1

                                                                                                                                                   Pr-1941/2022-11

 

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLI

Ex vojarna Sv. Križ, Dračevac                                                             Pr-1941/2022-11

 

                                                                                  

 

U    I M E  R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Općinski sud u Splitu po  sucu ovog suda Eneji Stejskal Kanazir  kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja D. B., S. OIB: … zastupanog po punomoćniku M. P. odvjetniku u S., protiv tuženika K. B. C. S., S.,  OIB:…, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, u prisutnosti tužitelja osobno sa punomoćnikom i punomoćnice tuženika, prilikom zaključenja glavne rasprave, prilikom objave, a nakon objave, dana 25. rujna 2023.,

 

p r e s u d i o    j e:

 

I/ Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, ukupan iznos od 2.858,46 eura/ 21.537,06 kn odnosno pojedinačno po mjesecima iznose kako slijede:

− za travanj 2017. iznos od 22,56 eura,

− za svibanj 2017. iznos od 22,56 eura,

− za lipanj 2017. iznos od 22,56 eura,

− za srpanj 2017. iznos od 22,56 eura,

− za kolovoz 2017. iznos od 22,56 eura,

− za rujan 2017. iznos od 22,56 eura,

− za listopad 2017. iznos od 22,56 eura,

− za studeni 2017. iznos od 22,56 eura,

− za prosinac 2017. iznos od 49,10 eura,

− za siječanj 2018., iznos od 49,10 eura,

− za veljaču 2018. iznos od 49,10 eura,

− za ožujak 2018. iznos od 49,10 eura,

− za travanj 2018. iznos od 49,10 eura,

− za svibanj 2018. iznos od 49,10 eura,

− za lipanj 2018. iznos od 49,10 eura,

 

− za srpanj 2018. iznos od 49,10 eura,

− za kolovoz 2018. iznos od 49,10 eura,

− za rujan 2018. iznos od 49,10 eura,

− za listopad 2018. iznos od 49,10 eura,

− za studeni 2018. iznos od 49,10 eura,

− za prosinac 2018. iznos od 49,10 eura,

− za siječanj 2019., iznos od 49,10 eura,

− za veljaču 2019. iznos od 49,10 eura,

− za ožujak 2019. iznos od 49,10 eura,

− za travanj 2019. iznos od 49,10 eura,

− za svibanj 2019. iznos od 49,10 eura,

− za lipanj 2019. iznos od 49,10 eura,

− za srpanj 2019. iznos od 49,10 eura,

− za kolovoz 2019. iznos od 49,10 eura,

- za rujan 2019. iznos od 49,10 eura,

- za listopad 2019. iznos od 49,10 eura,

- za studeni 2019. iznos od 49,10 eura,

- za prosinac 2019. iznos od 49,10 eura,

- za siječanj 2020. iznos od 49,10 eura,

- za veljaču 2020. iznos od 49,10 eura,

- za ožujak 2020. iznos od 49,10 eura,

− za ožujak 2020. iznos od 49,10 eura,

− za travanj 2020. iznos od 49,10 eura,

− za svibanj 2020. iznos od 49,10 eura,

− za lipanj 2020. iznos od 49,10 eura,

− za srpanj 2020. iznos od 26,54 eura,

− za kolovoz 2020. iznos od 26,54 eura,

− za rujan 2020. iznos od 26,54 eura,

− za listopad 2020. iznos od 26,54 eura,

− za studeni 2020. iznos od 26,54 eura,

− za prosinac 2020. iznos od 26,54 eura,

− za siječanj 2021, iznos od 26,54 eura,

− za veljaču 2021. iznos od 26,54 eura,

− za ožujak 2021. iznos od 26,54 eura,

− za travanj 2021. iznos od 26,54 eura,

− za svibanj 2021. iznos od 26,54 eura,

− za lipanj 2021. iznos od 26,54 eura,

− za srpanj 2021. iznos od 26,54 eura,

− za kolovoz 2021. iznos od 26,54 eura,

− za rujan 2021. iznos od 26,54 eura,

− za listopad 2021. iznos od 26,54 eura,

− za studeni 2021. iznos od 26,54 eura,

− za prosinac 2021. iznos od 26,54 eura,

− za siječanj 2022, iznos od 26,54 eura,

− za veljaču 2022. iznos od 26,54 eura,

− za ožujak 2022. iznos od 26,54 eura,

− za travanj 2022. iznos od 26,54 eura,

− za svibanj 2022. iznos od 57,20 eura,

− za lipanj 2022. iznos od 57,20 eura,

− za srpanj 2022. iznos od 57,20 eura,

− za kolovoz 2022. iznos od 57,20 eura,

− za rujan 2022. iznos od 57,20 eura,

− za listopad 2022. iznos od 57,20 eura,

− za studeni 2022. iznos od 57,20 eura,

− za prosinac 2022. iznos od 57,20 eura,

- za siječanj 2023. iznos od 57,20 eura,

- za veljaču 2023. iznos od 57,20 eura, sve s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja se od dana dospijeća svakog mjesečnog potraživanja – petnaesti dan slijedećeg mjeseca za protekli mjesec pa do isplate, obračunava do 31.12.2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. pa do isplate se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila  na odnose  iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana trećeg polugodišta za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna poena, izuzev zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak.

II/ Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužitelju na ime parničnih troškova  ukupan iznos od 1.368,7 eura/ 10.312,5 kn zajedno sa zatraženom zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od presuđenja pa do isplate, a koja se zakonska zatezna kamata obračunava za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila  na odnose  iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana trećeg polugodišta za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna poena.

Obrazloženje

 

1.U tužbi predanoj ovom sudu dana 14.05.2022.godine tužitelj navodi da je započeo sa radom kod tuženika od 1993.godine te da je od tada radnik tuženika temeljem ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 01.rujna 2021.godine, a da je s istim sklopljen i ugovor o radu na neodređeno vrijeme 16.11.2016.godine , te da tužitelj neprekidno prema oba ugovora prebiva na adresi S., (ranije …).  Isti ističe da prema odredbama članka 76. KU-a za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja od 02.prosinca 2013.godine (''NN'' 143/2013, 96/15) i članka 66. TKU-a (''NN'' 24/17), te članka 66.  TKU-a (''NN'' 128/17, 47/18, 123/19, 66/20) ima pravo na naknadu troškova prijevoza na posao i sa posla mjesnim i međumjesnim javnim prijevozom koji da mu omogućava redovan dolazak na posao i povratak s posla u visini stvarnih izdataka prema cijeni mjesečne, odnosno pojedinačne karte ukoliko je adresa stanovanja udaljena do 100 km od adrese rada, odnosno da tužitelj ima pravo na naknadu troškova prijevoza na posao i sa posla po prijeđenom kilometru ukoliko nema organiziran javni prijevoz. Ističe se da je TKU (''NN''24/2017) predviđao mogućnost da poslodavac zaposleniku naknadi kad nije organiziran mjesni javni prijevoz koji zaposleniku omogućava redovit dolazak na posao i povratak sa posla troškove prijevoza koji se utvrđuju u visini cijene mjesečne karte javnog prijevoza najbližeg mjesta u kojem je taj prijevoz organiziran odnosno da naknadi zaposleniku trošak prijevoza po prijeđenom kilometru ovisno o tome što je za poslodavca najpovoljnije. Ističe se da TKU/20 koji je na snazi od 01.12.2017.godine propisuje odredbom članka 66.stavka 2. da se zaposleniku u slučaju da nije organiziran javni prijevoz koji zaposleniku omogućava redovan dolazak na posao i povratak s posla se troškovi prijevoza nadoknađuju u visini od 1,00 Kune po prijeđenom kilometru.  Navodi se kako je određeni period tuženik tužitelju neosnovano naknađivao trošak prijevoza u visini mjesečne karte za I zonu gradskog prijevoza iako da se tužitelja obzirom na prebivalište pripada naknada troška prijevoza za III. zonu gradskog prijevoza. Ističe se da tužitelj nema mogućnost koristiti organizirani javni prijevoz budući da mu isti ne omogućuje redoviti dolazak na posao i povratak sa posla. Također je istaknuto da je tužitelj zamolbom od 25.rujna 2019.godine tražio od tuženika da mu se odobri promjena naknade za putne troškove te da je tražio od tuženika da mu naknadi stvarne putne troškove budući nema na relaciji od prebivališta do radnom mjesta organizirani javni prijevoz koji bi mu omogućio redoviti dolazak na posao i odlazak sa posla, te da je tuženik toj zamolbi djelomično udovoljio od srpnja 2020.godine na način da je povećao iznos naknade koju tužitelj prima na ime putnog troška na način da je tužitelju počeo isplaćivati putni trošak u visini mjesečne karte za III. zonu gradskog prijevoza iako da tužitelj sukladno odredbama članka 66. TKU/20 ima pravo na naknadu troškova prijevoza u visini od 1,00 kn po kilometru. Zaključno tužitelj od tuženik potražuje sukladno citiranim odredbama KU-a i TKU-a isplatu razlike naknade troškova prijevoza za utuženi period od ožujka 2017.godine do zaključno siječnja 2023.godine sa pripadajućom kamatom. Tužitelj je konačno uredio tužbeni zahtjev podneskom od 09.02.2023.godine (list 20-23 spisa) na način da u konačnici po osnovi isplate razlike naknade troškova prijevoza potražuje ukupan iznos od 2.858,46 Eur-a/21.537,06 Kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom. 

 

2. Tuženik u odgovoru na tužbu (list 18 spisa) ističe da u cijelosti osporava i osnov i visinu potraživanja te navodi da je tuženik tužitelju isplaćivao troškove  prijevoza sukladno ugovoru o radu kojeg je sklopio sa tužiteljem te odredbama Zakona o radu i odredbama kolektivnog ugovora, te da je na tužitelju teret dokazivanja (čl. 135. Zakona o radu). Nadalje, tuženik je na ročištu od 15.ožujka 2023.godine ustrajao u osporavanju pravnog osnova potraživanja, ali je istakao da ne osporava visinu potraživanja tužitelja iz podneska od 09.02.2023.godine.

 

3. Tijekom postupka sud je izveo dokaze pregledom ugovora o radu od 16.11.2016.godine (list 8 spisa); ugovora o radu od 01.09.2021.godine (list 9 spisa); obračunskih lista plaće tužitelja (list 10-11 spisa);elektroničkog zapisa o prebivalištu (list 12 spisa); zamolbe tužitelja tuženiku  od 25.rujna 2019.godine (list 13 spisa); podataka HAK-a o kilometraži od mjesta prebivališta do mjesta rada (list 14 spisa); odluke KBC S. od 02.rujna 2014.godine (list 26 spisa); izjave o načinu ostvarivanja prava na naknadu za troškove prijevoza od 11.06.2014.godine (list 27 spisa); odluke KBC-a S. od 29.06.2018.godine sa ispisom planera putovanja HAK-a (list 28-29 spisa); glavnog cjenika sa važenjem od 16.01.2023.godine, te google maps udaljenosti i rasporedom vožnje autobusne linije 29 (list 32-40 spisa). Izveden je i dokaz saslušanjem tužitelja na ročištu od 22.svibnja 2023.godine (list 42 spisa).

 

4. Tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti je osnovan.

 

5. Predmet spora je naknada razlike troškova prijevoza tužitelju (dolazak na posao i odlazak sa posla) polazeći od mjesta prebivališta tužitelja  S., (ranije …) do mjesta rada tužitelja kod tuženika na adresi KBC S., a za razdoblje od travnja 2017.godine do veljače 2023.godine.

 

6. Među strankama u ovom sporu nije sporna činjenica da je tužitelj zaposlenik tuženika od 1993.godine do danas, a koja činjenica i proizlazi iz pregledanih ugovora o radu zaključenih između tužitelja i tuženika (list 8-9 spisa).

 

7. Visina tužiteljevog potraživanja nije sporna budući je tuženik učinio nespornim visinu potraživanja na ročištu od 15.ožujka 2023.godine. Sporan je među strankama u ovom postupku osnov potraživanja i to da li je tuženik u razdoblju od ožujka 2017.godine do siječnja 2023.godine podmirio tužitelju utužene troškove prijevoza sukladno odredbama KU-a, TKU-a te onog što je bilo ugovoreno odredbama ugovora o radu zaključenom između tužitelja i tuženika.

 

8.Odredbom članka 76.stavka 1.Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (''NN'' 143/13) je propisano da će se naknada troškova prijevoza na posao i sa posla primjenjivati sukladno odredbi članka 67. TKU-a za službenike i namještenike u javnim službama. Nadalje, temeljem odredbe članka 66. stavka 3. TKU-a za državne službenike i namještenike (''NN'' 24/17), a koji  TKU je bio na snazi od 09.ožujka 2017.godine do 30.studenog 2017.godine proizlazi da ako nije organiziran mjesni javni prijevoz koji zaposleniku omogućava redoviti dolazak na posao i povratak sa posla, zaposleniku se nadoknađuju troškovi prijevoza koji se utvrđuju u visini cijene mjesečne karte javnog prijevoza najbližeg mjesta u kojem je taj prijevoz organiziran odnosno isplaćuje se naknada po prijeđenom kilometru sukladno odredbama ovog članka ako je to za poslodavca povoljnije, dok je odredbom članka 66.stavka 6. istog TKU-a propisano da ako nije organiziran međumjesni prijevoz odnosno ako zaposlenik kojem organizirani međumjesni prijevoz omogućava redovit dolazak na posao i povratak sa posla umjesto mjesnog i međumjesnog prijevoza koristi osobni automobil ili drugo prijevozno sredstvo da poslodavac zaposleniku može ako mu je to povoljnije isplatiti naknadu u visini od 0,75 kn po prijeđenom kilometru. Nadalje, temeljem odredbe članka 66.TKU-a za državne službenike i namještenike (''NN'' 128/17) koji je bio na snazi od 01.prosinca 2017.godine pa nadalje je propisano da zaposlenik ima pravo na troškove prijevoza na posao i odlaska sa posla pod uvjetom da je udaljenost od njegova prebivališta odnosno boravišta do mjesta rada najmanje 2 km. Nadalje, temeljem odredbe članka 66.stavka 10. TKU/17  u slučaju postojanja organiziranog javnog prijevoza kojeg zaposlenik ne koristi zaposlenik će ostvariti pravo na naknadu troškova prijevoza koji će se za svaki pojedini mjesec isplaćivati u visini cijene mjesečne karte ako ne postoji mogućnosti kupnje godišnje karte. Temeljem odredbe članka 66.stavka 12 TKU/17 ako od prebivališta odnosno boravišta do mjesta rada nema organiziranog javnog prijevoza naknada troškova prijevoza isplatiti će se u visini od 1,00 kune po prijeđenom kilometru. Nadalje, temeljem odredbe članka 66.stavka 14. TKU/17 je propisano da udaljenost u smislu ovog članka se utvrđuje prema planeru HAK-a na temelju kartografske podloge Google Maps. Također je temeljem odredbe članka 66.stavka 17. TKU/17 propisano da ako zaposlenik ostvaruje pravo na naknadu troška mjesečne karte zbog korištenja godišnjeg odmora zaposleniku se naknada troškova prijevoza neće isplatiti za jedan mjesec i to onaj u kojem koristi pretežiti dio godišnjeg odmora. Naposljetku, temeljem odredbe članka 66.stavka 14. TKU-a za državne službenike i namještenike (''NN'' 56/22) je propisano da ako od prebivališta odnosno boravišta nema organiziranog javnog prijevoza da će se naknada troškova prijevoza plaćati 1,35 Kuna po prijeđenom kilometru. Dakle, imajući u vidu citirane odredbe  TKU-a za državne službenike i namještenike  potrebno je istaći da iz navedenih odredbi proizlazi da je tuženik u razdoblju važenja TKU-a/17 Ž(''NN'' 24/17), a koji je bio na snazi od 09.03.2017.godine do 01.12.2017.godine imao mogućnost čak i kad nije bio organiziran mjesni javni prijevoz zaposleniku nadoknađivati troškove prijevoza u visini cijene mjesečne karte javnog prijevoza najbližeg mjesta u kojem je prijevoz organiziran ili naknaditi zaposleniku trošak prijevoza po prijeđenom kilometru u zavisnosti od toga što je za poslodavca bilo povoljnije. Međutim, tuženik prema TKU/17 ''NN'' 128/17, a koji je na snazi od 01.12.2017.godine pa nadalje više nije imao navedenu mogućnost  izbora već je ukoliko nije organiziran javni prijevoz koji zaposleniku omogućava redovan dolazak na posao i odlazak sa posla isti je morao plaćati trošak prijevoza isključivo po prijeđenoj kilometraži.

 

9. Iz sadržaja članka 8. ugovora o radu od 16.11.2016.godine i 01.09.2021.godine (list 8-9 spisa), a koji su ugovori zaključeni između tužitelja i tuženika je razvidno da je ugovoreno da tužitelj kao radnik ima pravo na naknadu troškova prijevoza sukladno važećem Kolektivnom ugovoru (konkretno sukladno TKU/17 ''NN'' 24/17,128,17, i TKU/22).

 

10. Iz obračunskih listića plaće za lipanj 2015.godine te srpanj 2020.godine (list 10-11 spisa) je razvidno da je tuženik tužitelju isplaćivao i obračunavao troškove prijevoza na posao i sa posla u visini mjesečne pokazne karte i to u 2015.godini u visini mjesečne karte za prvu zonu, a u 2020.godini za treću zonu. Iz pregledanog elektroničkog zapisa o prebivalištu je razvidno da tužitelj od 21.06.2007.godine pa nadalje ima prijavljeno prebivalište u S., pa u tom smislu isti u cijelom utuženom razdoblju ima prijavljeno prebivalište u S.,. Nadalje, iz pregledane zamolbe tužitelja tuženiku od 25.09.2019.godine (list 13 spisa) proizlazi da tužitelj poslodavcu-tuženiku predlaže nadalje promjenu naknade za putne troškove na način da traži  mu se odobre i obračunavaju troškovi dolaska osobnim automobilom zbog neprilagođenosti korištenja javnog prijevoza od mjesta prebivališta do radnog mjesta budući da tužitelj nema odgovarajući adekvatno organizirani javni prijevoz od mjesta prebivališta i mjesta rada koji bi odgovarao njegovom radnom vremenu kod tuženika. Iz pregledanog ispisa planera putovanja HAK-a (list 14 spisa) proizlazi da od tužiteljeva mjesta prebivališta u D. ulici pa do S. ulice br. 1 u S. gdje se nalazi KBC S., tužiteljev poslodavac je udaljenost puta 15,50 km. Iz pregledane odluke KBC-a S. od 02.rujna 2014.godine (list 16 spisa), a za koju je istaknuto da se primjenjuje od 01.05.2014.godine proizlazi da je tužitelju tom odlukom priznato pravo na naknadu troškova međumjesnog prijevoza za dolazak na posao i povratak sa posla, te je istaknuto da će se tužitelju ta naknada obračunati u iznosu od 0,75 Kuna po prijeđenom kilometru, te da će se ta naknada priznavati za stvarne dolaske tužitelja na posao osobnim automobilom i to temeljem evidencije o broju dolazaka na posao i povratka sa posla, a ujedno je istaknuto da će se naknada troškova prijevoza istom odlukom obračunati tužitelju i u visini cijene mjesečne pokazne karte javnog prijevoza odnosno karnet karte ili pojedinačne karte najpovoljnijeg prijevoznika, te je istom spomenutom odlukom utvrđeno da će se obračunata naknada troškova međumjesnog prijevoza isplatiti tužitelju u iznosu koji je povoljniji za KBC S.. Iz pregledane izjave o načinu ostvarivanja prava na naknadu za troškove prijevoza od 11.06.2014.godine (list 27 spisa) proizlazi da tužitelj koristi vlastiti prijevoz. Nadalje, iz pregledane odluke KBC S. od 29.06.2018.godine (list 28 spisa) proizlazi da je tuženik navedenom odlukom utvrdio tužitelju naknadu za trošak prijevoza od mjesta prebivališta do mjesta rada sukladno broju dolazaka na posao i cijeni pokazne karte za treću zonu javnog prijevoznika tvrtke P. d.o.o., a sa početkom primjene od 01.06.2018.godine. Iz priloženog HAK-ovog planera uz navedenu odluku tuženika od 29.06.2018.godine se navodi da je duljina puta iz S. do S. ulice u S. 14,81 km (list 29 spisa). Također iz pregledanog cjenika P. d.o.o. S. (list 34-35 spisa) prozlazi da je za građane mjesečna pokazna karta za III zonu 460,00 Kuna.

 

11. Iz iskaza saslušanog tužitelja D. B. danog na ročištu od 22.svibnja 2023.godine proizlazi da on cijelo vrijeme utuženoga razdoblja ima adresu prebivališta  S. i da nije mijenjao adresu prebivališta te da je udaljenost od mjesta prebivališta do mjesta rada 15 km. Isti ističe da ukoliko se ide autobusnom linijom na relaciji od mjesta prebivališta do mjesta rada da se radi zapravo u naravi o trećoj zoni, a da je njemu za cijelo utuženo razdoblje poslodavac vršio isplatu naknade troška prijevoza u visini mjesečne pokazne karte za prvu zonu umjesto za treću. Isti navodi da zbog prirode njegovog posla on nije mogao na posao ići autobusnom linijom budući nikad ne zna koliko će mu trajati smjena i razni poslovi kao npr. poslovni transfuzije i sl., pa da je on iz navedenih razloga na posao uvijek odlazio osobnim automobilom te isti ističe da navedena udaljenost od 15 km za koju je rekao da je udaljenost od mjesta prebivališta do mjesta rada predstavlja udaljenost kad on odlazi osobnim automobilom, a da sigurno ima otprilike kilometar vožnje od autobusne stanice do mjesta rada. U odnosu na činjenicu da li se on obraćao poslodavcu vezano za navedene putne troškove isti odgovara da se obraćao poslodavcu sa zamolbom da mu se prizna putni trošak u visini mjesečne pokazne karte za treću zonu odnosno u vrijednosti treće zone, a uz korištenje osobnog automobila. Zaključno je tužitelj istakao da mu javni autobus ne omogućava redoviti odlazak i dolazak s posla jer da čeka po sat, sat i pol ukoliko želi ići autobusnom linijom te da bi u tom slučaju značajno kasnio na posao ukoliko bi koristio autobusnu liniju a i da u povratku s posla kući da bi morao čekati više od sat vremena autobus.

 

12. Iz svih provedenih dokaza u ovom postupku te iskaza saslušanog tužitelja nedvojbeno proizlazi kao utvrđena činjenica da je tužitelj cijelo utuženo razdoblje imao prebivalište na adresi u S., te da je na radno mjesto kod tuženika tuženik cijelo utuženo razdoblje dolazio na posao i vraćao se sa posla  osobnim automobilom, a koje činjenice i proizlazi iz iskaza saslušanog tužitelja. Iz iskaza tužitelja te zamolbe tužitelja zaprimljene kod KBC S. 25. 09.2019.g. (list 13 spisa) proizlazi da se tužitelj obratio zamolbom tuženiku da mu se odobre troškovi dolaska na posao i odlaska sa posla osobnim automobilom i da mu se troškovi obračunaju u skladu s time, a ne kao ranije u vidu troškova u visini mjesečne karte javnog prijevoza budući iz iskaza tužitelja i navedene zamolbe jasno proizlazi da tužitelj nije imao  na relaciji od mjesta prebivališta, S. do mjesta rada S. kod tuženika organiziran odgovarajući javni mjesni i međumjesni prijevoz budući se termini javnog prijevoza nisu poklapali sa radnim vremenom tužitelja i smjenama u kojima je radio. Tuženik je za razdoblje od travnja 2017.godine do studenog 2017.godine tužitelju  isplaćivao naknadu troškova prijevoza za dolazak na posao i odlazak sa posla u visini mjesečne karte javnog prijevoza za I zonu premda među strankama u ovom postupku nije sporno da se prebivalište tužitelja nalazi u trećoj zoni, a koja činjenica isplate troškova prijevoza je razvidna i iz obračunske liste plaće za lipanj 2015.godine (list 10 spisa), a što je prethodilo utuženom razdoblju te koju činjenicu tuženik nije ni osporavao, a što proizlazi i iz iskaza tužitelja na ročištu od 22.svibnja 2023.godine. Tuženik je u navedenom razdoblju od travnja 2017.godine do studenog 2017.godine prema citiranoj  odredbi članka 66.stavka 3. TKU/17 ''NN'' 24/17 mogao izabrati način plaćanja koji je za njega povoljniji u smislu naknade troškova prijevoza na način da tužitelju obračunava i plaća prijevoz ili u visini cijene mjesečne karte javnog prijevoza najbližeg mjesta u kojem je prijevoz organiziran ili 0,75% po prijeđenom kilometru budući je iz iskaza tužitelja razvidno da je tužitelj cijelo utuženo vrijeme za prijevoz do mjesta rada koristio osobni automobil.  Tuženik je u razdoblju od travnja 2017.godine do studenog 2017.godine plaćao tužitelju prijevoz temeljem odluke od 02.09.2014.godine (list 26 spisa) u visini mjesečne pokazne karte za prvu zonu, a koja prema cjeniku P. d.o.o. (list 34-35 spisa) je iznosila 290,00 Kuna. Isti je prema mišljenju suda sukladno citiranoj odredbi članka 66.stavka 3. navedenog TKU/17 ''NN'' 24/17 mogao u spomenutom razdoblju plaćati tužitelju troškove prijevoza u visini mjesečne pokazne karte, ali ne za prvu zonu kako je tuženik plaćao budući tužitelj u razdoblju od travnja 2017.godine do studenog 2017.godine prebiva na adresi, S., a koja adresa spada u treću zonu, a što među strankama nije sporno. Prema citiranog cjeniku P. d.o.o. S. (list 34-35 spisa) cijena karte za treću zonu iznosi 460,00 Kuna. Obzirom da je tuženik tužitelju za cijelo razdoblje od travnja 2017.godine do studenog 2017.godine plaćao troškove prijevoza u visini od 290,00 Kuna mjesečno (za I zonu) umjesto 460,00 Kuna (za III zonu) tužitelja za ovo razdoblje kao osnovana razlika naknade za troškove prijevoza pripada mjesečna razlika u iznosu od 170,00 Kuna/22,56 Eur-a (razlika između iznosa mjesečne karte za III i I zonu). U odnosu na razdoblje od prosinca 2017.godine do lipnja 2020.godine postojala je i zamolba tužitelja zaprimljena kod tuženika 25.09.2019.godine (list 13 spisa) u kojoj jasno proizlazi da tužitelj podjednako kao i u iskazu pred ovim sudom stavlja na znanje poslodavcu da nema adekvatan organizirani javni prijevoz od mjesta prebivališta od mjesta rada već da na posao može doći samo osobnim automobilom i traži da mu se u tom smislu obistine troškovi prijevoza ne u visini mjesečne pokazne karte već po prijeđenoj kilometraži. Za ovo razdoblje tuženik je pogrešno svojom odlukom od 29.06.2018.godine, a koja je u primjeni od 01.06.2018.godine (list 28 spisa) utvrdio da tužitelja za relaciju od S., gdje je prebivalište tužitelja pa do mjesta rada kod tuženika pripada naknada troškova prijevoza u visini pokazne karte za 3 zonu budući tužitelj nije u tom razdoblju mogao doći na posao javnom prijevozom jer nije imao odgovarajuće organizirani javni prijevoz pa je dolazio na posao osobnim automobilom. Međutim, za ovo razdoblje tuženik je trebao tužitelju isplaćivati naknadu troškova prijevoza u visini od 1,00 Kune po prijeđenom kilometru sukladno odredbi članka 66.stavka 12 TKU/17 ''NN''128/17  budući ako od prebivališta odnosno boravišta do mjesta rada nema organiziranog javnog prijevoza naknada troškova prijevoza isplatiti će se u visini od 1,00 kune po prijeđenom kilometru. Iz iskaza tužitelja je razvidno da od mjesta prebivališta do mjesta rada tužitelj u ovom periodu nije imao organizirani javni prijevoz pa je u tom smislu za razdoblje od prosinca 2017.godine do lipnja 2020.godine tuženik trebao tužitelju isplatiti razliku između isplaćenog iznosa mjesečne pokazne karte za 3 zonu prema cjeniku P. d.o.o. a koji iznosi je putnog troška isplaćivao prema svojoj odluci od 29.06.2018.godine (list 28 spisa) i pripadajuće  cijene od 1,00 Kune po km od mjesta prebivališta do mjesta rada utvrđenog prema planeru HAK-a, a uzimajući u obzir broj tužiteljevih dolazaka na posao. Za naredni period od srpnja 2020. do veljače 2023. na snazi je bila dijelom odredba TKU/17 ''NN'' 128/17 prema kojoj su tužitelja pripadali troškovi prijevoza u visini od 1,00 Kune po prijeđenom kilometru, a od 06.svibnja 2022.godine je stupio na snagu TKU/22 ''NN'' 56/22 prema kojem obzirom da od mjesta prebivališta tužitelja do mjesta rada nema organiziranog javnog prijevoza je propisana visina troškova prijevoza od 1,35 Kuna prema prijeđenom kilometru.

 

13. Obzirom da iz svih pregledanih i provedenih dokaza u ovom postupku je razvidno da je tužitelj u cijelom utuženom razdoblju pogrešno tužitelju isplaćivao naknadu troškova prijevoza od mjesta prebivališta do mjesta rada budući mu nije isplaćivao naknadu u odgovarajućoj visini (za period od travnja do studenog 2017.godine za pogrešnu zonu, a nadalje je unatoč obavijesti-zamolbe tužitelja tuženiku da nema organizirani javni prijevoz do mjesta rada pogrešno plaćao troškove prijevoza za treću zonu umjesto po prijeđenoj kilometraži) tužitelja pripada kao osnovana u cijelosti zatražena razlika naknade troškova prijevoza u utuženom razdoblju, a u zatraženom ukupnom iznosu za utuženo razdoblje od travnja  2017.godine do veljače 2023. godine od 2.858,46 Eur-a/21.537,06 Kuna sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom i u mjesečnim iznosima kako je zatraženo podneskom tužitelja od 09.02.2023.godine. Sud je kao tijelo javne vlasti u ovom sudskom aktu ukupan iznos novčane obveze dvojno iskazao u kunama i eurima, a sve na temelju odredbi čl. 48. st. 1. i 2. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" br. 57/22) i odluci o stopi konverzije kune u euro po središnjem paritetu 1 euro = 7,53450 kuna ( 21.537,06 Kuna : 7,53450 = 2.858,46 Eur-a). Na dosuđene iznose tužiteljici su priznate zakonske zatezne kamate koje se do 31.12.2022.godine obračunavaju primjenom odredbe čl. 29. stavka 2.  ZOO – a (''NN'' 35/05, 41/08, 126/21, 78/15), a od 01.01.2023.godine do isplate sukladno izmijenjenoj odredbi članka 29.stavka 2. ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), a koje zakonske zatezne kamate  teku od dospijeća svakog pojedinačnog dijela iznosa do isplate (čl. 84. st. 3. odnosno čl. 92. st. 3. Zakona o radu (NN 149/09, 61/11 i 73/13, 93/14). Budući da se zatezne kamate, koje se na zakašnjele isplate plaća isplaćuju po sudskoj presudi, ne smatraju dohotkom od nesamostalnog rada i ne podliježu oporezivanju (čl. 15. st. 3. Zakona o porezu na dohodak (NN 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/12, 144/12, 43/13, 120/13, 125/13, 148/13, 83/14, 143/14) i čl. 17. st. 3. Pravilnika o porezu na dohodak (NN 95/05, 96/06, 68/07, 146/08, 2/09, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 79/13, 160/13 i 157/14), te da porez na dohodak i prirez porezu na dohodak dospijevaju tek s isplatom, što znači da se na te iznose ne obračunavaju zatezne kamate te su zatezne kamate na bruto iznose plaće u tom smislu  dosuđene kao u točki I/ izreke ove presude izuzev potraživanja kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak iz navedenog razloga, a kako je i odlučeno u točki I/ izreke ove presude.

 

 

14. Što se tiče troškova ovog parničnog postupka obzirom da je tužitelj u cijelosti uspio u ovom postupku tuženik je dužan istome naknaditi parnične troškove sukladno odredbi članka 154.stavka 1. ZPP-a. U navedenom smislu tužitelja kao opravdani sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''NN'' 126/22), a uračunavajući vrijednost boda od 1,99 Eur-a/15,00 Kuna  pripadaju kao opravdani trošak sastava tužbe u iznosu od 199,08 Eur-a; zastupanja na ročištu od 15.03.2023.g. u iznosu od 199,08 Eur-a; zastupanja na ročištu od 22.05.2023.g. u iznosu od 199,08 Eur-a; trošak sastava podneska od 09.02.2023.g. u iznosu od 199,08 Eur-a; trošak sastava podneska od 27.03.2023.g. u iznosu od 199,08 Eur-a; zastupanja na ročištu za objavu presude u iznosu od 99,54 Eur-a, a što ukupno iznosi 1.094,96  Eur-a, te što uz dodatak od 25% PDV-a u iznosu od 273,74 Eur-a ukupno iznosi 1.368,7 Eur-a ili 10.312,5 Kuna (10.312,5 Kuna: 7,53450=1.368,7 Eur-a), a koji iznos je tuženik dužan isplatiti tužitelju na ime troškova ovog parničnog postupka zajedno sa zatraženom zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od presuđenja pa do isplate, te koja se zakonska zatezna kamata obračunava sukladno izmijenjenoj odredbi članka 29.stavka 2. ZOO-a (''NN''114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), a kako je i odlučeno u točki II/ izreke ove presude.

 

U Splitu, 25. rujna 2023.

 

 

 

 

                                                                                S u d a c:

 

                                                                                             Eneja Stejskal Kanazir,v.r.

 

 

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

              Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi u tri primjerka pismeno putem ovog suda za Županijski sud. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.