REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
P-1182/2025-8
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu, po sudcu ovog suda Branku Malenici, u pravnoj stvari tužitelja IS iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Alen Đapić, odvjetnik u Solinu, protiv tuženika Adriatic osiguranja d.d., Zagreb, Listopadska ulica 2, OIB 94472454976, kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Grgić & Partneri odvjetničko društvo d.o.o., u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 11. rujna 2025. u nazočnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika Dinka Simonellija, odvjetnika u Splitu, na ročištu radi objave dana 17. listopada 2025.
p r e s u d i o j e
I Prihvaća se tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:
"Dužan je tuženik, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, isplatiti tužitelju na ime izgubljene zarade iznos od 2.286,64 eur sa zakonskom zateznom kamatom koja na označeni iznos teče od 8. rujna 2017. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena, od 1. siječnja 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koja je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri (3) postotna poena, a od 31. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri (3) postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine",
dok se tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan u odnosu na više zatraženu glavnicu u iznosu od 571,66 eur i na više zatraženi tijek kamate.
II Nalaže se tuženiku, u roku od 15 dana, naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 3.518,33 eur sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od donošenja presude do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri (3) postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine.
Obrazloženje
1. Dana 11. studenoga 2019. zaprimljena je pod poslovnim brojem P-1182/2025 tužba kojom tužitelj od tuženika potražuje naknadu štete u iznosu od 21.535,90 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja na pojedine mjesečne iznose teče od 15. studenog 2016. do 15. lipnja 2017., a sve na ime izgubljene zarade. Navodi kako je bio sudionik prometne nesreće koja se dogodila 22. kolovoza 2016. u Splitu na kolniku [adresa] koju je prouzročio osiguranik tuženika ŠS, poduzimanjem radnje skretanja vozilom u lijevo, a da se prethodno nije uvjerio da tu radnju može poduzeti bez opasnosti za ostale sudionike u prometu, zbog čega je tužitelj motociklom udario u njegov automobil. Dodaje kako u trenutku nastanka prometne nesreće nije bio u radnom odnosu, ali je od 10. listopada 2016. do 31. svibnja 2017. izgubio zaradu na ime plaće koju bi ostvarivao u tvrtki Šimundža & Company d.o.o., s kojom bi sklopio ugovor o radu 10. listopada 2016. da u tom trenutku nije bio radno nesposoban zbog povreda koje je zadobio u predmetnoj prometnoj nesreći. Nadalje navodi kako je trpio štetu zbog izgubljene zarade i nakon zasnivanja radnog odnosa kod tvrtke Šakić, d.o.o. u veljači 2017., jer bi mu zarada u tvrtki Šimundža & Company d.o.o. bila veća nego kod poslodavca Šakića d.o.o.
2. U svom odgovoru od 20. ožujka 2020. tuženik je priznao pasivnu legitimaciju u ovoj pravnoj stvari, a usprotivio se tužbenom zahtjevu uz obrazloženje kako nema uzročno-posljedične veze između prometne nesreće i navodne štete zbog izgubljene zarade, jer je tužitelj u predmetnom razdoblju bio nezaposlen, a nije dokazao da bi se zaposlio kod OS & Company d.o.o. Također ističe kako nije dokazao radnu nesposobnost za utuženo razdoblje, a tome dodaje i suodgovornost tužitelja za nastanak štetnog događaja, jer je neposredno prije sraza vozila obavljao radnju nepropisnog pretjecanja i nije nosio zaštitnu kacigu. Pored svega, tuženik osporava i tijek zatezne kamate.
3. U tijeku postupka izvedeni su dokazi pregledom spisa ovoga suda broj P- 4828/2019 i broj P-4909/2019, pregledom spisa ODO Split broj K-DO-2104/2016, Općinskoga prekršajnoga suda u Splitu broj Pp P-2007/2019, Policijske uprave splitsko-dalmatinske broj 511-12-36-KU-50/2016, pregledom sms poruka, liječničke potvrde od 13. listopada 2016., obavijesti HZZO od 5. rujna 2019., obračuna plaće za radnike tvrtke Šimundža & Company d.o.o. za razdoblje siječanj-svibanj 2017., platnih lista Šakić d.o.o. za vrijeme od veljače do svibnja 2017., zahtijeva za naknadu materijalne štete od 23. kolovoza 2016. i odgovora tuženika od 26. lipnja 2017. te odgovor na prigovor tužitelja od 14. studenog 2017., pregledom fotografije tužitelja, potvrde HZMO od 21. veljače 2022., obavijesti HZZO od 3. ožujka 2022., pregledom nalaza i mišljenja sudskog vještaka za cestovni promet i vozila Joze Šituma od 16. studenog 2022., saslušanjem svjedoka OS i ŠS te tužitelja kao parnične stranke.
4. Presudom broj P-5749/2019 od 13. rujna 2023. prihvaćen je tužbeni zahtjev u dijelu kojim se tuženiku nalaže isplatiti tužitelju iznos od 2.286,64 eur sa kamatom koja na označeni iznos teče od 8. rujna 2017., a odbijen u dijelu kojim se zahtjeva isplata više zatražene glavnice u iznosu od 571,66 eur te je tuženiku naloženo naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 2.558,76 eur s kamatom od donošenja presude.
5. Postupajući po žalbama, Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, rješenjem je broj Gž-810/2023-3 od 13. ožujka 2025. ukinuo pobijanu prvostupanjsku presudu i predmet vratio na ponovno suđenje nakon čega je zaveden pod novim poslovnim brojem P-1182/2025.
6. Pored već gore nabrojanog, u nastavku postupka pregledana je obavijest HZZO od 30. lipnja 2022. i medicinska dokumentacija priložena uz podnesak tuženika od 24. travnja 2025., a stranke nisu imale dodatnih dokaznih prijedloga.
7. Stranke su zatražile naknadu parničnog troška.
8. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.
9. Među strankama je kao sporno valjalo utvrditi pitanje osnovanosti tužbe i visine tužbenog zahtjeva.
10. Odredbom iz čl. 7. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje ZPP) propisano je da su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se te činjenice utvrđuju.
11. Odredbom iz čl. 1089. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, dalje ZOO), oštećeni ima pravo na naknadu obične štete, a i na naknadu izmakle koristi. Pri ocjeni visine izmakle koristi uzima se u obzir dobitak koji se mogao osnovano očekivati prema redovitom tijeku stvari ili prema posebnim okolnostima, a čije je ostvarenje spriječeno štetnikovom radnjom ili propuštanjem, kako propisuje odredba iz st. 3. Prema odredbi iz čl. 1095. st. 1. ZOO, tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje, dužan je naknaditi mu troškove liječenja i druge potrebne troškove s tim u vezi i zaradu izgubljenu zbog nesposobnosti za rad za vrijeme liječenja.
12. Na okolnost nastanka štetnog događaja izveden je dokaz prometno- tehničkim vještačenjem i pregledom nalaza i mišljenja sudskog vještaka za cestovni promet i vozila Joze Šituma od 16. studenog 2022. Prema vještaku je utvrđen način nastanka prometne nesreće tako da se automobil osiguranika tuženika marke VW Polo kretao sjevernim kolničkim trakom [adresa] na kojoj je ograničenje brzine 50 km/h (ukupne širine kolnika 7,20 m) iz smjera istoka prema zapadu, odnosno iz smjera [adresa] prema Splitu, nakon čega je skretao ulijevo prema dvorištu zgrade na adresi [adresa]. Motocikl tužitelja marke Piaggio kretao se sjevernim kolničkim trakom [adresa] također iz smjera istoka u smjeru zapada, a zatim je prešao na južni kolnički trak ceste namijenjen prometu vozila iz suprotnog smjera, kojim je pretjecao vozilo VW Polo koji se kretao ispred njega. Prilikom skretanja ulijevo vozilo VW Polo prešao je prednjom lijevom bočnom stranom na južni kolnički trak i tada je došlo do sudara između njegovog prednjeg lijevog bočnog dijela i prednjeg desnog dijela motocikla Piaggio. Nakon sudara motocikl je zbog dinamičke destabilizacije pao na kolnik, nakon čega je prevrnut na desnu bočnu stranu klizao po kolniku, prema jugu gdje je udario u betonski zid južno od ruba kolnika i konačno se zaustavio na južnom nogostupu prednjim dijelom okrenut u smjeru jugozapada. Vozač motocikla je nakon sudara preko prednjeg dijela vozila VW Polo 6odbačen u smjeru zapada gdje je pao na kolnik. Automobil VW Polo se nakon svega zaustavio u poslije sudarnom položaju dijelom na južnom nogostupu, a dijelom na južnom kolničkom traku ceste, prednjim dijelom okrenut u smjeru jugozapada. Također je utvrđeno kako se automobil VW Polo prije sudara kretao brzinom oko 7 km/h, motocikl Piaggio oko 44 km/h, kako se VW Polo u trenutku skretanja ulijevo preko razdjelne crte ceste nalazio u sjevernom kolničkom traku, udaljen od mjesta sudara u smjeru sjevera oko 0.90 m ili u vremenu oko 0.97 s prije sudara, a motocikl Piaggio se u tom vremenu već nalazio u južnom kolničkom traku u fazi pretjecanja VW Polo, udaljen od mjesta sudara najmanje oko 12 m u smjeru istoka. Pod pretpostavkom da je motocikl Piaggio pretjecao više vozila koja su se kretala ispred njega, tada je i ranije zauzeo položaj u južnom kolničkom traku, što se ne može točno utvrditi, jer nema podataka o točnom broju vozila koja je pretjecao. Motocikl Piaggio započeo je pretjecanje prije nego što je vozač automobila VW Polo započeo skretanje ulijevo preko isprekidane razdjelne crte, odnosno s motociklom je prije prešao u južni (lijevi) kolnički trak ceste kojim je obavljao pretjecanje OA VW Polo. Slijedom toga, vozač automobila VW Polo mogao je vidjeti motocikl Piaggio iza sebe korištenjem lijevog vanjskog i unutarnjeg zrcala te okretanjem glave i pogledom ulijevo kako bi provjerio mrtvi kut, odnosno može li sa sigurnošću poduzeti radnju skretanja ulijevo. Vozač motocikla je ispred sebe imao dobru percepciju prometne situacije pa je mogao vidjeti automobil VW Polo ispred sebe, stoga su vozači imali dobru preglednost i mogli su se na navedenoj udaljenosti jasno međusobno vidjeti, jer je tom prilikom bio dan, vrijeme sunčano, dionica ceste gdje se dogodila prometna nesreća je izgrađena kao pregledna ravna cestovna prometnica, a duljina puta vodoravne preglednosti, od mjesta sudara u smjeru istoka, odakle su dolazila oba vozila, iznosi najmanje 250 - 300 m. Na kraju se navodi kako je motocikl Piaggio mogao izbjeći sudar da se kretao brzinom oko 27 km/h ili bilo kojom manjom i u tom slučaju vozilo bi se zaustavio do mjesta sudara, ako bi vozač reagirao na kočnicu intenzivnim kočenjem u prosječnom vremenu od 1 s, kada je motocikl Piaggio od mjesta sudara udaljen oko 12 m i kada vozač VW Polo započinje skretati ulijevo preko razdjelne crte, u vremenu oko 0.97 s prije sudara. Kako je brzina kretanja motocikla Piaggio iznosila 44 km/h prije reagiranja vozača na opasnost, motocikl se nije mogao zaustaviti do mjesta sudara. Na iskazano mišljenje vještaka stranke nisu iznijele primjedbe kojim bi dovele u sumnju njegovu stručnost i objektivnost, stoga ga sud prihvaća u cijelosti.
13. Pregledom spisa ODO Split broj K-DO-2104/2016 razvidno je kako je tužitelj u štetnom događaju zadobio nagnječenje desne potkoljenice, nagnječenje glave u predjelu čela i lica, prijelom nosnih kostiju bez pomaka koštanih ulomaka, prijelom krune zuba dvojke te nagnječenje desnog ramena i kuka, stoga je kaznena prijava protiv osiguranika tuženika ŠS zbog kaznenoga djela iz članka 227. st 2. Kaznenoga zakona odbačena, jer prema sudskomedicinskom vještačenju dr HS, specijaliste sudske medicine, nabrojane povrede tužitelja ne predstavljaju teže tjelesne ozljede.
14. Pregledom potvrde Ordinacije opće medicine dr. Lili Reić od 13. listopada 2016. razvidno je kako je tužitelj IS **.**.2016. imao prometnu nesreću u kojoj je zadobio gore označene ozljede, a u trenutku izdavanja ove isprave provodio je fizikalnu terapiju i nije sposoban za rad.
15. Pregledom spisa ovog suda, koji je između istih stranaka po istom štetnom događaju vođen pod poslovnim brojem P-4909/2019 radi naknade neimovinske štete i imovinske štete zbog tuđe nemedicinske pomoći i njege, razvidno je kako je sudska vještakinja ortoped dr Danći Tripalo na ročištu održanom 1. veljače 2024. detaljno elaborirala ozljede tužitelja, način njihovog zbrinjavanja i liječenja. Dakle, tužitelj je 22. kolovoza 2016. dovezen na HKP nakon ozljeda koje je zadobio u prometnoj nezgodi kao vozač motocikla nakon čega je napravljen RTG koji je pokazao samo prijelom nosne kosti i prijelom 11. zuba. Također je zadobio udarac u glavu u predjelu lica i čela, udarac u desno rame, desni kuk i desnu potkoljenicu, stoga su mu preporučeni hladni oblozi i mirovanje. Liječnik specijalist ORL naveo je prijelom gornje lijeve jedince i suspektni prijelom nosne kosti, radi čega je 25. kolovoza 2016. tužitelju urađen CT mozga koji je potvrdio prijelom nosne kosti. Istog dana se javio na HKP zbog glavobolje u stražnjem dijelu vrata i mučnine, nakon čega mu je utvrđeno i istegnuće mišića vrata zbog čega je imobiliziran postavljanjem Shantzovog ovratnika. Prilikom jednog od kontrolnih pregleda utvrđen je izljev u području desnog kuka, stoga je 9. rujna 2016. učinjena incizija i evakuacija. U tijeku srpnja 2017. uredno je obavio fizikalnu terapiju zbog ograničene pokretljivosti vrata za pola, a ne nalazi se drugih specijalističkih nalaza niti iz zdravstvenog kartona proizlazi da je tužitelj prije štetnog događaja zadobio istu ozljedu, odnosno trzajnu ozljedu vrata. Na poseban upit kada je liječenje okončano, vještakinja je odgovorila kako je nakon ozljeđivanja 22. kolovoza 2016. aktivno liječenje trajalo 6 mjeseci i tada je stabilizirano.
16. Pregledom potvrde HZMO Klasa: 034-04/22-03/6 od 21. veljače 2022. razvidno je kako je tužitelj prije prometne nesreće 22. kolovoza 2016. bio u radnom odnosu na određeno puno radno vrijeme kod Bauhaus-Zagreb od 12. siječnja do 11. lipnja 2016., a nakon nesreće bio u radnom odnosu na neodređeno puno radno vrijeme kod Šakić d.o.o. Studenci od 21. veljače do 29. svibnja 2017.
17. Pregledom sms poruka priloženih uz tužbu i obavijesti HZZZ od 5. rujna 2019. razvidno je kako su tužitelju IS u rujnu i listopadu 2016. upućene poruke za sudjelovanje na natječajima za slobodna radna mjesta kod tvrtki REZAL d.o.o. Split (natječaj od 1. rujna do 4. studenog 2016.) za radnika na izradi i montaži AL i PVC stolarije, kod Šimundža & Company, d.o.o. Trilj (natječaj od 23. rujna do 7. listopada 2016.) i kod Namještaja Božić d.o.o. [adresa] (natječaj od 12. listopada do 2. studenog 2016.) za radno mjesto stolara.
18. Pregledom platnih lista Šakić d.o.o. za obračunate osobne dohotke, razvidno je kako je tužitelj za veljaču 2017. ostvario bruto plaću u iznosu od 1.050,00kn, odnosno neto plaću u iznosu od 840,00 kn, za ožujak i travanj 2017. u bruto iznosima od 3.500,00 kn, odnosno neto u iznosima od 2.800,00 kn, a za svibanj 2017. u bruto iznosu od 3.195,65 kn, odnosno u neto iznosu od 2.556,52 kn.
19. Pregledom obavijesti HZZZ od 30. lipnja 2022. razvidno je kako je društvo Šimundža & Company d.o.o. iz Trilja oglasio tri natječaja za radno mjesto stolara i to u vremenu od 22. rujna do 7. listopada 2016., od 22. ožujka do 31. svibnja 2017. te od 7. prosinca 2017. do 26. veljače 2018.20.
20. Pregledom obračuna plaće za radnika Šimundža & Company d.o.o. od 31. siječnja 2017. razvidno je kako je zaposlenik te tvrtke na radnom mjestu stolara za razdoblje siječanj-svibanj 2017. ostvario bruto plaće u iznosu od 4.978,12 kn, odnosno za siječanj i veljaču 2017. neto plaće u iznosima od 4.753,31 kn (neto plaća 3.934,31 kn i naknada prijevoza do posla u Biskom u iznosu od 819,00 kn), za ožujak 2017. neto plaću u iznosu od 4.831,31 kn (neto plaća 3.934,31 kn i naknada prijevoza do posla u Biskom u iznosu od 897,00 kn), za travanj 2017. neto plaću u iznosu od 4.675,31 kn (neto plaća 3.934,31 kn i naknada prijevoza do posla u Biskom u iznosu od 741,00 kn), a u svibnju 2017. neto plaću u iznosu od 4.792,31 kn (neto plaća 3.934,31 kn i naknada prijevoza do posla u Biskom u iznosu od 858,00 kn).Također je razvidno kako je njegova plaća umanjena za doprinose iznosila 3.982,49 kn.
21. Pregledom odštetnog zahtjeva od 8. rujna 2017. razvidno je kako je tužitelj zatražio od tuženika naknadu neimovinske i imovinske štete u ukupnom iznosu od 86.114,60 kn, a po osnovi izgubljene zarade za vrijeme od 9. rujna 2016. do 22. veljače 2017. iznos od 29.883,33 kn.
22. Na okolnost utvrđenja izgubljene zarade, odnosno tužiteljeve mogućnosti zaposlenja u vrijeme nastanka prometne nesreće i vremena rehabilitacije provedene zbog nastalih ozljeda, saslušan je svjedok OS, vlasnik Šimundža & Company d.o.o. Iz njegovog iskaza proizlazi kako je godinama vlasnik firme koja se bavi izradom svih drvenih zatvora te kako je firma tražila nove radnike na radno mjesto stolara, a traži ih kontinuirano i danas zbog nedostatka radne snage. Svjedok se ne sjeća tužitelja kao kandidata za objavljeni natječaj, a dodaje kako je radni odnos moguće zasnovati i ukoliko kandidat nema zvanje stolara, što je česta pojava, jer se tako i danas nekoliko njegovih zaposlenika kroz rad podučava i osposobljava za obavljanje poslova stolara. Jasno daje do znanja kako je i 2016., kao i danas, bio u mogućnosti zaposliti sve zainteresirane osobe, a nikada nije odbio kandidata koji je ispunjavao minimalne uvjete. Što se tiče natječaja objavljenog u listopadu 2016. navodi kako nije zaposlen niti jedan radnik, jer se na natječaj nisu javile zainteresirane osobe. Što se tiče tužitelja, dodaje kako nisu bili u kontaktu, jer bi u suprotnom sklopili radni odnos nakon isteka probnog roka. Iskaz ovog svjedoka valjalo je cijeniti iz razloga što je dugogodišnji vlasnik pravne osobe koja zapošljava radnike stolarske struke, stoga svakako ima neposredna, detaljna i objektivna saznanja o svim strukovnim okolnostima na tržištu rada. Osim toga, sud ne nalazi razloga zbog kojih bi svjedok imao interesa za ishodom parnice, a nasuprot tome, stranke nisu priložile nikakve dokaze kojima bi njegove navode osporile ili kako dovele u sumnju, stoga se njegov iskaz prihvaća kao objektivan, uvjerljiv i vjerodostojan.
23. Na temelju ovako provedenog dokaznog postupka nedvojbeno je utvrđeno kako je tužitelj 22. kolovoza 2016. bio sudionik prometne nesreće u kojoj je zadobio lake tjelesne ozljede, a iz raspoložive dokazne građe proizlazi kako je bio suodgovoran za njezin nastanak. Kod ocjene dokaza valjalo je uzeti u obzir spis Općinskog prekršajnog suda u Splitu broj 31 Pp P-2007/2019 i presudu od 29. srpnja 2019. kojom je tužitelj proglašen krivim jer je kao vozač obavljao radnju pretjecanja kolone vozila i time počinio prekršaj opisan u čl. 70. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, (Narodne novine broj 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14 i 64/15, dalje ZSPC), a kažnjiv po čl. 70. st. 3. tog Zakona, radi čega mu je izrečena novčana kazna u iznosu od 3.000,00 kn. Navedena odluka ne obvezuje ovaj parnični sud prilikom odlučivanja o suodgovornosti tužitelja, a iz njezinog obrazloženja proizlazi kako je donesena prije svega na temelju iskaza osiguranika ovdje tuženika ŠS, kao drugog sudionika nesreće kojem je poklonjena vjera, jer je iskreno priznao počinjenje prekršaja, ali istodobno i ukazao na nepropisnu radnju pretjecanja ovdje tužitelja. Sud je također uzeo u obzir kako je u tijeku postupka Općinska državna odvjetnica navela kako je vozač IS pretjecao kolonu vozila, odnosno više od četiri vozila. Što se tiče svjedoka ŠS, ovaj sud smatra kako njegov iskaz u predmetnoj parnici, kao i navodi u prekršajnom postupku na okolnost suodgovornosti IS zbog pretjecanja kolone nisu uvjerljivi i vjerodostojni. Naime, u obavijesnom razgovoru obavljenom s djelatnikom policije nakon nesreće 22. kolovoza 2016. navodi kako je prije skretanja pogledao iza sebe i nije vidio motocikl, već je u trenutku radnje skretanja motocikl odjednom udario u lijevi bočni dio njegovog vozila prilikom pretjecanja, a on ga prethodno nije vidio. Isto tvrdi i pred sudom kada spominje kako je prije skretanja pogledao u retrovizor i nije vidio nikoga. Dakle, ŠS tereti tužitelja za pretjecanje kolone vozila iako ga uopće nije vidio prije i za vrijeme poduzimanja svoje radnje skretanja vozila ulijevo, a tome valja dodati i mišljenje vještaka Šituma "kako su vozači imali dobru preglednost i mogli su se na navedenoj udaljenosti jasno međusobno vidjeti, jer je tom prilikom bio dan, vrijeme sunčano, dionica ceste gdje se dogodila prometna nesreća je izgrađena kao pregledna ravna cestovna prometnica, a duljina puta vodoravne preglednosti, od mjesta sudara u smjeru istoka, odakle su dolazila oba vozila, iznosi najmanje 250-300 m". U svakom slučaju, jasno je kako ŠS o radnjama tužitelja prije sraza njihovih vozila nema nikakva neposredna saznanja, već ih temelji na Poljakovom priznanju djela policijskom službeniku, kako navodi 22. srpnja 2019. u iskazu pred Općinskim prekršajnim sudom, stoga mu se ne može pokloniti vjera. Također je valjalo uzeti u obzir kako u spisu nema iskaza svjedoka nesreće ili kakvih drugih pouzdanih dokaza temeljem kojih bi se sa sigurnošću utvrdilo postupanje tužitelja neposredno prije nesreće.
24. Međutim, kod donošenja odluke od presudnog je značaja bio sadržaj službene zabilješke prometne policije od 22. kolovoza 2016. koja je sastavljena na temelju razgovora s tužiteljem obavljenim nakon štetnog događaja, jer tom prilikom navodi kako je već pretekao tri vozila ispred sebe i u trenutku kad se nalazio pored četvrtog vozila VW Polo, vozač tog vozila započeo je skretanje u lijevo. Na ovaj način tužitelj potvrđuje počinjenje prometnog prekršaja prema odredbi iz čl. 70. st. 1. ZSPC po kojoj vozač ne smije vozilom početi pretjecati ili obilaziti kolonu vozila, odnosno skupinu od najmanje tri automobila koji voze u nizu jedan iza drugog. U tijeku ovog i prekršajnog postupka tužitelj osporava da bi pretjecao kolonu vozila uz obrazloženje kako je pretjecao po jedno vozilo i svaki put se vraćao u svoj kolnički trak, ali sud ipak poklanja vjeru onom što je naveo policiji prilikom očevida provedenog na licu mjesta. Naime, vjerojatno je u tom trenutku bio u stanju šoka i straha zbog nesreće i njezinih posljedica, ali nije zadobio ozljede koje bi utjecale na sposobnost rasuđivanja i verbalnog iskazivanja, poput potresa mozga i privremenog gubitka pamćenja, stoga se njegov opis radnje pretjecanja drži vjerodostojnim i realnim, jer je iskazan neposredno nakon nesreće i na nedvosmislen način. Nasuprot tome, daljnje tvrdnje o okolnostima nastanka nesreće i negiranje pretjecanja kolone vozila, iznosio je naknadno, odnosno sa značajnim vremenskim odmakom pred prekršajnim i ovim sudom kada je samostalno ili uz stručnu pravnu pomoć, postao svjestan počinjenog prekršaja i njegovog utjecaja na ishod prekršajnog, ali i ovog parničnog postupka radi naknade štete. Dakle, nedvojbeno je kako je tužitelj protupravnom radnjom pretjecanja kolone vozila doprinio nastanku prometne nesreće, a istodobno je trebalo cijeniti kako je tom prilikom vozio sporije od dopuštenog ograničenja brzine od 50 km/h i na dionici prometnice gdje je dozvoljeno pretjecanje, jer je prema sudskom vještaku između kolničkih trakova uočljiva i kvalitetno označena isprekidana razdjelna crta. Kod takvog stanja stvari, sud tužiteljevu suodgovornost za nastanak štetnog događaja cijeni u visini od 20%, dok je za preostalih 80% odgovornost na osiguraniku tuženika.
25. Što se tiče uzročno posljedične veze između prometne nesreće i izmakle koristi, valja navesti kako je tužitelj 22. kolovoza 2016. zadobio ozljede koje nisu ocijenjene kao teške tjelesne, ali je zbog njih svakako trpio bolove i trebao vrijeme za primjeren oporavak, radi čega je provodio fizikalnu terapiju i nije bio sposoban za rad, kako proizlazi iz potvrde dr. DS od 13. listopada 2016. Ovu potvrdu nije izdala specijalistica medicine rada, već liječnica primarne zaštite, ali se radi o ispravi čiji sadržaj nije osporen odgovarajućim dokazima, a potvrđuje kako je u vrijeme njezinog izdavanja tužitelj još uvijek bio u fazi liječenja. Osim toga, sasvim je logično i očekivano da zbog višestrukih ozljeda i njihovog intenziteta (nagnječenje desne potkoljenice, nagnječenje glave u predjelu čela i lica, prijelom nosnih kostiju bez pomaka koštanih ulomaka, prijelom krune zuba dvojke te nagnječenje desnog ramena i kuka), tužitelj barem mjesec, a vjerojatno i više dana od ozljeđivanja, nije bio u mogućnosti obavljati zahtjevnije fizičke poslove pa tako i stolarske. Konačno, izneseni stav ima uporište u nalazu sudske vještakinje ortopeda dr Danći Tripalo u parnici broj P-4909/2019 gdje je utvrdila kako je aktivno liječenje tužitelja trajalo 6 mjeseci nakon ozljeđivanja kada je stabilizirano, što znači do kraja veljače 2017.
26. Slijedom iznijetog, logično je da je tužitelj propuštao natječaje koje su nakon štetnog događaja te u vrijeme njegovog liječenja i rehabilitacije objavljivali REZAL d.o.o. Split za radna mjesta radnika na izradi i montaži AL i PVC stolarije te Šimundža & Company, d.o.o. Trilj i Namještaj Božić d.o.o. [adresa] za radna mjesta stolara. Naime, radi se o poslovima koji podrazumijevaju svakodnevan i stalan fizički rad, što znači da tužitelj u vrijeme trajanja objavljenih natječaja (kod Šimundže & Company, d.o.o. od 23. rujna do 7. listopada 2016.,) zbog trpljenja štetnih posljedica prometne nesreće nije mogao zadovoljiti osnovnim natječajnim uvjetima i potrebama potencijalnih poslodavaca. Potrebno je istaknuti kako je prema podacima iz potvrde HZMO Klasa: 034-04/22-03/6 od 21. veljače 2022. u vremenu od 1. rujna 1992. do 31. srpnja 2020. uglavnom bio u radnom odnosu na određeno ili neodređeno kod niza poslodavaca, a prije prometne nesreće od 12. siječnja do 11. lipnja 2016. bio je u radnom odnosu na određeno puno radno vrijeme kod Bauhaus-Zagreb, dok je nakon nesreće od 21. veljače do 29. svibnja 2017. bio u radnom odnosu na neodređeno puno radno vrijeme kod Šakić d.o.o. Studenci. Ovi podaci ukazuju kako je sve vrijeme bio radno aktivan ili aktivno tražio zaposlenje, a iz iskaza svjedoka OS jasno proizlazi kako je i u to vrijeme bila izražena potreba za radnom snagom i kako nakon natječaja u listopadu 2016. nije zaposlen niti jedan radnik, jer nije bilo zainteresiranih osoba. S tim u vezi, sasvim je razumljivo, ali i pravno irelevantno, da se OS i tužitelj ne poznaju i da se nisu imali prilike upoznati, jer se tužitelj iz prethodno navedenih razloga zdravstvenog deficita nije ni javljao na objavljene natječaje trgovačkog društva Šimundža & Company, d.o.o. U svakom slučaju, tužitelj je u navedena vremena oglašavanja natječaja imao mogućnost izbora poslodavca i zasnivanja radnog odnosa pod uvjetima koji bi mu najviše odgovarali, a u svakom slučaju mogao se zaposliti kod Šimundže & Company, d.o.o. Trilj da nisu nastupile posljedice prometne nesreće. Ovo iz razloga što je majstor stolar, a neovisno je li u vrijeme natječaja bio tog zvanja ili se naknadno prekvalificirao, svjedok OS tvrdi kako je 2016. bio u mogućnosti zaposliti sve zainteresirane osobe i kako nikada nije odbio kandidata koji je ispunjavao minimalne uvjete, jer se njegovi nekvalificirani zaposlenici kroz rad podučavaju i osposobljavaju za obavljanje poslova stolara. U skladu s iznesenim, tužitelj je dokazao kako je zbog štetnog događaja bio privremeno nesposoban za rad, a svakako bio prisiljen propustiti natječaj Šimundže & Company, d.o.o. Doduše, u tijeku dokaznog postupka nije provedeno medicinsko vještačenje po sudskom vještaku medicine rada na okolnost točnog utvrđenja radne sposobnosti tužitelja u vrijeme oglašavanja prvog natječaja. Međutim, prema nalazu dr Tripalo u to vrijeme i znatno nakon toga, bio je u fazi intenzivnog i redovitog liječenja, a posebno je trebalo uzeti u obzir kako je desetak dana prije objave oglasa 22. rujna 2016., odnosno 9. rujna 2016., bio podvrgnut neugodnoj inciziji i evakuaciji tekućine zbog izljeva u području desnog kuka. Kod takvog stanja stvari, sud prihvaća stav tužitelja kako u ovom slučaju nije bilo neophodno navedeno vještačenje, jer je sasvim razumljivo i logično da u vremenu od 22. rujna do 17. listopada 2016. nije bio tjelesno sposoban zasnovati radni odnos za fizički zahtjevno radno mjesto stolara, pri čemu je za dodati kako je i dalje osjećao posljedice nesreće i trpio ograničenu pokretljivost vrata za polovinu, radi čega je u tijeku srpnja 2017. obavio fizikalnu terapiju. Dakle, zbog privremene nesposobnosti za rad barem prilikom objavljivanja oglasa u 2016. propustio je zaposlenje u struci kod Šimundže & Company, d.o.o. i time mjesečna primanja u iznosu od 4.978,12 kn koja bi ostvarivao kod tog poslodavca, a svakako nije bio u mogućnosti ostvariti bolje prihode, kada se uzme u obzir da je nakon ozljeđivanja i liječenja od 21. veljače do 29. svibnja 2017. radio kod Šakić d.o.o. Studenci na fizički zahtjevnijim poslovima pomoćnog armirača uz bitno manja bruto mjesečna primanja u iznosu od 3.500,00 kn, odnosno 3.195,65 kn, kako proizlazi iz priloženih potvrda. Radi se o bruto svotama, jer se prema Zakonu o radu plaće ugovaraju u bruto iznosima, od kojih se podmiruju i doprinosi koji također predstavljaju dobit radnika. Konačno, izneseni stav o propuštanju dobiti koja se mogla ostvariti kod Šimundže & Company, d.o.o. potvrđuje već izneseno utvrđenje kako tužitelj nije birao poslove, već je sve vrijeme prije i nakon prometne nesreće bio radno aktivan, odnosno aktivan u traženju zaposlenja, stoga bi u skladu s iznesenim okolnostima radni odnos kod označene pravne osobe bio očekivani slijed događaja.
27. Na temelju iznesenog, tužitelj je dokazao kako tužba ima valjano zakonsko uporište u citiranoj odredbi iz čl. 1089. st. 1. ZOO, a pri ocjeni osnovanosti visine tužbenog zahtjeva, odnosno izmakle koristi, trebalo je uzeti u obzir dobitak koji se mogao osnovano očekivati prema redovitom tijeku stvari ili prema posebnim okolnostima, kako propisuje odredba iz st. 3. U ovom slučaju tužitelj zahtjeva isplatu mjesečnih novčanih primanja koja je mogao ostvariti kod Šimundže & Company d.o.o. u vremenu kada nije bio u radnom odnosu (od listopada 2016. do siječnja 2017.), kao i mjesečnih primanja koja predstavljaju razliku između onih koja je mogao ostvariti kod Šimundže & Company d.o.o. u odnosu na ona koja je ostvarivao kod Šakić d.o.o. Studenci (od veljače 2017. do svibnja 2017.), uz napomenu kako nije priložio podatke o plaćama radnika Šimundža & Company d.o.o. za vrijeme prije siječnja 2017. Prema obračunu plaća za radnika ove pravne osobe tužitelj je na radnom mjestu stolara za mjesece siječanj-svibanj 2017. mogao ostvariti bruto plaće u iznosu od 4.978,12 kn (za siječanj i veljaču 2017. neto plaće u iznosima od 4.753,31 kn, za ožujak 2017. neto plaću u iznosu od 4.831,31 kn, za travanj 2017. neto plaću u iznosu od 4.675,31 kn, a u svibnju 2017. neto plaću u iznosu od 4.792,31 kn). Međutim, nije zatražio isplatu gore označenih bruto iznosa, već je kod postavljanja tužbenog zahtjeva uzeo u obzir iznose od 3.982,49 kn, koji predstavljaju plaće radnika umanjene za doprinose, a svakako su manji od onih koje je mogao zatražiti, stoga je osnovan zahtjev postavljen s osnova izmakle koristi dok nije radio i to u iznosima od 2.654,99 kn (za listopad 2016.) i 3.982,49 kn (za studeni i prosinac 2016. te siječanj 2017.), a isto tako je osnovan i za preostalo razdoblje dok je bio u radnom odnosu. Naime, razlika bruto plaće kod Šimundže & Company d.o.o. u iznosima od 4.978,12 kn u odnosu na bruto plaće koje je ostvarivao kod Šakić d.o.o. Studenci u iznosima od 1.050,00 kn (za veljaču 2017.), 3.500,00 kn (za ožujak i travanj 2017.) te 3.195,65 kn (za svibanj 2017.) veća je od onih postavljenih u tužbenom zahtjevu za označeno razdoblje i iznosi 3.928,12 kn za veljaču 2017., 1.478,12 kn za ožujak i travanj 2017. te 1.782,47 kn za svibanj 2017. Dakle, tužitelju bi s osnova izmakle koristi pripadao zatraženi iznos od 21.535,90 kn, koji je valjalo umanjiti za 20% njegove suodgovornosti za nastanak štetnog događaja, tako da je prihvaćen tužbeni zahtjev postavljen radi isplate iznosa od 2.286,64 eur, a odbijen u više zatraženom iznosu od 571,66 eur. Na dosuđeni iznos od 2.286,64 eur tužitelju pripada zatezna kamata koja teče od podnošenja odštetnog zahtjeva za ispunjenjem obveze 8. rujna 2017., kada je tuženik dospio u zakašnjenje, a u skladu i na način propisan odredbom iz čl. 29. st. 2. ZOO, dok je zahtjev odbijen za više zatraženi tijek kamate od dospijeća svake mjesečne plače, kako je i odlučeno u točki I izreke presude.
28. S obzirom na ishod spora, a primjenom odredbe iz čl. 154. st. 2 ZPP, tužiteljev uspjeh cijeni se u visini od 90% (100% osnovanost tužbe i 80% visine), dok je uspjeh tuženika 10%, tako da je razlika 80%. Tužitelju je kao osnovan i neophodan priznat trošak sastava zahtjeva za mirno rješenje spora od 8. rujna 2017., sastava tužbe od 11. studenog 2019. i četiri obrazložena podneska od 8. studenog 2021., 7. veljače, 8. srpnja i 6. listopada 2022. te zastupanja na ročištima održanim 8. veljače, 4. svibnja i 22. rujna 2022., 25. travnja 2023. i 11. rujna 2025. u vrijednosti od 100 bodova za svaku radnju i u skladu s Tbr. 7. toč. 1., Tbr. 8. toč. 1. i Tbr. 9. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 37/2023, dalje OT). Također mu je priznat trošak sastava podnesaka od 15. prosinca 2022. te 4. i 30. travnja 2025. u vrijednosti od 50 bodova za svaki (Tbr. 8. toč. 3. OT), sastava podneska od 21. prosinca 2022. u vrijednosti od 25 bodova (Tbr. 8. toč. 4. OT), sastava žalbe od 19. rujna 2023. u vrijednosti od 125 bodova (Tbr. 10. toč. 1. OT) te zastupanje na ročištu za objavu presude 13. rujna 2023., kao i zastupanja na ročištu održanom 8. svibnja 2025. u vrijednosti od 50 bodova za svaku nabrojanu radnju (Tbr. 9. toč. 2. i 3. OT). Dakle, priznato mu je 1500 bodova, odnosno iznos od 3.000,00 eur (Tbr. 54. OT), koji je uvećan za 25% PDV i trošak sudske pristojbe u iznosu od 150,02 eur (74,99 eur plaćene pristojbe tužbe i 75,03 eur plaćene pristojbe presude). Ukupan iznos od 3.900,02 eur valjalo je umanjiti za 20% što daje iznos od 3.120,16, a on je uvećan za trošak vještačenja u iznosu od 398,17 eur.
29. Slijedom iznijetog, tuženiku je naloženo naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 3.518,33 eur sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja ove presude u skladu s odredbom iz čl. 29. st. 2. ZOO, kako je odlučeno u točki II izreke presude.
Split, 17. listopada 2025.
S u d a c
Branko Malenica
PRAVNA POUKA Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka njezinog pisanog otpravka. Žalba se podnosi Županijskom sudu, a putem ovog suda u tri primjerka.
DNA:
- pun. tužitelja
- pun. tuženika
