Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Stalna služba u

Delnicama

Tina Ujevića 1

51300 Delnice

Poslovni broj: P-589/2020-61

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, Stalna služba u Delnicama, OIB: 54566384631, po sutkinji Renati Rački, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja JA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Jelena Blagović Pleše, odvjetnica iz Delnica i punomoćnik NA iz [adresa], protiv tuženika 1. ŽA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik HA iz [adresa], 2. FA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 3. OA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Natalija Marević-Grgurić, odvjetnica iz Delnica, radi utvrđenja prava vlasništva (v.p.s. 1.327,23 EUR) i spojenom predmetu P-1136/18 (sada P-1697/25) tužitelja OA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Natalija Marević-Grgurić, odvjetnica iz Delnica, protiv tuženika JA iz [adresa], J [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Jelena Blagović Pleše, odvjetnica iz Delnica i punomoćnik NA iz [adresa], radi utvrđenja prava vlasništva (v.p.s. 1.327,00 EUR), nakon glavne i javne rasprave održane i zaključene 02. rujna 2025. u nazočnosti tužitelja, punomoćnika tužitelja, 3. tuženika i punomoćnika 3. tuženika, javno objavivši 17. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Prihvaća se tužbeni zahtjev tužitelja JA u dijelu koji glasi: "1.Utvrđuje se da je tužitelj vlasnik prijeporne površine – dijela k. č. br. [katastarska čestica] upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] koja površina na dopuni nalaza geodetskog vještaka Tatjane Radetić iz kolovoza 2025. predstavlja trokut označen crvenom linijom i označen točkama i slovnim oznakama G-O-N-G i kosim žutim paralelnim linijama površine 6 m2 pa je tužitelj na temelju ove presude ovlašten zatražiti i ishoditi u zemljišnoj knjizi Općinskog suda u Rijeci, Zemljišnoknjižnog odjela Delnice uknjižbu prava vlasništva na prijepornoj površini na način da se parcelacijskim elaboratom iz k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] izdvoji prijeporna površina i formira kao samostalna čestica zemljišta s novim brojem te u skladu s tim utvrđenim pravom vlasništva tužitelja na prijepornoj površini ujedno uređuje i međa na način da među između prijeporne površine i ostatka k. č. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] čini linija između točaka G-O na skici iz dopune nalaza geodetskog vještaka Tatjane Radetić iz kolovoza 2025.

2. Nalaže se 1. i 2. tuženima da na temelju točke I. izreke ove presude prijepornu površinu koja površina je na dopuni nalaza geodetskog vještaka Tatjane Radetić iz kolovoza 2025. predstavlja trokut označen crvenom linijom i označen točkama i slovnim oznakama G-O-N-G i kosim žutim paralelnim linijama površine 6 m2, predaju tužitelju u posjed u roku od 15 dana."

II. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja JA u dijelu koji glasi: "3. Utvrđuje se da je tužitelj vlasnik prijeporne površine – dijela k. č. br. [katastarska čestica] upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koja je na Skici lica mjesta iz Dopune nalaza geodetskog vještaka izrađenoj po stalnom sudskom vještaku Tatjani Radetić, u veljači 2025.g., označeno slovnim oznakama L-F-E-D-C-B- A-K-J-I-H-G-N-M-L, a što u naravi predstavlja zemljište koje okružuje 3.- tuženikovu kuću izgrađenu na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] sa sjeverne, istočne i južne strane i dalje u produžetku sve do međe k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] sa Ulicom Vrh, pa je 3. tuženik dužan trpjeti prethodno utvrđeno tužiteljevo pravo vlasništva na navedenoj prijepornoj površini te u skladu sa tim utvrđenim pravom vlasništva tužitelja na prijepornoj površini ujedno se uređuje i međa na način da među između k. č. br. [katastarska čestica] upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] čini linija po postojećoj kopiji kat plana koja je na Skici lica mjesta iz Dopune nalaza geodetskog vještaka označena točkama A-B-C-D-E-F.

4. Nalaže se 3. tuženiku da na temelju točke 3. izreke ove presude prijepornu površinu koja je na Skici lica mjesta iz Dopune nalaza geodetskog vještaka izrađenoj po stalnom sudskom vještaku Tatjani Radetić, u veljači 2025.g., označeno slovnim oznakama L-F-E-D-C-B-A-K-J-I-H-G-N-M-L, a što u naravi predstavlja zemljište koje okružuje 3.-tuženikovu kuću izgrađenu na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] sa sjeverne, istočne i južne strane i dalje u produžetku sve do međe 138/1 k. o. [katastarska općina] sa Ulicom Vrh preda u posjed tužitelju u roku od 15 dana. "

III. Odbijaju se zahtjevi tužitelja JA i 2. tuženice FA za naknadu troškova postupka.

IV. Prihvaća se tužbeni zahtjev tužitelja OA koji glasi: "I. Utvrđuje se da je NA, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], vlasnik dijela nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] površine 5209 m2 upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] koji je dio nekretnine označen u skici lica mjesta u Dopuni nalaza geodetskog vještaka iz tvrtke GEOX d.o.o. Tatjane

Radetić, dipl.ing.geod.od veljače 2025.godine točkama A-B-C-D-E-F-L-M-N-G- H-I-J-K-A površine 325 m2, slijedom čega je tuženik DA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], dužan trpjeti ispis njegovog prava vlasništva te istodobno upis prava vlasništva tužitelja OA, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], na navedenoj nekretnini u zemljišnim knjigama ovog suda u cijelosti."

V. Tuženiku JA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], nalaže se da tužitelju OA, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 2.488,27 EUR s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi sukladno čl.29.ZOO-a računajući kamatu od dana presuđenja pa do isplate, u roku od 15 dana, dok se u ostalom dijelu zahtjev za naknadu troškova odbija.

r i j e š i o  j e

Odbacuje se tužba OA u dijelu koji glasi: "u roku od 15 dana."

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi (tada posl.br. P-898/18) navodi da je upisan kao vlasnik k. č. br. [katastarska čestica] ukupne površine 5209 m2, zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te da se u naravi radi o njegovoj obiteljskoj kući u [adresa] sa pripadajućom gospodarskom zgradom i dvorištem, da je 1. tuženik KA upisan kao vlasnik k. č. br. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te se radi o njegovoj obiteljskoj kući sa dvorištem a da je 2. tuženik VA upisan kao vlasnik k. č. br. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] a što predstavlja obiteljsku kuću istog. Nadalje navodi da je između stranaka vođen izvanparnični postupak radi uređenja međe pod posl.br. R1-14/14 u kojem je 23. rujna 2014. doneseno rješenje kojim je u točki I. utvrđena međa između k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica] prema posljednjem posjedu, dok je u točki II. utvrđena međa između k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica] prema sporazumu stranaka, sve sukladno odnosno u skladu sa skicom vještaka geometra Amalije Pleše kao sastavnog dijela rješenja. Žalba ovdje tužitelja (tamo predlagatelja) protiv navedenog rješenja odbijena je rješenjem Županijskog suda u Rijeci posl.br. Gž-2263/16 od 10. listopada 2017. U odnosu na točku I. izreke rješenja posl.br. R1-14/14 ističe da prijepor predstavlja zemljište unutar trokuta koje se nalazi neposredno uz cestu u ulici Vrh i u naravi predstavlja početak njegovog pristupnog puta sa javne ceste na k. č. br. [katastarska čestica] pa je sukladno tome sa 1. tuženikom međa uređena sporazumno odnosno 1. tuženik tužitelju faktički niti ne osporava jače pravo na tom prijeporu. U odnosu na među uređenu između k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica] navodi da se sukladno skici uređenja međe radi o zemljištu koje okružuje kuću 1. tuženika izgrađenu na k. č. br. [katastarska čestica] sa sjeverne, istočne i južne strane te u produžetku sve do granice sa ulicom Vrh te smatra da je sud izveo pogrešan zaključak o posljednjem posjedu 2. tuženika na spornoj površini iz razloga što iz iskaza pojedinih svjedoka, čak i onih koje je predložio 2. tuženik, proizlazi suprotno odnosno da 2. tuženik uopće nije posjednik prijepora.

Stoga, kako isti ima jače pravo vlasništva na prethodno opisanim nekretninama 1. i 2. tuženika, predlaže donošenje presude kojom će se utvrditi da je isti vlasnik dijela k. č. br. [katastarska čestica] odnosno dijela k. č. br. [katastarska čestica].

Uz tužbu prilaže izvatke iz zemljišne knjige, kopiju katastarskog plana, rješenje R1-14/14 i rješenje Gž-2263/16, skicu uređenja međa sačinjenu po geometru Amaliji Pleše u predmetu R1-14/14, predlaže saslušanje stranaka, saslušanje svjedoka SA, CA i ŠA, očevid na licu mjesta i geodetsko vještačenje.

2. Tužba je rješenjem suda dostavljena na odgovor 1. i 2. tuženicima uz istovremeno zakazivanje pripremnog ročišta te je odgovor na tužbu podnio 2. tuženik VA (list 27) koji je osporio tužbeni zahtjev navodom da je on sporni dio nekretnine, zajedno sa obiteljskom kućom, naslijedio nakon smrti svoje majke 1989.g. koja je također isto stekla nasljeđivanjem, da mu nikada nitko nije osporavao pravo na posjed tog dijela nekretnine niti su se vodili bilo kakvi sudski postupci, da se radi o putu do kuće tužitelja, dijelu zemljišta od ceste pa do puta na kojem on ima zasađene voćke te stabla lipe te taj dio zemljišta on kosi i čisti.

Ističe da je i on podnio tužbu radi priznanja prava vlasništva na dijelu nekretnine koji mu je pripao u postupku uređenja međe a u koju svrhu je sastavljen i prijavni list po ovlaštenom geodeti U.O.I.G. Vidmar iz [adresa] od 13. travnja 2018. pa predlaže priložiti navedeni predmet odnosno predlaže spajanje navedenih predmeta s obzirom da su predmet obje tužbe utvrđenje prava vlasništva na istom dijelu nekretnine.

Predlaže saslušanje svjedoka LA, PA, IA, AA i MA.

Tada 1. tuženik KA nije podnio odgovor na tužbu niti je isti pristupio na pripremno ročište.

3. Na pripremnom ročištu utvrđeno je da je tada 2. tuženik podnio tužbu protiv ovdje tužitelja pod posl.br. P-1136/18, zaprimljena 04. svibnja 2018. te je doneseno rješenje o spajanju ovog sa predmetom P-1136/18 i provođenju jedinstvenog postupka.

3.1. U spojenom predmetu P-1136/18 ovdje 2. tuženik zatražio je donošenje presude kojom će se isti utvrditi vlasnikom dijela k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koji je u skici vještaka Amalije Pleše označen točkama A-B-C-D-E površine 328 m (prijavni list U.O.I.G. Vidmar priložen uz tužbu) te sukladno čemu je tuženik (ovdje tužitelj) dužan trpjeti upis prava vlasništva tužitelja na navedenom dijelu nekretnine pri čemu se tužba temelji na rješenju donesenom u predmetu R1- 14/14. U tužbi su predloženi isti dokazi kao i u odgovoru na tužbu iz osnovnog predmeta.

Tuženik je u spojenom predmetu (sada list 51) podnio odgovor na tužbu u kojem je prvenstveno istakao da je tužitelj tužbu podnio nakon proteka zakonskog roka od 6 mjeseci pa je predložio istu odbaciti. Podredno, osporio je tužbeni zahtjev u cijelosti jer je upravo on samostalni i neposredni posjednik prijepora. Predloženo je saslušanje istih svjedoka kao i u osnovnom predmetu.

3.2. Na istom ročištu na kojem su spojeni predmeti doneseno je rješenje zaključenju prethodnog postupka te je sukladno tom rješenju na ročištu od 21. siječnja 2019. (list 56) proveden dokaz saslušanjem tužitelja i 2. tuženika a također je pročitan spis R1-14/14.

Nadalje proveden je očevid na licu mjesta uz nazočnost geodetskog vještaka Anamarije Predović (zapisnik list 62) te je geodetski vještak u spis dostavio pisani nalaz i mišljenje (list 65).

4. Rješenjem suda od 29. listopada 2019. (list 84) utvrđen je prekid postupka zbog smrti 1. tuženika BA.

Rješenjem suda od 20. studenoga 2019. (list 87) utvrđen je prekid postupka zbog smrti 2. tuženika RA.

Rješenjem suda od 6. veljače 2020. (list 97), a nakon što su okončani ostavinski postupci iza ranije 1. i 2. tuženika, postupak je nastavljen na način da su na preuzimanje istog pozvane 1. i 2. tuženice (iza 1. tuženika BA) te 3. tuženik (iza 2. tuženika RA).

5. U nastavljenom postupku provedeni su dokazi saslušanjem svjedoka GA, PA, TA, AA i LA (list 150-154) te svjedoka SA i CA (list 190-194). Također proveden je i dokaz saslušanjem 3. tuženika (list 210).

Uz navedeno, proveden je i dokaz dopunskim geodetskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Tatjani Radetić (GEOX d.o.o.) koja je u spis dostavila dopune nalaza (list 175 i list 204).

Naime, nakon provedenog vještačenja po geodetskom vještaku Anamariji Predović te dostave u spis pisanog nalaza i mišljenja utvrđeno je da u pisanom nalazu iste nisu označene sve lomne točke a koje su potrebne radi uređenja tužbenog zahtjeva kako u osnovnom tako i u spojenom predmetu, a kako prethodno navedena vještakinja zbog ograničenja propisanih Zakonom o državnim službenicima nije bila u mogućnosti sačiniti dopunu nalaza i mišljenja (očitovanje na listu 133), za izradu pisane dopune određen je vještak Tatjana Radetić odnosno tvrtka GEOX d.o.o.

5.1. U nastavljenom postupku, sada 1. i 2. tuženice (kao nasljednice iza ranije 2. tuženika BA) istakle su da nemaju interesa sudjelovati u postupku iz razloga što je 2. tuženica svojoj sestri 1. tuženici nakon ostavinskog postupka darovala predmetnu nekretninu, odnosno 1. tuženica je spornu kč. br. [katastarska čestica] u međuvremenu darovala svom sinu EA (očitovanja na ročištu od 26.06.2024. – list 123). Također, 2. tuženica je zatražila putne troškove za pristup ročištu.

6. Obje tužbe podnesene u ovoj pravnoj stvari temelje se na predmetu R1-

14/14 (sada Pu R-927/15) odnosno odredbi čl. 103. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17, dalje u tekstu: ZV).

Odredbom čl. 103. st. 5. ZV-a propisano je da od trenutka kad je sud među označio međašnim znakovima smatra se da postoji vlasništvo do te međe, a tko tvrdi suprotno, treba to dokazati, dok prema st. 6. i nakon što je sud u postupku uređenja međa obnovio ili ispravio među, svatko može u parnici dokazivati vlasništvo i zahtijevati da se u skladu s njim označi međa, no susjed koji je sudjelovao u postupku uređenja međa ne može to zahtijevati nakon proteka roka od 6 mjeseci od dana pravomoćnosti odluke donesene u postupku uređenja međa.

U navedenom postupku ovdje tužitelj je protiv ĆA i ZA te ranije 1. i 2. tuženika podnio prijedlog za uređenje međa i to 13. listopada 2010. te je postupak vođen pod posl.br. R1-42/10, a predmet istog bile su nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] (protustranke) te k. č. br. [katastarska čestica] (predlagatelj), sve k.o.

Ravna Gora.

Dana 30. svibnja 2012. u opisanom predmetu proveden je očevid (zapisnik list 6) a rješenjem suda od 3. travnja 2014. (list 10) postupak je u odnosu na BA i RA razdvojen te je nastavljen pod posl.br. R1-14/14. U istome je 23. rujna 2014. proveden očevid na licu mjesta (zapisnik list 18) na kojem su saslušani svjedoci LA, PA, ĐA, ČA, IA, AA i MA te je na istom ročištu doneseno i rješenje sukladno kojem je uređena međa između nekretnine predlagatelja kč. br. [katastarska čestica] i nekretnina protustranaka odnosno kč. br. [katastarska čestica], na način da je u toč. I. izreke utvrđena međa između kč. br. [katastarska čestica] prema posljednjem posjedu i linijom oznake A-B-C-D, u toč. II. izreke utvrđena je međa između kč. br. [katastarska čestica] prema sporazumu stranaka i u toč. A-B-C ispred kuća te u toč. A-B-C-D iza kuća, sve u skladu sa skicom vještaka Amalije Pleše, dok je toč. IV. odlučeno o troškovima postupka.

Protiv opisanog rješenja žalbu je podnio predlagatelj koji je osporio točke I. i IV. istog a koja žalba je odbijena rješenjem Županijskog suda u Rijeci posl.br.Gž

-2263/16.

6.1. U pogledu sadržaja rješenja i nalaza vještaka iz postupka uređenja međa ističe se da je sud u prvom provedenom očevidu utvrdio da k. č. br. [katastarska čestica] obuhvaća u naravi kuću i gospodarsku zgradu sa dvorištem, da ta nekretnina počinje od ceste i na istoj se nalazi prilazni put do kuće ĆA i ZA te do kuće RA a koja kuća se nalazi na k. č. br. [katastarska čestica]. Također je utvrđeno da se kuća BA drži za kuću predlagatelja odnosno da se radi o dvojnom objektu te preko k. č. br. [katastarska čestica] ide prilazni put do kuće predlagatelja koja je na k. č. br. [katastarska čestica].

6.2. S obzirom da u spisu R1-14/14 nisu sadržane fotografije prijepora, u vezu s opisom nekretnina iznesenu u zapisnicima o očevidima potrebno je dovesti i očevid proveden u ovoj pravnoj stvari kao i nalaz geodetskog vještaka (list 65) a sastavni dio kojeg su i fotografije prijepora kao i ortofoto snimka iz kojih je vidljiv položaj kuća te prijepora oko istih. Slijedom toga proizlazi iz slike br. 4 da k. č. br. [katastarska čestica] obuhvaća strmi prijepor između asfaltirane ceste i makadamskog puta koji je travnata površina dijelom obrasla stablima, zatim sam makadamski put kao i daljnji prijepor – također strmu travnatu površinu koja vodi do kuće tužitelja a što je vidljivo na slici br. 1, dok je na toj slici kao i slici br. 2 vidljiv položaj ogrjevnog drva kao i kuća RA koja je na slici br. 2 vidljiva s desne strane makadamskog puta i radi se o ruševnoj kući.

6.3. Prema skici geodetskog vještaka iz predmeta R1-14/14 cjelokupan prijepor koji obuhvaća zemljište između asfaltirane ceste, makadamski put te dio zemljišta prema kući RA, a što prema katastarskom planu predstavlja dio k. č. br. [katastarska čestica], u postupku uređenja međa utvrđen je posjedom RA te upravo taj dio predstavlja i predmet tužbenog zahtjeva u oba predmeta.

U ovom postupku bilo je potrebno utvrditi u čijem se samostalnom i poštenom posjedu nalazi opisani dio k. č. br. [katastarska čestica], prednje uz primjenu citirane odredbe čl. 103. ZV-a, te su na tu okolnost provedeni svi prethodno navedeni dokazi.

6.4. Tužitelj je u stranačkom iskazu u bitnom naveo da je on vlasnik stambenog objekta, da se radi o dvojnom objektu pri čemu je vlasnik preostalog dijela KA a radi se o staroj kući izgrađenoj možda još i 1900. -te godine. On je u toj kući rođen a njegova majka je tu živjela do smrti odnosno do 1991.g. Ujedno je naveo da sa 2. tuženikom (VA) nije u srodstvu dok je sa 1. tuženikom (KA) bratić. On je na sporni dio odlagao drva a obitelj 2. tuženika je isto osporavala. Što se tiče stabala lipe i trešnje iste je posadio brat 2. tuženika prije možda 50-ak godina a on zbog toga protiv istog nije pokretao nikakav postupak jer je tada još bio mali. Braća 2. tuženika nisu njegovoj obitelji dozvoljavala prolaz tim dijelom. Što se tiče makadamskog puta isti je napravila obitelj 2. tuženika kada su se širili a što je moglo biti oko 1958.g. Kada on pristupa svojoj kući autom može doći tako da prolazi po parceli BA. Naveo je i da je sudjelovao u postupku osnivanja nove zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] te u tom postupku nije primio nikakav zahtjev 2. tuženika. To sporno zemljište u naravi predstavlja nagib te su kuće iznad nivoa ceste. Drva koja je on istovario kod stabla trešnje su još uvijek tamo i 2. tuženik nije tražio uklanjanje istih. Nekada je uz kuću 2. tuženika bilo stablo jasena a on osobno je to stablo uklonio oko 2005.g. kada je nekretnina pripala njemu. On inače ima nesmetani pristup do kuće jer mu je to omogućio 1. tuženik. Potvrđuje da su prednici njega i 2. tuženika krajem 50-ih godina vodili spor oko tog zemljišta ali ne zna kako je isti završio. Ima osobno vozilo od 1973.g. te bi istim mogao pristupiti do kuće da si to zemljište prekopa a što ne može jer mu to osporava obitelj 2. tuženika. Unatrag 5-6 godina dio od makadamskog puta do ceste kosi 2. tuženik a ranije to zemljište nitko nije kosio niti ubirao plodove a trešnja je od brata 2. tuženika.

6.5. Iz iskaza ranije 2. tuženika u bitnom proizlazi da je u kući koja se nalazi na k. č. br. [katastarska čestica] do 1991.g. ostala živjeti njegova majka, da sporni dio zemljišta odnosno onaj gdje je pristupni put i daljnje zemljište prema cesti oni posjeduju oduvijek odnosno to je koristio još i njegov otac koji je umro 1979.g., oni su taj dio kosili a brat N je tu posadio stabla. Naveo je da nije sudjelovao u postupku osnivanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] jer su tada imali obiteljsku tragediju. Makadamski put su oni uvijek koristili i održavali. I njemu je poznato da je vođen sudski postupak negdje oko 1958.g. i taj spor je njegov otac dobio ali isto nikada nije realizirao, saznanja ima jer je otac o tome govorio. Navodi da su na njihovoj kući promijenili položaj ulaznih vrata tako da su ista stavljena bočno. Dok je on u kući živio majka tužitelja nije ništa osporavala a put koji je ucrtan u skici geodetskog vještaka postojao je još kad je on bio dijete. Potvrđuje da je između kuća postojalo stablo jasena kraj kojeg je bio kamen međaš. To stablo srušio je tužitelj i isto je bilo na tužiteljevom zemljištu. Tužitelj je drva stavio točno na put pa kćer od njegova brata – udata ZA, čija se kuća nalazi odmah lijevo, nije mogla ići po krumpir pa je ista ta drva uklonila ali se ona i dalje nalaze na njegovoj parceli i to niže prema cesti. Tamo drva smetaju kada kosi ali nije od tužitelja tražio uklanjanje istih dok ne završi sudski postupak. Kada je tužitelj dolazio u kuću prolazio je kroz parcelu 1. tuženika a spornim makadamskim putem ne može niti doći do svoje kuće. Taj makadamski put koristi obitelj ZA kao i ljudi koji nešto dalje odnosno u nastavku imaju njive. On je oko 2004.g. angažirao geometra Ž te je tada međa postavljena sukladno nalazu vještaka iz postupka uređenja međa a tužitelj je povadio kolce koji su označavali među.

6.6. U nastavljenom postupku saslušan je 3. tuženik (list 210, kao nasljednik ranije 2. tuženika) koji je u bitnom naveo da je kuća njegovih djeda i bake UA i JČ gledajući s ceste lijevo od kuće tužitelja, da je i on osobno u istoj živio do 1980. kada se s roditeljima odselio, da je ulaz u kuću s bočne strane tj. prema kući tužitelja, a kako je kuća prazna od 1989. te se počela urušavati, on je istu zbog opasnosti srušio do kraja. Oni su u kuću pristupali puteljkom koji se nalazi između ceste i obrova a tužitelj je u svoju kuću ulazio s druge strane odnosno prolazeći ispred kuće koja je sada vlasništvo EA a u kojoj je ranije živio NČ. Dio ispod puteljka je kosila i održavala njegova obitelj a ne tužitelj. Taj puteljak još koriste ĆA i ZA čija je kuća naprijed. Tužitelj na tom puteljku ranije nije parkirao nego je to počeo od kada je u tijeku sudski postupak. U tom je dijelu jedno vrijeme tužitelj držao pijesak a u jednoj prilici i istovario drva koja je ZA bacio na obrov prema cesti.

6.7. Svjedok ŽČ (list 151) je cijeli život susjed stranaka te su mu poznate kuće istih, zna da postoji puteljak koji ide dalje od kuće 3. tuženika je je zemljište ispod i iznad tog puteljka i koristila ta obitelj a tužitelj je u svoju kuću pristupao s druge strane odnosno desno gore, ispred kuće obitelji EA te se radi o dvojnom objektu. Potvrdio je o kojem se zemljištu radi i pregledom fotografija iz spisa. Zna da je tužitelj na kosinu odlagao pijesak i drva a istome je to osporavao ZA jer zbog toga nije imao prilaz kući koja se nalazi u nastavku puteljka. Vidio je i čuo da su se tužitelj i 3. tuženik svađali oko međnih oznaka koje je postavio geodet Ž a što je bilo prije nekoliko godina. Obitelj tužitelja je do svog sjenika pristupala gornjim putem (ispred kuće obitelji EA). Zna gdje je bilo stablo jasena te je isto i označio na skici sa lista 74, radilo se o stablu tužitelja. Ranije su se uvijek oko zemljišta svađali majka tužitelja i djed 3. tuženika. Sa donjeg puteljka tužitelj do svoje kuće ne može doći autom zbog strmine. Majka tužitelja je kravu na pojilo vodila gornjim putem jer su joj prolaz donjim puteljkom osporavali djed i baka 3. tuženika.

6.8. Svjedok PA (list 152, teta 3. tuženika) navodi da je u kući sada 3. tuženika živjela do udaje odnosno do 1967., da do kuće 3. tuženika vodi puteljak koji su uredili djedovi a ispod puteljka je također bilo njihovo, dok je obitelj tužitelja s gornje strane imala svoj put. Ranije nije bilo problema i svatko je svoje poštivao sve do dolaska tužitelja. Majka tužitelja je kravu na pojilo vodila gornjim putem.

6.9. Svjedok TA (list 152, teta 3. tuženika) također je do udaje živjela u kući sada 3. tuženika, zna da postoji puteljak kao i da je bilo stablo jasena uz koji je bio kamen kao oznaka međe, tužitelj i njegova majka nisu u kuću dolazili puteljkom nego su imali drugi prolaz, ispod puteljka bila su stabla lipe koja su posadili njen suprug i brat. Također je osobno vidjela da je majka tužitelja kravu na pojilo vodila gornjim putem.

6.10. Svjedok HČ (list 153) je do 1966. živio u blizini kuća stranaka te zna da su donji puteljak koristili braća UA i FČ a gornj put braća H VA, pri čemu je F bio otac tužitelja. Zemljište ispod donjeg puteljka koristio je UA koji je tu držao drva. Korito za napajanje stoke bilo je uz cestu te je F stoku vodio gornjim puteljkom a tim je putem vozio i sijeno i drva. Sjeća se da je postojalo stablo jasena kraj kojeg je bio kamen kao međna oznaka između UA i [adresa]. Nakon što se odselio znao je doći povremeno a od te godine nije vidio nikoga u održavanju nekretnine.

6.11. Svjedok LA (list 154, majka 3. tuženika) je u kući koja je pripala njenom sinu i koja je sada srušena živjela do 1980., u to vrijeme još su bili živi UA i JČ – svekar i svekrva a u kući tužitelja bila je njegova majka i drugi sin, puteljak koji je vodio do kuće njenog sina nisu nikada koristili tužitelj i njegova majka već su imali put s gornje strane te je osobno vidjela da voze drva i pristupaju svojoj kući tim putem. Kada je ona došla živjeti kod svekra i svekrve njihovi odnosi sa majkom tužitelja bili su dobri, ne zna da je između istih bilo sporova osim što je tužitelj jednom prilikom rekao da je bio spor 1958. i da je isti dobio njen svekar. Sjeća se stabla jasena koje je bilo desno i iznad puteljka te je pokraj istog bio međašni kamen. Lijevo od puteljka bile su posađene lipe i trešnja i to je bilo od njihove obitelji. Tužitelj je jednom prilikom pobacao drva na taj njihov put a zbog čega do kuće nije mogla doći njena nećakinja ĆA pa je onda njen suprug ZA drva pobacao na donji dio.

6.12. Svjedok OČ (list 191) navodi da je u kući sada 3. tuženika bio rođen njegov djed HČ – ujedno i pradjed 3. tuženika, da je ta kuća sada srušena, dok je kuća tužitelja dvojna pri čemu je njegov lijevi dio a desni je bio od sada pok. DČ. Ispod kuće tužitelja još za vrijeme dok je svjedok bio dijete postojao je puteljak koji je vodio do kuće njegova pradjeda, u nastavku je također bila dvojna kuća čiji su vlasnici umrli a ispod puteljka, gdje je sada prezime ĆA, bio je sjenik braće O i UA na temeljima kojeg je oko 1971. napravljena kuća. Puteljak je najviše održavao brat tužitelja D, koji je živio sa majkom, a puteljak su koristili svi, s istog je desno vodio put gore prema kući tužitelja a sjeća se da je UA branio majci tužitelja prolaz zaprežnim kolima do sjenika koji se nalazi iza sada srušene kuće 3. tuženika. Te zabrane su bile u vrijeme njegova djetinjstva a i kasnije pa su majka i brat tužitelja u kuću ulazili prolazeći ispred kuće DČ. Taj put do sjenika bio je pod pravim kutom, bilo je utabano, sjeća se da je tu bilo debelo stablo jasena koje je on po nalogu tužitelja posjekao 2001. jer je stablo bilo trulo. Kada je vršio sječu nije bilo međašnog kamena. Ranije su bile svađe između KČ i majke tužitelja. Ispod puteljka pa do ulice bilo je zemljište koje je bilo od tužitelja, to svugdje piše, njegova majka to zemljište nije koristila jer joj je KČ to branio i isti je u stvari svojatao to zemljište. Vidio je da je tužitelj ispod puteljka odlagao drva i pijesak prije 10-ak godina. Prednici tužitelja su do sjenika kolima prolazili ispred sada srušene kuće 3. tuženika i jasena te je i on osobno vršio prijevoz majci tužitelja, zadnje prije 50- ak godina a poslije to više nije bilo moguće jer su vlasnici sada srušene kuće napravili kanal radi odvodnje i došlo je do suženja tog prolaza nakon čega je majka tužitelja kolima morala prolaziti ispred kuće DČ. Tužitelj osobno vozilo ima od otprilike 1973. te on istim nije prolazio kraj kuće 3. tuženika jer to nije niti moguće nego je morao prolaziti ispred kuće DČ. Donji puteljak koristi obitelj ĆA za pristup svojoj kući. Za stabla lipe i trešnje je brat tužitelja D uvijek govorio da je on ista posadio. Kanal kraj kuće 3. tuženika napravljen je dok je on bio dijete, ulaz u tu kuću bio je prema stablu jasena.

6.13. Svjedok SA navodi da je u kući sada tužitelja bio puno puta jer je u istoj živjela majka tužitelja odnosno prabaka svjedoka koja je umrla 1991., kod nje je išao sigurno 1-2 puta tjedno a kasnije rijetko. Do prabakine kuće došao je ili tako što je autom prošao ispred drugog dijela dvojnog objekta gdje je bio NČ ili je auto ostavio na cesti te išao pješčanim putem i nakon toga poprijeko oko stabla jasena koje je u međuvremenu srušeno. Kuća gdje su sada tužitelj i nasljednici DČ je nekada bila jedna kuća. Zemljište gdje je pješčani put te ono ispod puta pa do ceste bilo je od njegove prabake a po pričama svog djeda zna da su tu uvijek bili problemi odnosno da su se obitelj njegove prabake te obitelj gdje je sada kuća 3. tuženika svađali oko zemljišta te da je njegov djed imao uvjetnu osudu jer je pretukao nekoga iz obitelji NČ koji je pak prethodno tome istukao njegovu baku. Djed mu je govorio da međa ide kroz objekt 3. tuženika. Njemu prolazak nisu branili ni otac 3. tuženika VA ni NČ. On je zadnje kod tužitelja bio 2024. te je pristupio putem gdje je nekada bio jasen i to iz razloga što su ispred kuće DČ bila stavljena drva koja je tu stavio EA. Tužitelj je do svoje kuće dolazio autom prošavši ispred kuće DČ. Njegova prabaka je imala kravu te se sijeno za prehranu iste do sjenika dovozilo prolazom ispred kuće DČ.

6.14. Svjedoci PA, TA, HČ i LA su praktički identično iskazali i u predmetu R1-14/14.

7. Ocjenom i analizom provedenih dokaza, tužbeni zahtjev tužitelja JA u odnosu na sada 3. tuženika te tužitelja iz spojenog predmeta, nije osnovan.

Radi se o toč. 3. tužbenog zahtjeva kojom se traži utvrđenje da je tužitelj vlasnik dijela kč. br. [katastarska čestica] označen u dopuni nalaza geodetskog vještaka a što u naravi predstavlja zemljište koje okružuje kuću 3. tuženika izgrađenu na kč. br. [katastarska čestica] i dalje u produžetku sve do međe kč. br. [katastarska čestica] sa ulicom Vrh, a što je 3. tuženik dužan trpjeti, a ujedno se u skladu s prednjim utvrđuje i međa između kč. br. [katastarska čestica] na način da istu čini linija po postojećoj kopiji kat. plana koja je označena toč. A-B-C-D-E-F.

U predmetu R1-14/14 sud je u tom dijelu među utvrdio/označio prema posljednjem posjedu, što sukladno čl. 103. st. 5. ZV-a znači da od trenutka kada je sud u postupku uređenja međa, među označio međašnim znakovima, smatra se da postoji vlasništvo do te međe a tko tvrdi suprotno, treba to dokazati. Sukladno navedenoj odredbi, sud je u predmetu R1-14/14 utvrdio da do postavljene linije međe postoji vlasništvo tada protustranke RA (sada nasljednik 3. tuženik) pa je u ovom postupku tužitelj trebao dokazati da sporni dio kč. br. [katastarska čestica], za koji je u postupku uređenja međa utvrđeno da u stvari pripada RA, predstavlja stvarno (a ne samo zemljišnoknjižno) vlasništvo tužitelja.

Provedenim dokazima nije utvrđeno da je tužitelj i stvarni vlasnik dijela kč. br. [katastarska čestica] i to onog dijela koji započinje od ruba asfaltirane ceste – ulice Vrh i obuhvaća kosu travnatu površinu gdje su stabla lipe, pristupni/makadamski put i daljnji dio kosine i prema samom rubu kuće – sada srušene koja se nalazi na kč. br. [katastarska čestica].

Analizirajući iskaze svih svjedoka saslušanih u ovom predmetu, pri čemu je dio svjedoka saslušan i u predmetu R1-14/14, nije utvrđeno da je tužitelj u posjedu tog dijela nekretnine već suprotno da je posjed tog dijela izvršavala obitelj 3. tuženika odnosno njihovi prednici.

Činjenica je da je dio svjedoka izjavio da se kući tužitelja moglo pristupiti pješice i po tom prijeporu koji predstavlja strmiju travnatu površinu iznad makadamskog puta (primjerice svjedok SA), međutim isto ne znači da je tužitelj na taj način izvršavao vlasnička ovlaštenja odnosno da se ponašao kao samostalan posjednik. Isto se odnosi i na odlaganje drva i pijeska od strane tužitelja na sam makadamski put.

Vezano uz prednje, potrebno je navesti da je većina svjedoka iskazala da su između prednika stranaka odnosno majke tužitelja, koja je zadnja ostala živjeti u kući te prednika 3. tuženika – djeda KČ, postojali sukobi u pogledu spornog dijela nekretnine, a da su i tužitelj kao i svjedok LA iznijeli saznanje o vođenju sudskog postupka između istih i to oko 1958., pri čemu je tužitelj određeno naveo da nema saznanja o ishodu ali je naveo da njegova obitelj taj pristupni put ne koristi od smrti oca odnosno negdje od 1968., dok je svjedok LA navela da je njen svekar UA dobio spor i da je to saznanje dobila upravo od tužitelja. Također, i ranije 2. tuženik VA je u svom iskazu naveo da je oko 1958. vođen spor koji da je dobio njegov otac ali isti to nikada nije realizirao.

Ukoliko se sadržaj prednjeg dovede u vezu sa dijelom iskaza svjedoka CA (rođenog 1959.) koji nije u srodstvu sa strankama, a koji se još iz djetinjstva sjeća da je UA branio majci tužitelja prolaz zaprežnim kolima kao i da je sa bočne strane kuće 3. tuženika napravljen kanal zbog kojeg nije bilo moguće proći te je majka nakon toga nastavila prolaziti drugim putem tj. ispred kuće BA, tada po ocjeni ovog suda proizlazi utvrđenje da je evidentno sudski postupak između prednika stranaka vođen i da je u istom uspio prednik 3. tuženika te iako odluka iz tog postupka nije dostavljena u ovaj spis, evidentno se radilo o rješavanju međusobnih vlasničkih odnosa, a daljnje radnje prednika 3. tuženika – zabrane prolaska majci tužitelja, izgradnja vrata na bočnoj strani kuće (prema iskazu tužitelja) predstavljale su radnje zaštite njegovih stečenih prava.

Prednje je po ocjeni ovog suda i logično jer je i iz fotografija priloženih u spis vidljivo da je kuća 3. tuženika imala ulaz sa bočne strane i da je ista bila bliže makadamu, pa je nelogično da bi granica parcele prolazila točno tim rubom kuće (vidljivo na fot. br. 1. iz nalaza geodetskog vještaka Anamarije Predović). Također, na donjem dijelu prijepora tj. između makadamskog puta i ceste koja prolazi kroz ulicu, nalaze se stabla za koja je i sam tužitelj naveo da su ih posadili prednici 3. tuženika odnosno brat ranije 2. tuženika a što da je bilo još prije 50-ak godina, a isti je također naveo i da je makadamski put napravila obitelj odnosno prednici 3. tuženika kada su se isti širili, a što je moglo biti oko 1958. Iz fotografije br. 2. iz nalaza geodetskog vještaka Anamarije Predović vidljiv je položaj kuće 3. tuženika (sada srušene) u odnosu na pristupni/makadamski put, odnosno da se ista nalazi praktički uz sam put. Stoga, s obzirom na konfiguraciju terena, položaj stabala lipe i makadamskog puta, položaj ranije kuće 3. tuženika, proizlazi logičnijim i vjerodostojnijim da je sporni dio kč. br. [katastarska čestica] bio u posjedu prednika 3. tuženika jer ti dijelovi nekretnine, posebno uzevši u obzir da se radilo o neposrednom pristupu ulazu u kuću, predstavljaju u stvari cjelinu i da se očito radilo o vlasništvu prednika 3. tuženika dok su prednici tužitelja eventualno u tom dijelu mogli imati stvarno pravo služnosti prolaza i provoza.

Završno, i sam tužitelj u iskazu ističe da je njegova obitelj put prestala koristiti od 1968., da su i on i majka znali i vidjeli kako posađena stabla lipe i trešnje tako i uređenje makadamskog puta od strane prednika 3. tuženika, da na prednju okolnost nisu pokretali nikakav sudski postupak, što znači da su priznavali vlasništvo prednika 3. tuženika a isti su se pak, s obzirom da im se posjedovanje nije osporavalo te su imali saznanja o sudskom postupku iz 1958., imali smatrati samostalnim i poštenim posjednicima.

Iz prethodno opisanih razloga proizlazi da tužitelj nije obeskrijepio utvrđenja iz postupka R1-14/14 sukladno kojem je međa u tom dijelu utvrđena na temelju posljednjeg posjeda, pa je tužbeni zahtjevu tom dijelu odbijen.

8. U pogledu toč. 1. i 2. tužbenog zahtjeva odnosno kč. br. [katastarska čestica] (pasivno legitimirani 1. i 2. tuženici), u tom je dijelu međa između tužiteljeve kč. br. [katastarska čestica] i kč. br. [katastarska čestica] – tada u vlasništvu BA, uređena toč. II. izreke rješenja R1-14/14 na temelju sporazuma stranaka, te protiv tog dijela rješenja nije bila izjavljena žalba.

Tužitelj je u ovom postupku, sukladno provedenom geodetskom vještačenju kojim je linija međe između kč. br. [katastarska čestica] u prednjem dijelu odnosno neposredno uz cestu utvrđena u nalazu geodetskog vještaka Anamarije Predović crvenom linijom i toč. G i H, u tom dijelu u konačnici postavio tužbeni zahtjev sukladno dopunskom nalazu geodetskog vještaka tvrtke Geox d.o.o. na način da je predmet istog dio kč. br. [katastarska čestica], omeđen slovnim oznakama G-O-N-G.

8.1. Ranije 1. tuženik u ovom predmetu – KA, nije podnio odgovor na tužbu odnosno nije osporio tužbeni zahtjev, međutim kako nisu bile ispunjene pretpostavke za donošenje presude zbog ogluhe u tom dijelu te kako je ranije 1. tuženik tijekom postupka umro, na preuzimanje postupka pozvani su njegovi nasljednici – sada 1. i 2. tuženici, koji su istakli prigovore opisane u toč. 5.1.

8.2. U predmetu R1-14/14 u pogledu tog dijela nekretnine (zapisnik s očevida od 23.09.2014. – list 18) utvrđeno je da su predlagatelj DA i protustranka KA bili suglasni da se međa u dijelu ispred kuća stranaka i to u dijelu kod ceste i obližnjeg puta uredi toč. A-B-C što je i prikazano u nalazu vještaka Amalije Pleše u tom predmetu, a koji dio u konačnici odgovara dopunskom vještačenju iz ovog predmeta.

Kako ranije 1. tuženik KA nije osporio tužbeni zahtjev te sukladno odredbi čl. 103. st. 5. ZV-a označavanjem međe unutar kč. br. [katastarska čestica] sa oznakama G-O-N-G znači da postoji vlasništvo do te međe, a prednik sada 1. i 2. tuženika to nije osporio niti su sada 1. i 2. tuženici na tu okolnost istakli prigovore, u tom je dijelu tužbeni zahtjev temeljem navedene odredbe ZV-a prihvaćen.

8.2. Prigovori sada 1. i 2. tuženika da je u međuvremenu došlo do promjene vlasništva nisu od utjecaja na donošenje odluke odnosno promjena vlasništva tijekom postupka ne priječi da se postupak dovrši između istih stranaka.

9. U pogledu tužbenog zahtjeva tužitelja iz spojenog predmeta P-1136/18 (sada P-1697/25), predmet kojeg je dio kč. br. [katastarska čestica] koji je u podnesku tužitelja od 29.04.2025. (list 200) uređen sukladno dopunskom nalazu Geox d.o.o., ovaj tužbeni zahtjev osnovan je iz razloga koji su izneseni kao razlozi neosnovanosti tužbenog zahtjeva iz osnovnog predmeta (izneseno u toč. 7.).

Pri tom valja istaći da nije osnovan prigovor ovdje tuženika JA, iznesen u odgovoru na tužbu, o nepravovremenosti tužbe, iz razloga što bi se odredba čl. 103. st. 6. ZV-a, na koju se tuženik očito poziva, odnosila na situaciju u kojoj stranka koja nije zadovoljna obnovom ili ispravkom međe u postupku uređenja međe, može u parničnom postupku zahtijevati uređenje međe i dokazivati vlasništvo i to u roku od šest mjeseci (što je situacija sa tužbom u osnovnom predmetu), dok ovdje podnesena tužba predstavlja zahtjev za donošenjem deklaratorne odluke kojom će se utvrditi da je na temelju postupka uređenja međe stečeno vlasništvo nekretnine i tim se tužbenim zahtjevom ne traži uređenje međe u parničnom postupku.

9.1. U postupku R1-14/14 međa između RA, prednika ovdje tužitelja te tuženika, između nekretnina kč. br. [katastarska čestica] uređena je na način kako je to prethodno opisano i to prema posljednjem mirnom posjedu koji je sud u tom postupku utvrdio na temelju iskaza svjedoka.

9.2. Kao što je izneseno u toč. 7., postupak uređenja međe nije bez značaja s obzirom na odredbu čl. 103. st. 5. ZV-a odnosno smatra se da postoji pravo vlasništva do tako uređene međe.

Ovdje tuženik u osnovnom predmetu nije dokazao da je bio u samostalnom posjedu potrebnog trajanja i kvalitete ili da je on temelj za stjecanje prava vlasništva stekao po nekoj drugoj pravnoj osnovi predviđenoj odredbama ZV- a ili ranijih propisa koji su regulirali stjecanje stvarnih prava (Opći građanski zakonik do 1980. odnosno Zakon o osnovnim vlasničkopravnim odnosima do stupanja na snagu ZV-a). Naprotiv, utvrđeno je da su se prednici tužitelja, pri čemu se prvenstveno misli na njegovog djeda KČ te kasnije RA, nalazili u posjedu spornih dijelova kč. br. [katastarska čestica] koji predstavljaju pješčani/makadamski put te zemljište ispod i iznad istog kao i zemljište oko kuće, pri čemu je taj posjed započeo oko 1958. kada je okončan sudski postupak vođen između stranaka.

Slijedom navedenog, tužbeni zahtjev iz spojenog predmeta je prihvaćen te je odlučeno kao u toč. IV. izreke, osim u dijelu o kojem je odlučeno rješenjem na način da je tužba odbačena, prednje iz razloga što se paricijski rok za ispunjenje činidbe može odrediti samo kada je tuženicima naloženo ispunjenje kakve pozitivne činidbe a što ovdje nije slučaj je se radi o tzv. negativnoj činidbi tj. trpljenju (čl. 328. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 26/91, 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 43/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 155/23, dalje: ZPP).

10. Odluke o troškovima sadržane u toč. III. i V. temelje se na čl. 154. st. 1. ZPP-a, odnosno tužitelju iz osnovnog predmeta nisu priznati zatraženi troškovi iz razloga što bez obzira što je isti uspio u odnosu na 1. i 2. tuženike, isti nisu prouzročili troškove postupka, dok u odnosu na 3. tuženika isti nije uspio u sporu, pa je odlučeno kao u toč. III. izreke. Iz istih razloga odbijen je zahtjev za naknadu troškova 2. tuženice.

Tužitelj iz spojenog predmeta je u odnosu na tuženika uspio u sporu pa mu se priznaju slijedeći troškovi: za zastupanje po punomoćniku odvjetniku i to za sastav odgovora na tužbu u osnovnom predmetu, za sastav tužbe u spojenom predmetu, za zastupanje na roč. 14.11.2018., 21.01.2019., 20.05.2019., 26.06.2024., 05.11.2024., 15.04.2025. i 02.09.2025. – svaka radnja po 200,00 EUR. Uz navedeno priznat je trošak sastava podneska od 22.01.2020. u iznosu od 50,00 EUR (radi se o podnesku iz Tbr. 8. toč. 4. pa nije priznat u cijelom zatraženom iznosu), dok podnesak od 07.04.2025. nije priznat jer se ne radi o potrebnom trošku u smislu čl. 155. ZPP-a.

Ukupno u tom dijelu istome je priznato 1.850,00 EUR te PDV na prednje u iznosu od 462,50 EUR.

Nadalje, priznat je putni trošak punomoćnika za zastupanje na očevidu za ukupno 28,44 km (a ne zatraženih 60 km) i to u iznosu od 14,22 EUR (0,50EUR/km), te trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 26,55 EUR (sukladno čl. 7. st. 3. Zakona o sudskim pristojbama). Trošak sudske pristojbe na tužbu u spojenom predmetu nije priznat jer tužitelj po pozivu suda nije dostavio dokaz da je ista plaćena niti je podmirenje pristojbe vidljivo iz e-spisa. Priznat je i trošak dopunskog vještačenja u iznosu od 135,00 EUR.

Stoga ukupno priznati trošak tužitelju iz spojenog predmeta iznosi 2.488,27 EUR, dok je u ostalom dijelu zahtjev za naknadu troškova odbijen.

Delnice, 17. listopada 2025.

Sutkinja

Renata Rački

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranka kojoj je dostavljen ovjeren prijepis presude prema čl. 335. st. 11. ZPP-a može izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri istovjetna primjerka, a o istoj odlučuje nadležni Županijski sud.

Protiv ove presude stranka kojoj je presuda dostavljena putem e-oglasne ploče sudova prema čl. 335. st. 9. ZPP-a, može izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri istovjetna primjerka, a o istoj odlučuje nadležni Županijski sud.