REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U POŽEGI

Sv. Florijana 2, POŽEGA

Poslovni broj: P-64/2025-17

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Požegi, po sutkinji ovoga suda Meliti Novak kao sucu pojedincu u parničnom predmet tužitelja DĐ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Tomislavu Bogdanu, odvjetniku u Osijeku, protiv tuženika Zagrebačka banka d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB:92963223473, zastupan po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Porobija & Porobija iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, 14.listopada 2025., nakon održane i dovršene glavne javne rasprave u nazočnosti tužitelja i zamjenika njegovog punomoćnika Tomislava Metića, odvjetnika u Požegi, a u nenazočnosti uredno pozvanog punomoćnika tuženika, 17.listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se da je ništetna odredba Ugovora o kreditu broj 530/206, kreditna partija 7103240228, sklopljenog 7.kolovoza 2006. između tužitelja DĐ i tuženika Zagrebačke banke d.d. Zagreb koji je dana 10.kolovoza 2006. potvrđen kod javnog bilježnika Ante Brekala pod broje OU-542/06, a koja u čl.1. glasi: " …. u kunskoj protuvrijednosti … CHF … obračunato prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate kredita.", u čl.2. glasi: " … kamatu koja je tijekom postojanja obveze po ovom Ugovoru promjenjiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d. …. sve u kunskoj protuvrijednosti obračunato po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja.", u čl.7.glasi: "… u kunskoj protuvrijednosti … CHF … obračunatoj po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem za CHF na dan plaćanja …. Za slučaj izmjene redovne kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama Kreditora Korisnik kredita pristaje da Kreditor povisi ili snizi iznos anuiteta iz prethodnog stavka, te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete.", u čl.23 J) glasi: "Ugovorne strane pristaju da se u skladu s Općim uvjetima poslovanja Zagrebačke banke d.d. na ovaj ugovorni odnos primjene i sve izmjene i dopune navedenih općih uvjeta poslova koje budu donesene za vrijeme trajanja ovog Ugovora.", a u čl. 23. P) glasi: "Korisnik kredita i ostale ugovorne strane na strani Korisnika kredita izjavljuju Kreditoru da su upoznati sa činjenicom da su kredit iz članka 1. ovog Ugovore te sve obveze na povrat kredita iz ovog Ugovora vezani za valutnu klauzulu, pa ovime i izrijekom potvrđuju da pristaju na sve rizike i učinke koji mogu proizaći iz promjena tečajnih odnosa nastalih za vrijeme ugovornog odnosa na temelju ovoga Ugovora.".

II Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB:92963223473da tužitelju DĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od ukupno 17.422,44 EUR zajedno s pripadajućom zateznom kamatom koja na iznos od 13.968,15 EUR teče od 01. listopada 2015. godine pa do 31.12.2022. god. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, od 01.01.2023. god. po stopi koja se obračunava za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 01.01.2024. god. Po stopi koja se obračunava za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a stopu koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.

III Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB:92963223473 da tužitelju DĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 5.034,10 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od dana 17.listopada 2025. pa sve do isplate po stopi koja se obračunava za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a stopu koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja, ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve to u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj TĐ podnio je tužbu protiv tuženika Zagrebačka banaka d.d. radi ništetnosti i isplate. U tužbi navodi da je 7.kolovoza 2006. s tuženikom sklopio Ugovor o kreditu broj 530/2006 koji je 10.kolovoza 2006. potvrđen kod javnog bilježnika Ante Brekala pod brojem OU-542/06, a kojim ugovorom je tuženik kao kreditor tužitelju kao korisniku kredita odobrio i stavio na raspolaganje kredit u iznosu od 117.900,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB na dan korištenja. Navedenim ugovorom ugovoren jerok otplate od 23 godine. Početno ugovoreni anuiteti su iznosili 705,83 CHF mjesečno u kunskoj protuvrijednosti i plaćali su se po srednje tečaju HNB za CHF na dan plaćanja, no radi dizanja kamatne stope te tečaja CHF naspram HRK su se protekom vremena povećavali. Pored iznosa glavnice u kunskoj protuvrijednosti, tužitelj je sukladno čl.2. i 7. navedenog Ugovora bio dužan tuženiku platiti i redovnu kamatu koja je tijekom postojanja obveze po Ugovoru bila promjenjiva sukladno odluci tuženika, a na dan sklapanja Ugovora iona je iznosila 4,9% godišnje.

1.1. Predmetni kredit je dana 27.siječnja 2016. aneksom ugovora konvertiran iz valutne klauzule CHF u valutnu klauzulu u EUR pri čemu je tuženik utvrdio preplatu po istom kreditu u iznosu od 17.248,95 kuna zaključno s 30.rujna 2015., a zaključno s tim datumom tužitelj potražuje i razliku ostatka preplaćenog iznos od ukupno uplaćenih 450.578,96 kuna naspram iznosa kojeg je bio dužan platiti do toga datuma po prvotnome otplatnom planu – ukupno 76.355,04 CHF po srednjem tečaju HNB-a za CHF na dan isplate kredita (4,606154 kn), što iznosi 351.703,07 kuna, stoga razlika koju potražuje tužitelj iznosi 81.626,94 kune (450.578,96 - 351.703,07 - 17.248,95 = 81.626,94).

1.2. Navodi da je pravomoćnom presudom Visokog trgovačkog suda broj Pž-7129/13- 4 od 13.lipnja 3014. u točki II. potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P- 1401/12 od 4.srpnja 2013. u tijelu točke 1., 2., 3., 4., 5., 6. i 7. izreke kojom se utvrđuje da je, između ostalih, I-tuženik Zagrebačka banka d.d. u razdoblju od 10.rujna 2003. do 31.prosinca 2008. , a koje povrede traju i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima koristi nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovore obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna. Ista presuda je potvrđena revizijskom odlukom Vrhovnog sud RH, broj Revt-249/14-02 od 9.travnja 2015. a i VSRH je dana 20.ožujka 2018, svojom revizijskom odlukom broj REv- 2245/17-2 potvrdio presudu u predmetu kojem je pojedinačnom tužbom korisnik kredita potraživao preplaćene kamate od kreditora, a temeljem toga je i zauzeto stav o tome kako zastarni rok od 5 godina u kojem potrošači mogu ostvarivati svoju individualnu zaštitu prava u ovim posebnim parnicama teče od 14.lipnja 2014. (presuda VTS-a donesena 13.lipnja 2014.), kao i da su pri tome isti ovlašteni zahtijevati povrat cjelokupnog preplaćenog iznos a koji je za njih posljedica ugovaranja ništetne ugovorne odredbe (str.7. do 10.).

1.3. Nadalje navodi da je pravomoćnom presudom Visokog trgovačkog suda broj Pž- 6632/2017-10 od 14.lipnja 2018. u točki I. potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P.1401/12 od 4.srpnja 2013. u dijelu točke 1., 2., 3.,4.,5.,6. i 7. izreke kojem se utvrđuje da je, između ostalih I-tuženik Zagrebačka banka d.d. u razdoblju od 1.travnja 2005. do 31.prosinca 2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjanje odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, to je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovorenih strana, pa su time tuženici postupali suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača te ZOO-a. Obzirom da su pravomoćnim presuda VTS-a utvrđene ništetnost ugovorne odredbe o promjenjivosti kamatne stope u skladu sa jednostranom odlukom banke za sve ugovore o potrošačkom kreditu koji su sklapani u razdoblju između 10.rujna 2003. i 31.prosinca 2008. kao i ništetnost ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak za sve ugovore o potrošačkom kreditu koji su sklapani u razdoblju od 1.lipnja 2004. do 31.prosinca 2008., to je tuženik sukladno čl.323 ZOO-a ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08 i 125/11), dužan vratiti sve što je primio na temelju takvih odredbi Ugovora, sve u svezi s čl.1111., čl.1115., te čl.1046. ZOO-a.

1.4. Tužitelj ističe da se prema odredbi čl. 502.c. ZPP-a, fizičke i pravne osobe mogu se u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a. st. 1 toga Zakona da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozivati.

1.5. Zbog svega navedenoga tužitelj predlaže da sud donese presudu kojom će utvrditi da je ništetna odredba Ugovora o kreditu broj 530/206 , sklopljenog 7.kolovoza 2006. između tužitelja i tuženika u čl.1. u dijelu glasi: " …. u kunskoj protuvrijednosti … CHF … obračunato prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate kredita.", u dijelu čl.2. glasi: " … kamatu koja je tijekom postojanja obveze po ovom Ugovoru promjenjiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d. …. sve u kunskoj protuvrijednosti obračunato po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja.", u dijelu čl.7.glasi: "… u kunskoj protuvrijednosti … CHF … obračunatoj po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem za CHF na dan plaćanja …. Za slučaj izmjene redovne kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama Kreditora Korisnik kredita pristaje da Kreditor povisi ili snizi iznos anuiteta iz prethodnog stavka, te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete.", u dijelu čl.23 J) glasi: "Ugovorne strane pristaju da se u skladu s Općim uvjetima poslovanja Zagrebačke banke d.d. na ovaj ugovorni odnos primjene i sve izmjene i dopune navedenih općih uvjeta poslova koje budu donesene za vrijeme trajanja ovog Ugovora.", a u dijelu čl. 23. P) glasi: "Korisnik kredita i ostale ugovorne strane na strani Korisnika kredita izjavljuju Kreditoru da su upoznati sa činjenicom da su kredit iz članka 1. ovog Ugovore te sve obveze na povrat kredita iz ovog Ugovora vezani za valutnu klauzulu, pa ovime i izrijekom potvrđuju da pristaju na sve rizike i učinke koji mogu proizaći iz promjena tečajnih odnosa nastalih za vrijeme ugovornog odnosa na temelju ovoga Ugovora.", te naložiti tuženiku da tužitelju isplati iznos od 81.626,94 kune zajedno s s pripadajućom kamatom tekućom od 1.listopada 2015. do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe prigovor zastare u odnose na sva potraživanja koja su dospjela prije 28. svibnja 2014.

2.1. Ističe da je predmetni kredit konvertiran sukladno odredbama Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju, obzirom da su tužitelj i tuženik sklopili 27.siječnja 2016. dodatak Ugovora o kreditu kojim je izvršena konverzija predmetnog kredita u CHF u kredit u EUR. Konverzijom se postiže promjena valute iz CHF u EUR, promjena kamatne stope, utvrđenje preostalog iznosa neotplaćene glavnice kredita u EUR i sporazum o raspolaganju preplatom, odnosno podmirenje manje uplaćenog iznosa.

2.2. Nadalje, tuženik navodi da je konverzija Ugovora o kreditu izvršena na temelju zahtjeva korisnika kredita te je konverzijom izjednačen s položajem potrošača koji su se zadužili kreditom u EUR, sve na način koji je bio utemeljen na valjano, od strane banke primijenjenim, a iscrpno propisanim procedurama i svim uvjetima koje je zakonodavac normirao u ZID ZKP/15, uključujući svako povišenje CHF kamatne stope i povišenje CHF tečaja tijekom otplate. Zbog toga smatra da je tužitelj obeštećen te da nema više osnova zahtijevati da se utvrdi da je raniji ugovor o kreditu ništetan.

2.3. Navodi da su sklapanjem dodataka, tužitelj i tužena banka u skladu s odredbama ZID ZPK/15, trajno i konačno uredile svoj pravni odnos, u pogledu svih ranije izvršenih preplata po ranijoj CHF kreditnoj partiji, te su stoga konverzijom, posljedice nepoštene, ništetne odredbe CHF ugovora o kreditu uređene voljom stranaka, što smisleno isključuje pravo tužitelja da uz provedenu konverziju istodobno traži i povrat stečenog bez osnove, pozivom na uvjete ugovora o kreditu u CHF-u, koji je konverzijom otpao i nadomješten je novom, nesporno zakonitom osnovom (EUR ugovor), temeljem koje je tužitelj stekao na zakonu utemeljeno potražavanje preplate. Tužitelju su povijesne kamatne stope u trenutku prihvata konverzije bile poznate u brojčanom iznosu kao da su bile ugovorene kao fiksne, a nakon toga razdoblja, kamate su se u budućem razdoblju ravnale prema ugovorenom parametru i fiksnom dijelu kamatne stope za EUR kredite. Tužiteljeve tvrdnje u pogledu naknadnog osporavanja preplate po osnovi promjene CHF tečaja također nisu osnovane, jer je preplata i po toj osnovi, uzeta u obzir na način kako je to propisano ZID ZPK/15.Sve tužiteljeve uplate uvrštene u izračun konverzije iskorištene su za namirenje duga po kreditu s EUR valutnom klauzulom, a preplata je iskorištena za namirenje budućih EUR anuiteta ili isplaćena korisniku kredita, ovisno koji je slučaj bio primjenjiv. Pod pretpostavkom da tuženik doista treba vratiti traženi novčani iznos po osnovi stjecanja bez osnove, što tuženik osporava, tuženik ukazuje da se plaćanje tužitelja i primanje tih isplata od tuženika odvijalo sukcesivno kroz vrijeme (mjesečna otplata u anuitetima). Prema tome, čak i pod prethodno navedenom pretpostavkom koju tuženik osporava, stjecanje na strani tuženika ne bi se moglo, niti se dogodilo primitkom jednokatne uplate tužitelja tuženiku od 81.626,94 kuna. Promet po kreditu u vezi s tužiteljevom kreditnom partijom za razdoblje od kolovoza 2006.godine dokazuje da nikakve uplate tužitelja tuženiku od 81.626,94 kune u navedenom razdoblju, nije bilo.

2.4. Tuženik ukazuje na to da zastarni rok s naslova stjecanja bez osnove počinje teći od trenutka kada se imovina stjecatelja povećala (v. VSRH Rev-421/92 od 26.lipnja 1992. Izbor odluka 94/105, zatim VSRH Revr 1787/2012 od 6.veljače 2013.), a istječe protekom roka od 5 godina od dana sve pojedina uplate.

2.5. Na temelju svega navedenog, tuženik predlaže da sud, nakon provedenog postupka, odbije tužbeni zahtjev u cijelosti i naloži tužitelju da tuženiku podmiri parnične troškove.

3. U podnesku od 9.travnja 2025. tužitelj ističe kako je pravomoćnom odlukom VTS-a utvrđena ništetnost ugovorene odredbe o promjenjivosti kamatne stope u skladu sa jednostranom odlukom banke za sve ugovore o potrošačkom kreditu koji su sklapani u razdoblju između 10.09.2003.-31.12.2008. god., kao i ništetnost ugovorene odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak za sve ugovore o potrošačkom kreditu koji su sklapani u razdoblju između 01.06.2004. - 31.12.2008. Naime, u odnosu navoda o konverziji koji su šablonski popunjavani, tužitelj ističe kako svaki potrošač s konverzijom ima pravni interes utvrđivati ništetnost ugovora odnosno ugovornih odredbi iz temeljnog ugovora, a to znači i ništetnost aneksa kojima je provedena konverzija. Potrošači koji su prihvatili konverziju ugovora o kreditu moraju odlukama sudova biti izjednačeni s pravima potrošača koji nisu konvertirali svoje kredite te moraju imati potpuno jednak financijski teret potreban za izravnanje prava i obveza s bankama, u suprotnom ako bi se potrošačima s konverzijama onemogućilo obeštećenje to bi značilo da oni na kraju plaćaju i do 50 % više novaca za otplatu svojih kredita, čime se u konačnici zaključuje kako je konverzijom temeljnog ugovora potrošač u konkretnom slučaju ovdje tužitelj doveden u nepovoljniju poziciju čime mu je narušena i materijalna i financijska sigurnost.

4. Tuženik u podnesku od 29.travnja 2025. navodi da iz predmetnog ugovora proizlazi da je tužitelj sredstva kredita koristio radi refinanciranja, kupnje i adaptacije te da tužitelj nije dokazao da je potrošač niti da su se sredstva kredita koristila isključivo za potrošačke svrhe. Istovremeno, zakon ne predviđa da bi se takva svrha trebala presumirati. Budući se svrha ne podrazumijeva, na tužitelju je teret dokaza u smislu odredbe članka 3. Zakona o zaštiti potrošača, koji izričito propisuje, da je potrošač fizička osoba koja sklapa pravni posao i djeluje na tržištu izvan svoje trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti. Tužitelj činjenice i dokaze koje bi potkrijepile potrošačku svrhu ugovora, nije predočio tijekom postupka. Tuženik ustraje na protivljenju izvođenja dokaza financijskim vještačenjem, a ukoliko sud odredi izvođenje dokaza financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem, tuženik predlaže da u tom slučaju vještak izračuna negativne tečajne razlike te da prilikom izračuna uzme u obzir i preplatu priznatu tužitelju prilikom konverzije u iznosu od 17.248,95 kn kao i negativne tečajne razlike.

5. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u ugovor o namjenskom kreditu boj 530/2006 od 7.kolovoza 2006., u dodatak ugovora o kreditu od 27.siječnja 2016., nalaz i mišljenje vještaka Borisa Belunjaka od 30.kolovoza 2025., saslušao je tužitelja u svrhu dokazivanja, te je izvršio uvid u sve priloge i podneske u spisu.

6. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno kao i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a sukladno članku 8. ZPP-a ovaj sud smatra da je tužbeni zahtjev osnovan.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja da sud utvrdi ništetnima odredaba Ugovora o kreditu broj 530/2006 od 7.kolovoza 2006. u članku 1.,2., 7.,23.J, 23.P u dijelu u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica i kamata uz švicarski franak, koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva i da s te osnove isplati preplaćene iznose.

8. Sud je kao nesporno utvrdio da su tužitelj i tuženik dana 7.kolovoza 2006. sklopili ugovor o kreditu za iznos od 117.900,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti, kao i da je dana 27.siječnja 2016. aneksom kredit konvertiran iz valutne klauzule u CHF u valutnu klauzulu u EUR na temelju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine", broj: 102/2015.) – konverzija kredita u kredit uz valutnu klauzulu u EUR, pri čemu je tuženik utvrdio preplatu u iznosu od 17.248,95 kuna s 30.rujnom 2015.

9. Sporna je osnova i visina tužbenog zahtjeva te zastara potraživanja i ima li tužitelj svojstvo potrošača.

10. Nije osnovan tuženikov prigovor zastare potraživanja.

10.1. Naime, podnošenjem kolektivne tužbe Udruge potrošač kod Trgovačkog suda u Zagrebu u sporu zaštite kolektivnih prava, a koji postupak se vodio pod brojem P- 1401/12 prekinut je tijek zastare do pravomoćnog okončanja tog spora pred Visokim trgovačkim sudom Republike Hrvatske, odnosno donošenja presude Pž-6632/2017- 10 od 14. lipnja 2018. u odnosu na ništetnost ugovornih odredbi temeljem valutne klauzule i promjenjive kamatne stope, kada je pravomoćno okončan predmet po kolektivnoj tužbi u predmetu „Franak“. Od toga dana ponovno teče rok zastare za podnošenje zahtjeva radi isplate svih onih potraživanja dospjelih od 4. travnja 2007. odnosno primjenjuje se novi zastarni rok od pet godina koji teče od 14. lipnja 2018. S obzirom na to da nakon prekida zastara počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru (čl. 245. st. 1. ZOO/05), to je izvjesno da u pogledu preplate tuženikov prigovor zastare nije osnovan jer je tužba u ovome predmetu podnesena 28.svibnja 2019.

10.2. Prema stavu Vrhovnog suda Republike Hrvatske (Rev-2245/17-2), pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO/05 te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe, zbog čega zastara nije nastupila za ostale utužene iznose. Isto je potkrijepljeno pravnim shvaćanjem zauzetim na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 30. siječnja 2020., da posljedice ništetnosti ugovora počinju teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora, obzirom da tužitelj u tužbi traži utvrđenje ništetnosti pojedinih ugovora o kreditu.

11. Prema odredbi čl. 502.a. st. 1. ZPP-a, udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu, kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete utvrđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određene djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povređuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava.

11.1. Prema odredbi čl. 502.c. ZPP-a, fizičke i pravne osobe mogu se u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a. st. 1 toga Zakona da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozivati.

11.2. Dakle, odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u smislu postojanje povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač pokrene radi isplate.

11.3. Kako je sud u ovoj parnici vezan za utvrđenja u parnici vođenoj povodom kolektivne tužbe, odnosno za utvrđenja u parnici br. Pž-1401/2012 od 4. srpnja 2013. potvrđenoj presudom Visokog trgovačkog suda br. Pž-6632/2017 u odnosu na valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu to su dakle ništave odredbe predmetnog Ugovora u kojima je upravo ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF te promjenjiva kamatna stopa .

11.4. Naime, i Vrhovni sud RH u odluci br. Rev-3142/2018-2 od 26. svibnja 2020; te Ustavni sud RH u odluci br. U-III-2233/2019 od 10. lipnja 2020. u pogledu učinka pravomoćne odluke donesene u kolektivnom sporu, zauzeli su stav da nije potrebno provoditi dokazni postupak na okolnost nepoštenosti (ništetnosti) odredbi ugovora u svakom parničnom postupku u kojem se odlučuje o individualnim restitucijskim zahtjevima potrošača, obzirom da postoji temeljem naprijed navedene odredbe čl. 502. c ZPP-a, a isto tako i čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 41/14, 110/15-dalje ZPP/14) vezanost za postojanje povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. stavak 1. ZPP/14, a slijedom toga i obveza primjene utvrđene ništetnosti u kolektivnom sporu. Ne može postojati utvrđena ništetnost i nepoštenost pojedinih odredbi potrošačkog ugovora u kolektivnom sporu, a da istodobno ne postoji ništetnost i nepoštenost takvih odredbi u pojedinačnom sporu u odnosu na istovrsni ugovor.

12. Iz iskaza tužitelja, kojem sud u cijelosti poklanja vjeru, proizlazi da je tužitelj kredit podigao u Zagrebačkoj banci 2006.godine iz razloga što mi je ta banka bila najpovoljnija vezano uz osiguranje kredita i jamce. Kredit je htio dići ili u kunama ili u eurima, ali kad je došao u banku ponudili su mu akcijski kredit u CHF, a njemu su takvi krediti bili nepoznati međutim rekli su mu da je to najpovoljniji kredit jer je CHF stabilna valuta. Kada je pročitao ugovor o kreditu pitao ih je u kojem slučaju može doći do povećanja kamate i promjene tečaja te su mu rekli da to mogu biti samo nekakva minimalna povećanja jer je CHF stabilan, a da je sam ugovor špranca te da je to sve u redu. Međutim, nakon što je potpisao ugovor ubrzo je došlo do rasta kamatne stope i do rasta tečaja CHF i te promjene su bile gotovo svaki mjesec tako da mu je rata od 3.200,00 kuna narasla na preko 4.800,00 kuna. Zbog toga je i pristao na konverziju iako smatram da tom konverzijom nije u potpunosti obeštećen. Kredit je digao radi kupnje stana za obiteljske potrebe koji i sada koristi. Poznato mu je što znači valutna klauzula. Ugovor je solemnizirao kod JB Ante Brekala koji tamo nije ni bio, a bila je službenica koja je ovjeru odradila i rekla mu ako ne bude plaćao kredit da će mu ići ovrha i to je to. Rate je plaćao trajnim nalogom u Zagrebačkoj banci. U to vrijeme nije imao niti OPG niti obrt jer radim u državnoj službi.

13. Iz samog Ugovora o kreditu (članak 6.) te iskaza tužitelja u svrhu dokazivanja proizlazi da je namjena kredita kupnja stana i adaptacije istog za obiteljske potrebe te prema tome tužitelj ima svojstvo potrošača.

14. Budući je predmetni Ugovor o kreditu zaključen između stranaka 10.kolovoza 2006. u vrijeme zaključenja predmetnog Ugovora na snazi je bio Zakon o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/03- dalje ZZP/03), te se na konkretni slučaj imaju primijeniti odredbe ZZP-a i to odredba članka 3. prema kojoj je potrošač svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti.

15. Ocjena ovoga suda je da postupanje tuženika u pogledu valutne klauzule i promjenjive kamatne stope nije bilo dopušteno, da je riječ o ugovornim odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo što je suprotno načelu savjesnosti i poštenja i uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao stranke ugovora, slijedom čega sud nalazi da je osnovan zahtjev za isplatom razlike između plaćenih anuiteta i kredita po tečaju na dan isplate kredita bez valutne klauzule uz primjenu početne kamatne stope.

16. Obzirom da su stranke sklopile ugovor koji sadrži ništetne odredbe to se na sporni odnos stranaka primjenjuju odredbe Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023., 155/2023.; dalje u tekstu: ZOO) koje se odnose na ništetne ugovore tj. odredbe od čl. 322-329. ZOO-a. Prema čl. 323. st. 1. ZOO-a u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora.

17. Odredbom članka 1111. ZOO-a kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Pod prijelazom imovine razumijeva se i stjecanje koristi izvršenom radnjom. Obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala. Prema članku 1115. istog zakona kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

18. Na temelju naprijed navedenog sud nalazi da je odredba ugovora o kreditu zaključenog između tužitelja i tuženika kojim se korisnik kredita obvezao kreditoru iznos kredita vratiti kojom se kamata i glavnica veže uz valutu švicarski franak , kao i odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, nepoštene, posljedica čega je ništetnost tih odredbi pa tužitelju pripada pravo da mu tuženik vrati ono što je na temelju takvih ništetnih ugovornih odredbi naplatio i primio od tužitelja ocjenjujući da je ništetnim odredbama tuženik tako naplaćeni novčani iznos stekao bez osnove u smislu članka 1111. ZOO-a.

19. Ustavni sud Republike Hrvatske svojim rješenjem broj U-I-3685/2015 od 4. travnja 2017. nije prihvatio prijedlog više predlagatelja fizičkih osoba te osam kreditnih institucija za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine", broj: 102/15.) i Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o kreditnim institucijama (Narodne novine, broj: 102/15.) te ocijenio da su oba zakona usklađena s Ustavom Republike Hrvatske. Tuženik je ponudom konverzije postupio sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju, a kojim je propisano postupanje s kreditima u CHF i njegova konverzija u kredit s valutom EUR na način da je položaj potrošača s kreditom u CHF izjednačen s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit u valuti u EUR.

19.1. Ocjena je suda da izvršena konverzija kredita i sklopljeni sporazum ugovornih strana ne utječe na osnovanost tužbenog zahtjeva jer se niti odredbama zakona temeljem kojega je izvršena konverzija, a niti sklapanjem dodatka ugovoru o kreditu ne spominje način rješavanja ugovornih odredbi kojima je ugovorena promjena kamatna stopa i valutna klauzula i posljedice tih odredbi koje su utvrđene ništetnim. Dakle, time se nije rješavalo pitanje preplaćenih anuiteta kredita zbog promjene kamatne stope i valutne klauzule za ovdje utuženo razdoblje.

19.2. Sud nalazi da tužitelj iako je izvršena konverzija kredita ima pravo utvrđivati ništetnost odredbi osnovnog ugovora o kreditu i sklapanjem dodatka osnovnom ugovoru i provođenjem konverzije ne gubi pravo na potraživanje stečeno bez osnove temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu u CHF.

19.3. Naime, u odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" broj: 102/15 koji je stupio na snagu 30. rujna 2015.) nije predviđeno i propisano da se sklapanjem dodatka osnovnom ugovoru o kreditu gubi pravo temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o kreditu koji je u potpunosti vrijedio i imao svoje pravne učinke do dana sklapanja dodatka ugovoru. Isto tako, iz samog dodatka osnovnom ugovoru o kreditu nigdje ne proizlazi da bi se korisnik kredita provođenjem konverzije odrekao prava koja mu pripadaju temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu. Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju imao je osnovni cilj otkloniti dužničku krizu zbog rasta tečaja CHF te je u tom smislu zakonom bilo predviđeno da banke moraju ponuditi sklapanje dodatka osnovnom ugovoru o kreditu, a potrošači mogu prihvatiti konverziju u odgovarajući kredit sklopljen u EUR na način da se krediti vezani uz CHF konvertiraju u kredite denominirane u EUR i kredite denominirane u kunama s valutnom klauzulom u eurima (članak 19. a do članka 19. e ZIDZPK/15). Sklapanjem dodatka osnovnom ugovoru o kreditu izmijenjeni su samo uvjeti i način otplate kredita, a što potvrđuje i sama činjenica da se radilo o dodatku osnovnom ugovoru, a ne sklapanju sasvim novog ugovora i osnovni ugovor o kreditu vrijedio je od dana sklapanja 2005. pa do sklapanja dodatka osnovnom ugovoru o kreditu i imao je pravne posljedice te nema zapreke za utvrđenje nepoštenim i ništetnim odredbi osnovnog ugovora o kreditu. Sklapanjem dodatka osnovnom ugovoru stranke su utvrdile svoja prava i obveze ubuduće te retroaktivno od dana sklapanja osnovnog ugovora o kreditu, ali ničim nisu niti su mogle regulirati prava korisnika kredita u CHF temeljem ništetnih odredbi osnovnog ugovora za razdoblje do konverzije.

20. Visinu preplaćenog iznosa sud je utvrdio na temelju nalaza i mišljenja knjigovodstveno-financijskog vještaka Borisa Belunjaka koji nalaz ocjenjuje stručnim i objektivnim.

21. Vještak je u svom nalazu od 30.kolovoza 2025. utvrdio je do provođenja konverzije razlika ukupno više plaćenih anuiteta u CHF po svakom pojedinačnom anuitetu zbog promjene (i povećanja i smanjenja) redovne kamatne stope i ukupno između stvarno plaćenih anuiteta u CHF u ukupnom iznosu plaćanja od 81.702,78 CHF i anuiteta prema početno ugovorenoj redovnoj kamatnoj stopi od 4,90%, što ukupno iznosi izračunato 76.229,64 CHF. Tako izračunata razlika plaćenih anuiteta zbog promjene (i povećanja i smanjenja) redovne kamatne stope iznosi ukupno više plaćeno od 5.473,14 CHF, što čini ukupnu razliku više plaćenih anuiteta u kunama zbog promjene (i povećanja i smanjenja) redovne kamatne stope od 30.338,45 kuna (4.026,61 EUR. Samo više plaćeni iznosi razlika anuiteta zbog povećanja redovne kamatne stope u odnosu na početno ugovorenu, iznose ukupno više plaćeno 6.599,74 CHF, što čini ukupnu razliku više plaćenih anuiteta u kunama zbog povećanja redovne kamatne stope od samo više plaćenog 35.540,25 kuna /4.717,00 EUR. Samo manje plaćeni iznosi razlika anuiteta zbog smanjenja redovne kamatne stope u odnosu na početno ugovorenu, iznosi ukupno manje plaćeno (potplaćeno) minus -1.126,60 CHF, što čini ukupnu razliku manje plaćenih anuiteta u kunama zbog smanjenja redovne kamatne stope od (potplaćeno) minus -5.201,80 kuna/ 690,39 EUR. Da bi utvrdio razliku više plaćenog po kreditu zbog primjene tzv. „valutne klauzule“, odnosno zbog utjecaja primjene tečaja CHF za kune u otplati kredita u ovom predmetu iz ukupne razlike više plaćenih anuiteta u kunama izračunatih u iznosu od 97.956,70 kuna potrebno je isključiti utjecaj ukupne razlike više plaćenih anuiteta u CHF preračunatih u kune na dane plaćanja, a zbog promjene (i povećanja i smanjenja) redovnih kamatnih stopa u ukupnom iznosu od više plaćenog od 30.338,45 kuna, Kada je od iznosa razlike više plaćenih anuiteta u kunama od 97.956,70 kuna umanjio izračunatu razliku više plaćenih anuiteta u CHF preračunatih iz CHF u kune na dane plaćanja koji je nastao zbog promjene (i povećanja i smanjenja) redovnih kamatnih stopa u iznosu od 30.338,45 dobio je izračunati iznos od više plaćenog od 67.618,25 kuna što tečajem konverzije 1 EUR=7,53450 kuna preračunato iznosi 8.974,48 EUR. što čini i više i manje plaćane razlike pojedinih anuiteta zbog primjene „valutne klauzule“, odnosno utjecaja primjene srednjeg tečaja HNB za CHF za kune na dane plaćanja po kreditu u odnosu na srednji tečaj HNB za CHF za kune na dan isplate kredita, a u izračunatom iznosu je isključen utjecaj razlike anuiteta zbog promjene (i povećanja i smanjenja) redovnih kamatnih stopa po svim osnovama.

21.1. Kada se diferencira samo više plaćene razlike anuiteta (preplaćene iznose) zbog valutnog utjecaja primjene srednjeg tečaja HNB za 1 CHF za kune na dane plaćanja (kada je tečaj CHF za kune bio veći u odnosu na tečaj za CHF za kune na dan isplate kredita) onda isti iznose samo više plaćeno od 69.702,78 kuna, što tečajem konverzije 1 EUR=7,53450 kuna preračunato iznosi 9.251,15 EUR. Kada se diferencira samo manje plaćene razlike anuiteta (potplaćene iznose) zbog valutnog utjecaja primjene srednjeg tečaja HNB za 1 CHF za kune na dane plaćanja (kada je tečaj CHF za kune bio manji u odnosu na tečaj CHF za kune na dan isplate kredita) onda isti iznose samo manje plaćeno (potplaćeno)– 2.084,53 kuna što tečajem konverzije 1 EUR=7,53450 kuna preračunato iznosi -276,67 EUR. Izračunati iznos samo više plaćenih razlika za anuitete kada se promatraju ova dva segmenta (posebno samo utjecaj povećanja redovne kamatne stope i posebno utjecaj povećanja tečaja u primjeni valutne klauzule) od 105.243,03 kuna je veći za 7.286,33 kuna u odnosu na ukupnu razliku više plaćenih anuiteta u odnosu na početni anuitet prema početno ugovorenim uvjetima, koji iznosi sveukupno više plaćeno 97.956,70 kune, jer se promatraju posebno dva segmenta razlika, prvi utjecaj promjena redovne kamate (koji je u ovom slučaju iznosi manje plaćeno od -5.201,80 kuna) i drugi valutni utjecaji (iznos samo manje plaćenog je - 2.084,53 kuna), te se na taj način matematički dobivaju veći apsolutni negativni iznosi i veći pozitivni iznosi, a u odnosu primarno izračunatu razliku samih anuiteta u kunama.

21.2. Iznos ukupno preplaćenog po kreditu (do sveukupne visine ukupno plaćenih anuiteta) zbog promjena (i povećanja i smanjenja) redovnih kamatnih stopa i više plaćenog zbog primjene tzv. „valutne klauzule“, ukupno iznosi više plaćeno 97.956,70 kuna, što tečajem konverzije 1 EUR=7,53450 kuna zbog primjene EUR u Republici Hrvatskoj od 01.01.2023. godine iznosi više plaćeno 13.001,09 EUR. Zbrojno samo više plaćeni iznosi anuiteta zbog utjecaja povećanja redovnih kamatnih stopa i samo više plaćeno zbog primjene valutne klauzule (izračunato je u koloni 11. tablice 4 po svakom anuitetu i zbrojno), ukupno iznosi samo više plaćeno u iznosu od 105.243,03 kuna što tečajem konverzije 1 EUR=7,53450 kuna zbog primjene EUR u Republici Hrvatskoj od 01.01.2023. godine iznosi ukupno više plaćeno 13.968,15 EUR.

21.3. Zbrojno samo manje plaćeni iznosi anuiteta zbog smanjena redovne kamatne stope i zbog utjecaja primjene valutne klauzule kada je tečaj za CHF za kune bio manji u odnosu na tečaj na dan isplate kredita, ukupno iznosi samo manje plaćeno u iznosu od -7.286,33 kuna što tečajem konverzije 1 EUR=7,53450 kuna zbog primjene EUR u Republici Hrvatskoj od 01.01.2023. godine iznosi ukupno manje plaćeno -967,06 EUR.

21.4. Obračun zakonske zatezne kamate zbrojno samo na više plaćene razlike zbog povećanja redovne kamatne stope i povećanja tečaja za CHF za kune u otplati kredita u odnosu na početnog ugovorenu redovnu kamatnu stopu i tečaj CHF za kune na dan isplate kredita izračunat nalazom vještačenja iznosi ukupno 105.243,03 kuna, a obračunat je po pojedinačnim iznosima razlike samo više plaćenih anuiteta.

21.5. Zakonska zatezna kamata obračunata je od slijedećeg dana od dana plaćanja anuiteta i sadržanih izračunatih samo više plaćenih razlika do dana 30.09.2015. godine do obračuna konverzije kredita iz valute CHF u valutu EUR. Od 01.10.2015. do potpisivanja ugovorne dokumentacije do dana 27.01.2016. godine o provedbi konverzije kredita iz valute CHF u valutu EUR je prelazno razdoblje, u kojem je primijenjeno zaduženje kredita u anuitetima u EUR, uz obračun knjiženja po provedbi konverzije dana 30.01.2016. godine. Iznos tako obračunate zakonske zatezne kamate na svaku pojedinačno više plaćenu razliku izračunatu nalazom vještaka iznosi 43.275,30 kune, a što preračunato tečajem konverzije zbog primjene EUR-a u Republici Hrvatskoj od 01.01.2023. godine tečajem konverzije za 1 EUR = 7,53450 kuna iznosi više plaćeno 5.743,62 EUR. Izračun zakonske zatezne kamate obračunat je prema propisanim zakonskim zateznim kamatama u RH između osoba od kojih je barem jedna potrošač, na svaku pojedinačno plaćenu samo više plaćenu razliku anuiteta zbog primjene promjenjive redovne kamatne stope (kada su kamatne stope bile veće u odnosu na početno ugovorenu) i zbog primjene tzv. „valutne klauzule“ (kada je srednji tečaj za CHF za kune na dane plaćanja bio veći u odnosu na srednji tečaj HNB za CHF za kune na dan isplate kredita) te je umanjen za iznos priznate preplate tužitelja prema dokumentaciji o konverziji kredita iz valute CHF u valutu EUR, između tužitelja i tuženika u iznosu od 17.248,95 kuna, a tako izračunata umanjena razlika preostalog iznosa zakonske zatezne kamate iznos i 26.026,35 kuna (43.275,30 – 17.248,95 kuna= 26.025,35 kuna, što preračunato tečajem konverzije zbog primjene EUR-a u Republici Hrvatskoj od 01.01.2023. godine tečajem konverzije za 1 EUR = 7,53450 kuna iznosi više plaćeno 3.454,29 EUR. Obračun zakonske zatezne kamate i obračun preplate po konverziji obračunate su na isti datum 30.09.2015. godine, na dan obračuna konverzije kredita iz valute CHF u valutu EUR. Vještak je uračunao preplate po konverziji sukladno članu 172. ZOO-a, uzevši u obzir najprije obračunatu zakonsku zateznu kamatu. S obzirom da je iznos obračunatih zakonskih zateznih kamata ovim nalazom vještačenja od 43.275,30 kuna i veći je od iznosa priznate preplate po konverziji kredita iz valute CHF u valutu EUR od iznosa 17.248,95 kuna, razlike samo više plaćenih anuiteta od 105.243,03 kuna izračunate ovim nalazom vještačenja zbog primjene i povećanja srednjeg tečaja HNB za CHF za kune u otplati kredita i promjenjive uvećane redovne kamatne stope, u odnosu na anuitet određen srednjim tečajem HNB na dan isplate kredita i početno ugovorenom redovnom kamatnom stopom, nisu umanjivane za preplatu po konverziji iz valute CHF u valutu EUR.

22. Nakon provedenog vještačenja tužitelj je svoj tužbeni zahtjev uskladio s nalazom vještaka te od tuženika potražuje isplatu iznosa od ukupno 17.422,44 EUR koji iznos predstavlja zbroj pozitivne preplate razlike kamate do konverzije (4.717,00 EUR)+ pozitivna preplata razlike tečaja do konverzije(9.251,15 EUR)+ukupna preplata zatezne kamate na preplatu kamatne stope i tečaja(5.743,62 EUR), umanjena za preplatu priznatu u konverziji (2.260,06 EUR) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od 13.968,15 EUR (4.717,00 EUR+9.251,15 EUR) koja teče od 1.listopada 2015. do isplate.

23. Tuženik je u podnesku od 17.rujna 2025. prigovara da je sudski vještak iznos preplate koji je priznat tužitelju u konverziji sukladno odredbama ZID ZPK/15 nezakonito odbio od zakonskih zateznih kamata obračunatih na iznose koje vještak utvrđuje kao „preplatu“, pritom u potpunosti ignorirajući izričitu odredbu čl. 19.c. st. 1. tč. 4. ZID ZPK/15. Navodi da je odredbom čl. 19.c. st. 1. tč. 4. ZID ZPK/15 izričito propisano da „(…) Takvi iznosi pretvoreni u EUR i valutnu klauzulu u EUR predstavljaju osnovu za namirenje obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR utvrđenih po novom otplatnom planu u EUR i valutnoj klauzuli u EUR iz točke 3. ovoga stavka, pri čemu se poštuje redoslijed namirenja dospjelih obveza sukladno općim uvjetima vjerovnika, ali ne obračunavaju zatezne kamate“. Dakle, na preplatu priznatu u konverziji sukladno ZID ZPK/15 nisu se obračunavale zatezne kamate pa se takva preplata ne može odbijati od zateznih kamata obračunatih na iznose koje vještak utvrđuje kao „preplatu“. Pritom, Sud u potpunosti zanemaruje ostatak odredbi čl. 19.a ZID ZPK, odnosno točku (5) u kojoj se navodi: „5. ukupni uplaćeni iznos utvrđen u EUR i valutnoj klauzuli u EUR na način iz točke 4. ovoga stavka veći od ukupnog iznosa obroka ili anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR utvrđenih na način iz točke 3. ovoga stavka smatra preplatom“ Navodi da je cilj ili smisao navedene odredbe je da se izračunom sukladno ZID ZPK/15, odnosno uračunavanjem nekadašnjih, sada nevažećih „CHF uplata“ u trenutno važeće „EUR uplate“ utvrđuje preplata tužitelja po predmetnom kreditu odnosno preplata se ne utvrđuje vještačkim nalazom kojim bi se zakonski utvrđena preplata izračunata sukladno ZID ZPK/15 odbijala od zakonskih zateznih kamata obračunatih na preplatu izračunatu po vještaku suprotno odredbama ZID ZPK/15.

24. Sud nije prihvatio navedeni prigovor tuženika jer je nalaz vještaka izrađen u skladu s rješenjem o vještačenju. Naime, Dodatkom ugovora o kreditu tužitelju je već priznata preplata i istu svakako valja uračunati, a to uračunavanje valjalo je učiniti primjenom odredbi čl. 171. i čl. 172. ZOO na način da se na svaki mjesečni iznos preplate na temelju ništetnih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli obračunaju zatezne kamate od dana plaćanja kako tužitelj potražuje (jer je tuženik nepošteni stjecatelj koji je znao za ništetnost predmetnih odredbi) do dana konverzije dok se ne dosegne preplata koja je priznata u konverziji, a sve kako bi na taj način tužitelj u potpunosti ostvario učinak zaštite, kao potrošača, odnosno kako bi se u potpunosti ostvarila ravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana koja je bila narušena sklapanjem navedenih ništetnih ugovornih odredbi i naplatom određenih novčanih iznosa utemeljenim na tim ništetnim odredbama Ugovora o kreditu, sklopljenog između stranaka u postupku.

25. Zbog svega navedenoga sud je u cijelosti usvojio tužbeni zahtjev tužitelja i tuženiku naložio da mu isplati iznos od 17.422,44 EUR s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od 13.968,15 EUR od 1.listopada 2015. do isplate, kao dana s kojim je tuženik utvrdio visinu preplate prema izračunu konverzije.

26. Sud nije uzeo u obzir manje plaćene iznose tužitelja po kreditu jer to nije u skladu sa odredbom čl. 323.st.1. i 2. ZOO. Odredba članka 323. stavak 2. ZOO-a popisuje da je ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora odgovoran svom suugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništetnosti ugovora ako ovaj nije znao ili prema okolnostima nije morao znati za postojanje uzroka ništetnosti, a što je utvrđeno u ovom postupku. Isto tako, plaćanjem anuiteta tužitelj nije ništa primio pa stoga ne bi niti postojala obveza vraćanja nečega što nije primio, što znači da se u konkretnom slučaju ne bi mogao primijeniti niti članak 323. stavak 1. ZOO-a.

27. Budući je tužitelj u cijelosti uspio s tužbenim zahtjevom odluka o troškovima temelji se na članku 154. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. -Odluka USRH, 84/08, 96/08- Odluka USRH, 123/08., 57/11.; 148/11., 25/13., 89/14. -OUSRH i 70/19., 80/22 i 114/22 dalje: ZPP) sud tuženiku naložio da tužitelju na ime troškova parničnog postupka plati iznos od 5.034,10 EUR, koji trošak se odnosi na sastav tužbe (500,00 EUR), sastav 4 obrazložena podneska (4x 500,00 EUR), zastupanje na 2 ročišta (2x500,00 EUR), sve s PDV-om (875,00 EUR), sudska pristojba na tužbu (154,75 EUR), sudsku pristojbu na tužbu (154,75 EUR) i trošak vještačenja (504,35 EUR).

28. Zbog svega navedenoga odlučeno je kao u izreci presude.

Požega, 17.listopada 2025.

Sutkinja:

Melita Novak

Uputa o pravu na žalbu: Protiv ove presude dozvoljena je žalba u roku 15 dana od dana objave presude. Žalba se podnosi ovome sudu, a o istoj odlučuje županijski sud.

Dna:

1. Tomislav Bogdan, odvjetnik Osijek

2. OD Porobija & Porobija d.o.o. Zagreb