Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Stalna služba u

Delnicama

Tina Ujevića 1

51300 Delnice

Poslovni broj: P-1950/2021-59

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, Stalna služba u Delnicama, OIB: 54566384631, po sutkinji Renati Rački, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja AV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Jelena Blagović Pleše, odvjetnica iz Delnica, protiv tuženika IV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi utvrđenja (v.p.s. 1.327,23 EUR) nakon glavne i javne rasprave održane i zaključene 29. rujna 2025. u nazočnosti tužitelja, punomoćnika tužitelja i tuženika, javno objavivši 17. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da za korist k. č. br. [katastarska čestica] upisane kao Javorova kosa, Vrh, dvorište, šuma, livada, gospodarska zgrada, stambena zgrada od 5209 m2 u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a na teret k. č. br. [katastarska čestica] upisane kao Vrh, stamb. zgr, dvorište od 208 m2 u z. k. ul. [broj ZK uloška], k. č. br. [katastarska čestica] upisane kao Vrh, dvorište od 135 m2 u z. k. ul. [broj ZK uloška], k. č. br. [katastarska čestica] upisane kao Vrh, put od 80 m2 u z. k. ul. [broj ZK uloška] i k. č. br. [katastarska čestica] upisane kao Javorova kosa, Vrh, livada, pašnjak, dvorište, oranica, stambena zgrada od 3740 m2 upisana u z. k. ul [broj ZK uloška] sve u k. o. [katastarska općina] postoji stvarna služnost puta – pravo staze i pravo kolnika putom koji, u širini od 4,10 m na jugoistoku do 3,5 m na zapadu, ide od asfaltirane ceste Ulice Vrh, odnosno k. č. br. [katastarska čestica] u smjeru sjeverozapada i prelazi preko k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i to po dijelu navedenih nekretnina koji je na Nalazu i mišljenju vještaka Nenada Vidmara od 12. srpnja 2024.g. na skici lica mjesta (Prilog 2 i 3) prikazan rozim slovnim oznakama A-B-C-D-E-F-G-H-I-J-K-L-M-N te ispunama zelene, žute, svijetloplave i roze boje, srednje dužine 12,71 m, a koji Nalaz je sastavni dio ove presude, što je tuženik, kao i svakodobni vlasnik poslužnih nekretnina, dužan trpjeti, a dužan je tužitelju priznati i trpjeti da tužitelj temeljem ove presude tu služnost upiše u zemljišnu knjigu.

II. Nalaže se tuženiku da uspostavi ranije stanje, na način da vrati iskopano zemljište i izravna nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] Vrh, stamb. zgr, dvorište od 208 m2 upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška], k. č. br. [katastarska čestica] Vrh, dvorište od 135 m2 upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška], k. č. br. [katastarska čestica] Vrh, put od 80 m2 upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška] i k. č. br. [katastarska čestica] Javorova kosa, Vrh, livada, pašnjak, dvorište, oranica, stambena zgrada od 3740 m2 upisana u z. k. ul [broj ZK uloška], sve u k. o. [katastarska općina] u odnosu na k. č. br. [katastarska čestica] upisane kao Javorova kosa, Vrh, dvorište, šuma, livada, gospodarska zgrada, stambena zgrada od 5209 m2 u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] tako da bude slobodno i nesmetano izvršavanje stvarne služnost puta – pravo staze i pravo kolnika u korist k. č. br. [katastarska čestica] Javorova kosa, Vrh, dvorište, šuma, livada, gospodarska zgrada, stambena zgrada od 5209 m2 upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a na teret k. č. br. [katastarska čestica] Vrh, stamb. zgr, dvorište od 208 m2 upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška], k. č. br. [katastarska čestica] Vrh, dvorište od 135 m2 upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška], k. č. br. [katastarska čestica] Vrh, put od 80 m2 upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] i k. č. br. [katastarska čestica] Javorova kosa, Vrh, livada, pašnjak, dvorište, oranica, stambena zgrada od 3740 m2 upisana u z. k. ul [broj ZK uloška], sve u k. o. [katastarska općina].

III. Dužan je tuženik kao vlasnik poslužnih nekretnina kloniti i uzdržavati se od svih radnji kojima se sužava ili onemogućava izvršavanje prava stvarne služnosti služnost puta – pravo staze i pravo kolnika u korist k. č. br. [katastarska čestica] Javorova kosa, Vrh, dvorište, šuma, livada, gospodarska zgrada, stambena zgrada od 5209 m2 upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a na teret k. č. br. [katastarska čestica] Vrh, stamb. zgr, dvorište od 208 m2 upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška], k. č. br. [katastarska čestica] Vrh, dvorište od 135 m2 upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška], k. č. br. [katastarska čestica] Vrh, put od 80 m2 upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] i k. č. br. [katastarska čestica] Javorova kosa, Vrh, livada, pašnjak, dvorište, oranica, stambena zgrada od 3740 m2 upisana u z. k. ul [broj ZK uloška], sve u k. o. [katastarska općina].

IV. Tuženik je dužan tužitelju naknaditi parnični trošak u iznosu od 1.849,09 EUR, sve u roku od 15 dana, dok se u ostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadu troškova odbija.

Obrazloženje

1.Tužitelj navodi da je vlasnik k. č. br. [katastarska čestica] koja u naravi predstavlja obiteljsku kuću i da se do iste uvijek dolazilo preko tuženikovih nekretnina i to k. č. br. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina], da se i na k. č. br. [katastarska čestica] nalazi kuća koja zajedno sa kućom tužitelja predstavlja dvojni objekt ispred kojeg se nalazi ravni plato kojim prolazi put koji se oduvijek koristio radi pristupa kući tužitelja i to pješice i motornim vozilima, a ranije i kolima. Takav se prolazak nikada nije osporavao niti branio odnosno nitko se nije protivio izvršavanju takve služnosti no to je počeo činiti tuženik, braneći tužitelju prolaz, iako se radi o jedinom putu do kuće tužitelja. Tuženik je na međi između navedenih nekretnina postavio betonske blokove i drvene daske i postavio natpis "privatan posjed, zabranjen prolaz".

Ističe da je činjenica da se radi o putu vidljiva iz predmeta ovog suda posl.br. P-898/18 u kojem je sačinjen nalaz geodetskog vještaka Anamarije Predović i u kojem nalazu je sačinjena skica na kojoj je put ucrtan a iz fotografije br.1 (položaj jasena) vidljiv je automobil ispred kuće tužitelja parkiran na kraju spornog puta.

Kako je još od strane prednika tužitelja dosjelošću stečena realna služnost prolaza i provoza za korist k. č. br. [katastarska čestica] a na teret k. č. br. [katastarska čestica], predlaže donošenje presude kojom će se utvrditi postojanje stvarne služnosti a koji tužbeni zahtjev će se urediti po provođenju geodetskog vještačenja. Uz tužbu predlaže i određivanje privremene mjere kojom će se tuženiku naložiti da odmah ukloni sve prepreke postavljene na trasi prolaza i provoza prema njegovoj nekretnini.

Uz tužbu prilaže izvatke iz zemljišne knjige, kopije katastarskog plana, zapisnik od 21.01.2019. iz predmeta P-898/18, skicu geodetskog vještaka Anamarije Predović i fotografije – sve iz predmeta P-898/18, ujedno predlaže saslušanje stranaka i svjedoka NV, RV, UV i BV, očevid i geodetsko vještačenje te čitanje spisa P-898/18.

2. S obzirom na predloženu privremenu mjeru, zakazano je pripremno ročište te je po provođenju dokaza saslušanjem parničnih stranaka i čitanja u spis naknadno dostavljenih isprava prijedlog za određivanje privremene mjere odbijen rješenjem suda od 11. ožujka 2022. (list 39) a koje rješenje je potvrđeno rješenjem Županijskog suda u Velikoj Gorici posl.br. Gž-416/22 od 6. svibnja 2022. (list 64).

3. Tuženik je na pripremnom ročištu (list 21) podnio i odgovor na tužbu u kojem je osporio tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, navevši da tužitelj od njega niti od njegovih predaka nije dobio odobrenje za prijelaz, da je on istome dao prijedlog da si nakopa put uz rub parcele. U dokazne svrhe u spis je uložio fotografije, skicu uređenja međa sudskog vještaka iz predmeta R1-14/14, kopiju katastarskog plana (sve list 23-26), ujedno je predložio uvid u spis P-898/18 te saslušanje svjedoka ĐV i CV, OV i KV.

3.1. Tužitelj je također u spis dostavio daljnje fotografije (list 30-33) ukazujući da je tuženik promijenio stanje prijepora na način da je postavio drvenu ogradu koja u potpunosti onemogućava njegov prolazak do kuće (podnesak od 10. veljače 2022.).

3.2. Uz prethodno predložene dokaze tuženik je u spis uložio i skicu iskolčenja od 15. travnja 2021. te rješenje Općinskog suda u Delnicama posl.br. R1-14/14 (list 37-38).

3.3. Sukladno prijedlozima, u ovoj pravnoj stvari provedeni su dokazi saslušanjem parničnih stranaka (list 74), čitanjem presude ovog suda posl.br. Pp-5525/21 od 29. rujna 2022. (list 83), provođenjem očevida na licu mjesta te na istome geodetskim vještačenjem po sudskom vještaku Nenadu Vidmaru iz [adresa] (zapisnik list 94) a na kojem očevidu su ujedno saslušani svjedoci BV, CV i ĐV, čitanjem pisanog nalaza i mišljenja geodetskog vještaka (list 106), čitanjem zapisnika od 6. studenoga 2024. iz predmeta P-589/20 (ranije P-898/18), saslušanjem daljnjih svjedoka i to VV, OV i KV (list 149) te saslušanjem svjedoka NV (list 184). Također, izvršen je uvid u naknadno u spis dostavljene fotografije a provođenje kojeg dokaza je dopušteno s obzirom da se radi o ispravama nastalim nakon zaključenje prethodnog postupka. Pročitane su i sve priložene isprave kao i spis P-589/20 u kojem je zaključena glavna rasprava te određeno ročište za objavu presude za dan 17. listopada 2025.

4.1. Odredbom čl. 174. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17, dalje u tekstu: ZV) propisano je da je služnost ograničeno stvarno pravo na nečijoj stvari koja ovlašćuje svojeg nositelja da se na određeni način služi tom stvari (poslužna stvar) ma čija ona bila, a njezin svagdašnji vlasnik je dužan to trpjeti ili pak zbog toga glede nje nešto propuštati.

Nadalje, stvarna služnost i to služnosti puta (pravo kolnika i pravo staze) u smislu čl. 186. st. 1. ZV-a predstavlja stvarno pravo svagdašnjega vlasnika određene nekretnine (povlasne) da se za potrebe te nekretnine služi nečijom nekretninom (poslužnom), pri čemu služnost puta, koja u smislu čl. 188. st. 3. ZV-a obuhvaća pravo staze, progona stoke ili pravo kolnika, ukoliko se radi o pravu kolnika, znači ovlaštenje vožnje po poslužnoj nekretnini jednom ili više zaprega, motornim vozilom i biciklom, prednje sukladno čl. 190. st. 1. ZV-a. S obzirom na činjenične navode, proizlazi da bi se radilo o služnosti stečenoj na temelju zakona odnosno dosjelošću a koji način stjecanja je reguliran odrebama čl. 228. i 229. ZV-a. Tako stečenu služnost ovlašen je stjecatelj upisati u zemljišnoj knjizi (čl. 228. st. 2.) a ista se osniva dosjelošću ako ju je pošteni posjednik povlasne nekretnine pošteno posjedovao izvršavajući njezin sadržaj kroz dvadeset godina a vlasnik poslužne nekretnine nije se tome protivio (čl. 229. st. 1.).

4.2. S obzirom da je predmet tužbenog zahtjeva u ovoj pravnoj stvari utvrđenje postojanja prava služnosti za korist nekretnine tužitelja a na teret nekretnina tuženika a koji prijepor je prikazan na fotografijama iz nalaza geodetskog vještaka te s obzirom na činjenicu da tuženik postavljen tužbeni zahtjev osporava u cijelosti, na okolnost utvrđenja pretpostavki za osnovanost tužbenog zahtjeva provedeni su predloženi dokazi.

4.3. Provedenim očevidom i geodetskim vještačenjem utvrđeno je da se prijepor nalazi u mjestu [adresa], te je gledajući s ceste kuća tužitelja tj. lijevi dio dvojnog objekta označen sa kbr. 65 a kuća tuženika tj. desni dio je označen sa kbr. 67, pri čemu je u trenutku provođenja očevida prijepor ispred kuće kbr.65 predstavljao travnatu površinu a prijepor ispred kuće kbr.67 je u potpunosti bio prekriven ogrjevnim drvima – trupcima i cjepanicama, da je cjelokupan taj prijepor nešto iznad nivoa ceste kao i makadamskog/pješčanog puta koji prolazi ispod kuće, te se do istog pristupilo improviziranim stepenicama u zemlji. Prethodno opisano vidljivo je na fotografijama koje su sastavni dio nalaza geodetskog vještaka.

Tužitelj je na očevidu pokazao liniju prolaska od asfaltirane ceste do svoje kuće, širine cca 3,5m te je sukladno tome izvršeno obilježavanje od strane geodetskog vještaka.

Geodetski vještak je na samom očevidu (a što je prikazano i u pisanom nalazu) izvršio identifikaciju nekretnina te naveo da se kuća kbr.65 nalazi na k. č. br. [katastarska čestica], da se kuća kbr.67 nalazi na k. č. br. [katastarska čestica] a da smjer služnosti koji je tužitelj prilikom očevida pokazao ide preko k. č. br. [katastarska čestica], pri čemu je linija služnosti prikazana u skici lica mjesta te na digitalnoj ortofoto karti i označena slovima A-B-C-D-E-F-G-H-I-J-K-L-M-N odnosno u pisanom nalazu prikazana je površina služnosti na svakoj od navedenih nekretnina.

Iz nalaza je također vidljivo (kopija katastarskog plana – Prilog 1) da kč. br. [katastarska čestica] obuhvaća kako kuću tako i zemljište ispred (do asfaltirane ceste) odnosno da obuhvaća i makadamski/pješčani put, iza kuće te sa bočne strane dok kč. br. [katastarska čestica] uz kuću obuhvaća i zemljište ispred kuće (do ceste) te sa bočne i stražnje strane.

Prethodno opisana identifikacija geodetskog vještaka kao i sadržaj pisanog nalaza i mišljenja nije osporena, slijedom čega sud nalazi utvrđenim da je nalaz sačinjen sukladno pravilima struke.

Sukladno nalazu geodetskog vještaka tužitelj je u podnesku od 19. kolovoza 2024. (list 122) uredio tužbeni zahtjev.

4.3. Tužitelj u stranačkom iskazu u bitnom navodi da je njegova kuća stara sigurno 100 godina, da se u istoj rodio i živio s roditeljima do preseljenja u Rijeku ali je kasnije ovdje nastavio dolaziti kod majke koja je umrla 1991. a njemu su i kuća i gospodarska zgrada kasnije i pripale. Desni dio kuće je dograđen negdje 50-ih godina a tu dogradnju je napravio očev brat TV ali isti u toj dogradnji nije živio već je tu živio jedan od njegovih sinova i to FV a drugi Franjin sin A živio je u kući koja se nalazi malo desno i dalje od dogradnje. Valentinove kćeri su OV i CV koje su taj desni dograđeni dio naslijedile odnosno kasnije je to stekao tuženik. Još i prije dogradnje kuće on je svojoj kući pristupao puteljkom koji ide uzbrdo i nekako s desne strane dogradnje nakon čega je skretao lijevo i prolazio ispred dogradnje i to kako pješice tako i vozilom a isto je činila i njegova majka. Nijedan od sinova očevog brata TV a niti njihova djeca nisu takav pristup osporavali, isto nije osporavao FV koji je umro oko 2020. godine. Zemljište ispred njegove kuće je ravno a u ostalom dijelu se radi o kosini. S druge strane ne postoji mogućnost pristupa te je ovo prva situacija da mu je prolaz onemogućen. Kada je dovozio ogrjevna drva upravo tim putem je do kuće pristupio manji kamion ili traktor.

4.4. Tuženik nema neposrednih saznanja o izgledu kuće ranije ali navodi da je do prije 16 godina živio sa roditeljima te djedom I u gornjoj kući a u ovom desnom dijelu sporne kuće da je živio majčin stric FV pa iz kontakta sa starijim članovima obitelji ima saznanja da je ta kuća predstavljala jedinstven objekt te se u sredini nalazio otvor i radilo se o kolnom ulazu gdje su se spremala zaprežna kola. Kuća je kasnije zatvorena odnosno taj središnji dio je zatvoren a što je napravio tužitelj i on ne zna kako je na to reagirao djedov brat FV. On osobno je vlasništvo stekao na način da su PV, koji nije imao djece, naslijedile njegova majka i njena sestra a kasnije je to darovanjem preneseno na njega s obzirom da majka i njena sestra nisu htjele imati posla sa tužiteljem. U pogledu prolaska tužitelja navodi da je isti svoj auto puštao po svuda a ispred same kuće je to napravio možda jednom na godinu jer inače nije niti mogao pošto su ispred desnog dijela kuće većinu vremena bila izložena drva. Nadalje tužitelj je znao proći vozilom te mu je i kamion dovezao drva ali je to bilo u situacijama kad njega nije bilo te mu se zbog toga i obratio pošto su na zemljištu ostali kolotrazi. Po pričama majke koja je svakodnevno išla kod svog strica PV zna da se isti uvijek žalio na tužitelja da mu hoda kroz dvorište i uništava ga. Prije nego što je on stekao vlasništvo i stavio fizičku prepreku njegovi prednici su tužitelju usmeno zabranjivali prolaz a što zna iz razgovora sa majkom, majčinim stricem PV te djedom I. Navodi da tužitelj ima drugi prilaz odnosno pristup sa donje strane i isti je to htio poravnati ali mu nisu dali.

4.5. Svjedok BV (supruga tužitelja) navodi da su unatrag 45 godina oni do kuće kbr.65 pristupali linijom služnosti odnosno do situacije kada su ispred kuće kbr.67 stavljena drva. U kući kbr.67 živio je ZV koji nikada nije prigovarao njihovom prolasku a uz prolazak osobnog vozila tu je prošao i traktor za potrebe sadnje vrta sa stražnje strane kao i dovoza ogrjevnog drva. Suprug i ona su tu znali dolaziti 2-3 puta mjesečno. Drugi prilaz vozilom nemaju.

4.6. Svjedok CV (majka tuženika) navodi da tužitelj nije prolazio po pokazanoj liniji služnosti već makadamskim putem ispod na način da je zavio udesno i parkirao ispred svoje kuće. Ona je nekoliko godina živjela u kući kbr. 67 a kasnije je u istoj živio njen stric ZV. Nikada nije vidjela da bi tužitelj spornim putem prošao osobnim vozilom ili da bi tu za njegove potrebe prošao traktor ili kamion već su isti išli s druge strane.

4.7. Svjedok ĐV (otac tuženika) navodi da je vidio tužitelja kada je isti dolazio u svoju kuću te je isti vozilo parkirao nekada na početku makadama a nekada malo naprijed dok je na travnatoj površini ispred kuće kbr.65 vozilo parkirao možda jednom ili dva puta godišnje a do tog mjesta je došao putem koji je pokazao i kada mu je to dozvolio FV te kada na tom prijeporu nisu bila drva. Tužitelj je drva imao ispod travnate površine gdje se nalazi betonski stup a zaprežna kola prolazila su između tog stupa i susjedne ruševine. Tužitelj je autom prošao kada nije bilo njihovih drva.

4.8. Svjedok GV (susjed, u zavadi sa tuženikom) živi blizu kuća stranaka te navodi da se kući tužitelja uvijek pristupalo ispred kuće sada tuženika što je on osobno vidio pri čemu je vidio i tužitelja i njegovu majku kao i osobno vozilo tužitelja i njegovog brata te traktor koji je dovozio drva. On oduvijek ima saznanja da se radilo o dvojnoj kući a zadnji je u desnom dijelu živio ZV, stric majke tuženika, koji je umro 2018. ili 2019. Prema njegovim saznanjima roditelji EV nisu tužitelju i njegovoj majci osporavali prolaz. Ima saznanje da su se tužitelj i ZV malo svađali a što mu je rekao tužitelj. Kada je on dolazio u kuću tužitelja također je prolazio ispred kuće tuženika a vidio je da tako prolaze i susjedi. Donjim putem se ne može osobnim vozilom doći ispred kuće tužitelja jer je tu strmina te se može proći samo pješice ukopanim stepenicama koje postoje unatrag 3-4 godine odnosno od kada je tuženik zapriječio put. Nije bio u dobrim odnosima sa EV ali mu isti nikada nije branio da prilikom dolazaka kod tužitelja prolazi ispred kuće sada tuženika iako ga je isti vidio.

4.9. Svjedok OV (teta tuženika) je za vrijeme života u [adresa] također jedno vrijeme živjela u ulici i to u kući koja je blizu dvojnog objekta stranaka a ranije je u tom desnom dijelu živio njen stric ZV, dok je u lijevom dijelu živjela majka tužitelja a tužitelj je dolazio preko vikenda, pri tome je isti osobnim vozilom do svog lijevog dijela kuće došao na način da je prošao preko njihovog desnog dijela. Taj desni dio je inače bio od nje i od njenih roditelja. Ona to tužitelju nije osporavala ali njezin stric je te je u razgovoru s istim prije cca 9 godina od strica čula da mu je dosta suđenja, da su na prijepor dolazili geodeti, suci, odvjetnici i svjedoci a da tužitelja nikada nije bilo i nije izlazio iz kuće iako je bio u [adresa] a razlog njegova ne izlaska iz kuće je to što je isti uvijek bio pod utjecajem alkohola. Navela je da je majka tužitelja također prolazila sa gornje i sa donje strane. Također vidjela je i prolaz traktora sa drvima ali to nije bilo dozvoljeno jer put nije bio ucrtan i stric to nije dozvoljavao. Stric je nekada znao staviti drva ispred kuće a ne zna gdje je tužitelj u takvim situacijama parkirao osobno vozilo. Tužitelj ima svoj dio zemlje do ceste gdje može parkirati osobno vozilo i to je zemljište do same ceste. Zna da je tužitelj u sporu sa DV ali ne zna zašto je taj spor. Tužitelj sa donjeg puta može proći osobnim vozilom i doći do svoje kuće ako si nakopa a što znači da se autom do kuće tužitelja može doći samo prolazom ispred kuće tuženika pri čemu je to svojevoljno.

4.10. Svjedok KV živi u istoj ulici, u kući udaljenoj oko 1 km, njen pokojni suprug i ZV – stric majke tuženika, radili su zajedno te su svi bili dobri prijatelji i družili se, oni su kod EV odlazili rijetko. Ne sjeća se majke tužitelja. Vidjela je da je tužitelj svojim osobnim vozilom prošao ispred kuće EV a isti je to znao te se ljutio rekavši da se prolazi preko njegove zemlje a da nitko ništa ne pita a što je bilo prije 20-ak godina. Pri tom isti nije rekao da je zbog tog prolaženja vozilom nešto poduzeo ili isto spriječio. Tužitelj u drugom dijelu vozilom ne može pristupiti jer se radi o strmini.

4.11. Svjedok NV (unuk tužiteljeva brata) zna gdje se nalazi kuća stranaka i ističe da se radi o vezanoj kući te je u lijevom dijelu gledajući s ceste ranije živjela njegova prabaka ČV – majka njegovog djeda i tužitelja a u drugom odnosno desnom dijelu živio je FV. Sjeća se kao dijete da kada su dolazili kod prabake da su prošli ispred kuće PV i to se dolazilo pješke, osobnim vozilom ili traktorom te FV to nije branio. Prabaka je umrla 1990. ili 1991. te je ta kuća u konačnici pripala tužitelju. Donji puteljak koji je vidljiv na fotografijama vodio je do kuće JV koja se nalazi lijevo ali tim puteljkom fizički osobnim vozilom nije bilo moguće doći ispred prabakine kuće nego jedino pješice. Ne zna vrijeme smrti PV ali zna da je isti bio živ 2012. jer ga je tada kontaktirao vezanu uz sječu šume, PV je radio u pilani te je znao dovoziti pilanska drva i stavljati ih ispred svoje kuće ali je to bilo kratko odnosno možda jedan dan nakon čega je drva sklanjao u podrum kako bi prolaz bio slobodan. On je kod prabake išao sigurno 1-2 puta tjedno. Ne zna tko je poslije PV koristio taj desni dio kuće a sada zna da je ista od tuženika kojeg osobno poznaje. On je nakon smrti prabake u kuću nastavio dolaziti istim putem. Ispred obje kuće je travnata površina u blagom usponu a odmah kad se skrene s ceste je pijesak. Osobno je vidio da je kamion koji je dovozio drva prolazio istim putem.

5. Prije zaključenja glavne rasprave odnosno na ročištu od 02. rujna 2025., tužitelj je u spis uložio podnesak (list 172) u kojem je uz postojeći, postavio i daljnji tužbeni zahtjev, a koji podnesak u smislu čl. 191. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 26/91, 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 43/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 155/23, dalje: ZPP) predstavlja preinaku tužbe postavljanjem drugog zahtjeva uz postojeći.

Preinaku tužbe tužitelj je obrazložio navodom da je tuženik, nakon uklanjanja trupaca, na zemljištu ispred svoje kuće izvršio iskop terena (što je vidljivo na fotografijama uloženim u spis na prethodnom ročištu – list 154-155) i koje fotografije su prihvaćene kao dokaz, pa je preinačenim zahtjevom tužitelj zatražio da se tuženiku naloži uspostava ranijeg stanja na način da vrati iskopano zemljište i izravna nekretnine te da se kloni i uzdržava od svih radnji kojima se sužava ili onemogućava izvršavanje njegovog prava stvarne služnosti puta.

Sud je opisanu preinaku dopustio temeljem čl. 190. st. 3. ZPP-a, a tuženiku je ostavljen rok za očitovanje.

Tuženik se na preinaku tužbe očitovao podneskom nazvanim žalba (zaprimljen 16.09.2025. – list 182) osporavajući da je isti izvršio iskop zemljišta već se radilo o čišćenju zemljišta od drvnog materijala koji se taložio na njegovoj nekretnini godinama.

6.1. Uz dokaze navedene u toč. 4.3. do 4.11., tijekom postupka proveden je i dokaz uvidom u spisu priložene fotografije prijepora, pa je tako iz fotografije sa lista 23 (koju je u spis uložio tuženik na ročištu od 15.12.2021.) vidljiv izgled prijepora odnosno na istoj je vidljiva kuća tužitelja, prijepor ispred iste te makadamski put.

Iz fotografija dostavljenih u spis po tužitelju uz tužbu i uz podnesak od 10.02.2022. (list 28) kojim obavještava da je tuženik na međi između nekretnina stranaka postavio ogradu, utvrđeno je postojanje ograde kao i izgled prijepora odnosno vidljivo je da se radi o dotada jedinstvenoj travnatoj površini u blagom nagibu. Iz fotografija dostavljenih uz tužbu vidljivo je osobno vozilo tužitelja ispred njegove kuće te makadamski put i u nastavku ruševina desno te obiteljska kuća lijevo od istog.

6.2. Iz rješenja Općinskog suda u Delnicama Posl.br. R1-14/14 od 23.09.2014. (list 38), dostavljenog po tuženiku, utvrđeno je da je istim uređena međa između nekretnine kč. br. [katastarska čestica] (predlagatelj – ovdje tužitelj) s jedne strane te kč. br. [katastarska čestica] s druge strane prema posljednjem posjedu te kč. br. [katastarska čestica] s jedne strane i kč. br. [katastarska čestica] s druge strane prema sporazumu stranaka, sve u skladu sa skicom vještaka Amalije Pleše, pri čemu su protustranke bili TV i ZV. Ostale stranice odluke nisu dostavljene.

6.3. Tijekom postupka pročitan je i spis P-898/18 (sada P-589/20) a predmet tog postupka, također po tužbi ovdje tužitelja, je utvrđenje prava vlasništva na dijelu kč. br. [katastarska čestica] te predaja u posjed tog dijela zemljišta, a koji tužbeni zahtjev je upravljen prema 1. tuženiku EV. Nadalje, predmet je i utvrđenje da dio kč. br. [katastarska čestica] predstavlja vlasništvo tužitelja te predaja u posjed tog dijela, a koji tužbeni zahtjev je upravljen prema 2. tuženiku LV.

Tužba se temelji na rješenju R1-14/14 te odredbi čl. 103. st. 6. ZV-a. Kako su navedeni tuženici tijekom postupka umrli, po donošenju rješenja o nastavku postupka isti se vodi protiv CV i OV, kao nasljednica iza 1. tuženika EV te DV, kao nasljednika iza 2. tuženika LV.

Tijekom postupka saslušan je veći broj svjedoka (zapisnici priloženi ovom spisu), proveden je očevid i geodetsko vještačenje te je pročitan cjelokupan spis R1-14/14.

Pri tom je bitno istaći da je u predmetu R1-14/14 uređena međa u pogledu kč. br. [katastarska čestica] koja se prema službenom katastarskom planu proteže i ispred kuće tužitelja te obuhvaća travnatu strminu, makadamski put te daljnju travnatu površinu do asfaltirane ceste (a što je vidljivo i iz geodetskog vještačenja provedenog u ovom postupku) u odnosu na kč. br. [katastarska čestica] (kuća LV) na način da dio kč. br. [katastarska čestica] u uskoj liniji oko kuće na kč. br. [katastarska čestica] te dio koji obuhvaća makadamski put i zemljište ispod istog (travnata površina) do asfaltirane ceste, pripada kč. br. [katastarska čestica], a koja međa je uređena prema posljednjem posjedu i pripala je protustranci LV, sukladno skici geodetskog vještaka Amalije Pleše na čijoj je skici ta linija obilježena slovima A-B-C-D-E (u ovom spisu skica uložena u spis po tuženiku – list 24). Također, međa između kč. br. [katastarska čestica] s jedne strane te kč. br. [katastarska čestica] ( kuća i zemljište EV) s druge strane je na istoj skici obilježena linijom te označena točkama A-B-C-D (u stražnjem dijelu) odnosno linijom-trokutom A-B- C u prednjem dijelu koji se nalazi uz asfaltiranu cestu, sve prema sporazumu stranaka, a što je također vidljivo iz skice sa lista 24.

Predmetno rješenje o uređenju međe Posl.br. R1-14/14 potvrđeno je rješenjem Županijskog suda u Rijeci Posl. br. Gž-2263/16 od 10.10.2017. a koje rješenje također prileži spisu P-589/20.

Prema tome, tužitelj u predmetu P-589/20 tužbu podnosi temeljem čl. 103. st. 6. ZV-a kojom je propisano da nakon što je sud u postupku uređenja međa obnovio ili ispravio među, svatko može u parnici dokazivati vlasništvo i zahtijevati da se u skladu s njim označi međa, no susjed koji je sudjelovao u postupku uređenja međa ne može to zahtijevati nakon proteka roka od šest mjeseci od dana pravomoćnosti odluke donesene u postupku uređenja međa. Nadalje, potrebno je navesti da je i ranije 2. tuženik iz predmeta P-589/20 odnosno TV (ujedno i protustranka 1. iz predmeta R1-14/14) podnio tužbu radi utvrđenja prava vlasništva dijela kč. br. [katastarska čestica] protiv ovdje tužitelja a koju temelji na rješenju iz predmeta R1-14/14 te je taj postupak vođen pod Posl.br. P-1136/18, a rješenjem suda u predmetu P-898/18 na ročištu od 14.11.2018. određeno je spajanje tih predmeta te provođenje jedinstvenog postupka.

Sadržaj spisa P-898/18 (sada P-589/20) iznesen je iz razloga što su obje stranke u ovom postupku predložile čitanje tog spisa (a koji prijedlog je prihvaćen), kao i iz razloga što tuženik u svojim prigovorima ističe da tužitelj pristup do svoje kuće ostvaruje preko makadamskog/pješčanog puta te travnate strmine a koji se nalaze na kč. br. [katastarska čestica] i to dijelu iste koji je sukladno rješenju R1-14/14 pripao LV (sada nasljednik HV).

7.Cijeneći ukupnost provedenih dokaza na okolnost izvršavanja sadržaja služnosti, poštenja posjednika te vremena izvršavanja služnosti, te uz primjenu prethodno navedenih odredbi materijalnog prava, sud nalazi da je tužbeni zahtjev kako je isti specificiran po provedenom geodetskom vještačenju, u pogledu utvrđenja postojanja služnosti te upisa iste u zemljišne knjige, osnovan.

7.1. Prvenstveno je potrebno navesti da sud nalazi utvrđenim da se služnost u sadržaju kako je isti propisan čl. 190. st. 1. ZV-a od strane vlasnika povlasne nekretnine, izvršavala, kako u vrijeme dok je vlasnik povlasne nekretnine bila majka tužitelja a vlasnik poslužnih nekretnina EV (Ivica) Erjavac, tako i nakon toga.

Prednje utvrđenje temelji se na neposrednom uvidu suda prilikom provođenja očevida, materijalnim dokazima odnosno fotografijama koje prikazuju stanje prijepora prije odlaganja na isti trupaca od strane tuženika (a koje stanje je zatečeno prilikom provođenja očevida) kao i iskazima stranaka i svjedoka. Iz iskaza svih svjedoka, osim iskaza CV (majke tuženika), proizlazi da se u kuću tužitelja pristupalo pokazanom linijom služnosti odnosno prolaskom ispred kuće sada tuženika (ranije EV) i to kako pješice tako i osobnim vozilima odnosno traktorom ili kamionom kada su se dovozila drva, pri čemu su svjedoci govorili o dužem vremenskom razdoblju, odnosno razdoblju unatrag 40-ak godina (svjedok NV) odnosno 20-ak godina (svjedok KV).

Pri tom su svjedoci predloženi po tuženiku i to otac i teta ĐV i OV, iako su potvrdili da je obitelj tužitelja povremeno prolazila, iskazali da je ZV tužitelju to povremeno dozvoljavao odnosno da nije bio dozvoljen prolaz traktora, dok je o nezadovoljstvu EV iskazala i svjedok KV (nesrodna sa strankama).

Analizirajući iskaze svakog pojedinog svjedoka, ovaj sud u konačnici nalazi utvrđenim da raniji vlasnik kuće ZV nije tužitelju ili njegovoj majci ili trećim osobama zabranjivao prolazak ispred njegove kuće već isti činjenicom da se tu prolazi, nije bio zadovoljan, što istovremeno ne znači da pravo služnosti nije postojalo.

Prema tome, od strane EV nije bilo zabrane prolaska tužitelju ili njegovoj majci a što u svojim iskazima nastoje prikazati svjedoci CV i ĐV te OV (roditelji i teta tuženika), te na tu okolnost ovaj sud smatra da su njihovi iskazi oprečni iz razloga što CV u potpunosti poriče da je tužitelj ikada prošao pješice ili vozilom ispred kuće tuženika, dok svjedoci ĐV i OV potvrđuju prolazak međutim u svojim iskazima nastoje prikazati da se radilo o zabrani kao i da je tužitelj kući pristupao preko svog zemljišta odnosno donjeg dijela kč. br. [katastarska čestica] gdje se nalazi makadamski put i o kojem dijelu nekretnine se odlučuje u predmetu P-589/20. Iz navedenih razloga, kao najvjerodostojnije sud je prihvatio iskaze svjedoka KV i SV jer se radi o nesrodnim svjedocima te su i s obzirom na izgled prijepora, njihovi iskazi najlogičniji. Također, njihovim iskazima suglasan je iskaz svjedoka NV.

Naime, iako je tužitelj upisan kao vlasnik kč. br. [katastarska čestica] te iako je vidljivo da ta nekretnina obuhvaća zemljište ispred njegove kuće, makadamski put te daljnju travnatu površinu do asfaltirane ceste, iz fotografija priloženih u spis vidljivo je da taj dio nekretnine između makadamskog puta i ravnog platoa ispred kuće tužitelja predstavlja strmu travnatu površinu preko koje nije moguć prolaz osobnim vozilom. Prednje su potvrdili i svjedoci KV i GV. Prema tome, nelogično je da su cijepana drva koja je trebalo istovariti iz traktora ili kamiona dovezena na ravni plato ispred tužiteljeve kuće dijelom kč. br. [katastarska čestica] koji bi, gledajući s asfaltirane ceste, predstavljao lijevi dio te nekretnine ispred kuće tužitelja. Također je nelogično da bi osobno vozilo tužitelja ispred njegove kuće pristupilo tim putem već je jedini mogući put bio ispred kuće sada tuženika, gdje je konfiguracija terena to i dozvoljavala. Pri tome se ističe da je izgled terena prije nego što je tuženik na isti istovario trupce te poduzeo daljnje radnje, vidljiv posebno na fotografijama sa lista 31 i 33.

Završno, na okolnost toga da je tužitelj svojoj kući pristupao prolazeći ispred kuće tuženika, govori i činjenica da je tuženik na među nekretnina postavio prvo betonske blokove a nakon toga i drvenu ogradu sa natpisom zabrane prolaska, pa je nejasno zašto bi isti to postavljao u situaciji ako tužitelj tu nikada nije prolazio.

7.2. U vezu sa utvrđenjem iz toč. 7.1. potrebno je dovesti i činjenicu zemljišnoknjižnog vlasništva tužitelja na kč. br. [katastarska čestica] i izgleda te nekretnine, prednje iz razloga što tuženik i po istome predloženi svjedoci tijekom cijelog postupka u stvari pokušavaju ukazati da tužitelj mogućnost pristupa do svoje kuće ima preko te svoje nekretnine odnosno da je isti to i činio.

Kao što je prethodno navedeno, do same kuće tužitelja nije moguće pristupiti osobnim ili teretnim vozilom preko dijela kč. br. [katastarska čestica] sa makadamskog puta iz razloga što se radi o strmijoj travnatoj površini, a prednje je potvrđeno iskazima svjedoka, fotografijama te neposrednim uvidom suda prilikom provođenja očevida.

Nasuprot tome, preko tog dijela kč. br. [katastarska čestica] moguće je pristupiti pješice a što je tužitelj vjerojatno i činio, odnosno u takvoj je situaciji vozilo mogao ostaviti na makadamskom putu, a što je iz fotografije dostavljene po tuženiku i vidljivo. Vezano uz prigovor tuženika o mogućnosti dolaska tužitelja do svoje kuće preko dijela kč. br. [katastarska čestica], potrebno je navesti da je predmet ovog postupka utvrđenje postojanja prava služnosti, znači donošenje deklaratorne odluke o već ranije stečenom ograničenom stvarnom pravu temeljem zakona. Činjenica da je tužitelj zemljišnoknjižni vlasnik cijele kč. br. [katastarska čestica] (a koje pravo mu se osporava u postupku P-589/20) i da isti preko dijela te svoje nekretnine u ovom trenutku može pješice pristupiti do svoje kuće ili eventualnim uređenjem terena isti prilagoditi za mogućnost dolaska vozila, nije od utjecaja na utvrđenje da li je za korist njegove nekretnine stečeno pravo služnosti na teret nekretnina sada u vlasništvu tuženika.

Isto može biti od utjecaja u postupku ukidanja služnosti (čl. 242. ZV-a) kada je vlasnik poslužne stvari ovlašten zahtijevati ukidanje prava služnosti ukoliko je isto izgubilo razumnu svrhu.

U konkretnom slučaju, sud ne nalazi utvrđenim da bi na strani tužitelja, samo zbog činjenice da je isti vlasnik kč. br. [katastarska čestica] te da isti ima mogućnost preko svoje nekretnine pješice pristupiti u svoju kuću, bile ispunjene pretpostavke za ukidanje služnosti.

U pogledu prigovora tuženika te naknadno dostavljenih fotografija da su se trupci za tužitelja istovarivali dizalicom sa kamiona koji je bio zaustavljen na donjem makadamskom putu, ovaj sud s obzirom na vidljivo na fotografiji prihvaća da postoji takva mogućnost

7.3. Također sud nalazi utvrđenim da se radi o poštenom posjedu koji je definiran čl. 18. st. 3. ZV-a, pri čemu je potrebno ukazati i na st. 5. po kojem se poštenje posjeda pretpostavlja osim ako se ne dokaže suprotno. Teret dokaza suprotnog je u ovom slučaju na tuženiku.

Istaknutim prigovorima tuženik nije obeskrijepio prednje utvrđenje suda, odnosno završno u tom dijelu se ističe da je prednik tuženika ZV znao da tužitelj pješice i vozilima prolazi ispred njegove kuće, isti time nije bio zadovoljan međutim u razdoblju od najmanje 20 godina isti također ništa nije poduzeo, što znači da se služnost izvršavala i da se radilo o poštenoj služnosti. Iz navedenih razloga je tužbeni zahtjev u toč. I. prihvaćen.

8. U pogledu dijela tužbenog zahtjeva za koji je dopuštena preinaka, istim se sadržajno traži činidba odnosno da se tuženiku naloži povrat iskopanog zemljišta i izravnavanje nekretnine radi slobodnog i nesmetanog izvršavanja stvarne služnosti kao i trpljenje odnosno suzdržavanje od radnji kojima se sužava ili onemogućava izvršavanje prava stvarne služnosti.

8.1. Tuženik, kao što je navedeno, poriče da je izvršio iskop zemljišta, a koji dio očitovanja istog nije prihvaćen iz razloga što je izgled prijepora vidljiv na fotografijama dostavljenim uz podnesak tužitelja odnosno u trenutku kada je tuženik postavio ogradu (postavljanje koje potvrđuje) te se u svakom slučaju radi o razlici u odnosu na stanje prijepora koje postoji nakon uklanjanja trupaca. Iz tih naknadno dostavljenih fotografija jasno je vidljiva nemogućnost prolaska osobnog vozila zbog razlike u visini terena.

8.2. Stoga, kada se ovaj dio tužbenog zahtjeva dovede u vezu sa utvrđenjem da tužitelj ima pravo služnosti, isti kao ovlaštenik prava služnosti ima pravo zahtijevati od vlasnika poslužne stvari priznanje i trpljenje prava služnosti kao tereta na poslužnoj nekretnini odnosno ovlašten je ostvariti svoje pravo pri čemu je tužitelj dokazao tuženikov čin onemogućavanja izvršavanja tog prava. Iz opisanih razloga prihvaćen je i preinačen tužbeni zahtjev temeljem čl. 234. ZV-a.

9. Odluka o troškovima sadržana u toč. IV. Izreke temelji se na čl. 154. st. 1. ZPP-a, slijedom čega su tužitelju priznati troškovi kako slijedi: za zastupanje po punomoćniku odvjetniku i to jednokratna nagrada sukladno Tbr. 7. toč. 2. Odvjetničke tarife u iznosu od 500,00 EUR a koja obuhvaća sastav tužbe i zastupanje na 3 ročišta i to roč. 15.12.2021., 09.03.2022. i 09.05.2023.). Nadalje, sukladno navedenoj Tbr., odvjetniku za svaku daljnju radnju u postupcima radi služnosti pripada nagrada u visini od 50 bodova odnosno 100 EUR.

Stoga su tužitelju priznati i daljnji troškovi koji obuhvaćaju zastupanje na roč. 26.06.2024., 11.06.2025., 02.09.2025. i 29.09.2025. te za sastav podnesaka od 19.08.2025. i 02.09.2025. – svaka radnja po 100,00 EUR.

Nije priznat trošak sastava podneska od 09.01.2025. jer se ne radi o potrebnom trošku u smislu čl. 155. ZPP-a niti trošak na ime izbivanja iz pisarnice jer je takav trošak priznat u sklopu zastupanja na ročištu. Također nije priznat putni trošak jer nije definiran.

Stoga je ukupno za zastupanje po punomoćniku odvjetniku tužitelju priznato 1.100,00 EUR.

Nadalje, priznat je trošak izlaska suda na očevid i geodetskog vještačenja u iznosu od 695,99 EUR (sukladno obračunima suda i vještaka, dok se preostali iznos ima vratiti tužitelju) te trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 26,55 EUR (priznat je samo sudske pristojbe na tužbu a ne i prijedloga za određivanje privremene mjere jer tužitelj sa istim nije uspio). Završno, priznat je trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 26,55 EUR s obzirom na odredbu čl. 7. st. 3. Zakona o sudskim pristojbama.

Sukladno prednjem, ukupno priznati trošak tužitelju iznosi 1.849,09 EUR, dok je u ostalom dijelu zahtjev za naknadu troškova odbijen.

Delnice, 17. listopada 2025.

Sutkinja

Renata Rački

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranka kojoj je dostavljen ovjeren prijepis presude prema čl. 335. st. 11. ZPP-a može izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri istovjetna primjerka, a o istoj odlučuje nadležni Županijski sud.

Protiv ove presude stranka kojoj je presuda dostavljena putem e-oglasne ploče sudova prema čl. 335. st. 9. ZPP-a, može izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri istovjetna primjerka, a o istoj odlučuje nadležni Županijski sud.