Republika Hrvatska
Općinski sud u Sesvetama
Stalna služba u Vrbovcu
Vrbovec, Trg Petra Zrinskog 22
Poslovni broj: P-634/2022-22
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Sesvetama, Stalna služba u Vrbovcu, po sucu toga suda Lidiji Jakšić, kao sucu pojedincu u građanskopravnom predmetu tužiteljice CF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Frani Bazina, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika OTP banke d.d. Split, Domovinskog rata 61, OIB: 52508873833, zastupana po Odvjetničkom društvu Vukina & partneri, radi utvrđenja i isplate, nakon zaključene glavne i javne rasprave, na ročištu održanom 09. rujna 2025., u prisutnosti tužiteljice, punomoćnika tužiteljice, odvjetnika Franu Bazina, te punomoćnika tuženika, odvjetnika Franu Majića, 17. listopada 2025., donio, objavio i
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženiku OTP banka d.d., Split, Domovinskog rata 61, OIB: 52508873833 da tužiteljici CF, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 9.366,47 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom:
– na iznos od 4,52 EUR od 19.11.2008. do isplate
– na iznos od 9,33 EUR od 10.01.2009. do isplate
– na iznos od 14,13 EUR od 18.02.2009. do isplate
– na iznos od 9,34 EUR od 18.03.2009. do isplate
– na iznos od 9,53 EUR od 17.04.2009. do isplate
– na iznos od 0,61 EUR od 21.04.2009. do isplate
– na iznos od 9,31 EUR od 19.05.2009. do isplate
– na iznos od 7,36 EUR od 17.06.2009. do isplate
– na iznos od 8,36 EUR od 14.07.2009. do isplate
– na iznos od 7,78 EUR od 21.08.2009. do isplate
– na iznos od 7,79 EUR od 11.09.2009. do isplate
– na iznos od 5,46 EUR od 22.10.2009. do isplate
– na iznos od 7,62 EUR od 21.11.2009. do isplate
– na iznos od 6,70 EUR od 12.12.2009. do isplate
– na iznos od 1,09 EUR od 16.12.2009. do isplate
– na iznos od 1,69 EUR od 23.12.2009. do isplate
– na iznos od 11,53 EUR od 19.01.2010. do isplate
– na iznos od 18,23 EUR od 03.04.2010. do isplate
– na iznos od 14,32 EUR od 22.04.2010. do isplate
– na iznos od 22,39 EUR od 07.05.2010. do isplate
– na iznos od 20,65 EUR od 18.05.2010. do isplate
– na iznos od 20,72 EUR od 18.06.2010. do isplate
– na iznos od 25,46 EUR od 04.08.2010. do isplate
– na iznos od 32,03 EUR od 07.09.2010. do isplate
– na iznos od 32,63 EUR od 08.10.2010. do isplate
– na iznos od 30,47 EUR od 12.10.2010. do isplate
– na iznos od 31,81 EUR od 11.11.2010. do isplate
– na iznos od 38,40 EUR od 11.12.2010. do isplate
– na iznos od 47,11 EUR od 11.01.2011. do isplate
– na iznos od 37,31 EUR od 11.02.2011. do isplate
– na iznos od 40,35 EUR od 11.03.2011. do isplate
– na iznos od 36,05 EUR od 12.04.2011. do isplate
– na iznos od 116,59 EUR od 29.07.2011. do isplate
– na iznos od 57,71 EUR od 08.10.2011. do isplate
– na iznos od 51,81 EUR od 10.11.2011. do isplate
– na iznos od 246,97 EUR od 11.02.2012. do isplate
– na iznos od 146,62 EUR od 11.04.2012. do isplate
– na iznos od 28,05 EUR od 27.06.2012. do isplate
– na iznos od 262,88 EUR od 16.10.2012. do isplate
– na iznos od 174,01 EUR od 23.04.2013. do isplate
– na iznos od 3,41 EUR od 26.09.2013. do isplate
– na iznos od 28,49 EUR od 28.11.2013. do isplate
– na iznos od 180,48 EUR od 25.12.2013. do isplate
– na iznos od 29,66 EUR od 29.01.2014. do isplate
– na iznos od 32,21 EUR od 26.02.2014. do isplate
– na iznos od 32,31 EUR od 22.03.2014. do isplate
– na iznos od 31,68 EUR od 24.04.2014. do isplate
– na iznos od 31,43 EUR od 27.05.2014. do isplate
– na iznos od 31,48 EUR od 28.06.2014. do isplate
– na iznos od 32,28 EUR od 29.07.2014. do isplate
– na iznos od 3,33 EUR od 27.08.2014. do isplate
– na iznos od 204,41 EUR od 18.9.2014. do isplate
– na iznos od 33,12 EUR od 1.10.2014. do isplate
– na iznos od 291,74 EUR od 18.10.2014. do isplate
– na iznos od 33,42 EUR od 29.10.2014. do isplate
– na iznos od 58,26 EUR od 28.11.2014. do isplate
– na iznos od 57,92 EUR od 24.12.2014. do isplate
– na iznos od 83,85 EUR od 28.01.2015. do isplate
– na iznos od 51,86 EUR od 28.02.2015. do isplate
– na iznos od 52,85 EUR od 27.03.2015. do isplate
– na iznos od 53,31 EUR od 28.04.2015. do isplate
– na iznos od 52,27 EUR od 28.05.2015. do isplate
– na iznos od 52,14 EUR od 27.06.2015. do isplate
– na iznos od 51,83 EUR od 24.07.2015. isplate
– na iznos od 48,52 EUR od 26.08.2015. do isplate
– na iznos od 93,66 EUR od 26.09.2015. do isplate
– na iznos od 124,30 EUR od 15.10.2015. do isplate
– na iznos od 49,22 EUR od 24.10.2015. do isplate
– na iznos od 49,24 EUR od 27.11.2015. do isplate
– na iznos od 61,69 EUR od 25.12.2015. do isplate
– na iznos od 48,53 EUR od 26.01.2016. do isplate
– na iznos od 49,06 EUR od 26.02.2016. do isplate
– na iznos od 48,22 EUR od 24.03.2016. do isplate
– na iznos od 46,65 EUR od 28.04.2016. do isplate
– na iznos od 46,41 EUR od 28.05.2016. do isplate
– na iznos od 50,21 EUR od 28.06.2016. do isplate
– na iznos od 47,92 EUR od 23.07.2016. do isplate
– na iznos od 48,84 EUR od 26.08.2016. do isplate
– na iznos od 47,80 EUR od 28.09.2016. do isplate
– na iznos od 47,21 EUR od 22.10.2016. do isplate
– na iznos od 48,44 EUR od 26.11.2016. do isplate
– na iznos od 48,60 EUR od 24.12.2016. do isplate
– na iznos od 59,15 EUR od 28.01.2017. do isplate
– na iznos od 59,29 EUR od 25.02.2017. do isplate
– na iznos od 56,91 EUR od 25.03.2017. do isplate
– na iznos od 68,45 EUR od 27.04.2017. do isplate
– na iznos od 46,88 EUR od 27.05.2017. do isplate
– na iznos od 67,80 EUR od 30.06.2017. do isplate
– na iznos od 46,66 EUR od 27.07.2017. do isplate
– na iznos od 10,05 EUR od 22.08.2017. do isplate
– na iznos od 32,16 EUR od 29.08.2017. do isplate
– na iznos od 32,38 EUR od 28.09.2017. do isplate
– na iznos od 96,61 EUR od 28.10.2017. do isplate
– na iznos od 128,63 EUR od 29.11.2017. do isplate
– na iznos od 97,72 EUR od 23.12.2017. do isplate
– na iznos od 39,84 EUR od 27.01.2018. do isplate
– na iznos od 21,26 EUR od 23.02.2018. do isplate
– na iznos od 27,21 EUR od 24.02.2018. do isplate
– na iznos od 4.117,61 EUR od 01.03.2018. do isplate
– na iznos od 19,03 EUR od 21.03.2018. do isplate
– na iznos od 20,20 EUR od 25.04.2018. do isplate
– na iznos od 25,46 EUR od 23.05.2018. do isplate
– na iznos od 26,76 EUR od 22.06.2018. do isplate
– na iznos od 26,16 EUR od 24.07.2018. do isplate
– na iznos od 6,39 EUR od 15.08.2018. do isplate
– na iznos od 28,64 EUR od 18.09.2018. do isplate
– na iznos od 27,64 EUR od 17.10.2018. do isplate
– na iznos od 4,60 EUR od 17.11.2018. do isplate po stopi koja se do 31.07.2015. obračunava prema eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. do 31.12.2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 01.01.2023. do 29.12.2023. po stopi u visini koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. do isplate po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO i prema Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima NN 155/23, koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja teče od dospjelosti svakog pojedinog iznosa pa do isplate, u roku od 15 dana.
II. Utvrđuje se da ne postoji tražbina tuženika nasuprot tužiteljice istaknuta prigovorom prijeboja u ukupnom iznosu od 125,61 eura sa zatraženim zakonskim zateznim kamatama.
III. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi parnični trošak u iznosu od 1.600,00 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 17. listopada 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja tekuće godine, a za drugo polugodište referenta stopa koja je na snazi 01. srpnja tekuće godine, u roku 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužiteljica u tužbi navodi da je s prednikom tuženika HVB Splitska banka d.d. dana 08.05.2006. sklopila ugovor o kreditu broj 41586/06, temeljem kojeg je tuženik tužiteljici, kao korisniku kredita odobrio i stavio na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti od 31.250,00 CHF prema prodajnom deviznom tečaju Kreditora, odnosno tuženika važećem na dan korištenja kredita. Tužiteljica se sukladno Ugovoru obvezao tuženiku iznos kredita platiti u jednakim vremenskim razmacima, odnosno u 180 mjesečnih anuiteta (dospjeli obrok glavnog duga / otplatne kvota i kamata ) i to u 179 jednakih mjesečnih anuiteta u iznosu od 235,23 CHF i jednog preostalog anuiteta u iznosu 236,48 CHF plativo u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju Kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća, uz redovnu kamatnu stopu koja je predmetnim Ugovorom određena kao promjenjiva, dok je u trenutku ugovaranja iznosila 4,20%, a utvrđuje se Odlukom Kreditora. Tužiteljica se navedeni iznos kredita obvezala vratiti s pripadajućim kamatama u vrijeme i na način utvrđen Ugovorom. Preuzetu obvezu tužiteljica je u cijelosti ispunila. Prilikom sklapanja ugovora tužiteljici nisu bili prezentirani mogući rizici nekontroliranog rasta tečaja švicarskog franka kao i uvećanja mjesečnog anuiteta uslijed rasta tečaja. Dapače, tužiteljici je ponuđen kredit vezan uz valutu CHF kao najpovoljniji kredit s najnižom kamatnom stopom. Značaj neravnoteže zbog valutne klauzule u švicarskim francima je tim veći što prosječni potrošač nije mogao znati za rizik tečaja švicarskog franka nego je mislio da je svaka strana sklapanjem ugovora prihvatila samo opći valutni rizik koji je još veći zbog toga što se i ugovorna kamata naplaćuje u kunama prema tečaju švicarskog franka, a k tome je i promjenjiva jednostranom odlukom banke. Razvidno je kako su u predmetnom Ugovoru postojala dva promjenjiva elementa (valutna klauzula vezana uz švicarski franak i promjenjiva kamatna stopa) što ukazuje da se u ovom slučaju radi o nepoštenim ugovornim odredbama, temeljem kojih tužiteljica u trenutku sklapanja, niti tijekom otplate nije moga znati koliko će iznositi njegova kreditna obveza. Da je tužiteljica imala saznanja da će mjesečni anuitet toliko porasti, do mjere da ugrožava tužiteljevu egzistenciju nikada ne bi preuzeo takvu obavezu.
2. Tužiteljica se u tužbi poziva na presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P- 1401/12 od 04.07.2013. i Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske broj: Pž- 6632/17 od 14.06.2018., te odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev- 3142/2018-2 od 19.03.2019.
3. Tužiteljica je konačno specificirala tužbeni zahtjev nakon obavljenog financijskog vještačenja (list 170-174).
4. U odgovoru na tužbu tuženik u bitnome osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva, osporava tužiteljevo svojstvo potrošača, ističe prigovor nedostatak aktivne legitimacije, prigovor zastare potraživanja, smatra da je tužiteljica bila informirana o rizičnosti valutne klauzule, a podneskom od 29. siječnja 2025. navodi kako je potrebno uzeti u obzir i negativne tečajne razlike valute CHF prema HRK u korist tuženika, te ističe materijalno pravni prigovor prebijanja iznosa od 125,61 eura sa zakonskim zateznim kamatama (list 175-178).
5. Odlučujući o osnovanosti tužbenoga zahtjeva, sud je tijekom dokaznog postupka pročitao tužbu i priloge tužbi (list 1-55), odgovor na tužbu s prilozima (list 58- 114), podnesak tužiteljice (list 115-122), podnesak tuženika s prilozima (list 125-146), podnesak tužiteljice s prilogom (list 150-155), pismeni nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka knjigovodstvene struke dipl. ecc. ŽF (list 162-167), podnesak tužiteljice (list 170-174), podnesak tuženika (list 175-178), izvršeno je saslušanje tužiteljice (list 182-183).
6. Tužiteljica CF u svom iskazu navodi kako je predmetni kredit uzela u banci tuženika za adaptaciju stambenog objekta u [adresa], od strane djelatnika banke bio joj je ponuđen taj kredit kao najpovoljniji, tako da se odlučila za kredit u CHF, dvije do tri godine otplaćivali su kredit po ratama koje se nisu znatno povećavale, međutim došlo je do povećanja mjesečnih rata skoro duplo od početne rate, suprug i ona ostali su bez posla i nisu više mogli otplaćivati redovno rate, u konačnici predmetni kredit je otplaćen 2018.. Nije obrtnik niti privatni poduzetnik, niti je to ikada bila. Ništa u banci nisu mogli pregovarati oko uvjeta kredita, otplaćivala je rate kredita prema svojim mogućnostima. Nije posebno bila svjesna što znači valutna klauzula u predmetnom kreditu. Nitko je nije upozorio da bi ugovaranje kredita u CHF moglo biti rizično. Raspitivala se i za kredit u kunama, ali joj je tuženik preporučio upravo kredit u CHF, ponavlja kao najpovoljniji. Bilo joj je rečeno "da je taj švicarac stabilan". Predmetna nekretnina za koju je potrošen predmetni kredit nisu iznajmljivali niti koristili za potrebe npr. OPG-a.
7. Sud je cijenio iskaz tužiteljice vjerodostojnim, ista je okolnosno i životno uvjerljivo opisala okolnosti vezane uz zaključenje predmetnog kreditnog odnosa s tuženikom koji nije osporio taj iskaz odgovarajućim dokazima, odnosno nije predložio saslušanje svog djelatnika koji je vršio obradu kredita s tužiteljicom i eventualno dokazao da je predmetni ugovor sastavljen nakon pregovora s tužiteljicom prema obostranim interesima.
8. Nakon ocjene svakog dokaza posebno, te svih dokaza zajedno kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka u smislu odredbe čl. 8 Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 155/23; dalje ZPP), sud nalazi da je tužbeni zahtjev tužiteljice osnovan u cijelosti.
9. Što se tiče merituma spora, spornim se pokazala osnova i visina tužbenog zahtjeva, te da li su osnovani prigovor tuženika i to zastare potraživanja, nedostatka aktivne legitimacije tužiteljice i njeno svojstvo potrošača, te materijalnopravnog prigovora prijeboja.
10. Nesporno je da je tužiteljica s pravnim prednikom tuženika sklopila Ugovor o kreditu, broj 41586/06, u kojem je u toč. 1. ugovoren iznos kredita u kunskoj protuvrijednosti 31.250,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti, a u točki 2. ugovoreno je da se kredit isplaćuje po prodajnom deviznom tečaju kreditora vrijedećem za CHF na dan korištenja kredita (list 29-35).
11. Nije sporno da je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/2017 od 14.06.2018 (kojom je potvrđen dio presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-1401/12 od 04.07.2013., a koji se odnosi na valutnu klauzulu CHF) u dijelu kojim se utvrđuje da su između ostalih banaka i ovdje tuženik u razdoblju od 01. travnja 2004. do 31. prosinca 2008. sklapajući ugovore o kreditu koristio ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima ugovarajući švicarski franak kao valutu uz koju je vezana glavnica, a da prije sklapanja ugovora i u vrijeme sklapanja ugovora nije kao trgovac potrošača u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke, utemeljene na potpunoj obavijesti, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima o obvezama ugovornih strana, pa su time tuženi postupali suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača i Zakona o obveznim odnosima. Revizija tuženika je odbijena presudom i rješenjem Vrhovnog suda RH-a Rev-2221/18 od 03.09.2019..
12. Prema čl. 118 Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 47/14, 110/15 i 114/19) koji je na snazi u vrijeme pokretanja ovog postupka, odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106 st. 1 tog Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupcima koje potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, a isto tako i odredba čl. 138.a ZZP/07 propisuje da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 131 st. 1 tog Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 131. st. 1. tog Zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika. U smislu tih zakonskih odredbi, ali i odredbe 502.c ZPP-a koja propisuje da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi, time da će u tom slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati, za zaključiti je da u ovom postupku sud obvezuju odluke iz postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača koje utvrđuju da je došlo do povrede propisa zaštite potrošača, odnosno da navedene odluke imaju direktni učinak i obvezuju sudove, te da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošači mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen po tužbi iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a.
13. Predmetnim ugovorom o kreditu valutna klauzula uz koju je vezana glavnica sadržajno je izražena na identičan način kao i ona koja je toč. 1. izreke pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. u postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača utvrđena ništetnom, predmetne ugovorne odredbe su ništetne i protivno navodima tuženika na tu okolnost sud nije bio dužan provoditi nikakve dokaze neovisno o tome što se u postupcima kolektivne zaštite pravna zaštita pruža na općenitoj i apstraktnoj razini. Takvo pravno stajalište izrazio je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi broj Rev 3142/2018-2 od 19. ožujka 2019.
14. Odredbom čl. 83 ZZP-a propisano je da se prilikom ocjene je li neka odredba u potrošačkim ugovorima poštena ili nije, u obzir uzima narav proizvoda ili usluga koje predstavljaju predmet ugovora, sve okolnosti prije i prilikom sklapanja ugovora, te ostale ugovorne obveze, a čl. 87 istog Zakona propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništetna.
15. Odredbe čl. 1, 8 i 17 predmetnog ugovora o kreditu su nepoštene ugovorne odredbe budući je prilikom ugovaranja valutne klauzule u CHF tuženik propustio tužiteljicu informirati o svim parametrima bitnim za donošenjem odluke utemeljene na potpunoj obavijesti. Naime, po ocjeni ovog suda tuženik kao bankarska ustanova nije upozorila tužiteljicu na ekonomske posljedice i rizike koji proizlaze iz ugovaranja valutne klauzule CHF, također se smatra da je odredba o valutnoj klauzuli CHF podložna testu nepoštenosti u skladu s čl. 84 ZZP-a, jer nije bila razumljiva, tužiteljica nije bila upozorena na posljedice ugovaranja valutne klauzule CHF, ugovor je sastavljen po unaprijed napisanom i tipskom ugovoru, što pak upućuje na to da se o toj ugovornoj odredbi nije pregovaralo.
16. Primjena valutne klauzule u CHF uzrokovala je znatnu neravnotežu u pravima i obvezama na štetu tužiteljice, jer nije bila ugovorena mogućnost promjene valute ili druga mogućnost zaštite rizika, snažnog jačanja valute CHF, pa su sve posljedice teretile tužiteljicu, dok je tuženik kao banka dobivao veći broj novčanih jedinica stabilne domaće valute koja je imala istu kupovnu moć kao i u vrijeme ugovaranja kredita.
17. Također tijekom postupka tuženik nije dokazivao da se zaduživao na inozemnim tržištima u CHF iznosima, a čime bi eventualno mogao opravdati svoje tzv. "neznanje o stabilnosti valute u vrijeme sklapanja ugovornog odnosa".
18. Tuženik nije prilikom ugovaranja predmetnog kredita tužiteljice kao potrošača informirao i nije je upozorio na rizičnost ugovaranja CHF valutne klauzule, odnosno nije ga informirao o općem riziku vezanom uz valutnu klauzulu, a koji proizlazi iz sustava "fluktuirajućih tečaja", a na koje rizike su upozoravale međunarodne financijske institucije, također tužiteljicu nije upozorio na rizike vezane uz činjenicu da HNB ne štiti tečaj kune prema CHF, kao što to čini za euro, kao i riziku vjerojatnog i izvjesnog rasta tečaja švicarskog franka, a na što je jasno upozoravao MMF.
19. Odredbom čl. 84 ZZP-a propisano je da nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive, a što nastavno znači da su nepotpune one odredbe ugovora koje su nejasne, koje nisu lako razumljive i koje nisu uočljive.
20. Prema odredbi čl. 3 st. 1. Direktive 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. ugovorna odredba o kojoj se nisu vodili pojedinačni pregovori smatra se nepoštenom, ako u suprotnosti sa uvjetom o dobroj vjeri na štetu potrošača, prouzroči znatniju neravnotežu u pravima i obvezama stranaka proizašlih iz ugovora, a prema čl. 5. Direktive u slučaju ugovora u kojem se potrošaču sve ili određene odredbe nude u pisanom obliku, te odredbe uvijek moraju biti sročene jasno i razumljivo.
21. Odredbom čl. 1111. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18; dalje ZOO), propisano je kada dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi, a čl. 1115. ZOO-a propisano je da kada se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate i to ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.
22. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka knjigovodstvene struke dipl. ecc. ŽF (list 162-167) proizlazi da je tužiteljica na ime plaćenih iznosa zbog promjene tečaja CHF u odnosu na tečaj po kojem je izvršena isplata kredita (4,6843) preplatila svoju obvezu prema tuženiku od ukupno 9.366,47 eura i to prilikom plaćanja mjesečnog anuiteta u studenom 2008., te u razdoblju od siječnja 2009. do studenog 2018..
23. Nakon dostavljenog financijskog nalaza i mišljenja tužiteljica je specificirala tužbeni zahtjev (list 170-174), a tuženik je temeljem tog nalaza istaknuo materijalno pravni prigovor prijeboja u ukupnom iznosu od 125,61 eura za razdoblje kada su mjesečni anuiteti tužiteljice bili niži od ugovorenog tečaja, odnosno niži od 4,6843 HRK za 1 CHF, a radi se o izvršenoj uplati u srpnju mjesecu 2006., rujnu, studenom i prosincu 2006., ožujku mjesecu 2007., te za razdoblje od travnja 2007. do prosinca 2008..
24. Sud je ocijenio nalaz i mišljenje financijskog vještaka stručnim i vjerodostojnim, stranke nisu imale primjedaba na izvršeno financijsko vještačenje.
25. Prema čl. 323. st. 1 ZOO-a u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Zahtjev za vraćanje primljenog po osnovi ništetne ugovorne odredbe pravno se smatra zahtjevom za vraćanje stečenog bez osnove iz čl. 1111. ZOO-a. Sudsko utvrđenje ništetnosti odredbe mora imati za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se nalazio da takve odredbe nije bilo. Utvrđenjem ugovorne odredbe ništetnom potrošač stječe subjektivno pravo na restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora neovisno o tome kada je utvrđeno da je ugovorna odredba ništetna.
26. Stoga je sud prihvatio tužbeni zahtjev te naložio tuženiku isplatiti tužiteljici iznose navedene u točki I. ove presude.
27. Sud je tužiteljici dosudio zakonske zatezne kamate od dana plaćanja svakog preplaćenog pojedinog anuiteta do isplate ( čl. 1115 ZOO-a) obzirom da je tuženik kao ugovorna strana bio dužan prilikom promjene kamatne stope i valutnog tečaja rukovoditi se načelom savjesnosti i poštenja, a što nije učinio, iako je toga morao biti svjestan, pa mu je u svakom slučaju od trenutka svake pojedine uplate u većem iznosu od ugovorenog moralo biti poznato da mu taj više plaćeni iznos ne pripada. Stopa zatezne kamate određena je na temelju čl. 29 st. 2 ZOO-a i točci I Odluke o diskontnoj (eskontnoj) stopi Hrvatske narodne banke ("Narodne novine" broj: 132/07).
28. Prigovor zastare potraživanja nije osnovan. Radi se o individualnom restitucijskom zahtjevu potrošača koji se temelji na odluci donesenoj u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, a prema shvaćanju revizijskog suda pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241 ZOO-a. Nesporno je da je presudom Visokog trgovačkog suda Pž-6632/17 od 14.06.2018. pravomoćno okončan predmetni spor, čl. 215 ZOO-a, propisano je da zastara počinje teći prvog dana poslije dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, što znači od dana utvrđenja ništetnosti počinje teći tužiteljevo pravo zahtijevati isplatu.
29. Osim toga, građanski odjel Vrhovnog suda Republike Hrvatske na sjednici održanoj 30. siječnja 2020. i 31. siječnja 2022. donio je stajališta da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323 st. 1 ZOO/05, odnosno čl. 104 st. 1 ZOO/91, kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora zastara počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora, pa prema navedenom shvaćanju tražbina tužiteljice nije mogla zastarjeti, jer zastarijevanje počinje teći tek pravomoćnošću gore citirane odluke, dakle od 14.06.2018.. Tužba u ovom postupku podnijeta je 27.12.2022., dakle prije proteka zastarnog roka od 5 godina.
30. Prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužiteljice također nije osnovan, jer je tužiteljica - korisnica predmetnog kredita, a sve uplate vršene su na ime predmetne kreditne partije. Sve da su i pojedine uplate bile vršene od drugih osoba, ta okolnost ne otklanja aktivnu legitimaciju tužiteljice, jer su te uplate vršene u ime i na korist iste.
31. Također tužiteljica suprotno navodima tuženika ima potrebno svojstvo potrošača, jer je ista fizička osoba koja je sklopila u tom svojstvu ugovor o kreditu kao pravni posao, ne bavi se i nije se bavila nikakvom trgovačkom, poslovnom, obrtničkom ili profesionalnom djelatnosti, a kako to proizlazi iz njenog saslušanja koje nije osporeno po tuženiku.
32. Tuženik je tijekom postupka istaknuo materijalnopravni prigovor prijeboja nasuprot tužiteljice na ime negativne tečajne razlike. Ovaj sud je stava kako taj prigovor nije osnovan, jer tužiteljica plaćanjem nižih mjesečnih anuiteta nije ništa primila, odnosno nije ništa stekla bez osnove, pa time niti tražbinu tužitelja koja bi proizašla iz ništetne odredbe o valutnoj klauzuli. Odredbom čl. 323 st. 2 ZOO-a propisano je da ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ugovora je odgovoran za štetu su ugovaratelju koju trpi zbog ništetenosti, ako ovaj nije znao ili prema okolnostima nije morao znati za postojanje uzroka ništetnosti. Imajući u vidu da tuženik nije pregovarao s tužiteljicom, niti ju je informirao o odlučnim okolnostima vezanim uz rizičnost valutne klauzule u CHF, u konkretnom slučaju krivnja za ništetnost predmetne ugovorne odredbe je na strani tuženika, slijedom čega je ovaj sud donio odluku kao pod točkom II. izreke ove presude u smislu odredbe čl. 333 st. 3 i čl. 338 st. 3 ZPP-a.
33. Odluka o troškovima parničnog postupka u skladu je s odredbom čl. 154 st. 1 i čl. 155 ZPP-a. Trošak je odmjeren u skladu s odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23 dalje; Tarifa) i vrijednošću predmeta spora.
34. Osnovan je zatraženi parnični trošak tužiteljice i to za sastav tužbe u iznosu od 200,00 eura prema Tbr. 7/1 Tarife, za sastav očitovanja na odgovor na tužbu od 200,00 eura prema Tbr. 8/1 Tarife, za zastupanje na ročištu 20.02.2024. i 09.09.2025. od po 200,00 eura za svako ročište prema Tbr. 9/1 Tarife, za očitovanje na nalaz i mišljenje vještaka 200,00 eura prema Tbr. 8/1 Tarife, što predstavlja ukupni trošak zastupanja od 1.000,00 eura, uz obračunati PDV od 25% što iznosi 250,00 eura, čemu se ima pridodati trošak utrošenog predujma za financijsko vještačenje u iznosu od 350,00 eura, odnosno sveukupno 1.600,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate.
35. Nije osnovan zatraženi trošak tužitelja na ime sudske pristojbe na tužbu, jer iz dostupnih podataka u spisu nije vidljivo da bi tužiteljica platila dužnu pristojbu do dana donošenja ove presude, također nije osnovan trošak zastupanja na ročištu radi objave, obzirom taj trošak nije nužan i ne može ići na teret protivne strane, jer se sudska odluka objavljuje na eOglasna ploča sudova odmah nakon objave i dostupna je u elektronskom obliku strankama.
36. Uslijed svega naprijed navedenog i obrazloženog odlučeno je kao u izreci.
U Vrbovcu 17. listopada 2025.
Sudac
Lidija Jakšić
Uputa o pravo na žalbu: Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje. Žalba se predaje putem ovog suda, a za nadležan Županijski sud, pismeno u tri istovjetna primjerka.
DN-a:
1. Presudu dostaviti putem e-oglasne ploče za tužitelja i tuženika
2. Presuda nepravomoćna
3. Kal 20 dana
