REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6

Poslovni broj: Us I-5327/2023-13

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Mirjani Harapin, te Ljerki Perici, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja OŠKERA d.o.o., Rovišće, Ulica Stjepana Radića 3, OIB:20928403996, zastupanog po direktoru HN, a svi po opunomoćeniku Hrvoju Petroviću, odvjetniku u Zagrebu, Budmanijeva 5, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Koturaška 43/IV, OIB: 18683136487, radi poreznog nadzora, 17. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanjem rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-471-02/23-01/135, URBROJ: 513-04-23-2 od 18. kolovoza 2023.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-471-02/23- 01/135, URBROJ: 513-04-23-2 od 18. kolovoza 2023. odbijena je žalba izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija – Porezne uprave, Područnog ureda Bjelovar, KLASA: UP/I-471-02/23-01/03, URBROJ: 513-07-07-23-1 od 24. veljače 2023.

2. Navedenim prvostupanjskim rješenjem tužitelju se utvrđuje manje obračunati porez na dodanu vrijednost u iznosu od 54.010,44 EUR / 406.941,65 HRK za razdoblje od 1. siječnja do 31. prosinca 2020. godine te u iznosu od 82.254,32 EUR / 619.745,20 HRK za razdoblje od 1. siječnja do 31. prosinca 2021. godine uz koje su obveze utvrđene i obračunate zatezne kamate do 2. prosinca 2022. godine te je naložena uplata utvrđenih obveza poreza i mata, obračun i uplata daljnjih zateznih kamata od dana sastavljanja Zapisnika do dana uplate kao i provedba odgovarajućih knjiženja u poslovnim knjigama koja se odnose na povećanje porezne osnovice uz nalog za izvršenje rješenja u roku 8 (osam) dana od dana njegove izvršnosti, a sve pod prijetnjom ovrhom.

3. Pravodobno podnesenom tužbom tužitelj osporava odluku tuženika iz svih zakonom dopuštenih razloga, navodeći da su pogrešni zaključci poreznog tijela izneseni u obrazloženju poreznog i osporenog rješenja. Navodi da se tuženik na procesne povrede istaknute žalbom protiv poreznog rješenja ili uopće ne očituje ili to čini na netočan i potpuno paušalan način.

3.1. Smatra povrijeđenima odredbe članka 125. st. 1. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“ br. 115/216, 106/18, 121/19, 32/20, 42/20, 114/22, dalje: OPZ) na njegovu štetu, te u tom smislu opisuje okolnosti vezane za zaključni razgovor navodeći da je na dan zaključnog razgovora, dana 25. studenog 2022. godine, točnije sat i pol prije istoga (vrijeme vožnje iz Zagreba do Bjelovara), na e-mail porezne savjetnice i poreznog obveznika pristigla obavijest o visini novoutvrđenih obveza sa navedenim iznosom, bez opisa činjenica i pravnih ocjena koje su utjecale na visinu novoutvrđenih obveza, a da je opis zaključnog razgovora u zapisniku i poreznom rješenju napisan pristrano i netočno te ne prikazuje ono što se uistinu i razgovaralo.

3.2. Tužitelj navodi kako prvostupanjsko porezno tijelo nastoji i dalje dodatno banalizirati navedenu povredu, očito svjesno povrede (na što jasno ukazuju i radnje poduzete u skrivanju te povrede te odgovaranje na prigovor protiv svog postupanja od strane samih rješavatelja upravnog postupka, oduzimanje prava na pravni lijek, slanje obavijesti o visini obveze pred samo održavanje zaključnog razgovora,…), a u odnosu na navedeno ističe da je tuženik samo paušalno prihvatio obrazloženje poreznog rješenja.

3.3. Nadalje, tužitelj ističe da ga porezna uprava tereti temeljem rezultata povezanih nadzora i predmetnog poreznog nadzora, a da u spisu prvostupanjskog tijela ne postoje bilo kakvi podaci glede vezanih nadzora, niti su isti postojali u trenutku zaključnog razgovora ili bili predočeni poreznom obveznik, a isto čini i drugostupanjsko tijelo.

3.4. Navodi da je pozivanje na rezultate povezanih nadzora nezakonito, na što je jasno ukazivao u žalbi, kao i to da ukoliko se porezna tijela žele osloniti na rezultate dokaza iz drugih postupanja, tada poreznom obvezniku moraju odobriti pristup istima, jer se drugačijim pristupom ozbiljno ugrožava njegovo pravo obrane, a kako jasno proizlazi iz presude Europskog suda pravde u predmetu C-419/14 od 17. prosinca 2015. godine.

3.5. Navodi sadržaj spisa u koji je izvršio uvid, te osporava navod iz obrazloženje tuženika da je prethodno navedena povreda otklonjena budući da je izvršio uvid u spis, za koji navodi da ne sadrži podatke vezanih nadzora. Proizlazi da porezna uprava “skriva” ključne činjenice od poreznog obveznika i vodi “tajne” postupke, ali se u isto vrijeme ne libi staviti na teret poreznom obvezniku upravo tako utvrđene činjenice tijekom nadzora provedenih kod drugih osoba, čijim postupcima tužitelj nije mogao upravljati niti na njih utjecati.

3.6. Smatra povrijeđenima odredbe postupka koje se odnose na valjanost obrazloženja navodeći da se tuženik na istaknute prigovore u žalbi nije očitovao.

3.7. Navodi da je podnio dva prigovora i to: 1) prigovor protiv samog Zapisnika donesenog u povodu upravnog nadzora, i to temeljem čl. 126. st. 4. OPZ-a te 2) prigovor na postupanje porezne uprave kao tijela koje postupa u konkretnom upravnom postupku, temeljem čl.1 2. st. 3. i čl. 122. ZUP-a, ističući kako o drugo navedenom prigovoru nije odlučeno u skladu s mjerodavnim odredbama ZUP-a, te je na taj način porezni obveznik uskraćen za pravo na podnošenje pravnih lijekova.

3.8. Navodi da iz obrazloženja poreznog rješenja u kojemu se navodi: „ Potreba da se osim prigovora na zapisnik šalje i prigovor na postupanje javnopravnog tijela može se smatrati jedino pritiskom na rad inspektorice ŽN, kao nositelja nadzora i inspektorice VN, koja je sudjelovala u poreznom nadzoru…Čelnik tijela upoznat je sa visinom novoutvrđene obveze, a upoznat je i sa tijekom nadzora zbog sumnje u sudjelovanje u lancu prijevare sa pšenicom.” proizlazi daljnje kršenje propisa od strane poreznog tijela, a iz kojih se ne može zaključiti objektivno i nepristrano postupanje u odnosu na tužitelja.

3.9. Nadalje, tužitelj navodi kako ga porezno tijelo tereti po osnovi čl. 127. Zakona o porezu na dodanu vrijednost („Narodne novine“ br. 73/13, 99/13, 148/13, 153/13, 143/14, 115/16, 106/18, 121/19, 138/20, dalje: ZoPDV) te netočnom i neistinitom utvrđenju da: “postoji odgovornost poreznog obveznika, jer je isti znao ili morao znati da će zbog prijevarnih aktivnosti cijeli iznos poreza na dodanu vrijednost (PDV) vezan za isporuke koje su mu izvršene od strane njegovih dobavljača ostati neplaćen.” Osporava zaključak poreznih tijela da bi bio uključen u poreznu prijevaru.

3.10. Smatra povrijeđenima i odredbe članka 6. i 11. OPZ-a, a pri tom ističe da je teret dokaza za činjenice koje utemeljuju porez na poreznom tijelu u skladu s člankom 88. OPZ-a.

3.11. Tužitelj navodi da je nabavio dobra i usluge od drugih poreznih obveznika na tržištu Republike Hrvatske, pri čemu je spomenutim dobavljačima platio njihove ukupne račune (s iskazanim PDV-om), te je na temelju toga i navedenih činjenica imao potpuno pravo na odbitak pretporeza za koji je umanjio svoju obvezu za PDV po isporukama koje je obavio kupcima, pa su zadovoljeni svi propisani uvjeti za odbitak pretporeza, te u tom smislu citira članke 57. i 58. ZoPDV-a.

3.12. Osporava stajalište poreznih tijela o upletenosti u porezne prijevare, a koje temelji na utvrđenju da nije primijenio dužnu pažnju i da nije izvršio potrebne provjere svojih dobavljača navodeći da isto nije točno niti istinito, pa opisuje radnje koje je prethodno s ciljem provjere poduzeo.

3.13. Nadalje, tužitelj navodi kako se cijeli koncept na kojem se temelje porezna rješenja svodi se na to da porezna uprava 1. detaljno opisuje prijevare trećih osoba, 2. navodi da je tužitelj znao ili morao znati za prijevarne radnje svojih dobavljača i da to proizlazi iz objektivnih okolnosti i 3. da te objektivne okolnosti predstavljaju cijeli niz okolnosti koje se svode na poduzimanje radnji koje ni sama porezna uprava nije činila plus činjenici da je roba išla direktno iz Mađarske u Rovišće. Time porezna uprava, osim što negira da uopće postoji prodaja u tranzitu, prebacuje teret dokaza na tužitelja, odnosno uvodi u hrvatsko pravo odgovornost poreznog obveznika za radnje treće osobe, a sve s jedinom svrhom, nemogućnosti postupanja prema pravim prevarantima u konkretnim slučajevima. Smatra da porezna uprava za tužitelja ne zahtijeva pažnju dobrog gospodarstvenika, već uvodi nove kriterije dužne pažnje specijalno za njega te zahtijeva od njega “pažnju poreznog istražitelja” ili “pažnju efikasne porezne uprave”, dok je u isto vrijeme sama daleko od te pažnje.

3.14. Navodi da porezna uprava zanemaruje da je od dana kada je obaviješten od strane porezne uprave o sumnji da su njegovi dobavljači upleteni u porezne prijevare i da ne plaćaju PDV, prestao u potpunosti s njima raditi i prekinuo u cijelosti poslovnu suradnju, te da cijeli niz godina uredno podmiruje sve svoje obveze, pa upravo suprotno stajalištu porezne uprave, postoje jasne objektivne okolnosti koje dokazuju da tužitelj nije znao niti morao znati da njegovi dobavljači čine prijevare vezane uz PDV. Navodi da nema alate koji stoje na raspolaganju poreznoj upravi za provjeru drugih poreznih obveznika, svojih dobavljača.

3.15. Predlaže provesti dokazni postupak izvođenjem dokaza navedenih u tužbi.

3.16. Tužbom zahtjeva da sud poništi osporeno i prvostupanjsko rješenje uz naknadu troškova spora.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da u cijelosti ostaje kod navoda iznesenih u obrazloženju osporenog rješenja i predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev.

5. Sud je na ročištu 14. ožujka 2025. i 10. listopada 2025. održao usmenu i javnu raspravu, na koju je pozvao stranke spora, pa je time strankama, u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24. dalje: ZUS) dana mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

5.1. Na temelju odredbe članka 91. stavka 3. ZUS-a rasprava je održana u odsutnosti tuženika, koji iako uredno pozvan raspravi nije pristupio, niti je svoj izostanak opravdao.

5.2. Na navedenoj raspravi tužitelj u bitnome navodi kao u tužbi, ostaje kod prijedloga za izvođenjem daljnjeg dokaznog postupka na način kako je navedeno u tužbi.

6. Ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja te razmatrajući sporna činjenična i pravna pitanja, sud je izveo dokaze uvidom u sudski spis predmeta i uz odgovor na tužbu priloženi spis tuženika.

6.1. Izvršen je uvid u dokumentaciju koju je tuženik postupajući po raspravnom rješenju suda od 14. ožujka 2025. dostavio u spis, a koja se odnosi na zapisnike o nadzorima izvršenima kod društava dobavljača tužitelja, na koje se pozivaju porezna tijela u obrazloženjima svojih odluka (TRGO MA-DE d.o.o. Goričan, KEM&KEM d.o.o. Virovitica i AGRIZO d.o.o. Križevci).

7. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, sukladno odredbi članka 114. stavka 3. ZUS-a, utvrđeno je da je tužbeni zahtjev neosnovan.

8. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je kod tužitelja obavljen porezni nadzor obračunavanja, evidentiranja, prijavljivanja i plaćanja poreza na dodanu vrijednost za razdoblje od 01.01.2020. do 31.12.2021. o čemu je sastavljen zapisnik Porezne uprave, Područnog ureda Bjelovar, KLASA: 471-02/22-01/68, URBROJ: 513-07-07- 22-11 od 2. prosinca 2022.

8.1. Na navedeni zapisnik tužitelj je izjavio prigovor, a razlozi ne prihvaćanja prigovora izneseni su u obrazloženju poreznog rješenja, uvidom u koji se utvrđuje kako sadrži očitovanje u odnosu na bitne, pojedinačno naznačene prigovore tužitelja.

8.2. Porezno se tijelo poziva na odredbe ZoPDV-a te na stranicama 6. do 9. obrazloženja poreznog rješenja iznosi razloge ne prihvaćanja prigovora na zapisnik, a na str. 10. do 11. razloge kojima otklanja kao neosnovan prigovor na postupanje. Okolnosti i razloge zbog kojih je došlo do utvrđenja poreznih obveza za naznačeno razdoblje porezno je tijelo obrazložilo navodeći da je do povećanja došlo zbog odbitka pretporeza temeljem nevjerodostojnih knjigovodstvenih isprava, ulaznih računa dobavljača Agrizo d.o.o., Križevci, Agro DLD d.o.o. Križevci, uz obrazloženje da je utvrđeno kako je robu direktno iz Mađarske u Rovišće dovozio mađarski prijevoznik, što je bilo jedino kretanje robe, te je porezni obveznik – tužitelj trebao iskazati stjecanje, a ne pravo na odbitak pretporeza, detaljnom analizom pregledane dokumentacije kako tužitelja, tako i društava koja su tužitelju kao dobavljači izdala račune za predmetnu robu. Izvršena je usporedba dokumentacije tužitelja te društava koje se kao dobavljači, kupci pojavljuju (naznačeni na dokumentaciji) te je utvrđeno kako su i kod tih društava (AGROBROTHERS j.d.o.o. Goričan, BALASSA TRADE d.o.o., Goričan (tvrtka druga u lancu) ili AGRIZO d.o.o. (treći u lancu), provedeni nadzori kojim je obuhvaćeno razdoblje nadzora kod tužitelja o čemu su sastavljeni pojedinačno naznačeni zapisnici s utvrđenim činjeničnim stanjem. Vezanim nadzorom utvrđeno je da dokumentaciju o kretanju robe i računa posjeduju jedino mađarski isporučitelj i krajnji kupac u Hrvatskoj u konkretnom slučaju tužitelj OŠKERA d.o.o., odnosno tužitelj posjeduje CMR-ove, otpremnice i priznanice iz kojih je jasno i razvidno da su računi izdavani od mađarskog isporučitelja SZa-Ti Agro KFT, prema AGROBROTHERS j.d.o.o. Goričan ili AGRODAN j.d.o.o. Goričan koji su dalje ispostavljali račune prema BALASSA TRADE d.o.o. Goričan i KEM&KEM d.o.o., a oni prema AGRIZO d.o.o. dok je roba izravno iz Mađarske prevezena od strane mađarskih prijevoznika krajnjem kupcu društvu OŠKERA d.o.o. Rovišće, a što je bilo jedino fizičko kretanje dobara. Dodavanjem navedenih društava kako bi samo ispostavljali račune sa hrvatskim PDV-om omogućen je primatelju odbitak pretporeza, udaljen je pošiljatelj od primatelja te je otežana mogućnost provjere podataka, a opisana je i detaljna analiza tijeka računa.

8.3. U odnosu na 2021. godinu izneseni su razlozi povećanja porezne osnovice analizom pregledane dokumentacije tužitelja i društava dobavljača, a koji se u bitnome temelje na već iznesenom zaključku kako je temeljem nevjerodostojnih knjigovodstvenih isprava, ulaznih računa dobavljača KEM&KEM d.o.o. Makarska i TRGO MA-DE d.o.o. Goričan utvrđeno da je robu iz Mađarske direktno u Rovišće prevozio mađarski prijevoznik, što je bilo jedino kretanje robe, stoga je tužitelja trebao iskazati stjecanje, a ne pravo na odbitak pretporeza.

8.4. U ocjeni izvedenih dokaza porezno je tijelo analiziralo i očitovanja tužitelja i tijekom nadzora dostavljenu dokumentaciju te je zaključilo kako su dobra (pšenica) izravno isporučena iz Mađarske krajnjem kupci OŠKERA d.o.o. u Rovišće, koji je i preuzeo robu (vidljivo iz ovjerenih CMR-ova, vaganki i otpremnica) pa je očito da nije postojao ekonomski interes da je u navedenu isporuku uključeno više društava (AGRODAN j.d.o.o., DENF PROMET d.o.o., AGRO DLD d.o.o. i KEM&KEM d.o.o. Makarska, a kasnije i TRGO MA-DE d.o.o., koja ostvaruju minimalnu maržu, osim da se željelo prikriti nestajuće trgovce KEM&KEM d.o.o. koji je izbjegao prijavljivanje i plaćanje poreza na dodanu vrijednost, a za navedeno, prema poreznom tijelu postoji uporište, osim navedenog i u činjenici da su navedena društva registrirana na adresama gdje ne obavljaju djelatnost, da nemaju zaposlenih djelatnika, da su im osnivači i direktori mađarski državljani, te da navedena društva ne posjeduju dokumentaciju koja bi dokazivala tijek robe iz Mađarske u Hrvatsku.

8.5. Rješenje je doneseno pozivom na odredbe članka 127. stavka 1. i 2. u vezi sa člankom 58. ZoPDV-u, uz daljnje obrazloženje da je u pravni poredak Republike Hrvatske prenesena i direktiva Europske unije odnosno Direktiva Vijeća 2006/112/EZ od 28. studenog 2006. o zajedničkom sustavu poreza na dodanu vrijednost, te presude Europskog suda pravde od 6. srpnja 2006. pod brojem C-439/04, C440/04, presude u predmetu H i Ž Recycling u kojoj je razmatrano pitanje ima li poduzetnik pravo na odbitak PDV-a ako je znao ili je trebao znati da je isporuka povezana s prijevarom u vezi s PDV-om, a prema kojoj se poduzetniku može uskratiti pravo na odbitak pretporeza zbog toga što je znao ili je trebao znati da su njegove transakcije bile povezane s prijevarom u vezi s PDV-om, detaljnom analizom osnovnih obilježja za osporavanje prava na odbitak pretporeza, za koje se utvrđuju da su u slučaju tužitelja ispunjene.

9. Tuženik je odbio kao neosnovanu žalbu izjavljenu protiv poreznog rješenja potvrđujući rješenje pravilnim i zakonitim, pri tom iznoseći kronologiju poduzetih radnji i donesenih odluka u postupku koji je prethodio osporenom rješenju.

9.1. Žalbene navode koji predstavljaju ponovljene navode prethodno izjavljenog prigovora za zapisnik o poreznom nadzoru, tuženik je cijenio neosnovanima, u bitnome navodeći pozivom na odredbe ZoPDV-u, da je u postupku utvrđeno analizom cjelokupne dokumentacije pregledane i dostavljene tijekom poreznog nadzora, te rezultatima provedenih vezanih nadzora kod društava dobavljača tužitelja da su dobavljači tužitelja samo formalni izdavatelji računa, te se ne mogu povezati s isporukama, pa su pravilno ocijenjeni kao provodnici odnosno društva umetnuta u lanac isporuka kao bi se otežalo povezivanje stvarne transakcije između isporučitelja iz druge države EU članice i tužitelja kao stvarnog stjecatelja robe te time i izbjeći prijavljivanje i plaćanje poreza, odnosno omogućiti tužitelju (žalitelju u postupku pred tuženikom) iskazivanje pretporeza umjesto obveze prijavljivanja stjecanja robe, uz detaljno navođenje sadržaja pregledane dokumentacije te uvidom u VIES sustav i Informacijski sustav Porezne uprave usporedbom sa dostavljenim CMR-ovima.

9.2. Tuženik obrazlaže kako je tužitelj već iz dokumentacije kojom je raspolagao (str. 12. i 13. obrazloženja osporenog rješenja) mogao spoznati koja su društva bila uključena u tijek fakturiranja te tijek kretanja robe, kako je to utvrdilo i porezno tijelo kao i da njegov dobavljač TRGO MA-DE d.o.o. nije naveden u CMR dokumentima odnosno prema cjelokupnoj dokumentaciji mogao je spoznati da se njegovi dobavljači KEM&KEM d.o.o. i TRGO MA-DE d.o.o. pojavljuju tek kasnije u nizu lanca isporuke pšenice od istoga dobavljača iz Mađarske, koja ih činjenica stoga i povezuje, pa time i izvršiti provjere tih dobavljača da li uopće sudjeluju u transakcijama kao stvarni isporučitelji robe ili samo kao izdavatelji računa kao vjerodostojnih knjigovodstvenih isprava, kao i to da su dobavljači očito povezani preko osnivača i odgovorne osobe.

9.3. Otklanjajući žalbene prigovore tuženik navodi da tužitelju nije ugrožena obrana ako je izvršio uvid u spis predmeta, te ako su mu sve činjenice o tijeku postupka bile dostupne jer je pravovremeno koristio i svoja procesna prava predviđena zakonima, a da je u postupak uključio i knjigovodstveni servis Veritas revizija d.o.o. te je poreznom tijelu odobrio takvu suradnju kroz dostupnost dokumentacije te njihovih pojašnjenja.

10. Tuženik se poziva i na obrazloženja sadržana u poreznom rješenju u skladu s člankom 120. stavkom 3. ZUP-a, a žalbu odbija u skladu s člankom 116. točke 1. ZUP- a.

11. Člankom 57. stavkom 1. ZoPDV-a propisano je da pravo na odbitak PDV-a (pretporeza) nastaje u trenutku kada nastaje obveza obračuna PDV-a koji se može odbiti.

11.1. Prema stavku 2. članka 57. ZoPDV-u porezni obveznik može odbiti pretporez u skladu s odredbama članaka 58., 59., 60., 61. i 62. ovoga Zakona.

12. Člankom 58. ZoPDV-u propisano je pravo na odbitak pretporeza.

12.1. Prema stavku 1. čanka 58. ZoPDV-u porezni obveznik ima pravo od PDV-a, koji je obvezan platiti, odbiti iznos PDV-a (pretporez) koji je obvezan platiti ili ga je platio u tuzemstvu za isporuke dobara ili usluge koje su mu drugi porezni obveznici obavili za potrebe njegovih oporezivih transakcija.

12.2. Prema stavku 2. članka 58. ZoPDV-a pretporez je iznos PDV-a koji porezni obveznik treba platiti ili je plaćen u Republici Hrvatskoj pri uvozu i iznos PDV-a koji je plaćen temeljem članka 75. stavka 1. točaka 6. i 7. te članka 75. stavaka 2. i 3. ovoga Zakona.

12.3. Daljnjim stavcima 3. do 8. članka 58. ZoPDV-a detaljnije su propisani uvjeti za odbitak pretporeza.

13. Člankom 127. stavkom 1. ZoPDV-u propisano je da će se porezni obveznik koji obavlja u tuzemstvu isporuke dobara i usluga s pravom na odbitak pretporeza smatrat odgovornim ako iz objektivnih okolnosti proizlazi da je znao ili morao znati da će zbog prijevarnih aktivnosti dio ili cijeli iznos PDV-a vezan za isporuku koja mu je obavljena, ili bilo koju prethodnu ili sljedeću isporuku istih dobara ili usluga, ostati neplaćen.

13.1. Prema stavku 2. članka 127. ZoPDV-u ako se sukladno stavku 1. ovoga članka utvrdi odgovornost poreznog obveznika, istome će se osporiti pravo na pretporez.

13.2. Prema stavku 3. članka 127. ZoPDV-u ako Porezna uprava sumnja da su isporuke dobara i usluga dio transakcija čija je namjera prijevarno izbjegavanje plaćanja PDV-a, tada će poreznog obveznika koji sudjeluje u takvim transakcijama obavijestiti o njegovoj odgovornosti sukladno stavku 1. ovoga članka. Od dana primitka takve obavijesti Porezna uprava može smatrati da je porezni obveznik znao ili morao znati da s takvim transakcijama sudjeluje u transakcijama kojima je namjera izbjegavanje plaćanja PDV-a.

14. Člancima 115. do 126. OPZ-a propisan je porezni nadzor.

15. Navode tužitelja da je u postupku pogrešno i nepravilno utvrđeno činjenično stanje, sud nije prihvatio osnovanima. Naime, tužitelj za svoje tvrdnje tijekom postupka pred upravnim tijekom, a niti tijekom ovog spora nije dostavio dokaze kojima bi osporio zaključke upravnih tijela, koji su suglasni dokumentaciji spisa pribavljenoj tijekom postupka nadzora, te detaljno i valjano obrazloženi u Zapisniku o obavljenom nadzoru, na koji se pozivaju i prvostupanjsko tijelo i tuženik u obrazloženju rješenja, a objašnjenja i dokumentaciju na koju se poziva tužitelj, upravna su tijela u postupku cijenila, te su u ocjeni dokaznog postupka izneseni obrazloženi razlozi ne prihvaćanja navedenih pojašnjenja kao i pregledane dokumentacije.

15.1. U tom smislu napominje se da se temeljem članka 4. OPZ-a, na postupanje poreznih tijela primjenjuju i odredbe ZUP-a to sukladno članku 9. ZUP-a, kojim je propisano načelo samostalnosti i slobodne ocjene dokaza, službena osoba u javnopravnom tijelu samostalno utvrđuje činjenice i okolnosti u postupku te na temelju utvrđenih činjenica i okolnosti rješava upravnu stvar. Povrede ovih odredaba sud nije našao.

16. Povrede načela materijalne istine, propisanog člankom 8. ZUP-a, a prema kojemu u postupku treba utvrditi pravo stanje stvari i u tu se svrhu moraju utvrditi sve činjenice i okolnosti koje su bitne za zakonito i pravilno rješavanje upravne stvari, sud nije utvrdio.

16.1. Naime, analizom cjelokupnog spisa predmeta, pri ocjeni zakonitosti osporenog rješenja, polazeći pri tome od sadržaja obrazloženja odluke tuženika, a primjenjujući citirane odredbe mjerodavnog materijalnog prava i odredaba postupka sud cijeni kako navodima tužbe i tijekom spora pravilnost u postupku utvrđenog činjeničnog stanja i primjena materijalnog prava, nije dovedeno u pitanje.

16.2. Kao što je iz obrazloženja osporenog rješenja razvidno tuženik je naveo razloge zbog kojih je odbio žalbu kao i pravne propise koji s obzirom na iznesene razloge upućuju na rješenje koje je dano, pri čemu se valjano očitovao na istaknute žalbene prigovore, pa je u cijelosti postupio sukladno odredbi članka 98. stavka 5. ZUP-a kojom je propisano što sve obrazloženje rješenja mora sadržavati, a pozivanje tuženika na obrazloženje poreznog rješenja u skladu je sa odredbom članka 120. stavka 3. ZUP-a i time nije povrijeđeno pravo tužitelja na obrazloženu odluku. Ovo posebno stoga jer su navodi tužitelja izneseni u žalbi identični navodima prigovora izjavljenog na Zapisnik o obavljenom poreznom nadzoru, na koje se valjano očitovalo upravno tijelo – porezna uprava u poreznom rješenju, a koja je potvrđujući porezno rješenje, kako proizlazi iz obrazloženja rješenja, prihvatio i tuženik.

17. Stajalište tuženika izneseno u osporenom rješenju u cijelosti prihvaća i ovaj sud, jer za navedeno postoji uporište u dokumentaciji dostavljenog spisa i odredbama mjerodavnih propisa na koje se pozivaju upravna tijela u postupku koji je prethodio ovom sporu.

18. U odnosu na prigovore tužitelja kako mu je neopravdano stavljeno na teret postupanje njegovih dobavljača, ističe se da je porezna uprava imala osnova nakon ocjene svih izvedenih dokaza imajući u vidu osobite, konkretne okolnosti predmetnog slučaja za zaključak da su ispunjeni uvjeti iz odredaba članka 127. ZoPDV-u za uskratu prava na odbitak pretporeza tužitelju.

19. Okolnosti koje navodi tužitelj kada ističe da nije znao niti mogao znati za postupanja dobavljača nisu osnovane i ne dovode do drugačije odluke u predmetnoj upravnoj stvari, a razlozi kojima su upravna tijela otklonila kao neosnovane ove prigovore koje tužitelj sada ponavlja i u tužbi, sud prihvaća.

20. Naime, vidljivo iz detaljnog i vrlo opširnog zapisnika o nadzoru da su relevantne odredbe propisa na koje se poziva porezno tijelo citirane u cijelosti primijenjene na konkretno utvrđeno činjenično stanje, koje tužitelj svojim navodima nije doveo u pitanje, te koje u bitnome sadržajno niti ne osporava. Isto proizlazi iz pregledane dokumentacije kako dobavljača tužitelja tako i tužitelja, koja je u odnosu na dobavljače ocijenjena nevjerodostojnom, budući da ista nije pratila kretanje robe, te su na sudu prihvatljiv način obrazloženi razlozi zbog koji je ocijenjeno da je tužitelj znao ili mogao znati da će zbog prijevarnih aktivnosti dio ili cijeli dio iznosa PDV-a biti neplaćen, odnosno da sudjeluje u aktivnostima koje su dio poreznih prijevara.

21. Slijedom navedenog, sud cijeni da su porezna tijela postupala u skladu s odredbom članka 6. OPZ-a kojim je propisano da je porezno tijelo dužno zakonito utvrđivati sva prava i obveze iz porezno-pravnog odnosa, te utvrđivati sve činjenice koje su bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke, pri čemu je s jednakom pažnjom dužno utvrditi i one činjenice koje idu u prilog poreznog obveznika. Koje će se radnje u postupku poduzimati i u kojem opsegu, određuje porezno tijelo (stavak 1. i 2.).

21.1. Povrede odredaba članka 11. OPZ-a kojim je propisano da se porezne činjenice utvrđuju prema njihovoj gospodarskoj biti, sud nije našao. Porezna su tijela dala svoje očitovanje o cjelokupnom poslovnom događaju praćenjem tijeka kako robe (pšenice) tako i računa od Mađarske do Rovišća, te su obrazložila zaključak o tome koja je bila svrha uključenja drugih društava (dobavljača tužitelja) u lanac, a sve s obzirom na to da dokumentaciju o kretanju robe i računa posjeduju jedino mađarski isporučitelj SZa- Ti Agro Kft i krajnji kupac-tužitelj, da se na svim CMR dokumentima navodi kao mjesto preuzimanja robe Mađarska i kako je roba isporučena izravno tužitelju koji je na dostavljenoj dokumentaciji svojim potpisom ovjerio i potvrdio preuzimanje robe.

21.2. Tužitelj stoga svojim navodima nije doveo u pitanje zaključke upravnih tijela. Isti su takvi da ne dovode do drugačije odluke. Pored navedenog, radi se o ponovljenim navodima prigovora odnosno žalbe na koje su se na sudu prihvatljiv način očitovala upravna tijela u obrazloženjima svojih odluka i koje u cijelosti prihvaća i ovaj Sud.

22. Povrede pravila postupka sud nije utvrdio. Naime, porezno je tijelo provelo postupak nadzora u cijelosti u skladu sa odredbama OPZ-a, tužitelju je omogućeno sudjelovanje u postupku, na način da daje izjave, očitovanje i dostavlja dokumentaciju u prilog navodima koje je tijekom postupka iznosio, sve imajući u vidu odredbe članka 88. OPZ-a kojima je propisano da u poreznom postupku teret dokaza snosi porezno tijelo za činjenice koje utemeljuju porez, a porezni obveznik za činjenice koje smanjuju ili ukidaju porez.

22.1. Kako se zaključci izneseni u zapisniku o poreznom nadzoru te izneseni u poreznom rješenju temelje na dokumentaciji i podacima pribavljenima tijekom postupka poreznog nadzora, te cjelokupno provedenom dokaznom postupku, to sud nema osnova za zaključak da u postupku činjenično stanje ne bi bilo pravilno i u potpunosti utvrđeno. Sva prikupljena dokumentacija detaljno je analizirana, dok tužitelj niti ne tvrdi niti ne dokazuje da raspolaže drugom dokumentacijom kojom bi zaključke poreznog tijela osporio.

22.2. Dokumentacija na koju se poziva u tužbi cijenjena je u postupku nadzora te je upravno tijelo iznijelo valjane razloge zašto ne dovode do drugačije odluke.

23. Imajući u vidu da je u postupku pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, nije bilo razloga provođenju daljnjeg dokaznog postupka izvođenjem dokaza navedenih u tužbi, pa je raspravnim rješenjem suda izvođenje istih odbijeno, u skladu s odredbama članka 49. stavka 1. i 4. ZUS-a kojima je propisano da sud slobodno ocjenjuje dokaze i utvrđuje činjenice, a da stranke mogu predlagati koje činjenice treba utvrditi te dokaze kojima se one mogu utvrditi, ali sud nije vezan tim prijedlozima.

23.1. Izvođenje dokaza (dostavom e-mailova pozivanja na zaključni razgovor i izdavanja obavijesti o visini novoutvrđenih obveza, saslušanja porezne savjetnice HNE, porezne inspektorice ZN i voditeljice Službe za nadzor NN) predloženih na utvrđivanje okolnosti tijeka zaključnog razgovora i onih koje su tom razgovoru prethodile, sud je cijenio nepotrebnim. Ovo zato, jer spisu prileži opširan i detaljan zapisnik o nadzoru (i priležeća dokumentacija) iz kojeg je vidljivo koje radnje su u konkretnom poreznom postupku i kada poduzete sa opisom okolnosti i tijeka zaključnog razgovora od upućenog poziva 21.11.2022. do 25.11.2025. zaključnog razgovora u kojemu je za tužitelja sudjelovala opunomoćenica HNE sa sadržajem izjava koje su tada dane (str. 47. do 49. zapisnika), kao i službena bilješka s detaljnim opisom o obavljenom zaključnom razgovoru KLASA: 471-02/22-01/68, URBROJ: 513-07-07-22-10 od 25. studenog 2022.

23.2. Analizom sadržaja iznesenog u zapisniku i službenoj bilješci, a vezano za okolnosti zaključnog razgovora, prema ocjeni suda ne mogu se ocijeniti takvima da bi bile povrijeđene odredbe članka 125. OPZ-a. Naime, tim je člankom propisano , nisu nađene povrede radi kojih bi osporeno rješenje bilo nezakonito.

23.3. Stoga, pozivanje tužitelja na povrede odredaba članka 125. stavka 1. OPZ-a kojim je propisano da o ishodu poreznog nadzora, prije sastavljanja zapisnika, treba obaviti zaključni razgovor s poreznim obveznikom ili s osobom koju je imenovao porezni obveznik te raspraviti sporne činjenice, pravne ocjene, zaključke i njihove učinke na utvrđivanje porezne obveze te o tome sačiniti zabilješku, imajući u vidu cjelokupan postupak poreznog nadzora koji je trajao od 05. svibnja 2022. do 2. prosinca 2022. (s dužim prekidom), a u kojemu je tužitelj aktivno sudjelovao, nije opravdano.

24. Navodi tužitelja kojima korištenje podataka iz postupaka poreznih nadzora kod društava njegovih dobavljača smatra nezakonitima, nisu osnovani. Naime, vidljivo je iz obrazloženja osporenih rješenja da je tužitelj istome prigovarao tijekom upravnog postupka, te su se upravna tijela na navedeno očitovala, na način koji je prihvatljiv i za sud. U tom smislu ističe se da je tužitelju osporeno pravo na odbitak pretporeza jer je iz cjelokupno provedenog postupka, analizom dostavljene dokumentacije te zaključaka poreznog nadzora kod tužitelja imajući u vidu i rezultate vezanih nadzora kod društava dobavljača tužitelja utvrđeno da su ispunjeni uvjeti iz odredaba članka 127. ZoPDV-u, pa je prema ocjeni suda paušalna tvrdnja tužitelja da je dostavljena dokumentacija vjerodostojna i da daje osnova za zaključak da su ispunjeni uvjeti za odbitak pretporeza.

24.1. Vezano za navod tužitelja da mu nisu poznati rezultati poreznih nadzora kod društava dobavljača ističe se da je na zahtjev suda tuženik dostavio zapisnike vezanih nadzora, te je tužitelj imao mogućnost izvršiti uvid u sudski spis, a koju mogućnost prema podacima spisa do zaključenja rasprave nije iskoristio, već je na raspravi iskazao kako smatra da iste nema smisla sada analizirati, te da se postupak mora svesti na poništavanje osporenih rješenja i ponovno provođenje postupka. U tom smislu ističe se da je, prema ocjeni suda, tuženik pravilno reproducirao u zapisniku o nadzoru rezultate vezanih nadzora i činjenica utvrđenih u nadzoru poreznog obveznika

– tužitelja, te za svoje zaključke iznio detaljno obrazloženje pozivom na mjerodavne propise koji daju osnova za izneseni zaključak.

24.2. Stoga, nije osnovan navod tužitelja da mu se stavlja na teret postupanje njegovih dobavljača ili da porezna uprava prebacuje teret dokaza na poreznog obveznika. Istome je stavljeno na teret da je iz objektivnih okolnosti koji opisuje i u zapisniku detaljno obrazlaže porezna uprava znao ili morao znati da sudjeluje u lancu prijevarnih aktivnosti s ciljem ostvarenja prava na odbitak pretporeza protivno odredbama ZoPDV-u, na temelju dokumentacije za koju je zaključena da nije vjerodostojna budući da nema dokaza da je upravo osoba koja je izdala račun izvršila i isporuku. Stoga niti okolnost da je tužitelj prekinuo suradnju sa dobavljačima nakon primanja pisma upozorenja od strane porezne uprave, ne utječe na zaključke porezne uprave iznesene u osporenom rješenju o ispunjenju uvjeta za uskratu prava na odbitak pretporeza.

25. Budući da je u podacima zapisnika o nadzoru jasno naznačeno na koji način i kako su društva dobavljača tužitelja stupila s istim u kontakt, tko su tužitelju bili prethodni dobavljači, razlozi promjene dobavljača, tko su i da li su mu poznate odgovorne osobe, na koji način i kako su kontaktirali te tko je organizirao prijevoz, kao i to kako i koje podatke dobavljača je tužitelj provjeravao (str. 43. do 45. zapisnika), nije bilo razloga niti provođenju dokaznog postupka izvođenjem dokaza pribave povijesnih izvadaka iz sudskog registra za društva dobavljača, budući da upis nije niti sporan, kao niti pribava ispisa telefonskih poziva radi utvrđenja dostupnosti na telefon ili e-mail direktora društava dobavljača, a niti saslušanju odgovornih osoba ili prokurista društva dobavljača. Ovo zato, jer spisu priležeća dokumentacija koja je relevantna u smislu poreznih propisa daje osnova za iznesene zaključke, te se izvođenjem ovih dokaza prema ocjeni suda ne bi moglo utvrditi drugačije činjenično stanje. Isti niti nisu predloženi radi utvrđenja činjenica koje su relevantne za odluku, a koje se tiču ispunjenja uvjeta za odbitak pretporeza ili zaključka o tome da je tužitelj znao ili morao znati da sudjeluje u aktivnostima koje su usmjerene na porezne prijevare.

25.1. Sud nije cijenio opravdanim prijedlog tužitelja za pribavom mišljenja poreznog savjetnika o tome da tužitelj čak i da je iskazan kao stjecatelj dobara ne bi imao poreznu obvezu, odnosno da bi se radilo o prijenosu porezne obveze te da nema gospodarski interes za postupanje usmjereno na utaju PDV-a, jer navedeno nije od utjecaja na odluku u konkretnoj upravnoj stvari, u kojoj je prema ocjeni suda pravilno utvrđeno kako su ispunjeni uvjeti za osporavanje prava na odbitak pretporeza, temeljem dokumentacije koja je pravilno, iz razloga obrazloženih u osporenom rješenju, utvrđena nevjerodostojnom.

26. Pozivanje tužitelja na pojedinačno naznačene presude Europskog suda pravde nije opravdano, budući da je tuženik svoje zaključke temeljio na kriterijima utvrđenima u presudama pod brojem C-439/04, C-440/04 u predmetu Kittel i Racolta Recycling, a vezano za osnovna obilježja za osporavanje prava na odbitak pretporeza: je li došlo do prijevarne utaje, je li transakcija „povezana“ s tom prijevarnom utajom, te je li porezni obveznik, kada je ušao u transakciju znao ili morao znati da je ta transakcija porezana s prijevarnom utajom PDV-a, a koji su u konkretnom slučaju u predmetu tužitelja ostvareni.

27. Vezano za prigovor koji je tužitelj izjavio temeljem članka 12. stavka 3., članka 42. i čanka 122. ZUP-a, ističe se da su navodi prigovora tužitelja izneseni na zapisnik o poreznom nadzoru kao i navodi predmetnog prigovora razmotreni, te razlozi neprihvaćanja navedeni u obrazloženju poreznog rješenja.

27.1. Člankom 12. stavkom 3. ZUP-a propisano je da protiv upravnog ugovora ili drugog postupanja javnopravnog tijela ili pružatelja javnih usluga stranka ima pravo na prigovor.

27.2. Zaštita od drugih oblika postupanja javnopravnog tijela definirana je člankom 156. ZUP-a kojim je propisano da osoba koja smatra da joj je drugim postupanjem javnopravnog tijela iz područja upravnog prava, o kojem se ne donosi rješenje, povrijeđeno pravo, obveza ili pravni interes, može izjaviti prigovor sve dok takvo postupanje traje ili traju njegove posljedice.

27.3. Budući da se u postupku poreznog nadzora koji je prethodio ovom sporu donosi rješenje, te je isto i doneseno, a tužitelj je to rješenje osporavao pravnim lijekovima prigovor kao pravni lijek u smislu zaštitite od drugih oblika postupanja javnopravnog tijela (iz područja upravnog prava, o kojem se ne donosi rješenje) u konkretnoj stvari nije odgovarajući, dopušteni pravni lijek.

27.4. Okolnost što o takvom prigovoru na postupanje nije odlučeno posebnim rješenjem prema ocjeni suda nije od utjecaja na odluku u predmetnoj upravnoj stvari, s obzirom na to da je propisani pravni lijek – prigovor na zapisnik razmotren i razlozi ne prihvaćanja obrazloženi u poreznom rješenju koje je tužitelj u daljnjem tijeku postupka osporavao dopuštenim pravnim lijekom, žalbom, pa sada i tužbom. Stoga je postupak koji je prethodio ovom sporu u cijelosti proveden u skladu s odredbama OPZ- a i ZUP-a. Radi donošenja posebnog rješenja o navedenom prigovoru na postupanje o kojemu je nadležan odlučiti čelnik tijela, tužitelj može koristiti pravne lijekove propisane u skladu s odredbama članka 122. ZUP-a.

28. Slijedom navedenog, sud nije prihvatio osnovanima navode tužbe.

29. Utvrđenjem porezne obveze na način kako je to učinjeno u postupku koji je prethodio ovom sporu i osporenim rješenjem uz obrazloženje koje je dano, nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja.

30. Ostali navodi tužbe ponovljeni su navodi žalbe i prigovora na koje su se, na sudu prihvatljiv način, očitovala upravna tijela u svojim odlukama i koje ovaj sud u cijelosti prihvaća.

30.1. Povrede odredaba postupka koje se odnose na valjanost obrazloženja, sud nije našao.

30.2. Razlozi ništavosti pojedinačne odluke na koje ovaj sud, na temelju odredbe članka 47. stavka 3. ZUS-a, pazi po službenoj dužnosti, nisu utvrđeni.

31. Na temelju odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a, valjalo je tužbeni zahtjev radi poništenja osporenog rješenja odbiti.

32. Odluka o troškovima temelji se na odredbi članka 147. stavka 1. ZUS-a kojom je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano. Stoga, kako je odbijen tužbeni zahtjev za poništenjem osporenog rješenja to je i zahtjev tužitelja za naknadom troškova spora valjalo odbiti.

U Zagrebu 17. listopada 2025.

Sutkinja

Mirjana Harapin

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

Dna:

1. Odvjetnik Hrvoje Petrović, Zagreb, Budmanijeva 5

2. Ministarstvo financija Republike Hrvatske, Samostalni sektor za drugostupanjski upravni postupak, [adresa] Zagreb, Koturaška 43/IV

3. U spis