilnika, a nakon toga stranka koja je oštećena može prići rješavanju spora sukladno čl. 53. Statuta HMS-a kojim je propisano da je u skladu sa Zakonom o športu Hrvatski olimpijski odbor koji je najviša instanca u bilo kojem žalbenom postupku. Polazeći od sadržaja Pravilnika koji sadrži skup pravila koje je utvrdio Hrvatski motociklistički savez koja se odnose na organizaciju motociklističkog sporta, položaj prava i obveze vozača i svih ostalih sudionika natjecanja, činjenicu da kršenje određenih odredaba tog pravilnika povlači za sobom kazne i disciplinsku odgovornost te da je čl. 146. Pravilnika propisano kome se i na koji način podnose žalbe protiv takvih odluka, postavlja se pitanje koje su to situacije za koje je propisan obavezni pravni put rješavanja, mimo pokretanja sudskog spora. Odgovor na to pitanje leži u odredbama Disciplinskog i Arbitražnog pravilnika kojeg međutim niti tužitelj niti I. i II. tuženici nisu dostavili u sudski spis, mada su se na isto obvezali. Osim toga ovaj sud drži da nije dopušteno i da je protivno Ustavu Republike Hrvatske ograničavati bilo kojoj stranci pristup sudu u stvari koje se tiče naknade štete izazvane propustom u organizaciji sportskog natjecanja kada nadležnost Općinskog suda izvire iz odredbe čl. 34. Zakona o parničnom postupku koji je na pravnoj snazi iznad Pravilnika.

66. Sudski vještak medicinske struke dr. Mladen Miškulin u svom nalazu od 1. listopada 2013. ustanovio je da je tužitelj 16. rujna 2007. kao sudionik moto utrke zadobio ozljede u vidu natučenja glave, potiljačne regije, višeiverni trans i interkondilarni prijelom lijeve natkoljenične kosti s ekspozicijom tipa 3B, prijelom lijeve patele, parezun.peroneusa i istegnuće muskulature vrata I. stupnja. Na dan ozljeđivanja pregledan je u KB Osijek gdje su ustanovljene navedene dijagnoze i gdje je bio hospitaliziran do 20. rujna 2007. Nakon toga premješten je na liječenje u KB Dubrava u Zagrebu gdje je hospitaliziran od 20. rujna 2007. do 3. listopada 2007. radi zatvaranja defekta kože u lijevoj politealnoj jami slobodnim kutanim režnjem. Postoperativni tijek bio je uredan, te je provedena fizikalna terapija na odjelu bolnice. Hodao je uz pomoć štaka. Nakon toga otpušten je na kućnu njegu uz potpuno rasterećenje desne noge štakama. Nakon toga nastavio je liječenje ambulantno od strane kirurga, a od 14. listopada 2007. do 7. prosinca 2007. ponovno je hospitaliziran radi operativnog zahvata zamjene vijaka. Otpušten je na kućnu njegu s preporukom ponavljanja vježbi i hod sa štakama bez oslanjanja na lijevu nogu punom težinom, te je indicirana fizikalna terapija. Nastavio je liječenje od strane fizijatra, ortopeda, kirurga i psihijatra, a od 25. ožujka 2008. do 29. travnja 2008. provodio je stacionarnu rehabilitaciju. Ponovno je hospitaliziran od 3. lipnja do 9. lipnja 2008. radi liječenja upalnog procesa oko 3. vijka. Provodio je stacionarnu rehabilitaciju od 29. listopada do 12. studenog 2008. Još uvijek hoda uz jednu podlaktičnu štaku, a po završenoj terapiji hoda i dalje uz šepanje na lijevu nogu. Nastavlja provoditi fizikalnu terapiju ambulantno, kada se ponovno bilježi znatno otežan hod pored dviju štaka. Ponovno je hospitaliziran od 1. prosinca do 4. prosinca 2008. radi operativnog zahvata. Po otpuštanju iz bolnice nastavlja liječenje po kirurgu, fizijatru, radiologu i psihijatru. Ponovno je provođena stacionarna rehabilitacija od 29. svibnja do 19. lipnja 2009. kada je liječen vanjskom fiksacijom, te je ponovno hospitaliziran od 14. listopada do 20. listopada 2009. radi operacije lijevog koljena. Po operaciji hoda uz pomoć podlaktičnih štaka i nastavlja liječenje po ortopedu, radiologu i fizijatru. Sudski vještak je zaključio kako je tužitelj u štetnom događaju zadobio otvoreni prijelom lijevog donjeg ekstremiteta u području koljena zbog čega je adekvatno liječen, te je redovito pohađao zakazane preglede liječnika i terapeutske postupke. Unatoč provedenom adekvatnom liječenju zaostale su trajne posljedice u vidu teške posttraumatske artroze lijevog koljena s ograničenom pokretljivošću u teškom stupnju s promijenjenom osobinom lijevog donjeg ekstremiteta u vidu velikih i dubokih heloidnih ožiljaka koji smetaju funkciji zgloba, ali ne i cirkulaciji u vidu hipotrofije lijevog donjeg ekstremiteta s ograničenjem opsega pokreta lijevog gležnja u lakom do srednjem stupnju, što je rezultiralo umanjenjem opće životne i radne aktivnosti u omjeru od 40%.

67. Nalazu i mišljenju sudskog vještaka prigovorio je II. tuženik. Sudski vještak je u usmenom obrazloženju svog nalaza i mišljenja na ročištu 30. svibnja 2016. ostao kod svog pisanog nalaza i mišljenja u cijelosti, a prigovori II. tuženika nisu ga doveli u pitanje. Naglasio je da postoji jasna uzročno-posljedična veza između štetnog događaja, ozljeda i trajnih posljedica koje se nastale kod tužitelja, te da je liječenje okončano 24. studenog 2009., što predstavlja datum stabilizacije zdravstvenog stanja.

68. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje sudskog vještaka medicinske struke ocijenivši da je isti izrađen u skladu sa svim pravilima struke i valjano obrazložen.

69. Temeljem nalaza i mišljenja vještaka utvrđeno je da je tužitelj pri štetnom događaju trpio tzv. primarni strah jakog intenziteta u trenutku ozljeđivanja dok je u daljnjem tijeku postojao sekundarni strah jačeg intenziteta u trajanju od 14 dana ukupno (ozljeda i sedam operativnih zahvata), srednjeg intenziteta u trajanju od 30 dana i blagog intenziteta u trajanju od 2 mjeseca.

70. Tužitelj je trpio bolove jakog intenziteta u trajanju od 20 dana ukupno, bolove srednjeg intenziteta u trajanju od 2 mjeseca ukupno, te bolove lakog intenziteta u trajanju od 6 mjeseci, dok bolovi koje tužitelj i sada trpi ulaze u ocjenu trajnih posljedica.

71. Kao posljedice predmetnog ozljeđivanja kod tužitelja zaostali su višestruki ožiljci i to ožiljak s prednje strane koljena u dužini od 19 cm, lateralni ožiljak na natkoljenici dužine 40 cm, te keloidni ožiljak poplitealno kvadratastog oblika sa stranicama 13x5cm, prisutni su višestruki ožiljci od vanjskog fiksatora, te neoformacija proksimalnog dijela potkoljenice veličine manje lopte, elastične konzistencije bolne na palpaciju, vidljiva je jaka hipotrofija muskulature lijeve natkoljenice i potkoljenice, te šepanje na lijevu nogu, što prema nalazu vještaka predstavlja naruženje u srednjem do teškom stupnju.

72. Tuđa pomoć bila je tužitelju potrebna u sljedećim periodima: od 3. listopada do 14. listopada 2007. u opsegu od 8 sati dnevno, u periodu od 7. prosinca 2007. do 25. ožujka 2008. u opsegu od 4 sata dnevno, u periodu od 29. travnja 2008. do 3. lipnja 2008., 9. lipnja 2008. do 29. listopada 2008., 12. studenog 2008. do 1. prosinca 2008. u opsegu od 2 sata dnevno, a od 4. prosinca 2008. pa nadalje potrebna mu je trajna tuđa pomoć u opsegu od 2x3 sata tjedno.

73. Uzevši u obzir sve navedene i utvrđene činjenice, posebno stupanj trajnog umanjenja životne aktivnosti, trajanje i intenzitet fizičkih boli, duševnih boli i straha, vrstu ozljede, činjenicu da je tužitelj zbog zadobivenih ozljeda bio višekratno hospitaliziran, imao sedam operativnih zahvata, provodio stacionarnu fizikalnu terapiju, hodao dugi vremenski period uz pomoć štaka, po ocjeni ovog suda time mu je povrijeđeno pravo osobnosti u vidu povrede prava na tjelesno i duševno zdravlje (čl. 19. st. 1. i 2. ZOO-a).

74. Sukladno odredbi čl. 1100. st. 2. ZOO-a prilikom odmjeravanja ukupne visine pravične novčane naknade (satisfakcije) sud će se rukovoditi jačinom i trajanjem pretrpljenih fizičkih bolova, straha i duševnih bolova izazvanih trajnim narušavanjem zdravlja.

75. Prema ocjeni ovoga suda svaki od elemenata o kojima ovisi visina pravične novčane naknade mogu biti i sami za sebe dovoljan razlog koji opravdava dosuđivanje pravične novčane naknade tužitelju. Stoga je radi pravilne ocjene visine pravične novčane naknade u konkretnom slučaju potrebno procijeniti koji bi iznos pravične novčane naknade pripao tužitelju da je svaki od navedenih kriterija samostalna osnova za dosudu novčane satisfakcije zbog povrede prava osobnosti.

76. Cijeneći utvrđeni intenzitet i trajanje pretrpljenih fizičkih bolova, lokalitet povrede te način liječenja koje je bilo popraćeno neugodnostima u vidu višekratnih dugotrajnih hospitalizacija, provođenju sedam operativnih zahvata, provođenju dugotrajne stacionarne fizikalne terapije, kretanjem dugi vremenski period uz pomoć štaka, potrebe za mirovanjem i uzimanjem analgetika, sud drži da bi tužitelju s te osnove pripala pravična novčana naknada u iznosu od 8.500,00 eura.

77. Cijeneći intenzitet pretrpljenog straha te njegovo trajanje u smislu okolnosti predmetnoga slučaja sud ocjenjuje da bi tužitelju s te osnove pripala pravična novčana naknada zbog povrede prava osobnosti u iznosu od 4.000,00 eura.

78. Imajući u vidu utvrđeni stupanj trajnog umanjenja životnih i radnih aktivnosti tužitelja od 40% u kojem omjeru će morati ulagati pojačane napore u svom daljnjem životu i radu, dob tužitelja u trenutku ozljeđivanja od 27 godina, te činjenicu da se je isti sportaš koji se bavi motociklističkim utrkama sud je utvrdio da tužitelju s te osnove pripada pravična novčana naknada u iznosu od 12.000,00 eura.

79. S obzirom da je nakon predmetnog ozljeđivanja kod tužitelja zaostala naruženost u vidu višestrukih ožiljaka i to ožiljak s prednje strane koljena u dužini od 19 cm, lateralni ožiljak na natkoljenici dužine 40 cm, te keloidni ožiljak poplitealno kvadratastog oblika sa stranicama 13x5cm, prisutni su višestruki ožiljci od vanjskog fiksatora, te neoformacija proksimalnog dijela potkoljenice veličine manje lopte, elastične konzistencije bolne na palpaciju, vidljiva je jaka hipotrofija muskulature lijeve natkoljenice i potkoljenice, te šepanje na lijevu nogu, što prema nalazu vještaka predstavlja naruženje u srednjem do teškom stupnju, od čega ožiljci predstavljaju naruženost koja je trećim osobama vidljiva samo ponekad, a šepanje naruženost vrlo uočljivu trećima, sud je utvrdio da tužitelju s te osnove pripada pravična novčana naknada u iznosu od 5.500,00 eura.

80. S obzirom na izloženo te na utvrđenje suda da težina povrede i okolnosti predmetnog slučaja daju tužitelju pravo na pravičnu novčanu naknadu (čl. 1100. st. 1. ZOO-a), sud zaključuje da tužitelju pripada pravo na pravičnu novčanu naknadu zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje u ukupnom iznosu od 30.000,00 eura.

81. Nalazom i mišljenjem sudskoga vještaka financijske struke Ivana Tkaleca u Vještak Tkalec d.o.o. od 8. rujna 2015. na čiji nalaz stranke nisu imale primjedbi, a prihvatio ga je i sud držeći da je izrađen u skladu sa svim pravilima struke, sudski vještak je s obzirom na nalaz sudskog vještaka medicinske struke i njegovu ocjenu o potrebi tužitelja za tuđom pomoći za vrijeme liječenja i potrebi za trajnom tuđom pomoći, usporedbom sa visinom plaće nekvalificiranog radnika u mjestu u kojem je takva pomoć tužitelju pružena, i to u Sesvetama i Gradu Zagrebu utvrdio da ta naknada u razdoblju od 3. listopada 2007. do 31. prosinca 2013. iznosi ukupno 51.051,79 kuna, što sada prema odredbi čl. 13. i 14. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" broj 57/22 i 88/22) iznosi 6.775,74 eura, a da od 1. siječnja 2014. pa nadalje tužitelj ima potrebu za trajnom tuđom pomoći u iznosu od 518,44 kune, što sada iznosi 68,81 euro mjesečno.

82. Tužitelj je sa nalazom i mišljenjem sudskog vještaka financijske struke uskladio svoj tužbeni zahtjev zbog čega u tom dijelu usvojen u smislu odredbe članka 1095. st. 2. u svezi sa člankom 1088. st. 1. ZOO-a.

83. Odluka o kamatama temelji se na odredbi čl. 1103. ZOO-a temeljem kojeg tužitelju pripada pravo na zatezne kamate na dosuđeni iznos pravične novčane naknade danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga.

84. Prema nalazu sudskog vještaka medicinske struke vidljivo je da je liječenje tužitelja okončano 24. studenog 2009., a odštetni zahtjev podnesen je 27. listopada 2010. Stoga tužitelju i pripada pravo potraživati zateznu kamatu od 28. listopada 2010.

85. Odluka o kamatama u odnosu na imovinsku štetu za tuđu pomoć temelji se na odredbi čl. 1086. u svezi sa čl. 1088. st. 2. ZOO-a.

86. Nije sporno da je tužitelju temeljem police osiguranja Croatia osiguranje d.d. od posljedica nesretnog slučaja (nezgode) isplaćena osigurana svota s osnova trajnog invaliditeta uslijed nezgode u iznosu od 2.156,75 eura 13. listopada 2008. Budući da se radi o ugovornom osiguranju koje je vezano za uvjete osiguranja osiguratelja čiji su sastavni dio tablice osiguranja, dok je u predmetnom slučaju riječ o izvan ugovornom osiguranju za štetu o kojoj se odlučuje s druge pravne osnove, ovaj sud je na stajalištu da se navedeni iznos ne uračunava u naknadu koja je tužitelju priznata u ovom postupku.

87. Visina stope zateznih kamata temelji se na čl. 29. st. 2 ZOO-a (Narodne novine 35/05., 41/08. i 78/15.) u svezi s Odlukom o diskontnoj (eskontnoj) stopi Hrvatske narodne banke (Narodne novine 132/07 i 66/11), uvećane za 5 postotnih poena, odnosno u svezi sa prosječnom kamatnom stopom na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima za referentno razdoblje koje utvrđuje Hrvatska narodna banka za 3 postotna poena budući da se ne radi o plaćanju iz trgovačkih ugovora ili ugovora između trgovca i osobe javnog prava, već o stopi zateznih kamata iz ostalih odnosa, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, budući da se ne radi o plaćanju iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovaca i osobe javnog prava već o stopi zateznih kamata iz ostalih odnosa.

88. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. u svezi sa čl. 151. st. 1. Zakona o parničnom postupku, tako što je sud priznao tužitelju, pravo na trošak zastupanja po kvalificiranom punomoćniku, odmjeren temeljem Tbr. 7.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (dalje u tekstu - OT), i to za sastav odštetnog zahtjeva od 27. listopada 2010. u iznosu od 1.000,00 eura (Tbr. 28 OT), za sastav tužbe u iznosu od 1.000,00 eura (Tbr. 7.5 OT), za zastupanje na ročištima 21. studenog 2011., 13. veljače 2012., 5. lipnja 2012., 9. travnja 2013., 10. lipnja 2013., 30. lipnja 2014., 30. svibnja 2016., 27. rujna 2016., 16. studenog 2016., 14. veljače 2017., 6. rujna 2022., 26. rujna 2023., 16. siječnja 2024., 28. svibnja 2024., 22. listopada 2024., 2. prosinca 2024., 1. travnja 2025., 7. svibnja 2025., 9. lipnja 2025. i 15. rujna 2025. u iznosima od po 1.000,00 eura (Tbr. 9.1 OT), za pristup na ročišta 19. listopada 2020., 1. lipnja 2021., 22. ožujka 2022., 26. ožujka 2024., 3. rujna 2024. i 5. veljače 2025. u iznosima od po 100,00 eura (Tbr. 9.5 OT), za sastav podnesaka od 21. veljače 2012., 28. lipnja 2013., 25. rujna 2015. i 31. ožujka 2025. u iznosu od po 1.000,00 eura (Tbr. 8.1 OT), za sastav podnesaka od 27. ožujka 2012., 23. lipnja 2014. i 22. ožujka 2022. u iznosima od po 50,00 eura (Tbr. 8.4 OT), uvećan za PDV od 25%, što čini ukupno priznati parnični trošak u iznosu od 33.437,50 eura.

89. Sud nije priznao tužitelju pravo na trošak za sastav podneska od 28. prosinca 2018., za pristup na ročišta 16. veljače 2021., 8. studenog 2021., 23. siječnja 2023. i 3. srpnja 2023. jer tužitelj taj trošak nije imao.

U Zagrebu 17. listopada 2025.

Sudac:

Andrea Grahovac

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke imaju pravo žalbe u roku od 15 dana po primitku pismenog otpravka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda u 4 primjerka pismeno županijskom sudu u Rijeci.

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. I. tuženika

- pun. II. tuženika