Republika Hrvatska

Općinski sud u Novom Zagrebu

Turinina 3 - 10100 Zagreb

Poslovni broj: 9 P-954/2024-18

(P-479/23)

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu, po sucu toga suda Ani Tomašić, u pravnoj stvari tužitelja ČN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Ivica Škunca, odvjetnik u Zaprešiću, protiv tuženika B2 Kapital d.o.o., Zagreb, Radnička cesta 41, OIB: 57509775367, kojeg zastupa punomoćnik Branko Škarica, odvjetnik u Zagrebu, radi utvrđenja, nakon održane glavne i javne rasprave 23. rujna 2025., održane u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja Mladena Slovice, odvjetnika u Zaprešiću, te zamjenika punomoćnika tuženika ŽN, odvjetničkog vježbenika u Zagrebu, 17. listopada 2025. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se u cijelosti tužbeni zahtjeva tužitelja ČN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koji glasi:

"I. Utvrđuje se da je zbog zastare prestala postojati novčana tražbina tuženika B2 KAPITAL d.o.o. Zagreb, Radnička cesta 41, prema tužitelju ČN iz [adresa], temeljem pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Zaprešiću broj P-260/08 u iznosu od 21.855,05 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 21.10.2002. godine do isplate, zatim u iznosu od 381,80 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 27.08.2004. godine do isplate, u iznosu od 662,40 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 30.11.2008. godine, kao i na iznos od 1.820,00 kn na ime troškova postupka po rješenju o ovrsi Općinskog suda u Zaprešiću broj Ovr-813/13 od 27.06.2013. godine, s obzirom da je nastupila zastara novčanog potraživanja.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju na doknadi prouzročeni parnični trošak, sve to u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužitelju ČN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tuženiku B2 Kapital d.o.o., Zagreb, Radnička cesta 41, OIB: 57509775367, naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 750,00 eura (sedamsto pedeset eura), u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 25. svibnja 2023. podnio tužbu u kojoj navodi da je tražbina koju tuženik ima prema njemu zastarjela, ali kako tužitelj nije odredio tužbeni zahtjev u pogledu glavne stvari i sporednih zahtjeva u smislu odredbe članka 186. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 155/23; nadalje ZPP), sud je rješenjem od 10. studenog 2023. vratio tužbu tužitelju na ispravak uz uputu da ispravi tužbeni zahtjev na način da istim traži utvrđenje da tuženik zbog zastare tražbine nema pravo na naplatu iste pri čemu bi trebao točno opisati o kojoj tražbini i iz koje osnove se radi.

2. U odgovoru na tužbu tuženika od 26. rujna 2023. isti navodi kako je nesporno da je prethodni ovrhovoditelj Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. 30.12.2003. podnio prijedlog za ovrhu temeljem vjerodostojne isprave izvatka iz poslovnih knjiga, radi namirenja duga koji proizlazi iz Ugovora o tekućem računu zaključenog između Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. kao banke i ČN kao komitenta. Općinski sud u Zaprešiću je temeljem prijedloga za ovrhu prethodnog ovrhovoditelja 27. kolovoza 2004. donio rješenje o ovrsi posl. br. Ovrv-1603/2003. Protiv navedenog rješenja o ovrsi tužitelj je podnio prigovor te je rješenje o ovrsi posl. br. Ovrv-1603/2003 stavljeno izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha, a postupak je nastavljen kao povodom prigovora protiv platnog naloga. Presudom Općinskog suda u Zaprešiću posl. br. P-174/06-14 od 11. lipnja 2007. ukinut je u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi posl. br. Ovrv- 1603/2003. Temeljem žalbe tadašnjeg vjerovnika Hypo Alpe Adria-Bank d.d. Županijski sud u Bjelovaru je rješenjem posl. br. Gž-505/08-2 od 20. ožujka 2008. godine ukinuo presudu Općinskog suda u Zaprešiću posl. br. P-174/06-14 i predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Presudom Općinskog suda u Zaprešiću posl. br. P-260/08-28 od 07. srpnja 2008. djelomično je održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi posl. br. Ovrv-1603/03 od 27. kolovoza 2004. te je tada tuženiku ČN naloženo da tužitelju isplati iznos od 20.655,05 kn sa zateznim kamatama. Na navedenu presudu žalbe su podnijeli i tužitelj i tuženik te je presudom Županijskog suda u Bjelovaru posl. br. Gž-2011/08-2 od 13. studenog 2008. potvrđena presuda P-260/08-28 od 07. srpnja 2008. u dijelu u kojem je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi br. Ovrv-1603/03 održan na snazi te je tuženiku ČN naloženo da tužitelju isplati iznos od 20.655,05 kn sa zateznim kamatama. Prethodni ovrhovoditelj Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. je 21.06.2013. temeljem pravomoćne i ovršne presude Županijskog suda u Bjelovaru posl. br. Gž-2011/08-2 i pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Zaprešiću posl. br. P-260/08 podnio prijedlog za ovrhu na novčanim sredstvima ovršenika temeljem ovršne isprave te je Općinski sud u Zaprešiću 27. lipnja 2013. donio rješenje o ovrsi posl. br. Ovr-813/2013 i odredio ovrhu na svim novčanim sredstvima ovršenika ČN. 7. rujna 2016. temeljem Ugovora o ustupu tražbina zaključenog između Addiko Bank d.d. kao ustupitelja i društva B2 Kapital d.o.o. kao primatelja, potraživanja trgovačkog društva Addiko Bank d.d., uključujući ono koje se odnosi na presudu Županijskog suda u Bjelovaru posl. br. Gž-2011/08-02 te presudu Općinskog suda u Zaprešiću posl br. P- 260/08, zajedno sa svim pravima i sredstvima osiguranja, ustupljena su trgovačkom društvu B2 Kapital d.o.o. Tuženik ističe da je rješenje o ovrsi posl. br. Ovr-813/2013 evidentirano u Očevidnik neizvršenih osnova za plaćanje Financijske agencije 11. srpnja 2013. te je u istom bilo evidentirano do 4. kolovoza 2018. kada je isknjiženo zbog nemogućnosti izvršenja osnove za plaćanje temeljem čl. 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima (NN 68/2018, 2/2020, 47/2020, 46/2020, 83/2020). Tužitelj neosnovano ističe prigovor zastare s obzirom da je rješenje o ovrsi Ovr-813/13 tuženik Financijskoj agenciji podnio na naplatu 11.07.2013. te je time prekinuta zastara do isknjižavanja iste 4.08.2018. Sukladno čl. 245. st.1., a u svezi sa st.5. istog članka određeno je da nakon prekida zastara počinje teći iznova, a s obzirom da je čl. 233. st.1 ZOO-a za tražbine koje su utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom određen rok zastare od 10 godina, razvidno je da predmetno potraživanje tuženika nije u zastari.

3. U podnesku od 27. studenog 2023. tužitelj navodi kako je 02.01.2015. zaprimio obavijest tuženika o tome kako mu je prethodni vjerovnik tužitelja Hypo Alpe Adria Bank d.d. Zagreb ustupio svoje potraživanje prema tužitelju koje na dan slanja obavijesti iznosi 129.474,546 kn. Tuženik u odgovoru na tužbu pojašnjava kako isti ima novčanu tražbinu prema tužitelju koju je prethodni vjerovnik Hypo Alpe-Adria Bank d.d. potraživao s osnove namirenja duga koji proizlazi iz Ugovora o tekućem računu između tuženikova prednika kao banke i tužitelja kao komitenta. Hypo Alpe-Adria Bank d.d. je protiv tužitelja pokrenula ovrhu pod brojem Ovrv-1603/2003. Nakon prigovora na rješenje o ovrsi, pravomoćno je presuđeno kako potraživanje s osnove ovog duga po pravomoćnoj presudi Općinskog suda u Zaprešiću broj P-260/2008 predstavlja ovršnu ispravu temeljem koje je 21.06.2013. pokrenuta ovrha, te je 27.06.2013. donijeto rješenje o ovrsi broj Ovr-813/2013 za iznos glavnice od 21.855,05 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom i troškovima ovršnog postupka. Dalje navodi da je tužitelj ovu parnicu pokrenuo po ovlastima iz čl. 187.st.1. ZPP-a, odnosno da isti ima pravni interes da sud utvrdi nepostojanje vjerovničko-dužničkog odnosa između ovih parničnih stranaka, s obzirom na istaknut prigovor zastare, vodeći računa o činjenici da se je ovrha u ovoj pravnoj stvari vodila temeljem pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Zaprešiću broj P-260/08 koja je postala pravomoćna 13.11.2008. i ovršna 20.12.2008. Slijedom svega navedenoga, tužitelj predlaže sudu donijeti presudu kojom se utvrđuje da je zbog zastare prestala postojati novčana tražbina tuženika B2 KAPITAL d.o.o. Zagreb, Radnička cesta 41, prema tužitelju ČN iz [adresa], temeljem pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Zaprešiću broj P-260/08 u iznosu od 21.855,05 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 21.10.2002. do isplate, zatim u iznosu od 381,80 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 27.08.2004. do isplate, u iznosu od 3 662,40 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 30.11.2008., kao i na iznos od 1.820,00 kn na ime troškova postupka po rješenju o ovrsi Općinskog suda u Zaprešiću broj Ovr-813/13 od 27.06.2013., s obzirom da je nastupila zastara novčanog potraživanja.

4. Rješenjem ovog suda od 20. veljače 2024. odbačena je tužba tužitelja uz obrazloženje da podneskom od 27. studenog 2023. tužitelj nije sudu vratio tužbu ispravljenu sukladno rješenju suda već ju je vratio bez ispravka odnosno dopune. Naime, s obzirom na činjenične navode tužbe jasno je dana uputa da tužitelj tužbenim zahtjevom traži utvrđenje da tuženik zbog zastare tražbine nema pravo na naplatu iste, a ne da zatraži da je zbog zastare novčana tražbina prema njemu prestala postojati.

5. Rješenjem Županijskog suda u Rijeci od 23. listopada 2024. broj Gž-788/2024 ukinuto je rješenje Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj P-479/2023-10 od 20. veljače 2024. i predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovni postupak, uz obrazloženje da je tužitelj podneskom od 27. studenog 2023. ispravio tužbeni zahtjev na način da zahtijeva utvrđenje da je zbog zastare prestala postojati novčana tražbina tuženika prema tužitelju u specificiranim iznosima, dakle da je tužbeni zahtjev tužitelja kojim je podnio tužbu na utvrđenje iz članka 187. ZPP-a razumljiv i određen, te sadrži sve da bi se po njemu moglo postupati sukladno članku 106. i članku 186. ZPP-a. U ponovnom postupku prvostupanjski sud je dužan u odnosu na uređenu tužbu utvrditi da li su ispunjene pretpostavke iz članka 187. ZPP-a za podnošenje tužbe.

6. U dokaznom postupku sud je pročitao prijedlog za ovrhu na listu 3-4, Ugovor o tekućem računu na listu 5-6, rješenje o ovrsi broj Ovrv-1603/23 na listu 7, presudu broj P-174/06 na listu 8-11, rješenje broj Gž-505/08 na listu 12-14, presudu broj P-260/08 na listu 15-20, prijedlog za ovrhu na listu 21-23, ugovor o ustupu tražbine na listu 24- 28, povijesni izvadak iz sudskog registra na listu 34-44, obavijest o ustupu potraživanja na listu 53, prijedlog za ovrhu na listu 54-56.

7. Analizom izvedenih dokaza u smislu čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 155/23) kao rezultata cjelokupnog raspravljanja ovaj sud nalazi da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti neosnovan.

8. U čl. 2. st. 1. Zakona o parničnom postupku određeno je da u parničnom postupku sud odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku. Odredbom čl. 7. Zakona o parničnom postupku određeno je da su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, a u čl. 219. istog Zakona da je u parnici svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika.

9. Dakle u ovom postupku tužitelj deklaratornom tužbom traži utvrđenje da je zbog zastare prestala postojati predmetna novčana tražbina tuženika.

10. Pretpostavke za postupanje po deklaratornoj tužbi propisane su odredbom članka 187. ZPP-a.

11. Prema odredbi čl. 187. st. 1. ZPP tužitelj može u tužbi tražiti da sud samo utvrdi postojanje odnosno nepostojanje kakva prava ili pravnog odnosa ili istinitost odnosno neistinitost kakve isprave. Sukladno st. 2. istog članka Zakona takva se tužba može podnijeti kad je to posebnim propisima predviđeno, kad tužitelj ima pravni interes da sud utvrdi postojanje odnosno nepostojanje kakva prava ili pravnog odnosa ili istinitost odnosno neistinitost kakve isprave prije dospjelosti zahtjeva za činidbu iz tog odnosa, ili kad tužitelj ima kakav drugi pravni interes za podizanje takve tužbe.

12. Tužitelj je u ovoj parnici podnio deklaratornu tužbu koja s obzirom na sadržaj zahtjeva spada u kategoriju dopuštenih deklaratornih tužbi u smislu iznesenih pravila o dopustivosti deklaratornih tužbi, s obzirom da tužbeni zahtjev kojim se traži utvrđenje da je zbog zastare prestala postojati tražbina tuženika prema istome sadržajno predstavlja zahtjev radi utvrđenja nepostojanja pravnog odnosa između stranaka koji se temelji na gornjim ispravama.

13. Međutim ovdje valja navesti kako, iako je takva tužba dopuštena, tužiteljev tužbeni zahtjev nije osnovan s obzirom da je isti usmjeren na utvrđenje da je tražbina prestala postojati zbog zastare. Naime, člankom 214. stavkom 1. Zakona o obveznim odnosima (NN 155/23) propisano je da zastarom prestaje pravo zahtijevati ispunjenje obveze, slijedom čega tražbina nije prestala zbog zastare. Zastarom prestaje pravo zahtijevati ispunjenje obveze što znači da istekom zastarnog roka ne prestaje tražbina već samo pravo zahtijevati isplatu te tražbine.

14. Nadalje je nesporno kako ovršne isprave u ovom postupku predstavljaju presuda Općinskog suda u Zaprešiću broj P-260/08-28 od 7. srpnja 2008., te presuda Županijskog suda u Bjelovaru posl. br. Gž-2011/08-2 od 13. studenog 2008., te je nesporno kako je na temelju istih ovršnih isprava 21. lipnja 2013. kod Općinskog suda u Zaprešiću pravni prednik tuženika podnio protiv tužitelja prijedlog za ovrhu na novčanim sredstvima te je 27. lipnja 2013. doneseno rješenje o ovrsi pod brojem Ovr- 813/2013. Nesporno je kako je Addiko Bank d.d. (ranije Hypo Alpe Adria Bank d.d.) ustupila predmetno potraživanje tuženiku B2 Kapital d.o.o. temeljem Ugovora o ustupu tražbina zaključenog između Addiko Bank d.d. kao ustupitelja i društva B2 Kapital d.o.o. kao primatelja. Nesporno je kako je u ovom postupku tužba podnesena 25. svibnja 2023.

15. Člankom 223. stavkom 1. Zakona o obveznim odnosima propisano je kako sve tražbine koje su utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugoga nadležnog tijela javne vlasti, ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, odnosno javnobilježničkim aktom, zastarijevaju za deset godina, pa i one za koja zakon inače predviđa kraći rok zastare.

16. Člankom 215. stavkom 1. Zakona o obveznim odnosima propisano je da zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano, dok je člankom 216. propisano da zastara nastupa kad istekne posljednji dan zakonom određenog vremena.

17. Člankom 241. Zakona o obveznim odnosima propisano je da se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine, dok je člankom 245. stavkom 1. propisano da nakon prekida zastara počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru.

18. Dakle u ovom postupku radi se o tražbini koja je utvrđena pravomoćnom sudskom odlukom te zastarijeva za deset godina. Nadalje je nesporno i proizlazi iz stanja spisa kako je zastara prekinuta podnošenjem prijedloga za ovrhu 21. lipnja 2013. te kako je sukladno članku 241. i 245. Zakonom o obveznim odnosima zastara prekinuta takvom radnjom prednika tuženika usmjerenom na ostvarenje tražbine, te je ista počela teći iznova, a kako je tužba na utvrđenje u ovom postupku podnesena 25. svibnja 2023. nije protekao desetogodišnji rok zastare. Dakle, iako tuženik nije dokazao svoje navode iz odgovora na tužbu da je rješenje o ovrsi poslovni broj Ovr- 813/2013 evidentirano u Očevidnik neizvršenih osnova za plaćanje Financijske agencije 11. srpnja 2013. te je u istom bilo evidentirano do 4. kolovoza 2018., ovaj sud zaključuje kako iako tužbeni zahtjev nije osnovan iz razloga navedenih u točci 13. presude, zastara predmetne tražbine do dana podnošenja tužbe nije nastupila.

19. O troškovima postupka odlučeno je temeljem odredbe članka 154. st. 1. ZPP- a, u svezi sa člankom 164. Zakona o parničnom postupku. Člankom 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku propisano je da je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka.

20. S obzirom da je tuženik u cijelosti uspio u postupku, to mu je tužitelj dužan nadoknaditi cjelokupne troškove postupka sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 138/23 – dalje: Tarifa) i vrijednosti predmeta spora od 6.315,15 eura. Tuženiku je priznat trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 8. toč. 1. Tarife), zastupanja na ročištu 10.11.2023. i 20.2.2024., svako u iznosu od 100,00 eura (Tbr.9.toč.2. Tarife), zastupanja na ročištu 23.9.2025. u iznosu od 200,00 eura (Tbr.9.toč.1. Tarife), sve uvećano za PDV od 25 %, odnosno tuženiku je priznat ukupan iznos od 750,00 eura.

21. Tuženiku nije priznat trošak pristupa na ročište za objavu presude s obzirom da isti nije potreban za vođenje postupka, te mu nije priznat trošak sudske pristojbe na presudu s obzirom da isti nije u obvezi podmiriti trošak iste.

22. Slijedom svega iznesenog odlučeno je kao u izreci presude.

Zagreb, 17. listopada 2025.

Sudac

Ana Tomašić

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka iste, putem Općinskog suda u Novom Zagrebu, na nadležni Županijski sud sukladno čl. 4. Zakona o područjima i sjedištima sudova (Narodne novine RH 21/22), pismeno u tri istovjetna primjerka.

DNA:

1. pun. tužitelja

2. pun. tuženika