Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europske avenije 7

31000 Osijek

Poslovni broj: Povrv-78/2024-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sutkinji Kameliji Matijašević, u pravnoj stvari tužitelja Republika Hrvatska, OIB:52634238587, za Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i ribarstva, OIB:76767369197, zastupana po Općinskom državnom odvjetništvu u Osijeku, protiv tuženika CA iz Lacića, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Goranu Mrkiću, odvjetniku iz Valpova, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 03. listopada 2025. u nazočnosti punomoćnika tužitelja JA, zamjenice u Općinskom državnom odvjetništvu u Osijeku, Građansko-upravni odjel, a u odsutnosti punomoćnika tuženika, uz javnu objavu dana 17. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Jasminke Pavlov iz Belog Mananstira, broj Ovrv-1441/2024 od 01. ožujka 2024. u dijelu kojim se nalaže tuženiku CA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužiteljici Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587, za Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i ribarstva, OIB:76767369197, namiri tražbinu u iznosu od 41.877,92 eura (četrdesetjednatisuća- osamstosedamdesetsedameuradevedesetdvacenta) sa zateznim kamatama tekućim na iznos od:

- 10.469,48 EUR uvećanu za zakonske zatezne kamate koje teku od 01.01.2021. pa do isplate o kamatnoj stopi koja se do 31.12.2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01.01.2023. do 29.12.2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine,

- 10.469,48 EUR uvećanu za zakonske zatezne kamate koje teku od 01.01.2022. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se do 31.12.2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01.01.2023. do 29.12.2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine,

- 10.469,48 EUR uvećanu za zakonske zatezne kamate koje teku od 01.01.2023. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se do 29.12.2023. određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine,

- 10.469,48 EUR uvećanu za zakonske zatezne kamate koje teku od 01.01.2024. pa do isplate po kamatnoj stop i koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 8 dana.

II. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Jasminke Pavlov iz Belog Manastira broj Ovrv-1441/2024 od 01. ožujka 2024. u dijelu u kojem je naloženu tuženiku da tužiteljici plati troškove ovršnog postupka.

III. Nalaže se tuženiku CA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužiteljici Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587, za Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i ribarstva, OIB:76767369197, naknadi parnični trošak u iznosu od 3.000,00 eura (tritisućeeura) sa zateznim kamatama tekućim od 17. listopada 2025. pa do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Na prijedlog ovrhovoditeljice, u ovom postupku tužiteljice Republike Hrvatske, za Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i ribarstva, od dana 06. veljače 2024., javni bilježnik je donio rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave pod brojem Ovrv-1441/2024 dana 01. ožujka 2024. kojim je određena ovrha općenito na imovini ovršenika, u ovom postupku tuženika CA, kojim je istom naloženo da u roku od osam dana od dana dostave predmetnog rješenja o ovrsi isplati ovrhovoditeljici / tužiteljici Republici Hrvatskoj, dospjelo dugovanje u ukupnom iznosu od 41.877,92 eura s pripadajućim zateznim kamatama, te nastalim troškom ovršnog postupka u iznosu od 1.465,98 eura.

2. Povodom pravodobno izjavljenog prigovora na predmetne rješenje o ovrsi, sud je rješenjem broj Povrv-78/2024-3 od 04. srpnja 2024. stavio izvan snage rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave u dijelu u kojem je određena ovrha i ukinuo provedene radnje, te se nakon pravomoćnosti toga rješenja, postupak nastavio voditi kao u povodu privgovora protiv platnog naloga.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu/prigovoru protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, navodi da vjerodostojna isprava ne sadrži točne i istinite navode glede možebitnog duga, već da je ista rezultat pogrešne evidencije tužiteljice. Smatra da cjelokupno potraživanje tužiteljice iz vjerodostojne isprave nije pravno osnovano. Osporava i visinu potraživanja iz vjerodostojne isprave, te ističe prigovor zastare. Također ističe kako je prijedlog za ovrhu nedopušten, jer je prije pokretanja ovrhe tužiteljica kao ovrhovoditelj imala zakonsku obvezu da mu se obrati sa zahtjevom za mirno rješenje spora. Ističe i prigovor litispendencije jer je o dijelu zahtjeva ili pravomoćno odlučeno ili se vode drugi sudski postupci. Pored navedenog, osporava i dosuđen trošak ovršnog postupka.

4. Očitujući se na prigovor tuženika, tužiteljica u podnesku od dana 18. rujna 2025. osporava navode iz prigovora/odgovora na tužbu smatrajući iste paušalne, netočne i nepotpune, navodeći da je iste navode tuženik iznosio bezuspješno i u pravomoćno okončanim parnicama koje su se vodile pred ovim sudom pod brojem

Povrv-107/2018, Povrv-108/2018, Povrv-72/2021 i Povrv-73/2021. Prigovor litispendencije nije osnovan, već je paušalno istaknut, jer tuženik ne navodi koje razdoblje i koji dio tužbenog zahtjeva bi bio dva puta utužen. Tužiteljica nije bila u obvezi se obratiti tuženiku sa zahtjevom za mirno rješenje spora prije podnošenja prijedloga za ovrhu, jer ovaj parnični postupak nije pokrenut tužbom, nego temeljem prigovora tuženika kao ovršenika. Navodi da je osnovu i visinu potraživanja dokazala priloženim Ugovovorom o zakupu poljoprivrednog zemljišta u državnom vlasništvu Klasa:320-02/11-01/54 od 19. srpnja 2011. sukladno kojem je tuženik bio dužan platiti godišnju zakupninu do 31. prosinca tekuće godine u iznosu od 78.882,26 kn / 10.469,48 eura, a što za utuženo razdoblje od 31.12.2020. do 31.12.2023. iznosi 41.877,92 eura. Kako je tuženik neuredno podmirivao svoje obveze iz Ugovora i nije platio dužnu zakupninu, Izjavom o raskidu Ugovora Klasa:320-02/11-01/54 od 23. siječnja 2024. je raskinut Ugovor o zakupu, a koju je Izjavu o raskidu tuženik primio dana 31. siječnja 2024. Stoga na dan podnošenja prijedloga za ovrhu 06. veljače 2024. tuženik više nije bio u obveznom odnosu sa tužiteljicom, nego je bio bespravni korisnik predmetnog poljoprivrednog zemljišta, pa je stoga prigovor zastare neosnovan. Odnosno, zastarni rok nije niti počeo teći i tražbina tužiteljice nije niti dospjela, jer je u tijeku parnični postupak pred Općinskim sudom u Osijeku, Stalna služba u Valpovu pod brojem P-585/2025 radi predaje posjeda predmetnog poljoprivrednog zemljišta.

5. Podneskom od dana 01. listopada 2025. tuženik ističe prigovor nedostatka pasivne legitimacije, jer je tijekom trajanja predmetnog Ugovora o zakupu, svoje obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo (dalje u tekstu: OPG) u cijelosti prenio na drugu osobu – AA. Naime, čl. 41. točka 1. Zakona o OPG-a propisano je da za obveze koje nastanu u obavljanju gospodarske djelatnosti poljoprivrede odgovara nositelj OPG-a, a to nije on, jer je on ugovorom o prijenosu OPG-a prenio na treću osobu sva prava i obveze – pa tako i prava i obveze iz ugovora o zakupu. Navodi da je tužiteljica kao dokaz osnovanosti i visine svog potraživanja dostavila „financijsku karticu za zakup“ – ispravu koju je sačinila Općina Magadenovac, dakle vjerodostojnu ispravu koju je sačinila treća osoba koja niti nije stranka u postupku, već je financijska kartica za zakup jednostrani akt Općine Magadenovac i za koju ispravu je još u prigovoru naveo kako osporava njezinu točnost, odnosno osporava da bi Općina Magadenovac uredno i pravilno evidentirala sva zaduženja i sve njegove uplate tužitelju za zakup predmetnog zemljišta. Financijska kartica za zakup predstavlja inačicu izvatka iz poslovnih knjiga i kao takva nije javna isprava, pa nema dokaznu snagu javne isprave prema Zakonu o parničnom postupku. Dakle, financijska kartica za zakup ne predstavlja valjan dokaz o postojanju i visini tražbine s osnove isplate zakupnine. Člankom 230. ZPP-a propisano je da samo isprava koju je u propisanom obliku izdalo državno tijelo u granicama svoje nadležnosti te isprava koju je u takvom obliku izdala pravna ili fizička osoba u obavljanju javnog ovlaštenja koje joj je povjereno zakonom ili propisom utemeljenim na zakonu (javna isprava), dokazuje istinitost onoga što se u njoj potvrđuje ili određuje. Također, tužiteljica od njega potražuje zakupninu za 55ha, dok s druge strane Agencija za plaćanja u poljoprivredni mu isplaćuje za tu istu nekretninu poticaje za korištenje svega 42,7 ha poljoprivrednog zemljišta – dakle svega 77,6% u odnosu na površine navedene u ugovoru (55 ha), pa predlaže da sud službenim putem pribavi taj podatak od Agencije za plaćanja u poljoprivredi.

6. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid i pročitao vjerodostojnu ispravu- financijsku karticu za zakup državnog poljoprivrednog zemljišta na području Općine Magadenovac (list 8.-10. spisa), Ugovor o zakupu poljoprivrednog zemljišta u državnom vlasništvu, Klasa:320-02/11-54 od 19.07.2011. (list 39.-47. spisa), Obavijest o raskidu ugovora od 23.01.2024. sa dostavnicom (list 49.-53. spisa).

6.1. Sukladno Načelu ekonomičnosti postupka, sud je izvršio uvid u e-Predmet Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Valpovu broj Povrv-107/2018, Povrv- 108/2018, Povrv-72/2021 i Povrv-73/2021, dok je rukovodeći se načelom ekonomičnosti i svrsishodnosti postupka, te uzimajući u obzir utvrđeno činjenično stanje iz priložene materijalne dokumentacije u spisu, sud odbio dokazni prijedlog tuženika da službenim putem pribavi od Agencije za plaćanja u poljoprivredi podatke o visini poticaja koje isti prima za predmetno zemljište, jer su to podaci kojima tuženik raspolaže, te je isti sam bio dužan priložiti taj dokaz sukladno čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023.), a pore navedenog, istim se ne bi utvrdile odlučne činjenice u ovom sporu. 7 . Ocjenjujući svaki dokaz posebno, sve dokaze zajedno i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku a prema svom uvjerenju, sud je zaključio da je tužbeni zahtjev tužiteljice osnovan u cijelosti.

8. Naime, stranke su dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, te je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika, temeljem odredbe čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. Zakona o parničnom postupku.

9. Predmet spora je isplata iznosa od 41.877,92 eura, s osnove dospjelog dugovanja tuženika temeljem Ugovora o zakupu poljoprivrednog zemljišta u državnom vlasništvu, Klasa:320-02/11-01/54 od 19. srpnja 2011., s pripadajućim zateznim kamatama.

10. Među strankama je sporna:

- osnova i visina zahtjeva,

- da li je tužba dopuštena, odnosno da li je tužiteljica prije pokretanja ovrhe imala zakonsku obvezu se prethodno obratiti tuženiku sa zahtjevom za mirno rješenje spora sukladno čl. 186.a st. 8. Zakona o parničnom postupku,

- prigovor litispendencije,

- prigovor zastare,

- pasivna legitimacija,

- da li vjerodostojna isprava – financijska kartica za zakup državnog poljoprivrednog zemljišta sadrži istinite i točne podatke o visini duga tužitelja.

11. Prije svega valja istaći da prigovor tuženika o nedopuštenosti tužbe u konkretnom slučaju, nije osnovan.

11.1. Naime, točno je da se sukladno odredbi čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22., 6/24.) u ovršnom postupku i postupku osiguranja na odgovarajući način primjenjuju odredbe Zakona o parničnom postupku, osim ako u Ovršnom zakonu ili drugim zakonom nije drukčije određeno. Također je točno da prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave sadrži i dio koji je u biti platni nalog na kojem je utemeljeno uvjetno rješenje o ovrsi u užem smislu i da se postupak povodom prigovora protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave nastavlja u parničnom postupku kao da je podnesena tužba. Međutim, odredba čl. 186.a Zakona o parničnom postupku, primjenjiva je jedino u parničnom postupku i jedino ako se podnosi tužba, a ne i prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave u ovršnom postupku. Odredba čl. 186.a Zakona o parničnom postupku, općenito predviđena je samo kao procesna pretpostavka prije podnošenja tužbe u parničnom postupku, a ne i u ovršnom postupku. Dakle, obveza prethodnog obraćanja sa zahtjevom za mirno rješenje spora u smislu odredba čl. 186.a Zakona o parničnom postupku, odnosi se na situacije gdje sudski postupak nije započet. Stoga, nije postojala zakonska obveza tužiteljice kao ovrhovoditeljice postupiti u skladu sa čl. 186.a Zakona o parničnom postupku prilikom podnošenja prijedloga za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, odnosno ovrhovoditelj se ne treba obratiti ovršeniku sa zahtjevom za mirno rješenje spora prije podnošenja prijedloga za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave koji se podnosi javnom bilježniku (tako u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 242/2023-3 od 21.03.2023. i rješenju broj Rev 1037/2024-2 od 17.12.2024.).

12. Tužiteljica osnovanost i visinu svoje tražbine temelji na Ugovoru o zakupu poljoprivrednog zemljišta u državnom vlasništvu, Klasa:320-02/11-54 od 19.07.2011. (list 42.-48. spisa) i vjerodostojnoj ispravi - financijskoj kartici za zakup državnog poljoprivrednog zemljišta na području Općine Magadenovac.

13. Uvidom u vjerodostojnu ispravu - financijsku karticu za zakup državnog poljoprivrednog zemljišta na području Općine Magadenovac (list 8.-10. spisa) utvrđen je dug tuženika CA za ugovorenu zakupninu u razdoblju od 31.12.2020. do 31.12.2023. u iznosu od ukupno 41.877,92 eura (godišnja zakupnina od 78.882,26 kn / 10.469,48 eura do 31.12. tekuće godine), a temeljem Ugovora o zakupu oznake: 320-02/01/54 od 19.07.2011.

13.1. Uvidom u Ugovor o zakupu poljoprivrednog zemljišta u državnom vlasništvu, Klasa:320-02/11-01/54 od 19.07.2011. (list 39.-48. spisa), utvrđeno je da su ugovor sklopili Republika Hrvatska, zastupana po Općinskom načelniku EA (zakupodavatelj) i CA (zakupnik) temeljem prethodne suglasnosti Ministarstva poljoprivrede od 02. ožujka 2011. Navedenim ugovorom tuženik kao zakupnik prima od tužitelja kao zakupodavatelja poljoprivredno zemljište (ukupno 53,1785 ha) koje je Programom raspolaganja poljoprivrednim zemljištem u vlasništvu države na području Općine Magadenovac predviđeno za prodaju, a za koje nije do kraja uređeno zemljišnoknjižno stanje, na vrijeme od 20 godine, uz godišnju zakupninu u iznosu od 78.882,26 kn / 10.469,48 eura. Zakupodavac će otkazati ugovor o zakupu zemljišta i prije isteka roka od 20 godina ako zakupnik ne plati zakupninu, dva puta uzastopno, osimu slučaju više sile (točka VII. Ugovora).

13.2. Iz Obavijesti Općine Magadenovac (zakupodavatelja) od dana 23. siječnja 2024. o raskidu Ugovora o zakupu poljoprivrednog zemljišta u državnom vlasništvu, Klasa:320-02/11-01/54 od 19.07.2011. sa dostavnicom (list 49.-53. spisa) proizlazi da je tuženik CA primio Obavijest dana 31. siječnja 2024., te da se Ugovor raskida iz razloga nepodmirenih dospjelih obveza iz predmetnog Ugovora sa dospijećem od 31.12.2013. pa zaključno 31.12.2023. i dio 2024. godine. Također, tuženik je pozvan predati posjed poljoprivrednog zemljišta tužiteljici i to u roku od 30 dana od primitka Obavijesti ukoliko na zemljištu nema zasijane usjeve, odnosno u roku od 30 dana po skidanju usjeva.

13.3. Iz uvida u e-Predmet poslovni broj Povrv-107/2018, Povrv-108/2018., Povrv-72/2021 i Povrv-73/2021 je utvrđeno da se radi o pravomoćno okončanim parničnim postupcima koje je pokrenula tužiteljica protiv tuženika radi isplate, ali koje tražbine se ne odnose na utuženo razdoblje u ovom postupku, već u Povrv-107/2018 za razdoblje od 2012.-2017., u Povrv-108/2018 za razdoblje od 2011. -2018., u Povrv- 72/2021 za razdoblje od 2019. -2020. za Ugovor o zakupu od 17.08.2012., a u Povrv- 73/2021 za razdoblje 2019. godine za Ugovor o zakupu od 19.07.2011. .

14. Temeljem odredbe čl. 9. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine"“ broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 155/2023.) sudionik u obveznom odnosu dužan je ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje.

15. Visina i osnovanost tužbe i tužbenog zahtjeva proizlazi iz priloženog Ugovora o zakupu poljoprivrednog zemljišta u državnom vlasništvu, Klasa:320-02/11- 01/54 od 19.07.2011, te financijske kartice za zakup državnog poljoprivrednog zemljišta na područji Općine Magadenovac, za utuženo razdoblje. Također, iz Obavijesti Općine Magadenovac (zakupodavatelja) od dana 23. siječnja 2024. nesporno proizlazi da je predmetni Ugovor o zakupu poljoprivrednog zemljišta u državnom vlasništvu raskinut sa tuženikom kao zakupoprimcem iz razloga što isti nije podmirio dospjele obveze iz predmetnog Ugovora sa dospijećem počevši od 31.12.2013. pa zaključno 31.12.2023. i dio 2024. godine po danima obzirom na raskid Ugovora.

16. Slijedom navedenog, tuženik je u obvezi isplatiti tužiteljici utuženu tražbinu na ime dospjelog dugovanja za neplaćenu zakupninu po Ugovoru o zakupu poljoprivrednog zemljišta u državnom vlasništvu, Klasa: 320-02/11-01/54 od 19.07.2011. u ukupnom iznosu od 41.877,92 eura, zajedno sa zateznim kamatama na taj iznos tekućim od dospijeća svake godišnje zakupnine (31.12. tekuće godine) u razdoblju 31.12.2020. – 31.12.2023. pa do isplate, u visini stope zatezne kamate sukladno čl. 29. Zakona o obveznim odnosima.

17. Tijekom postupka parnične stranke su dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, te je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika temeljem odredbe čl. 7. i 219. st. 1. Zakona o parničnom postupku.

18. Tuženik nije dokazao svoje tvrdnje da vjerodostojna isprava ne sadrži točne i istinite podatke glede njegova duga, jer iz priloženih isprava nesporno proizlazi da predmetni dug isti nije podmirio, radi čega je u konačnici Ugovor o zakupu i raskinut, te je tuženik pozvan predati posjed poljoprivrednog zemljišta tužiteljici. Zbog navedenog, u tijeku je parnični postupak po tužbi tužiteljice protiv tuženika, radi predaje posjeda, a koji se vodi pred Općinskim sudom u Osijeku, Stalna služba u Valpovu pod brojem P-585/2025, a što tuženik nije niti osporavao.

19. Tuženik također nije dokazao svoje tvrdnje da bi tužiteljica u odnosu na isto razdoblje i isti dug pokretala u isto vrijeme protiv njega sudske postupke radi isplate, niti je sud to utvrdio uvidom u spise broj Povrv-107/2018, Povrv-108/2018., Povrv- 72/2021 i Povrv-73/2021, pa stoga prigovor litispendencije nije osnovan.

20. Prigovor zastare nije osnovan. Naime, nesporno je da tuženik i dalje drži u posjedu predmetno poljoprivredno zemljište, bez pravne osnove, budući je Ugovor o zakupu od 19. srpnja 2011. raskinut zbog nepodmirenja dospjelih obveza i tuženik je pozvan na predaju posjeda tog zemljišta, zbog čega je u tijeku patrnični postupak, kako je navedeno.

20.1. Naime, sukladno odredbi čl. 165. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/1996., 68/1998., 137/1999., 22/2000., 73/2000., 129/2000., 114/2001., 79/2006., 141/2006., 146/2008., 38/2009., 153/2009., 143/2012., 152/2014., 81/2015. i 94/2017.) nepošteni posjednik tuđe stvari mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi te naknaditi sve štete koje su na njoj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svojega posjedovanja, pa i one koje bi stvar dala da ih nije zanemario. Stavkom 2. istog članka je propisano da vlasnikovo traženje naknade iz stavka 1. ovoga članka zastarijeva u roku od tri godine od dana kad mu je stvar predana.

20.2. Kako tuženik nije predao poljoprivredno zemljište tužiteljici, već je isto i dalje u njegovu posjedu, ali bez pravne osnove, to zastarni rok nije niti počeo teći sukladno čl. 165. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Upravo u odredbi tog zakonskog propisa proizlazi da tražbina tužitelja za naknadu koristi koju je tuženik imao još uopće nije niti dospjela iz razloga što zastara počinje teći tek od dana kada je stvar od strane nepoštenog posjednika predana vlasniku.

21. Prigovor promašene pasivne legitimacije je neosnovan. Predmetni Ugovor o zakupu poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske zaključen je isključivo s tuženikom, te je na temelju Ugovora, koji predstavlja pravnu osnovu tražbine, tuženik i nadalje zakupac, te obveznik plaćanja zakupnine, pa je stoga nebitno tko je nositelj OPG-a, jer je ugovorna strana upravo tuženik. Naime, odredbu čl. 41. st. 1. Zakona o obiteljskom poljoprivrednom gospodarstvu ("Narodne novine" broj 29/18., 32/19.,) kojom je propisano da za obveze koje nastaju u obavljanju gospodarske djelatnosti poljoprivrede odgovara nositelj OPG-a, nije opravdano tumačiti na način da se promjenom nositelja OPG-a po samom zakonu mijenja ugovor o zakupu poljoprivrednog zemljišta koje se obrađuje u obavljanju takve djelatnosti. Pri tome nije predmet razmatranja u ovom postupku da li ovakva promjena unutar navedenog OPG-a opravdava izmjenu tog ugovora promjenom osobe zakupca. Nesporno je da tuženik tužiteljici nije isplatio dospjelo dugovanje temeljem navedenog Ugovora u ukupnom iznosu od 78.882,26 kn / 41.877,92 eura i to godišnje zakupnine za 2020.-2023. godinu, a što i proizlazi iz točke II. navedenog ugovora. Naime, godišnju zakupninu u navedenom iznosu zakupnik je dužan platiti najkasnije do 31. prosinca tekuće godine za svaku sljedeću godinu.

22. U odnosu na prigovor tuženika da po navedenom Ugovoru obrađuje manju površinu od ugovorene i dobiva poticaje za manju površinu, na njemu je teret dokaza na navedenu okolnost u smislu odredbe čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. Zakona o parničnim postupku.

22.1. Naime, tužiteljica utuženi iznos potražuje na ime zakupnine za 2020. do 2023. godinu, temeljem Ugovora o zakupu od 19.07.2011., sklopljenog na vrijeme od 20 godina. Visina godišnje zakupnine je navedenim ugovorom ugovorena u iznosu od 78.882,26 kn / 10.469,48 eura, koliko tužiteljica i potražuje za svaku godinu, i to za površinu pod zakupom od 53,1785 ha. Kada tuženik tvrdi da po navedenom Ugovoru obrađuje manju površinu od ugovorene, tada je na njemu i teret dokaza na navedenu okolnost, što ovaj ničim nije dokazao. Niame, tuženik nije priložio niti jedan dokaz da je eventualno ikada prigovorio ili reklamirao svoje neslaganje o površini zakupljenog zemljišta.

23. U odnosu na navod tuženika da je financijsku karticu za zakup sačinila treća osoba, Općina Magadenovac, koja nije stranka u postupku, pa da ista nije valjan dokaz o postojanju visine tražbine s osnova isplate zakupnine, jer da istu nije izdalo državno tijelo u granicama svoje nadležnosti, valja reći da je financijska kartica snabdjevena pečatom Republike Hrvatske, koju je potpisao općinski načelnik Općine Magadenovac, koji zastupa Republiku Hrvatsku i koji je u ime Republike Hrvatske sklopio predmetni Ugovor o zakupu, sukladno čl. 40. Zakona o poljoprivrednom zemljištu („Narodne novine“ broj 152/08., 21/10., 124/10.), pa je stoga i ovaj prigovor tuženika neosnovan.

24. Slijedom navedenog, kako tražbina tužiteljice proizlazi iz Ugovora o zakupu od 19. 07.2011. i financijske kartice tužiteljice, te je tužiteljica na kojoj je teret dokaza, dokazala osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, to je temeljem odredbe čl. 451. st. 3. Zakona o parničnom postupku, sud održao na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika za iznos od 41.877,92 eura sa zateznim kamatama, kao pod I. izreke.

25. U odnosu na troškove tužitelja, treba napomenuti da je Zaključkom broj 3. Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 02. lipnja 2017. koji je donesen na sastanku Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima Građanskih odjela županijskih sudova, navedeno kako se presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, već se o tom trošku odlučuje presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s nastalim troškovima u dijelu parničnog postupka, a zatezna kamata na dosuđeni trošak teče od donošenja prvostupanjske presude. Budući se ovršni postupak povodom prigovora tuženika kao ovršenika nastavio kao parnični postupak, radi se o jedinstvenom postupku pa o troškovima stranaka u oba postupka treba odlučiti jednom odlukom.

25.1. Stoga je platni nalog ukinut u dijelu koji se odnosi na troškove ovršnog postupka, kao pod II. izreke.

26. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku, prema kojoj stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka.

26.1. Sukladno odredbi čl. 163. Zakona o parničnom postupku, odredbe o troškovima primjenjuju se i na stranke što ih zastupa državno odvjetništvo. U tom slučaju troškovi postupka obuhvaćaju i iznos koji bi se stranci priznao na ime nagrade odvjetniku.

26.2. Tužiteljica je podnijela zahtjev za naknadu parničnog troška u iznosu od 3.000,00 eura.

26.3. Tužiteljici pripada trošak na ime zastupanja po zastupniku po zakonu na ime sastava tužbe/prijedloga za ovrhu od 1.000,00 eura (Tbr. 11.), sastava podneska od 18.09.2025. kojim se očituje na prigovor tiuženika u iznosu od 1.000,00 eura (Tbr. 11.t.1.), te zastupanja na pripremnom ročištu, ujedno i ročištu za glavnu raspravu od 03.10.2025. u iznosu od 1.000,00 eura (Tbr. 9.t.1.), a što je u skladu s navedenim tarifnim brojevima, u vezi s Tbr. 52. i Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/2023.), te čl. 151., čl. 155., čl. 163. i čl. 164. st. 1. – 4. Zakona o parničnom postupku, radi čega je odlučeno kao pod III. izreke.

U Osijeku, 17. listopada 2025.

Sutkinja

Kamelija Matijašević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave presude. Žalba se podnosi putem ovoga suda nadležnom županijskom sudu. Stranci koja nije uredno obaviještena o datumu objave presude, rok za izjavljivanje žalbe teče od dana primitka presude.

Dostaviti:

1. Z.z. tužiteljice na P-DO-43/2025

2. Punomoćniku tuženika