P-772/2023-12

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu toga suda Anti Božinoviću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice OU, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Mislavu Baliću, odvjetniku u Splitu, protiv tužene JU, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Ivici Zaradiću, odvjetniku u Solinu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dne 01. srpnja 2025. god. u nazočnosti pun. stranaka, dne 17. listopada 2025. god.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženoj, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, isplatiti tužiteljici iznos od 295,08 EUR (2.223,27 kn) sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 17. listopada 2025. god. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine.

II. Nalaže se tuženoj, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, naknaditi tužiteljici parbeni trošak u iznosu od 269,91 EUR sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 17. listopada 2025. god. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine.

Obrazloženje

1. U tužbi se navodi da je tužiteljici bila najmoprimac u stanu kod tužene, u [adresa], od 15.08.2022. god., te je tuženoj pored najamnine predala i polog za najamninu u iznosu od jedne mjesečine najamnine od 2.600,00 kn na autobusnom stajalištu u Splitu, na Brdima, u mjesecu runju 2022. god., kao osiguranje za uredno ispunjavanje svojih obveza. Tužiteljica je uredno podmirila svoje obveze, najamninu i režije, za vrijeme dok se nalazila u satnu tužene, napustila predmetni stan 11.12.2022. god., u momentu dok je još uredno tekla najamnina za plaćeni tekući mjesec, uz pravovremeno javljanje tuženoj.

1.1. U tužbi se nadalje navodi da se tužena oglušila na dopis za mirno rješenje spora, koji joj je dopis poslan 17.01.2023. god., a da izvrši povrat plaćenog pologa tužiteljici. U međuvremenu tužena je tužiteljici uplatila 09.01.2023. god. iznos od 50,00 EUR. S obzirom da tužena nije postupila na dogovoren način i vratila tužiteljici polog za stanarinu, tužiteljica predlaže donijeti presudu kojom bi se obvezalo tuženu na isplatu tužiteljici iznosa od 295,08 EUR (2.223,27 kn).

2. Tužena se usprotivila tužbi i tužbenom zahtjevu. Poriče navode iz tužbe i predlaže da tužba bude odbačena, podredno da se tužbeni zahtjev odbije kao neosnivan. Tvrdi da je tužiteljica nejasna i kontradiktorna i da tužba nije pogodna za raspravljanje. Tužena ne spori da su stranke bile u najamnom odnosu, ali tvrdi da tužiteljici ne duguje ništa. Ističe da joj je tužiteljica naprasnim odlaskom iz stana stvorila situaciju da joj je stan prazan i da je ostala bez prihoda od iznajmljivanja stana, a da tužiteljica nije podmirila naknadu za mjesec nakon napuštanja stana.

3. U postupku su izvedeni dokazi preslušanjem svjedoka SU i LU te preslušanjem tužiteljice.

4. Tužena je odbila dati svoj iskaz u postupku.

5. Stranke su zatražile trošak postupka.

6. Tužbeni je zahtjev osnovan.

7. Nije osnovan tuženičin prigovor nejasnosti i kontradiktornosti tužbe. Tužba ima sve što treba sadržavati, jasna je, a jasno je postavljen i tužbeni zahtjev.

8. Između stranaka u postupku nije prijeporno da su stanke sklopile usmeni ugovor o najmu stana u vlasništvu tužene na adresi [adresa], ugovorile cijenu najma u mjesečnom iznosu od 2.600,00 kn i troškove režija u iznosu od 300,00 kn. Prijeporno je je li tužena ostala dužna vratiti tužiteljici plaćeni polog, umanjen za 50,00 EUR.

9. Na okolnosti sklapanja usmenog ugovora, preuzetih obveza stranaka glede najma stana i ispunjenja odnosno neispunjenja obveza u postupku su izvedeni dokazi preslušanja svjedoka koje je predložila tužiteljica i preslušanje tužiteljice.

10. U svom iskazu tužiteljica je navela da je objavu tuženičinog sina da se iznajmljuje stana u vlasništvu tužene pronašla na Facebooku, nakon čega je teflonski nazvala u oglasu naznačeni telefonski broj. Putem mobitela kontaktirala je s tuženom a onda se s njom našla ispred zgrade u kojoj je smješten tuženičin stan. Budući da joj je stan odgovarao, s tuženom se dogovorila da će za dva dana, useliti te je 14. kolovoza 2022. god. u tuženičin stan unijela svoje stvari. Nisu sklopile ugovor o najmu stana u pisanoj formi nego su se usmeno dogovorile s tim da joj je tužena obećala da će je s boravištem prijaviti na policiju. Dogovorile su mjesečnu najamninu u iznosu od 2.600,00 kn uz 300,00 kn na ime troškova režija. Uz to, dogovorile su se da tužiteljica plati tuženoj polog u iznosu od 2.600,00 kn, ali ne u prvom, nego u drugom mjesecu korištenja stana. Tužiteljica je tako i učinila, te tuženoj, odmah kad je uselila u stan, 14. ili 15. kolovoza 2022. isplatila 2.600,00 kn i uz to 300,00 kn za režije. Sljedećeg mjeseca, u rujnu 2022. god., tuženoj je isplatila 5.200,00 kn od čega 2.600,00 kn na ime najamnine za taj mjesec, a 2.600,00 kn kao polog uz to isplatila je tuženoj i 300,00 kn za režije. Tužena nije dopuštala da joj najamninu i režije plaća preko internet bankarstva već je zahtijevala a isplatu na ruke i to na autobusnoj postaji na Brdima. Na taj način joj je tužiteljica i plaćala, a isplate je vršila oko 15-tog u mjesecu. I u listopadu i u studenome 2022. god. tužnoj je, oko 15-tog u mjesecu, isplatila po 2.600,00 kn na ime najamnine i po 300,00 kn za troškove režija. Nije planirala iseliti se iz stana u prosincu 2022. god., ali kako je iz Zagreba dobila ponudu za posao, odlučila se vratiti u Zagreb. Odmah je javila tuženoj da će iseliti iz njezina stana, kako bi ova mogla tražiti novoga podstanara. Tužena je izjavila da je razočarana, ali se dogovorila s tužiteljicom da se ona 11. prosinca 2022. god. iseli iz stana, a da joj tužena vrati polog nakon što pregleda stan i uvjerila se da je sve sa stanom u redu. U stanu u [adresa] susrele su se 11. prosinca 2022. god. tužena je pregledala stan i uvjerila se da je sve uredu pa joj je tužiteljica predala ključeve od stana i oslobodila stan od svojih stvari. Na pitanje što je s pologom koji joj je dužna vratiti, tužena je odgovorila da joj taj iznos ne može vratiti jer nema novaca, a onda da će od toga iznosa naplatit najamninu dok joj ne useli novi podstanar. Budući da je tužiteljica podsjetila na dogovor, tužena je obećala da će joj iznos pologa vratit kad u stan useli novi podstanar. Nakon povratka u Zagreb, komunicirala je s tuženom jednom ili dva puta preko e-mail poruka i jednom telefonski razgovarala. Tužena je obećala da će joj iznos pologa vratiti 31.12.2022. god. kada se u predmetni stan, po priči tužene, trebala useliti jedna cura, međutim kasnije se pravdala da ova cura nije uselila, da i dalje traži novog podstanara te ne može ispaliti iznos pologa. Prijetila je tužiteljici lažnom prijavom policiji zbog tobožnje nasilnog ulaska u stan, a na bankovni račun uplatila joj je 50,00 EUR s tim da joj nije javila zbog čega je izvršila uplatu. Tužiteljica se nakon toga obratila odvjetniku i podigla tužbu radi isplate. Tek kada je tužba poslana sudu, uočila je da joj je na računu plaćeno onih 50,00 EUR. Iznose najamnine plaćala je tuženoj za razdoblje od 15-tog u prethodno do 15-tog u sljedećem mjesecu. Zbog toga je tuženoj platila i za onih jedanaest dana boravka u tuženičinom stanu u prosincu 2022. god. uplatila joj je četiri iznosa najamnine od po 2.600,00 kn, te polog u istom iznosu, a također i režije za tri mjeseca. Za zadnji mjesec u kojem je bila u stanu, do njezina izlaska iz stana još nisu bili došli računi pa je tuženoj rekla da od pologa odbije 300,00 kn bez obzira na to što cijeli taj mjesec nije bila u stanu. Osim onih 50,00 EUR tužena joj ništa nije vratila od iznosa pologa. Između nje i tužene dogovor je bio da se iznos pologa vrati kad tužiteljica izađe iz stana, a nije ugovoren rok do kojega bi morala boraviti u stanu tužene. Prvu isplatu tuženoj je izvršila u stanu u [adresa], a ostale na autobusnoj postaji na Brdima. Prilikom prve isplate na autobusnoj postaji s tužiteljicom je bila njezina majka SU, a tada je tuženoj, uz iznos najamnine, platila iznos pologa i troškove režija. Sljedeći put pri isplati na autobusnoj postaji s tužiteljicom je bio njezin prijatelj LU.

11. Svjedokinja SU majka je tužiteljice. Sudu je iskazala da se sa svojom kćeri, ovdje tužiteljicom, u rujnu 2022. god., tužiteljičinim automobilom odvezla do ugibališta jedne autobusne postaje, u jednom splitskom kvartu čijega se imena nije mogla sjetiti. Na tom su se ugibalištu sreli s tuženom, kojoj je svjedokinja, kroz prozor automobila, predala iznos najamnine za jedan mjesec, iznos pologa i iznos za troškove režija. Na ime najamnine predala je tuženoj 2.600,00 kn, isto toliko na ime pologa i 300,00 kn na ime troškova režija. Ona i tužiteljica uopće nisu izlazile iz automobila, nego je kroz suvozačev prozor, predala novac tuženoj. Tužena im nije tada dala nikakvu potvrdu za izvršenu isplatu. Sve se odvijalo brzo, tužena ih je sačekala na postaji i preuzela novac. Svjedokinja je tih dana kada se dogodila opisana isplata boravila kod svoje kćeri u iznajmljenom stanu. Tužiteljica se u [adresa], odnosno [adresa] vratila 11. prosinca 2022. god. jer je dobila novi, bolji posao u hotelu Hilton u Zagrebu. Poznato joj je iz priče tužiteljice da je tužena obećala kako će tužiteljicu prijaviti na policiju s boravištem i da to nije učinila sve do izlaska tužiteljice iz unajmljenog stana.

12. Svjedok LU tužiteljičin je prijatelj. Tuženu ne poznaje. Zna da je tužiteljica u drugo polovici 2022. god. iznajmila stana na predjelu Pazdigrad u Splitu. Dva ju je puta svojim automobilom vozio do autobusne postaje na Brdima u blizini Kauflanda, a kako bi najmodavcu, jednoj gospođi, predala novac za najamninu. Bilo je to u listopadu i studenome 2022. god., u oba bi je navrata iskrcao na postaji, sačekao je i vratio na Pazdigrad. Kada je tužiteljica iseljavala iz stana na Pazdigradu, u prvoj polovici prosinca 2022. god., svojim je automobilom prevezao njezine stvari. Pomogao joj je prethodno u iznošenju stvari iz stana i u čišćenju stana. Stan je ostavljen u urednom stanju. Osobno nije vidio isplatu novca od strane tužiteljice tuženoj, ali ju je dva pute dovezao svojim automobilom do autobusne postaje na Brdima radi isplate najamnine najmodavcu. Iz priče tužiteljice mjesečna najamnina iznosila je oko 2.500,00 kn.

13. Tužena nije željela dati svoj iskaz sudu.

14. Iz iskaza svjedoka i tužiteljice proizlazi da su stranke sklopile usmeni ugovor o najmu tuženičina stana, tužiteljica kao najmoprimac a tužena kao najmodavac, na neodređeno vrijeme, da je tužiteljica bila obvezna tuženoj plaćati najamninu u mjesečnom iznosu od 2.600,00 kn te 300,00 kn na ime troškova režija svaki mjesec. Tužiteljica je imala obvezu isplatiti i polog u iznosu od 2.600,00 kn koji joj je tužena bila obvezna vratiti nakon iseljenja iz unajmljenog stana. Tužiteljica je svoje obveze redovito izvršavala.

15. Prema iskazima svjedoka i tužiteljice, tužiteljica je iz tuženičinog stana iselila 11. prosinca 2022. god., na što je tužena pristala, prethodno joj isplativši iznose ugovorene najamnine za cijelo razdoblje u kojemu je boravila u tuženičinom stanu, kao i sve troškove režija, a također i dogovoreni iznos pologa. Tužena nije, osim iznosa od 50,00 EUR vratila tužiteljici iznos uplaćenoga pologa, što je po usmenom ugovoru bila obvezna. Ostala joj je, na ime povrata pologa, dužna vratiti još 2.223,27 kn odnosno 295,08 EUR, koji iznos tužiteljica osnovao potražuje tužbenim zahtjevom.

16. Iskazi svjedoka potvrđuju navode i iskaz tužiteljice o tome da je tužiteljica bila u najamnom odnosu s tuženom za stan u [adresa], što ni tužena ne osporava, da je redovito plaćala tuženoj iznose najamnine i troškova režija, da je iz stana iselila, uz suglasnost tužene, 11. prosinca 2022. god.. Svjedokinja SU potvrdila je i navode tužiteljice o isplati pologa tuženoj u visini jedne mjesečne najamnine od 2.600,00 kn te da tužena taj iznos, osim 50,00 EUR, nije vratila tužiteljici.

17. Sud vjeruje iskazima svjedoka iako su oni osobe bliske s tužiteljicom (majka i prijatelj) jer u njihovim iskazima nema kontradiktornosti i podudaraju se u bitnome. S druge strane tužena nije ponudila niti jedan dokaz kojime bi opovrgnula tvrdnje tužiteljice, nije dala ni stranački iskaz. Priznala je da je s tužiteljicom bila u najamnom odnosu, da joj je iznajmila svoj stan bez sklapanja ugovora u pisanoj formi. Nije ničim opovrgnula da joj je tužiteljica isplatila cjelokupne iznose najamnine i troškove režija za vrijeme dok je bila u najmu stana kao i iznos pologa, a ničim nije dokazala ni da je tužiteljici vratila iznos pologa u dijelu koji je utužen. Budući da tužena kao najmodavac nije sklopila s najmoprimcem ugovor o najmu stana u pisanoj formi, očito ugovor i iznajmljivanje nije prijavila Poreznoj upravi ni plaćala porez, a najmoprimcu, tužiteljici, nije davala ni pisane potvrde o isplati najamnine.

18. S obzirom na navedeno sud, smatra utvrđenim da je tužena ostala dužna isplatiti tužiteljici na ime povrata pologa utuženi iznos, a kako je, prema odredbi čl. 9. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br.: 35/05, 41/08,125/11,78/15,29/18), sudionik u obveznom odnosu dužan ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje, valjalo je prihvatiti tužbeni zahtjev i suditi kao u toč. I izreke presude.

19. Odluka o trošku postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku.

20. Tužiteljici je priznat trošak za sastav tužbe i pristup na tri ročišta (16.01.2025., 08.,04.2025., 01.07.2025.) po 25 bodova, ukupno 100 bodova. Pomnoženo s vrijednošću boda, prema važećoj OT, uvećano za PDV, te iznos od 6,64 EUR pristojbe tužbe i 13,27 EUR pristojbe presude, dobiven je iznos dosuđenog troška od 269,91 EUR.

U Splitu, 17. listopada 2025. god.

S U D A C

ANTO BOŽINOVIĆ

NAPUTAK O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove odluke dopuštena je žalba. Žalba se podnosi županijskom sudu, putem ovog suda, u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave odluke.

DNA:

- pun. tužiteljice

- pun. tužene

- u spis