Republika Hrvatska

Općinski sud u Karlovcu

Trg hrvatskih branitelja 1

Karlovac

Poslovni broj: Pr-41/2021-20

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Karlovcu po sucu Vesni Gračan kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja PZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Mirku Kovaču, odvjetniku iz Zagreba, Palmotićeva 50, protiv tuženika Doma zdravlja karlovačke županije, Karlovac, OIB:81499488050, Dr. V. Mačeka 48, zastupanog po punomoćniku Željku Štapeku, odvjetniku iz Karlovca, radi isplate, nakon provedene glavne i javne rasprave, dovršene 8. svibnja 2025. u nazočnosti zamjenika pun. Domagoja Kovača, odvjetnika iz Zagreba, te pun. tuženika Željka Štapeka, odvjetnika iz Karlovca, po objavi dana 17. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

Nalaže se tuženiku Domu zdravlja karlovačke županije, Karlovac, OIB:81499488050, Dr. V. Mačeka 48, da tužitelju PZ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa]. na ime razlike plaće isplati ukupan iznos od 822,97 EUR bruto zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od:

- 56,02 EUR od 16. siječnja 2016. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 66,27 EUR od 16. veljače 2016. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 57,18 EUR od 16. ožujka 2016. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 58,50 EUR od 16. travnja 2016. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 58,48 EUR od 16. svibnja 2016. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 60,52 EUR od 16. lipnja 2016. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 58,72 EUR od 16. srpnja 2016. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 62,84 EUR od 16. kolovoza 2016. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 58,53 EUR od 16. rujna 2016. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 61,96 EUR od 16. listopada 2016. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 58,39 EUR od 16. studenog 2016. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 54,12 EUR od 16. prosinca 2016. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 55,43 EUR od 16. siječnja 2017. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 56,00 EUR od 16. veljače 2017. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunata za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te da plati trošak parničnog postupka u iznosu do 796,88 eur, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom prema navedenoj stopi koje teku od presuđenja pa do isplate, a sve u roku od 15 dana.

II Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu isplate zatezne kamate za iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržan u dosuđenim iznosima razlike plaće iz točke I. ove presude.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je je u razdoblju od 01.prosinca 2015. godine do 31. prosinca 2016. godine bio zaposlen kod tuženika, koji kao poslodavac predstavlja javnu službu u smislu odredbe članka 2. Zakona o plaćama u javnim službama (NN br. 27/01, 39/09). U nastavku obrazlaže kako je u spornom razdoblju njegova plaća bila definirana Zakonom o plaćama u javnim službama (NN 27/01, 39/09), koji u čl. 4. određuje: „Plaću službenika i namještenika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je službenik i namještenik raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža.“ Nadalje navodi da je osnovica plaće u spornom razdoblju bila regulirana Zakonom o osnovici plaće u javnim službama (NN 39/09, 124/09; dalje: Zakon o osnovici), koji pak u čl. 2. određuje: „Osnovica plaće u javnim službama se utvrđuje kolektivnim ugovorom zaključenim između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi, a ako kolektivni ugovor nije potpisan do donošenja državnog proračuna Republike Hrvatske za narednu godinu osnovicu plaće u javnim službama određuje Vlada Republike Hrvatske posebnom odlukom.“, te dodaje: (CITAT) „U spornom razdoblju na snazi je Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama (NN 141/12, 150/13, 153/13) i Sporazumi Vlade RH i sindikata javnih službi, koji su sklopljeni na način propisan za sklapanje kolektivnih ugovora i koji imaju svojstvo kolektivnog ugovora, a kojima je određena visina osnovice za obračun plaća u javnim službama:

„Sporazumom o osnovici za plaće u javnim službama“ od 23.11.2006. godine – kojim je osnovica za obračun plaće od 2009. godine iznosila 5.415,37 kn. Istim sporazumom je ugovoreno povećanje osnovice za izračun plaće u javnim službama (Nastavno: osnovica) za po 6% u 2007., 2008. i 2009.g.

„Dodatkom Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama“ od 13.05.2009. godine – kojim je (u čl. II.) određeno privremeno smanjenje osnovice u 2009. godini s 5.415,37 kn na 5.108,84 kn i (u čl. III.) vraćanje osnovice na razinu od 5.415,37 kn nakon rasta međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a.

„Izmjenama i dopunama Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama“ od 26.10.2011. godine – kojim je (u čl. III.) određeno da će osnovica za obračun plaća u javnim službama iznositi 5.415,37 kn bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku RH ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja). Dana 28.12.2012. doneseno je Vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama kojim se utvrđuje da se, za slučaj da se do 31.12.2012. ne ostvare pretpostavke iz članka III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama, kojim se utvrđuje da se za slučaj da se do 31.12.2012. ne ostvare pretpostavke iz čl. III. Izmjena i dodatka Sporazumu Vlada obvezuje korigirati osnovicu za obračun plaća u javnim službama, na način da će ista biti na razini koja odgovara utvrđenom paritetu između bruto plaće VSS početnika u javnim službama (koeficijent 1,25) i prosječne bruto plaće u privredi u RH za cijelu 2008. na godišnjoj razini. Nadalje, utvrđuje se kako će se, ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativan rast u nekom od razdoblja opisanih u Izmjenama i dopunama Dodatka Sporazumu uskladba odgoditi za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) trajao. Dana 27. studenog 2015. godine Državni zavod za statistiku RH objavio je Priopćenje za javnost s realnim tromjesečnim međugodišnjim promjenama BDP-a iz kojega je vidljivo da je u drugom tromjesečju 2015. godine realan rast BDP-a iznosio 1,2%, a u trećem tromjesečju 2015. godine realan međugodišnji rast BDP-a iznosio 2,8%. Iz tih podataka slijedi da je dva tromjesečja uzastopno prosječni međugodišnji realni rast BDP-a iznosio točno 2%.“ (ZAVRŠEN CITAT)

1.1. Uz to još napominje da Vlada RH, nakon objave službenih podataka Državnog zavoda za statistiku, nije donijela posebnu odluku o visini osnovice za 2016. godinu, jer je na snazi bio TKU i sporazumi o osnovici po kojima je visina osnovice za obračun plaća za 2016. godinu bila određena na razini od 5.415,37 kn (sukladno čl. 2. Zakona o osnovici). No, tuženik je unatoč tome obračunavao tužitelju sve plaće u 2016. godini s osnovicom na razini od 5.108,84 kn, te na takav način pogrešno obračunao svaki element tužiteljeve plaće za rad u prosincu 2015.g. i u cijeloj 2016. godini. Stoga je evidentno po tužitelju nastalo dugovanje, koje u tužbi potražuje u neutvrđenom iznosu zajedno zakonskom zateznom kamatom i troškovima postupka sa zakonskom zateznom kamatom. Prethodno tužitelj predlaže donijeti r j e š e nj e, sukladno odredbi čl. 186. b st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku (dalje: ZPP), kojim će se tuženiku naložiti da dostavi u spis tužiteljeve platne liste za utuženo razdoblje kao naprijed od 01. prosinca 2015. godine do 31. prosinca 2016. godine, jer s ista dokumentacija nalazi kod tuženika a tužitelj njome ne raspolaže. Potom predlaže tijekom postupka provesti financijsko knjigovodstveno vještačenje kojim će se utvrditi mjesečni iznos razlike plaće koju bi tužitelj primio da mu je pravilno obračunata osnovica plaće za sporno razdoblje.

1.2. Na održanom pripremnom ročištu tužitelj je međutim predložio da umjesto zatražene dokumentacije tuženik dostavi obračun predmetne razlike plaće, što je tuženik učinio u nastavku postupka pa je tužitelj na temelju istog precizirao tužbeni zahtjev. U podnesku od 31. siječnja 2025. godine tužitelj je slijedom toga potraživao na ime predmetne razlike plaće u razdoblju od prosinca 2015. do zaključno prosinca 2016.godine ukupni iznos od 822,97 eur, te uz to parnični trošak sve uz zakonsku zateznu kamatu na glavno potraživanje i trošak postupka.

2. U odgovoru na tužbu tuženik kao u uvodu ove presude nije dao uobičajeno meritorno očitovanje na navode iz tužbe, već je prvenstveno ustrajao kod protivljenja subjektivnoj preinaci tužbe, a sve obzirom je tužitelj u tužbi koja je dostavljena ovom sudu dana 08.siječnja 2021. naznačio kao tuženika u tužbi Specijalnu bolnicu za produženo liječenje Duga Resa, OIB: 92512048276, [adresa], umjesto tuženika kao u uvodu ove odluke. Tužitelj je naime tek nakon prvog ročišta, koje je a propo bilo odgođeno, umjesto prvobitno naznačenog tuženika u tužbi utužio u svojstvu tuženika drugu pravnu osobu, odnosno tužitelj je umjesto ranijeg naprijed navedenog tuženika naznačio kao tuženika Dom zdravlja Duga Resa, [adresa], OIB:17772249755, tj. kasnije kako je ispravio na završnom zapisniku Dom zdravlja karlovačke županije, Karlovac, OIB:81499488050, Dr. V. Mačeka 48. Stoga je tuženik u podnesku od 08.siječnja 2021. kao naprijed, koji u pravilu predstavlja odgovor na tužbu prvenstveno inzistirao da se „prije eventualnog upuštanja u raspravu“, a kako je to sam pobliže naveo odnosno „prije eventualnog izjavljivanja odgovora na tužbu“, predložio da se najprije donese odluka o predloženoj subjektivnoj preinaci tužbe. Tuženik je pri tom predlagao da se ne dopusti njemu kao „novo naznačenom tuženiku“ stupanje u parnicu na mjestu prvobitno naznačenog tuženika Specijalne bolnice za produženo liječenje Duga Resa“. Ujedno se pozvao na čl. 192. st. 2. Zakona o parničnom postupku izrijekom iskazujući da ne daje svoj pristanak za stupanje u ovu parnicu. Također je potraživao trošak postupka i predlagao da se njemu, dakle novo naznačenom tuženiku, naknadi trošak prema troškovniku sadržanom na kraju id. podneska. U nastavku postupka tuženik se načelno protivio tužbi i tužbenom zahtjevu tužitelja preciziranom u podnesku od 31. siječnja 2025.godine, a da do kraja postupka nije dostavio meritoran odgovor na tužbu. No, i dalje je potraživao da mu tužitelj namiri troškove ovog parničnog postupka.

2.1. Vezano uz takvo očitovanje, prigovor i pozivanje tuženika na članak 192. Zakona o parničnom postupku za istaći je kako id. članak određuje da tužitelj može do zaključenja prethodnog postupka preinačiti svoju tužbu tako da umjesto prvobitnog tuženika tuži drugu osobu, a što se u ovom slučaju i dogodilo, jer je tužitelj evidentno u tužnbi pogrešno naznačio kao tuženika Specijalnu bolnicu za produženo liječenje Duga Resa“, umjesto da je kao tuženika naznačio Dom zdravlja Duga Resa, [adresa], OIB:17772249755, tj. kasnije kako je ispravio na završnom zapisniku Dom zdravlja karlovačke županije, Karlovac, OIB:81499488050, Dr. V. Mačeka 48, a tužitelj je u podnesku od 21. veljače 2023. godine, koji je dostavio nakon prvog održanog ročišta obrazložio zašto se to dogodilo. Sud pak vezano uz spomenutu izmjenu osobe tuženika napominje da je tijekom postupka zasebno doneseno rješenje od 29.sječinja 2024. kojim se izrijekom dopustilo tužitelju da učini takvu preinaku tužbe. No, drugostupanjski sud je iz procesnih razloga t.j. odredbi glede procesnog postupanja odbacio žalbu tuženika protiv spomenute odluke ovog suda temeljem članka 190.st.9 Zakona o parničnom postupku, obzirom se navedena žalba ne može podnijeti protiv dakle rješenja kojim sud odlučuje u procesnim pitanjima tijekom postupka, već je id. žalba može isticati samo u žalbi protiv odluke kojom se konačno dovršava postupak. Stoga se sada u pitanju preinake, koja se u ovom slučaju dogodila zbog omaške tužitelja da „uslijed slanja velikog broja tužbi“, kako je to obrazložio po ustanovljenju greške, točno naznači pravnu osobu tuženika, ističe da je ovaj sud prihvatio prijedlog tužitelja na mjesto ranije naznačenog tuženika stupi u parnicu druga pravna osoba t.j. tuženik kao u uvodu ove odluke, jer za donošenje takve odluke nije bio potreban pristanak tuženika kao u uvodu. Naime, do trenutka donošenja takve odluke suda ranije naznačeni tuženik nije se upustio u raspravljanje o glavnoj stvari, pa je bilo moguće donijeti takvu odluku, a da se id. tuženik upustio u raspravljanje o predmetu postupka bio bi potreban pristanak novo utužene osobe t.j. kasnije imenovanog tuženika Doma zdravlja Duga Resa tj. na zapisniku s posljednjeg ročišta Dom zdravlja karlovačke županije, Karlovac, OIB:81499488050, Dr. V. Mačeka 48. Slijedom toga, a u smislu čl. 192. ZPP-a nije bilo razloga ne prihvatiti ovakvu subjektivnu preinaku tužbe, napose imajući u vidu da je „novo naznačeni“ tuženik stvarni poslodavac tužitelja koji jedino može odgovarati za nastalo dugovanje tužitelju uslijed neisplate predložene i zatražene razlike plaće u ovom predmetu.

3. Slijedom toga je proveden parnični postupak u odnosu na id, tuženika, te je u istom radi utvrđenja činjenica i pravilne ocjene činjeničnog stanja sud u dokaznom postupku izvršio uvid u Izmijene i dopune Dodatka sporazuma od 26.10.2011., u Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13.05.2009., u Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25.11.2006., u Priopćenja za javnost Državnog zavoda za statistiku, u Vjerodostojno tumačenje izmjena i dopuna dodatku sporazumu u osnovici za plaće u javnim službama od 28. prosinca 2012., sve priloženo uz tužbu, te uvid u Troškovnik tužitelja i tuženika. Pored toga je pročitao odgovor na tužbu prvotno naznačenog tuženika, podnesak tužitelja od 21.02. 2023. s prilogom u privitku, podnesak novo naznačenog tuženika od 15.03.2023., te podnesak tuženika od 22.01.2025. s izračunom razlike plaće za tužitelja na listu 63 spisa i podnesak tužitelja od 31.01.2025.godine.

4. Nakon provedenog postupka sud je ocjenjujući izvedene dokaze, svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno, donio presudu kao u izreci.

5. Prije tom se napominje da se u ovom predmetu, obzirom na vrijednost predmeta spora, radi o sporu male vrijednosti, te je predmet spora zahtjev tužitelja da mu se isplati razlika plaće temeljem odredbe čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama, zaključenog 26. listopada 2011.g., s time da je sporna osnova zahtjeva dok visina zahtjeva između stranka nije sporna.

6. Temeljem provedenih dokaza za utvrditi je:

- da je tužitelj u utuženom vremenu bio zaposlen kod tuženika, što je prvi tuženik t.j. tuženik naznačen u tužbi osporio a „novo naznačeni“ tuženik nije negirao,

- da su Vlada RH i Sindikati javnih službi i to Sindikat hrvatskih učitelja, Nezavisni sindikat zaposlenih u srednjim školama Hrvatske, Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja, Sindikat zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske, Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, Hrvatski liječnički sindikat, Hrvatski strukovni sindikat medicinskih sestara-medicinskih tehničara, te Hrvatski sindikat djelatnika u kulturi zaključili 23. studenoga 2006. Sporazum o osnovici za plaću u javnim službama, kojim su ugovorili da se osnovica za izračun plaće u javnim službama povećava za 6% u 2007., u 2008. i 2009.godini, te da se navedene obračunske osnovice primjenjuju od 01.01. svake godine,

- potom je Vlada Republike Hrvatske donijela Odluku od 21. prosinca 2006. o visini osnovice za izračun plaća korisnika državnog proračuna u 2007.godini, kojom se osnovica utvrđuje iznos od 4.819,66 kuna bruto s primjenom od 1. siječnja 2007. godine (Narodne novine, br. 142/06), a koja se Odluka u uvodu izrijekom poziva na navedeni Sporazum,

- nadalje, Zakonom o osnovicama plaće u javnim službama (Narodne novine br. 39/09), koji je stupio na snagu 1. travnja 2009., u čl. 2. sadržano je da osnovicu plaće u javnim službama određuje Vlada Republike Hrvatske posebnom odlukom, te su prema čl. 3. danom stupanja na snagu ovog Zakona prestale važiti odredbe čl. 5. st. 2. i 3. Zakona o plaćama u javnim službama (Narodne novine, br. 27/01) i sve odredbe drugih zakona, kolektivnih ugovora i drugih sporazuma, bez obzira na njihov naziv i potpisnike, kojima je propisana osnovica plaće u javnim službama, odnosno način njenog određivanje, a koje su donesene na temelju Zakona o plaćama u javnim službama ili na bilo kojem drugom pravnom temelju,

- neosporno je i da su Vlada Republike Hrvatske i Sindikat javnih službi sklopili Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009., kojim je između ostalog ugovoreno da se s danom potpisa ovog Sporazuma primjenjuje osnovica za izračun plaće za službenike i namještenike iz 2008. u visini od 5.108,84 kune bruto (čl. II), dok je točkom III. reguliran način povrata osnovice prema odredbi: "U trenutku kad službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) osnovica za obračun plaća u javnim službama iznosit će 5.415,37 kuna bruto“, te je točkom IV. reguliran način usklađivanja pariteta u odnosu na prosječnu mjesečnu nominalnu bruto plaću u Republici Hrvatskoj, a u točci VII. određeni su uvjeti za ostvarivanje odredbi Sporazuma,

- također je neosporno da je Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o osnovici plaće u javnim službama (Narodne novine, br. 124/09) od 2. listopada 2009., izmijenjen članak 2. na način se osnovica plaće u javnim službama utvrđuje kolektivnim ugovorom zaključenim između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi, a ako kolektivni ugovor nije potpisan do donošenja državnog proračuna Republike Hrvatske za narednu godinu osnovicu plaće u javnim službama određuje Vlada Republike Hrvatske posebnom odlukom, dok je člankom 3. propisano da se do utvrđivanja nove osnovice plaće u javnim službama na temelju članka 2. ovog Zakona primjenjuje osnovica plaće u javnim službama utvrđena Dodatkom sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, sklopljenim između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi dana 13. svibnja 2009. godine,

- Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama, koji je sklopljen 4. listopada 2010. godine (NN br. 115/10), u članku 51. st. 4. određeno je: "Ugovorne strane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. godine te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze te Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenoga 2006.godine, važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim samim dokumentima.",

- Vlada RH i Sindikati javnih službi sklopili su 26. listopada 2011. Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, koji se u uvodu izrijekom poziva na osnovu iz čl. 51. st. 2. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne broj 115/10), kojim je između ostalog promijenjen članak III. tako da glasi: "Osnovica za obračun plaća u javnim službama iznosit će 5.415,37 kuna bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku RH ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) i primjenjivat će se iza toga do prve sljedeće promjene prema ovim Izmjenama i dopunama", a promijenjene su i odredbe čl. VII. tako da se, među ostalim u točki 1. određuje: "Ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativan rast u nekom od razdoblja opisanih u člancima III do V ovih Izmjena i dopuna u s k l a d b a se odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) trajao",

- neosporno je i da je 7. prosinca 2011. Arbitraža, koja je sastavljena temeljem sporazuma o arbitraži, donijela Arbitražnu odluku kojom se utvrđuje sadržaj Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. godine na način kako je to prethodno opisano, kojom dakle odlukom nisu promijenjene odredbe čl. III. i čl. VII. točke 1.,

- a Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama od 12. prosinca 2012. (Narodne novine, br. 141/12), u članku 51. st. 3. određuje: "Ugovorne strane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze te Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenoga 2006. godine važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim samim dokumentima.",

- također je Vjerodostojnim tumačenjem Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama (ili kraće IDDS), koje su 28. prosinca 2012. donijeli Vlada Republike Hrvatske te samo navedeni sindikati javnih službi, u članku 1. navedeno da je među potpisnicima Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovci za plaće u javnim službama usvojenih arbitražom 7. prosinca 2011. godine dano "jedinstveno i nesporno zajedničko tumačenje odredbe čl. IV u vezi s člankom VII. Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama kako slijedi…", a u članku 2. se navodi: "Sporazumne strane utvrđuju da je realni međugodišnji BDP u razdoblju od posljednjih izmjena i dopuna ostvario negativan međugodišnji tromjesečni rast u četiri tromjesečja, te sukladno prethodno navedenom utvrđuju da se primjena članka IV. stavka 5. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama odgađa do 31. 12. 2013.", pri čemu o primjeni odredbe čl. III. nije bilo niti riječi,

- pri tom se utvrđuje da je negativni rast BDP-a prema službenim podacima Državnog zavoda za statistiku trajao neprestano od četvrtog tromjesečja 2011. do zaključno trećeg tromjesečja 2014. tj. 12 tromjesečja uzastopno,

- te je u drugom tromjesečju 2015. zabilježen rast BDP-a od 1,2%, a u trećem tromjesečju 2015. od 2,8%, što a propo daje aritmetičku sredinu od 2,0%, time da je posljednji podatak za rast BDP-a u trećem tromjesečju objavljen od strane DZS-a dana 4. prosinca 2015.,

- potom je Vlada RH 29. prosinca 2016. donijela Odluku o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama u iznosu od 5.211,02 kn bruto s primjenom od 1.1.2017. tj. počevši s plaćom za mjesec siječanj 2017.godine, koja će biti isplaćena za mjesec veljaču 2017.godine.

7. Imajući u vidu kronologiju i sadržaj prethodno navedenih pravnih izvora nije za utvrditi da bi Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. kao i ostali akti na koje ukazuje tužitelj u tužbi, bilo pravno nevaljani.

8. Uz to se napominje da su u brojnim istovrsnim predmetima aktivno legitimirane stranke t.j. tužitelji pridonosili zapisnike sastavljene kod Općinskog suda u Zlataru u spisu br. Pr-36/2017. s iskazima autentičnih svjedoka HZ, SZ i FZ, koji su sudjelovali u donošenju temeljnih propisa u predmetu postupka i kao takvi mogli su dati autentično tumačenje istih.

9. A propo toga, MZ je dao iskaz u svojstvu svjedoka u spomenutom istovrsnom predmetu Općinskog suda u Zlataru i u iskazu naveo da je kao zastupnik Nezavisnog sindikata zaposlenih u srednjim školama Republike Hrvatske sudjelovao u pregovorima, među ostalim i u vezi povećanja osnovice za plaće u javnim službama. Iz njegovom iskaza proizlazi da je Dodatkom sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama regulirano da do povećanja, odnosno vraćanja osnovice na iznos od 5.415,37 kuna bruto treba doći automatski nakon što u dva uzastopna tromjesečja dođe do realnog tromjesečnog rasta BDP-a prosječno 2% i više. Osim toga, idućom točkom regulirani su uvjeti za usklađivanje pariteta s ostalim plaćama u zemlji budući da su znali da zbog gospodarske situacije je taj dio teže ostvariti nego samo povećanje osnovice. Sjeća se da je bila ugovorena i mogućnost eventualnog sniženja osnovice odnosno revizije sporazuma ukoliko se gospodarski pokazatelji pogoršaju ali ne jednostrano već opet kroz kolektivno pregovaranje. O odgodi primjene povećanja osnovice nije ništa dogovoreno. Kod pregovaranja i konačnog potpisivanja 26. listopada 2011. godine Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće bilo je pregovarano i ugovorena je mogućnost, pod tamo navedenim pretpostavkama, odgode usklađivanja pariteta s ostalim plaćama ali ne i za samo povećanje osnovice budući da je bilo nesporno da do njega treba doći automatizmom nakon što se naveden uvjeti ispune, odnosno: "Kad govorim o automatizmu moram reći da je bilo pregovarano da nakon što Državni zavod za statistiku objavi službene podatke o rastu BDP-a i kad ti uvjeti budu ispunjeni da bi Vlada trebala donijeti odluku o povećanju osnovice u skladu sa Sporazumom, ali to u Sporazumu i njegovim Izmjenama i dopunama nije napisano i zato smo sada tu gdje jesmo". Kao zastupnik Sindikata sudjelovao je i pri donošenju Vjerodostojnog tumačenja te stoga tvrdi da ni tom prilikom ni inače u međusobnim pregovorima Vlada RH nije nikada dovodila u pitanje pravnu valjanost Sporazuma o osnovici plaće a ni njegove Dopune te Izmjene i dopune. Navodi da se vjerodostojnom tumačenju pristupilo, među ostalog, i zato da se jasno regulira povećanje osnovice neovisno o usklađivanju pariteta, što je bilo teže ostvarivo i što su svi znali, odnosno povećanje osnovice u vjerodostojnom tumačenju se nije ni spominjalo jer je to bilo nesporno. Sudjelovao je i u pregovorima oko sklapanja Temeljenog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama, ali ga nije prihvatio iz određeni razloga, te mu je poznato da ni u tim pregovorima Vlada Republike Hrvatske nije ni na koji način osporava valjanost Sporazuma o osnovici plaće niti njegovih Dopuna, niti Izmjena i dopuna te je to uneseno u kolektivni ugovor.

10. Nastavno je iz iskaza svjedoka VZ, koji je kao potpredsjednik Vlade i ministar poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja 26. listopada 2011. potpisao Izmjene i dopune Dodatku Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama, poznato da je isti iskazao kako se više ne sjeća detalja o tome niti zna zašto je baš on bio određen u ime Vlade to potpisati, obzirom da ta problematika nije ulazila u resor kojim se on bavio. No, čini mu se da nitko tom prilikom a niti poslije nije dovodio u pitanju pravnu valjanost Dodatka Sporazumu, a ne sjeća se ni je li u Vladi ili prilikom tih pregovora bilo razgovara o tome na koji način bi se osnovica u povećanom iznosu počela primjenjivati ako budu stečeni uvjeti, kao što se ne sjeća ni na što se odnosila odgoda primjene odnosno je li se odnosila samo na povrat odnosno povećanje osnovice ili pak na usklađivanje paritete, ili na oboje.

11. Ovakvi iskazi navedenih svjedoka prihvaćeni su u istovrsnim predmetima kao uvjerljivi i istiniti budući su ti svjedoci u bitnome međusobno sukladno iskazali, a radi se o osobama koje su sudjelovale u pregovorima vezano uz sklapanje i primjenu akata na kojima tužitelj temelji svoje potraživanje i u ovoj tužbi. Prema tome, imajući u vidu iskaze ovih svjedoka te kronologiju i sadržaj prethodno navedenih pravnih izvora, za utvrditi je da se u pitanju Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. godine, kao i u pitanju ostalih akata na koje tužitelj ukazuje radi o valjanim aktima koji su osnova za donošenje odluke kao u izreci ove presude.

12. Naime, Vlada Republike Hrvatske je kao potpisnik id. Izmjena i dopuna, izrijekom potvrdila njihovu pravnu valjanost Arbitražnom odlukom od 7. prosinca 2011. godine, kao i Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama od 12. prosinca 2012. godine te Vjerodostojnim tumačenjem Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, s time da niti prilikom pregovaranja i potpisivanja tih akata, a ni inače nije nikada dovodila u pitanje njihovu pravnu valjanost, niti je ikada u odgovarajućem sudskom postupka tražila utvrđenje njihove ništavosti. Stoga je po ocjeni suda irelevantno pripada li tužitelj sindikatu i je li ili nije sindikat kojem pripada potpisao id. Izmjene i dopune.

13. Sukladno navedenom, Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. godine, obvezuju, kako Republiku Hrvatsku tako i tuženicu u čije ih je ime i za čiji račun Vlada Republike Hrvatska sklopila sa sindikatima javnih službi.

14. Slijedom toga, a kako se radi o odgodi primjene članka III. Izmjena i dopuna Sporazuma o osnovici plaće od 26. listopada 2011., sud ocjenjuje da se odredbe članka VII. Izmjena i dopuna ne odnose na njega, obzirom iz teksta i smisla odredbe čl. VII., kako u osnovnom obliku od 26. listopada 2011. tako i Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011. te Vjerodostojnog tumačenja od 28. prosinca 2012.godine, proizlazi da se odgoda odnosi samo na "uskladbu", odnosno "Način usklađivanja pariteta" određen člankom IV., dok je u članku III. (do V.) sadržano samo razdoblje u odnosu na koje se utvrđuje je li došlo do realnog međugodišnjeg tromjesečnog negativnog rasta BDP-a.

15. Sukladno navedenom, utvrđuje se da nije došlo do odgode primjene čl. III. kojim je uređen način povrata osnovice, a o čemu je stav zauzeo i Vrhovni sud Republike Hrvatske (ili kraće VSRH) u odluci br. Rev-1111/2020 od 22. travnja 2020. U istoj je VSRH naveo odgovarajući na postavljena pitanja povodom revizije umješača RH:

"1. Dan početka primjene uvećane osnovice iz čl. III u javnim službama nije odgođen primjenom odredbe čl. VII st. 1. Izmjena i Dopuna Sporazuma o osnovici plaća u javnim službama od 26. listopada 2011., za tri godine, iako je realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježio negativni rast, od listopada 2011. do rujna 2014., (za 12. tromjesečja).

2. Ispunjenje uvjeta iz čl. III nije preduvjet primjene čl. IV, a ispunjenje uvjeta iz čl. III i IV nije preduvjet primjene čl. V, a čl. VII, na čl. III do V, na sve faze koje se odnose na buduća postupanja u vidu vraćanja osnovice za plaće koja su vrijedila za siječnju 2009., vraćanje pariteta (jednakosti) između plaća u javnim službama i prosječne plaće u privredi koji su bili u 2008. i dogovor o ostvarenju ciljane cijene rada i dinamici njenoga dosezanja (konvergenciji).“.

16. Prema tome, odredbom čl. VII IDDS-a (Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu) o osnovici plaće u javnim službama, zaključenog 26. listopada 2011., nije odgođena primjena odredbe čl. III o „povratu“ osnovice jer se odredba čl. VII IDDS-a odnosi na način „usklađivanja pariteta“ (čl. IV i čl. V IDDS)." Vezano pak uz ispunjenje uvjeta za povrat osnovice iz službenih pokazatelja Državnog zavoda za statistiku RH (na koje se čl. III. poziva), vidljivo je da je tromjesečni BDP u drugom tromjesečju 2015. bio realno veći za 1,2% u odnosu na isti tromjesečje 2014., godine, a tromjesečni BPD u trećem tromjesečju 2015. bio je realno veći za 2,8% u odnosu na isto tromjesečje 2014. godine. Iz navedenoga jasno proizlazi da je za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) došlo do rasta međugodišnjeg realnog tromjesečja prosječno dva posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja – 1,2% + 2,8% = 4% : 2 = 2%), slijedom čega su krajem studenoga 2015. ispunjeni uvjeti iz čl. III. Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu za primjenu osnovce za obračun plaće u javnim službama od 5.415,37 kuna bruto.

17. Imajući u vidu način primjene osnovice, a s obzirom da se plaće u javnim službama isplaćuju iz Državnog proračuna te ih tuženica sama niti ne obračunava već to čini preko Centralnog obračuna plaća, do primjene navedene osnovice plaća nije moglo doći "automatizmom". Stoga propust Vlade Republike Hrvatske da donese odluku o visini osnovice za izračun plaće u javnim službama ne može ići na štetu tužitelja. Naime, Vlada Republike Hrvatske sklopila je sve navedene pravne poslove, uključujući i Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. godine u ime i za račun svih poslodavaca iz javnih službi, te je trebala osigurati sve materijalne i formalne pretpostavke da poslodavci, pa tako i tužena, mogu ispuniti svoje obveze uključujući i povećanje osnovice kad se za to ostvare uvjeti.

18. Za napomenuti je i da su se stranke obvezale primjenjivati ovaj Ugovor u dobroj vjeri prema čl. 6. st. 1. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama od 12. prosinca 2012. (kojim je potvrđena valjanost Dodataka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. te svih njegovih izmjena i dopuna ili novih sporazuma koji se na njega nastavljaju), a stavkom 2. id. članka je određeno, ako zbog promjene okolnosti koje nisu postojale niti su bile poznate u trenutku zaključenja ugovora, jedna od strana ne bi mogla izvršavati neke od odredbi Ugovora ili bi joj to bilo izuzetno otežano, tada se obvezuje da neće jednostrano prekršiti ovaj Ugovor nego će drugoj strani predložiti njegovu izmjenu. Slijedom toga se smatra da su Izmjene i dopune Dodatka Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama zakonite i pravno valjane, te da proizvode pravne učinke. Takvo stajalište proizlazi i iz Odluka Vrhovnog suda RH (Revr - 408/12-2 od 3.4.2013., zatim Revr - 847/2010-2 od 7.12.2011., pa i Odluke Revr - 1797/2009-2 od 7.2.2012. te Gž - 13/02), kao i Odluke Ustavnog suda RH br. U-III/3535/2013 od 5.3.2015.

19. Osim toga, navedene Izmjene i dopune unesene su u Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama od 12.12.2012. - čl. 51. st. 4. (Narodne novine 141/12-dalje TKU/12), koji Kolektivni ugovor je uredno potpisan, između ostalih i po navedenom Samostalnom sindikatu zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, što znači da je i taj sindikat u cijelosti prihvatio navedene izmjene i dopune. Stoga su navedene Izmjene i dopune Dodatka Sporazuma o osnovici plaće postale i dio Kolektivnog ugovora, te su sadržaj u cijelosti prihvatili svi sindikati koji su sudjelovali u kolektivnom pregovaranju, koji su ga kasnije i potpisali.

20. Uz to su plaće zaposlenih u javnim službama regulirane Zakonom o plaćama u javnim službama (Narodne novine 27/01, 39/09), a prema odredbi čl. 192. Zakona o radu (Narodne novine 93/14 i 127/17 - dalje ZR), Kolektivnim ugovorom se uređuju prava i obveze stranaka koje su sklopile taj ugovor, te isti može sadržavati i pravna pravila kojima se uređuje sklapanje, sadržaj i prestanak radnog odnosa, pitanja osiguranja kao i druga pitanja iz radnog odnosa ili u vezi s radnim odnosom, te su plaće svakako važan dio radnog odnosa, a upravo se dakle u čl. 51. TKU/12 uređuje i definira plaća zaposlenih u javnim službama.

21. Također su se sudionici, prema općoj odredbi čl. 4. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15i 29/18, dalje: ZOO), u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa dužni pridržavati načela savjesnosti i poštenja, a u ovom slučaju se to nije dogodilo, jer obzirom na naprijed navedeno Vlada Republike Hrvatske nije tako postupila. Stoga je i u tom smislu opravdano potraživanje tužitelja iz tužbe i tužbenog zahtjeva.

22. Pri tom je na listu 63 spisa sadržan obračun razlike plaće koji tužitelj potražuje ovom tužbom, pa se nakon ocjene svih dokaza koji predstavljaju pravni temelj potraživanja, prihvaća kao osnovan tužbeni zahtjev tužitelja u odnosu na glavno potraživanje i donosi odluka kao u točki I izreke. S tim u vezi opetovano se ukazuje na odluku VSRH br. Rev-1111/2020 od 22. travnja 2020. u kojoj je VSRH odgovorio na sva sporna pitanja vezano uz primjenu akata na kojima se temelji ova tužba, te je dakle usvojen tužbeni zahtjev tužitelja kao osnovan, sve to imajući u vidu da potraživanje tužitelja nije ni u zastari, a niti je posebno istaknut takav prigovor. Napominje se vezano uz zastaru da potraživanja iz radnog odnosa u smislu čl. 139. Zakona o radu (NN 93/14 i dr.) zastarijevaju u roku od pet godina, a prvi zatraženi iznos razlike plaće iz utuženog razdoblja odnosi se na mjesec prosinac 2015.godine, koji dospijeva na naplatu u siječnju 2016.godine. Tužba je pak podnesena 08.siječnja 2021.godine, što znači unutar zastarnog roka od pet godina pa zastara nije nastupila.

23. U pitanju potraživanju zateznih kamata dosuđena je predložena kamata, izuzev zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, što je tužitelj propustio pravilno naznačiti u preciziranom tužbenom zahtjevu. Naime, predujam poreza na dohodak sukladno odredbama čl. 45. st. 1. i 2. Zakona o porezu na dohodak („Narodne novine“ 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/11, 144/12, 120/13, 125/13, 148/13, 83/14, 143/14 i 136/15 – dalje ZPP) obračunava, obustavlja i uplaćuje poslodavac, isplatitelj primitka iz čl. 14. istog Zakona ili sam porezni obveznik, i to prilikom svake isplate prema propisima koji važe na dan isplate. Odredbama čl. 45. st. 4. i 5. ZPD i čl. 61. st. 1. i 9. Pravilnika o porezu na dohodak („Narodne novine“ 95/05, 96/06, 68/07, 146/08, 2/09, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 79/13, 160/13 i 157/14 – dalje Pravilnik) propisano je da se predujam poreza na dohodak od nesamostalnog rada obračuna tijekom istog mjeseca svakog poreznog razdoblja isplaćenog primitka od nesamostalnog rada iz čl. 14. toga Zakona i čl. 11., 12. i 15. Pravilnika umanjenog za obračunane i uplaćene doprinose za obvezno osiguranja iz primitka po posebnim propisima i umanjenim za iznos uplaćenih premija osiguranja iz čl. 12. st. 9. i čl. 16. st. 2. ZPD, te umanjenog za osobni odbitak iz čl. 36. st. 1. i 2. ZPD. Obračunati predujam poreza isplatitelj obustavlja i uplaćuje istodobno s isplatom primitka od nesamostalnog rada, kao porez u odbitku. Sukladno tome, a slijedom navedenog, porez na dohodak i prirez na dohodak koji čine sastavne dijelove bruto plaće (uz neto plaću i doprinose) dospijevaju tek s isplatom, što znači da do trenutka isplate nisu dospjeli na naplatu iznosi poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, pa se na te iznose zatezne kamate ne obračunavaju. Stoga je u tom dijelu odbijen tužbeni zahtjev i donesena je odluka kao u točki I izreke presude.

24. Glede roka za ispunjenje činidbe odnosno plaćanja dosuđenog iznosa mjerodavna je odredba članka 328. stavka 2. i 3. ZPP-a, prema kojoj rok iznosi 15 dana, a počinje teći prvog dana nakon dostave prijepisa presude stranci kojoj je naloženo izvršenje, jer je članak 436. ZPP-a kojim je bio propisan rok od osam dana za izvršenje činidbe u parnicama iz radnih odnosa, brisan odredbom članka 88. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku, NN broj 70/19.

25. Stoga je slijedom navedenog donesena odluka kao u izreci ove presude, s time da su tužitelju dosuđeni troškovi postupka sukladno čl. 154. ZPP-a obzirom je uspio u postupku, a tek u manjem i neznatnom dijelu nije uspio (točka II izreke) pa mu za taj dio nije umanjivan trošak. Kao osnovan tužitelju je priznat zatraženi trošak parničnog postupka za sastav tužbe i za zastupanje po punomoćniku odvjetniku na ročištu od 08.05. 2025. u iznosu od po 150,00 eur. Sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 i 138/23 ) priznata je 50%-na naknada ili iznos od 75,00 eura za sastav podneska od 31.01.2025., te za zastupanje za ročištu od 16.04.2024. i 21.01.2025., na kojima se samo procesno raspravljalo, a isti iznos priznat je i za ročište objave odluke. Uz to je tužitelju priznat 25%-ni trošak za prvo ročište od 16.02.2023. koje je zapravo bilo odgođeno. Tužitelju nije priznat trošak za sastav podneska od 21.02.2023. koji je nastao greškom odnosno krivnjom tužitelja, a ni trošak za sastav odgovora na žalbu koji nije bio potreban. Ukupno je tužitelju za naprijed navedene radnje, za koje mu je priznat trošak, dosuđen trošak parničnog postupka u iznosu od ukupno 637,50 eur odnosno računajući pripadajući pdv. trošak od 796,88 eur, sa zakonskom zateznom kamatom kako je sadržano u dijelu točke I izreke ove odluke.

U Karlovcu 17. listopada 2025.

Sudac:

Vesna Gračan

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi Županijskom sudu, pismeno u tri primjerka, putem ovoga sud.

Dna:

1. Tužitelju po pun. Mirku Kovaču, odvjetniku iz Zagreba.

2. Tuženiku po pun. Željku Štapeku, odvjetniku iz Karlovca.