Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split
Poslovni broj: Gž R -319/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Splitu, po sudcu, dr. sc. Ivanu Tironiju, u pravnoj stvari tužiteljice ŠG, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćniku Mariju Skejiću, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika Kliničkog bolničkog centra Split, iz Splita, OIB: 51401063283, Spinčićeva 1, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv rješenja Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: Pr - 1068/2023 -13 od 17. srpnja 2025., dana 17. listopada 2025.
r i j e š i o j e
I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: Pr - 1068/2023-13 od 17. srpnja 2025.
II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice da joj tuženik naknadi parnični trošak sastava odgovora na žalbu u iznosu od 187,50 eura.
Obrazloženje
1. Prvostupanjski je sud dana 10. ožujka 2025. donio presudu na temelju priznanja kojom je naložio tuženiku da isplati tužiteljici iznos od 675,00 eura sa pripadajućim zateznim kamatama. Nakon što je tužiteljica zahtijevala parnični trošak u podnesku od 11. ožujka 2025., prvostupanjski je sud 17. srpnja 2025. donio sada pobijano rješenje. Ovom je odlukom naložio tuženiku da u roku 15 dana isplati tužiteljici iznos od 843,75 eura sa zateznim kamatama koje na ovaj iznos teku od dana presuđenja do isplate, s time što je tuženik isplatu navedenog iznosa obvezan isplatiti na račun punomoćnika tužiteljice, Marija Skejića, odvjetnika u Splitu.
2.1. Tuženik je protiv navedenog rješenja podnio žalbu i to zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, žalbenih razloga predviđenih odredbama članka 353. stavak 1. točke 2. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka USRH, 84/08., 96/08. - Odluka USRH, 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. dalje ZPP), u svezi sa odredbom članka 381. ZPP-a. Žalitelj predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijano rješenje, odnosno podredno da rješenje ukine i vrati predmet u svezi odlučivanja o parničnom trošku prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.
2.2. Tuženik u bitnome podnosi žalbu zbog 2 razloga. Prije svega smatra kako je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je tužiteljici priznao i dosudio parnični trošak sastava podneska od 14. siječnja 2025. u visini od 75 bodova. Naime tuženik je mišljenja kako je tužiteljica još u tužbi mogla postaviti određeni tužbeni zahtjev, pa da stoga nije bilo opravdanog razloga da određeni tužbeni zahtjev (kojim je zatražila isplatu iznosa od 675,00 eura sa pripadajućim zateznim kamatama) postavi tek u navedenom podnesku od 14. siječnja 2025. U tom smislu navodi kako tužiteljica nije podnijela stupnjevitu tužbu u smislu odredbe članka 186. b ZPP-a, ovo stoga jer da se prethodno nije obratila tuženiku za dostavom isprava koje sada traži u manifestacijskom zahtjevu. Nadalje, žalitelj smatra kako je prvostupanjski sud pogrešno primijenio pravo kada je odredio da se isplata parničnog troška izvrši na račun punomoćnika – odvjetnika tužiteljice, jer da za takav način isplate nema pravne osnove.
3. Tužiteljica je podnijela odgovor na žalbu tuženika u kojem u bitnome predlaže da drugostupanjski sud odbije žalbu tuženika kao neosnovanu.
4. Žalba tuženika nije osnovana.
5. Prije svega je za reći kako ispitujući prvostupanjsko rješenje kao i postupak koji je prethodio njegovom donošenju, ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi bila počinjena bilo koja od bitnih povreda odredbi parničnog postupka koje su predviđene odredbama članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, na koje povrede ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a, u svezi sa odredbom članka 381. ZPP-a.
6. U svezi žalbe tuženika koja se odnosi na priznavanje tužiteljici parničnog troška sastava podneska od 14. siječnja 2025. za reći je slijedeće.
7. Tužiteljica je u predmetnom slučaju podnijela tužbu koja po svom sadržaju predstavlja stupnjevitu tužbu iz odredbi članka 186. b) ZPP-a. Prilikom podnošenja sudu stupnjevite tužbe samo manifestacijski zahtjev (zahtjev za polaganje računa ili predaju pregleda imovine i obveza) mora biti određen već u tužbi, dok onaj drugi zahtjev za isplatom, tužitelj će određeno postaviti nakon što tijekom postupka tuženik položi račun ili nakon što tužitelj na drugi način prikupi potrebne podatke. Stupnjevita tužba treba olakšati poziciju tužitelja radi ostvarenja određenih prava, pa tako i onih iz radnih odnosa, o čemu je i riječ u predmetnom slučaju. Konkretno tužiteljica je u tužbi postavila manifestacijski zahtjev da joj tuženik dostavi platne liste, evidenciju rada i raspored rada (plan rada), a istaknula je i nespecificirani kondemnatorni tužbeni zahtjev za isplatom (putnog troška) kojega se sukladno pravnoj prirodi stupnjevite tužbe, treba specificirati tijekom postupka, kada se za to ispune zakonske pretpostavke.
8. Tuženik je u podnesku od 30. prosinca 2024. naveo kako je tužiteljica morala prije podnošenja stupnjevite tužbe zatražiti od tuženika potrebne podatke potrebne za postavljenje određenog kondemnatornog zahtjeva, te dokazati da joj tuženik te podatke nije dostavio. Tek u tom slučaju da je tužiteljica bila ovlaštena na podnošenje predmetne stupnjevite tužbe. Stoga je predložio da prvostupanjski sud vrati tužiteljici tužbu na ispravak odnosno dopunu.
9. Prvostupanjski je sud potom, raspravnim rješenjem od 14. siječnja 2025. vratio tužiteljici tužbu radi ispravka odnosno dopune u smislu da određeno navede novčani iznos koji potražuje od tuženika. Tužiteljica je upozorena na pravne posljedice ukoliko ne postupi po naloženom u smislu odredbi članka 109. ZPP-a.
10. Tužiteljica je potom, a postupajući po rješenju prvostupanjskog suda od 14. siječnja 2025. ispravila odnosno dopunila tužbeni zahtjev, također 14. siječnja 2025., na način da sada tužbenim zahtjevom od tuženika traži isplatu iznosa od 675,00 eura sa pripadajućim zateznim kamatama. Upravo ovako postavljeni tužbeni zahtjev tuženik je priznao, a prvostupanjski sud potom, 10. ožujka 2025., donio presudu na temelju priznanja.
11. Kao što je već navedeno, sporno je u ovoj žalbenoj fazi postupka je li tužiteljica imala pravo na parnični trošak sastava podneska od 14. siječnja 2025. kojim je konačno „uredila“ tužbeni zahtjev, a koji joj je trošak prvostupanjski sud dosudio na temelju T. br. 7., T. br. 8. toč. 1., T. br. 46. i T. br. 52. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 138/23., dalje „Tarifa“), a sve na temelju odredbi članka 154. stavak 1. i 155. ZPP-a. Tuženik naime smatra kako je tužiteljica još u tužbi mogla postaviti određeni „specificirani“ tužbeni zahtjev za isplatom, pa stoga da nema razloga da joj se prizna i dosudi parnični trošak sastava podneska od 14. siječnja 2025.
12. Zaista, tužiteljica je trebala prilikom podnošenja tužbe navesti i za to pružiti odgovarajuće dokaze da joj tuženik odbija dati podatke na koje se manifestacijski zahtjev odnosi. U tom smislu izjasnio se i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj: Rev – 677/21 od 2. veljače 2022. U ovoj odluci, a na postavljeno pitanje "Da li je pretpostavka urednosti tužbe da je tužitelj u tužbi naznačio odnosno dostavio dokaze da je tuženik prethodno odbio ispuniti svoju obvezu, dostavu zatraženih podataka i knjigovodstvenu dokumentaciju, pod prijetnjom odbacivanja cjelokupne tužbe?" dao slijedeći odgovor: „Pretpostavka urednosti tzv. stupnjevite tužbe iz čl. 186. b ZPP je u dužnosti tužitelja dokazati da je postavljeni manifestacijski zahtjev osnovan, odnosno tužitelj prvotno mora dokazati da mu tuženik odbija dati podatke na koje se manifestacijski zahtjev odnosi (ili mu tuženik neopravdano uskraćuje uvid u te podatke) i bez kojih se objektivno ne može postaviti određeni tužbeni zahtjev.“
13. Tužiteljica nije dostavila dokaze da se prije podnošenja tužbe obratila tuženiku da joj dostavi podatke na koje se manifestacijski zahtjev odnosi, a koji bi joj podatci bili potrebni radi postavljanja određenog kondemnatornog zahtjeva. No, u situaciji kada tuženik ove podatke tužiteljici nije dostavio ni uz odgovor na tužbu, kao ni u nastavku parničnog postupka, a nema razloga posumnjati da su tužiteljici takvi podatci bili potrebni radi postavljanja određenog tužbenog zahtjheva, to prema shvaćanju ovog drugostupanjskog suda sastav podneska tužiteljice od 14. siječnja 2025. kojim je „uredila“ tužbeni zahtjev i bez potrebnih podataka, je bio potreban za vođenje parnice u smislu odredbe članka 155. stavak 1. ZPP-a. Naime tužiteljica bi u protivnom snosila štetne posljedice svog ne postupanja i „ne preciziranja tužbenog zahtjeva“ po već navedenom rješenju prvostupanjskog suda od 14. siječnja 2025.
14. U svezi žalbe tuženika u dijelu u kojem osporava pravilnost primjene prava prvostupanjskog suda radi njegove odluke da dosuđeni iznos parničnog troška od 843,75 eura sa pripadajućim zateznim kamatama, tuženik isplati baš na bankovni račun punomoćnika tužiteljice – odvjetnika, za reći je slijedeće.
15. Odredbom članka 95. stavak 1. točka 3. ZPP-a propisano je da ako je stranka izdala odvjetniku punomoć za vođenje parnice, a nije pobliže odredila ovlaštenja u punomoći, odvjetnik je ovlašten na temelju takve punomoći „od protivne stranke primiti dosuđene troškove.“ Iz punomoći koju je tužiteljica izdala punomoćniku, Mariju Skejiću, odvjetniku u Splitu, za zastupanje u ovom postupku, jasno je navedeno kako ga je ovlastila „da prima novac i novčane vrijednosti i da o tome izdaje potvrde“. Dakle, nema nikakve dvojbe kako je prvostupanjski sud pravilno primijenio pravo kada je naložio tuženiku da parnični trošak u visini od 843,75 eura sa pripadajućim zateznim kamatama (koji je dosuđen tužiteljici) isplati baš na bankovni račun njezinog punomoćnika - odvjetnika, a kako je to točno navedeno u izreci prvostupanjskog rješenja.
16. Slijedom navedenog trebalo je žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu te potvrditi prvostupanjsko rješenje, odnosno odlučiti kao u točki I. izreke ovog drugostupanjskog rješenja, a na temelju odredbe članka 380. točka 2. ZPP-a.
17. Kako parnični trošak tužiteljice sastava odgovora na žalbu tuženika nije bio potreban za vođenje parnice u smislu odredbe članka 155. stavak 1. ZPP-a, to je njegov zahtjev za naknadu parničnog troška u iznosu od 187,50 eura trebalo odbiti kao neosnovan. Stoga je odlučeno kao u točki II. izreke ovog drugostupanjskog rješenja.
U Splitu 17. listopada 2025.
Sudac:
Dr. sc. Ivan Tironi
