Republika Hrvatska

Općinski sud u Velikoj Gorici

Velika Gorica, Trg kralja Tomislava 36

Poslovni broj: Pr-28/2023-30

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Velikoj Gorici, po sutkinji tog suda Marini Caren Smolčić, u pravnoj stvari tužitelja ĐO, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Marina Pezer, odvjetnica u Zagrebu, protiv tužene Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, Ministarstvo obrane, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Velikoj Gorici, Građansko- upravni odjel, Velika Gorica, radi isplate, nakon održane javne, glavne rasprave, zaključene 5. rujna 2025. u nazočnosti punomoćnice tužitelja i zakonskog zastupnika tužene, 17. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženoj Republici Hrvatskoj, Ministarstvo obrane, OIB: 52634238587, isplatiti tužitelju ĐO, OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime naknade za neiskorištene slobodne dane u utuženom razdoblju od 1. srpnja 2017. do 31. srpnja 2022. isplati iznos od 7.780,78 EUR (sedamtisućasedamstotinaosamdeseteuraisedamdesetosamcenta) bruto sa zakonskim zateznim kamatama

- na iznos od 222,28 EUR od 15. veljače 2018. pa do isplate

- na iznos od 305,03 EUR od 15. travnja 2018. pa do isplate

- na iznos od 365,17 EUR od 15. svibnja 2018. pa do isplate

- na iznos od 223,30 EUR od 15. lipnja 2018. pa do isplate

- na iznos od 305,71 EUR od 15. srpnja 2018. pa do isplate

- na iznos od 446,59 EUR od 15. rujna 2018. pa do isplate

- na iznos od 176,55 EUR od 15. listopada 2018. pa do isplate

- na iznos od 55,82 EUR od 15. studenog 2018. pa do isplate

- na iznos od 233,46 EUR od 15. prosinca 2018. pa do isplate

- na iznos od 244,57 EUR od 15. siječnja 2019. pa do isplate

- na iznos od 223,30 EUR od 15. veljače 2019. pa do isplate

- na iznos od 264,51 EUR od 15. ožujka 2019. pa do isplate

- na iznos od 251,91 EUR od 15. travnja 2019. pa do isplate

- na iznos od 300,57 EUR od 15. svibnja 2019. pa do isplate

- na iznos od 231,04 EUR od 15. lipnja 2019. pa do isplate

- na iznos od 199,28 EUR od 15. srpnja 2019. pa do isplate

- na iznos od 72,20 EUR od 15. kolovoza 2019. pa do isplate

- na iznos od 301,93 EUR od 15. rujna 2019. pa do isplate

- na iznos od 506,12 EUR od 15. listopada 2019. pa do isplate

- na iznos od 258,12 EUR od 15. prosinca 2019. pa do isplate

- na iznos od 369,60 EUR od 15. siječnja 2020. pa do isplate

- na iznos od 103,66 EUR od 15. ožujka 2020. pa do isplate

- na iznos od 141,37 EUR od 15. travnja 2020. pa do isplate

- na iznos od 314,16 EUR od 15. svibnja 2020. pa do isplate

- na iznos od 264,48 EUR od 15. lipnja 2020. pa do isplate

- na iznos od 256,57 EUR od 15. kolovoza 2020. pa do isplate

- na iznos od 314,07 EUR od 15. rujna 2020. pa do isplate

- na iznos od 265,02 EUR od 15. lipnja 2022. pa do isplate

- na iznos od 275,62 EUR od 15. srpnja 2022. pa do isplate

- na iznos od 288,77 EUR od 15. kolovoza 2022. pa do isplate osim na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto plaći, i to do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.

II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi: "Nalaže se tuženiku Republika Hrvatska, OIB: 52634238587, da tužitelju ĐO, OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime naknade zbog neiskorištene dnevne stanke u utuženom razdoblju od 1. srpnja 2017. do 31. srpnja 2022. godine isplati iznos od 2.232,11 EUR bruto sa zakonskim zateznim kamatama

- na iznos od 69,46 EUR od 15. veljače 2018. godine pa do isplate

- na iznos od 81,70 EUR od 15. travnja 2018. godine pa do isplate

- na iznos od 76,08 EUR od 15. svibnja 2018. godine pa do isplate

- na iznos od 69,78 EUR od 15. lipnja 2018. godine pa do isplate

- na iznos od 76,43 EUR od 15. srpnja 2018. godine pa do isplate

- na iznos od 139,56 EUR od 15. rujna 2018. godine pa do isplate

- na iznos od 30,09 EUR od 15. listopada 2018. godine pa do isplate

- na iznos od 34,89 EUR od 15. studenog 2018. godine pa do isplate

- na iznos od 72,96 EUR od 15. prosinca 2018. godine pa do isplate

- na iznos od 76,43 EUR od 15. siječnja 2019. godine pa do isplate

- na iznos od 69,78 EUR od 15. veljače 2019. godine pa do isplate

- na iznos od 82,66 EUR od 15. ožujka 2019. godine pa do isplate

- na iznos od 78,72 EUR od 15. travnja 2019. godine pa do isplate

- na iznos od 75,14 EUR od 15. svibnja 2019. godine pa do isplate

- na iznos od 72,20 EUR od 15. lipnja 2019. godine pa do isplate

- na iznos od 41,52 EUR od 15. srpnja 2019. godine pa do isplate

- na iznos od 45,13 EUR od 15. kolovoza 2019. godine pa do isplate

- na iznos od 75,48 EUR od 15. rujna 2019. godine pa do isplate

- na iznos od 158,16 EUR od 15. listopada 2019. godine pa do isplate

- na iznos od 80,66 EUR od 15. prosinca 2019. godine pa do isplate

- na iznos od 77,00 EUR od 15. siječnja 2020. godine pa do isplate

- na iznos od 21,60 EUR od 15. ožujka 2020. godine pa do isplate

- na iznos od 49,09 EUR od 15. travnja 2020. godine pa do isplate

- na iznos od 78,54 EUR od 15. svibnja 2020. godine pa do isplate

- na iznos od 82,65 EUR od 15. lipnja 2020. godine pa do isplate

- na iznos od 84,89 EUR od 15. kolovoza 2020. godine pa do isplate

- na iznos od 72,32 EUR od 15. rujna 2020. godine pa do isplate

- na iznos od 82,82 EUR od 15. lipnja 2022. godine pa do isplate

- na iznos od 86,13 EUR od 15. srpnja 2022. godine pa do isplate

- na iznos od 90,24 EUR od 15. kolovoza 2022. godine pa do isplate osim na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto plaći, i to do 31. prosinca 2007. po stopi od 15% godišnje, od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. u skladu s čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3%-tna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.".

III. Nalaže se tuženoj Republici Hrvatskoj - Ministarstvu obrane, OIB 52634238587, naknaditi tužitelju ĐO, OIB: [osobni identifikacijski broj], troškove parničnog postupka u iznosu 819,45Eur (osamstotinadevetnaesteuraičetrdesetpetcenta), sa zakonskom zateznom kamatom od 17. listopada 2025. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj ĐO, OIB: [osobni identifikacijski broj] (dalje: tužitelj) u tužbi i tijekom postupka navodi da je od 15. siječnja 2017. zaposlen kod tužene Republike Hrvatske, OIB: 52634238587 (dalje: tužena) kao djelatna vojna osoba, konkretno da je raspoređen u Hrvatsko ratno zrakoplovstvo, 91. Zrakoplovna baza, Eskadrila borbenih aviona, na ustrojbenom mjestu pilot aviona. Mjesto rada tužitelja je vojarna „Pukovnik Marko Živković“ u Velikoj Gorici. Dalje navodi kako je raspoređen na rad u sastavu tzv. „Dežurnog borbenog dvojca“ kada poslove obavlja u specifičnom dežurstvu koje traje sedam dana neprekidno. Upućuje na pojedine propise podzakonskih akata kojima je određeno radno vrijeme i pravo na slobodne dane, pri čemu osobito na odredbe članka XIX. Odluke o rasporedu radnog vremena koje propisuju da ako dežurstvo u sustavu dežurnog borbenog dvojca traje pet i više dana, tada djelatna vojna osoba za svakih navršenih pet radnih dana dežurstva stječe pravo na korištenje jednog slobodnog dana, a za svaki dan dežurstva u neradni dan stječe pravo na jedan slobodni dan. Prema odredbama Odluke o izmjenama i dopunama Odluke o rasporedu radnog vremena (NN 106/17.) vrijeme korištenja slobodnih dana pisanim nalogom određuje zapovjednik bojne odnosno zapovjednik ili čelnik jednake ili više razine, ili osoba koju on za to ovlasti. Tužitelj tvrdi da mu u razdoblju od 1. srpnja 2017. do podnošenja zahtjeva za mirno rješenje spora 31. srpnja 2022. tužena nije omogućila korištenje ukupno 102 slobodna dana po ovoj osnovi, pa od tužene potražuje novčanu naknadu za neiskorištene slobodne dane.

1.1. Osim toga, tužitelj navodi kako je tijekom sedmodnevnih dežurstava na svom radnom mjestu bio nazočan neprekidno sedam dana pri čemu mu nije bilo dopušteno napuštati mjesto rada. Uslijed takvog radnog angažmana tužitelj zbog režima rada nije imao mogućnost korištenja dnevne stanke. Prema odredbama članka XI. Odluke o rasporedu radnog vremena, tužitelj je u dane dežurstava u sastavu dežurnog borbenog dvojca zbog posebnog rasporeda radnog vremena imao pravo na dnevnu stanku u trajanju od 60 minuta. Tužitelj tvrdi da mu tužena nije omogućila korištenje tih dnevnih stanki, pa potražuje od tužene i novčanu naknadu za ove neiskorištene dnevne stanke.

1.2. Po primitku potrebne dokumentacije dostavljene po tužene, te nakon provedenog dokaza vještačenjem, tužitelj je podneskom od 7. travnja 2025. (list 204-204 spisa) postavio konačni tužbeni zahtjev na način da po osnovi neiskorištenih slobodnih dana potražuje isplatu bruto iznosa od 7.780,78Eur s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svake pojedine mjesečne plaće do isplate, te po osnovi neiskorištenih dnevnih stanki isplatu bruto iznosa 2.232,11Eur s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svake pojedine mjesečne plaće do isplate, sve uz naknadu parničnog troška.

2. U odgovoru na tužbu i tijekom cijelog postupka tužena je osporavala osnovanost tužbenog zahtjeva tužitelja. Tužena ne spori da je tužitelj u pravilu jednom mjesečno radio u dežurstvu u sastavu tzv. dežurnog borbenog dvojca, a da u vrijeme kad nije radio u tom dežurstvu da je radio u redovnom radnom vremenu od 8,00 do 16,00 sati. Osporila je da bi tužitelj po osnovi dežurstava u sastavu dežurnog borbenog dvojca imao pravo na korištenje slobodnih dana. Također, tvrdi da je tužitelj koristio dnevnu stanku u trajanju kako je definirana propisima. Kao i tužitelj, u pogledu radnog vremena djelatnih vojnih osoba upućuje na Zakon o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske (NN 73/13., 75/15., 50/16., 30/18.) i podzakonske akte donesene na temelju tog zakona, i to Pravilnik o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba (NN 33/14., 41/14., 53/14., 114/14., 72/15., 5/17., 116/17., 39/18.), Odluku o rasporedu radnog vremena (NN 66/14., 23/15., 84/15., 106/17., 39/18., 46/18., 54/19.), i Odluku o novčanoj naknadi za pilote i tehničare angažirane na zadaćama borbenog dežurstva pod zapovijedanjem NATO CAOC-a za 2016. od 28. prosinca 2015. Pored toga, poziva se i na Zapovjedi zapovjednika, kojima se regulira organizacija rada i radno vrijeme djelatnih vojnih osoba koje rade u režimu dežurnog borbenog dvojca. Tužena ukazuje na to da je tužitelj tijekom dežurstva u sastavu dežurnog borbenog dvojca radno angažiran u obliku pripravnosti za vrijeme dnevne svjetlosti, tako da od sumraka do svitanja vrijeme može koristiti prema vlastitom nahođenju, pa čak i napustiti prostorije dežurstva te navodi da je upravo zbog tog specifičnog režima rada i radnog vremena ministar obrane donio Odluku od 28. prosinca 2015. prema kojoj (među ostalim) zrakoplovni tehničari za svaki dan neposrednog angažiranja na zadaći borbenog dežurstva ostvaruju pravo na posebnu novčanu naknadu u neto iznosu od 150,00 kn. Odredbama točke IV. te Odluke izričito je isključena mogućnost ostvarivanja prava na slobodne dane i prekovremene sate. U tom istom pitanju tužena se poziva još i na zapovjedi zapovjednika Hrvatskog ratnog zrakoplovstva od 13. srpnja 2016. i od 14. srpnja 2020.

2.1. Vezano za korištenje dnevne stanke ističe da dežuranje u režimu dežurnog borbenog dvojca predstavlja rad prema posebnom rasporedu iz točke

XIII. Odluke o rasporedu radnog vremena, ali da je tužitelju bilo omogućeno

korištenje dnevne stanke. Ovo stoga što su tužitelju (kao i svim drugim djelatnim vojnim osobama u sastavu dežurnog borbenog dvojca) osigurani obroci prema Pravilniku o prehrani pripadnika oružanih snaga Republike Hrvatske (Narodne novine 131/13., 36/15., 51/15., 121/16., 38/18.), iz čega je vidljivo da je tužitelj taj obrok konzumirao i koristio dnevnu stanku. Dodaje da činjenica da vrijeme korištenja dnevne stanke nigdje nije evidentirano niti postoji propis koji bi to evidentiranje nalagao, nije dokaz da tužitelj nije koristio dnevnu stanku. Slijedom navedenog predlaže tužbeni zahtjev u cijelosti odbiti kao neosnovan te potražuje naknadu troškova parničnog postupka.

3. Tijekom postupka sud je izveo dokaze predložene po strankama i to saslušao tužitelja, svjedoka ČO, uz suglasnost stranaka pročitao zapisnike o saslušanju svjedoka BO, LO i ĆO, izvršio uvid u materijalnu dokumentaciju koja prileži spisu te izveo dokaz financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Vatroslavu Zovku.

4. Izvedene dokaze ovaj prvostupanjski sud je ocijenio u skladu s odredbom članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj:

53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023.; dalje ZPP) te utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

5. Predmet spora je potraživanje tužitelja po osnovi naknade za neiskorištene slobodne dane u iznosu 7.780,78Eur bruto s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama i naknade za neiskorištene dnevne stanke u iznosu 2.232,11Eur bruto s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

6. Među strankama nije sporno da je tužitelj od 1. lipnja 2016. zaposlen kod tužene kao djelatna vojna osoba, konkretno da je raspoređen u Hrvatsko ratno zrakoplovstvo, 91. Zrakoplovna baza, Eskadrila borbenih aviona, na ustrojbenom mjestu pilota aviona, da je mjesto rada tužitelja vojarna „Pukovnik Marko Živković“ u Velikoj Gorici te da je tužitelj raspoređen na rad u sastavu tzv. „Dežurnog borbenog dvojca“ s time da u vrijeme kad nije radio u tom dežurstvu, tužitelj je radio u redovnom radnom vremenu od 8,00 do 16,00 sati.

6.1. Na pripremnom ročištu održanom 22. veljače 2024. te na ročištu za glavnu raspravu održanom 15. svibnja 2024. stranke su učinile nespornim da je lista angažiranosti na dežurstvu "Dežurnog borbenog dvojca“ tijekom 2017. - 2022. koju je tužena dostavila u spis, dokument na temelju kojeg predlažu da se utvrdi vrijeme koje je tužitelj u utuženom razdoblju proveo u radu na dežurstvu "Dežurnog borbenog dvojca“. Stranke su učinile nespornim i da je tužitelj u utuženom razdoblju koristio slobodne dane, ali iz različite osnove u odnosu na utuženu osnovu, odnosno ti slobodni dani koje je koristio nisu se odnosili na dežurstvo u "Dežurnom borbenom dvojcu“. Nadalje, stranke su učinile nespornim da dežurstvo "Dežurnog borbenog dvojca“ traje sedam dana neprekidno, od 0-24 sata. Stranke su učinile nespornim i da se radno vrijeme dežurstva "Dežurnog borbenog dvojca“ nije obavljalo u redovnom radnom vremenu već po posebnom rasporedu odnosno dežurstvu.

7. Sporno je ima li tužitelj pravo na naknadu za slobodne dane s osnove dežurstva u "Dežurnom borbenom dvojcu" koje mu tužena nije omogućila koristiti u utuženom razdoblju kao i ima li pravo na naknadu zbog neiskorištene dnevne stanke u trajanju od 60 minuta u utuženom razdoblju.

8. Radi utvrđenja odlučnih činjenica sud je saslušao tužitelja, svjedoka ČO te je uz suglasnost stranaka pročitao zapisnike o saslušanju svjedoka BO, LO i ĆO. Na okolnost visine tužbenog zahtjeva, sud je proveo predloženo financijsko- knjigovodstveno vještačenje.

9. Tužitelj je u svom iskazu danom na ročištu za glavnu raspravu održanom 15. svibnja 2024. naveo da je radio kod tužene kao pilot. Dežurni borbeni dvojac (dalje DBD) se sastoji od dva zrakoplova, dva pilota i sedam tehničara. Isti avioni moraju biti naoružani za cijelo vrijeme vidnog dijela dana te zajedno s osobljem - pilotima i tehničarima čekaju i spremni su na reakciju u slučaju uzbune. Avion mora biti spreman za let već pola sata prije izlaska sunca i to kad je prijava, a prijava je kod izlaska sunca. Njegov zadatak je provjeriti meteo situaciju i obaviti papirologiju za koju je obavezno dužan prije leta ispuniti i provjeriti. Dakle, nekih pola sata prije izlaska sunca započinje sa svim pripremama da bi avion bio spreman u vrijeme prijave. Avioni su aktivni samo za vrijeme dnevne svijetlosti, a nakon zalaska dnevne svijetlosti uglavnom nema zadataka, odnosno nešto kratko još ima. Ističe da njegovo ukupno vrijeme koje provede na avionu u dežurstvu traje uvijek više od 8 sati, odnosno više od 12 sati pa i više ovisno o vremenskom razdoblju (zima ili ljeto), pa tako u sadašnje vrijeme bi avion već morao biti pripremljen u 5,23 sati kada izlazi sunce, a sada sunce zalazi u 20,21 sati. Neovisno kada je oglašena uzbuna, on kao i cijeli tim tehničara odmah pristupa pozivu. Za vrijeme cijelog vremena dežurstva nikada se ne skida kao niti njegove kolege iz propisane radne odjeće i obuće, odnosno tehničke uniforme i čizama. Za vrijeme aktivne pripravnosti nalaze se u prostorijama koje su za to predviđene i čekaju za slučaj uzbune. U vrijeme kada se oglasi sirena za uzbunu napuštaju ono što su tada radili, primjerice ako su konzumirali obrok, ne bi završili tu konzumaciju već bi ostavili sve i uputili se do aviona. Isto nije pravilo, ali znalo se je dogoditi. U utuženom razdoblju nije imao mogućnost korištenja, odnosno nisu dobili slobodne dane za DBD, a što se promijenilo nakon kolovoza 2022. od kada imaju pravo na slobodne dane, naknada mu je ostala ista, a tehničarima je povećana. Dodaje da njegov posao obuhvaća i rad u zrakoplovu a bez da uzleti s istim. Naime, u slučaju kada je oglašena uzbuna on se odmah upućuje u avion, veže se i uspostavlja komunikaciju sa službom nadzora zračnog prostora i nekada bi to potrajalo 5 minuta, a nekada i više od pola sata. Ovo obuhvaća isto i njegovu pripravnost, a uzletit će tek kad dobije izričitu zapovijed službe nadzora zračnog prostora bez koje zapovijedi mu nije ni dozvoljeno uzletiti s avionom. Ističe da njegov posao obuhvaća različite specifične situacije u kojima provede puno vremena u zrakoplovu, a zna se dogoditi da protekne puno vremena da samo spreman zavezan pojasom čeka zapovijed za uzlet.

9.1. Na pitanja punomoćnice odgovorio je da za vrijeme neprekidnog sedmodnevnog dežurstva nemaju mogućnost nikakvog izlaska, odnosno napuštanja predviđenih prostorija niti unošenja hrane niti pića, isto je izričito zabranjeno Pravilnikom oružanih snaga. Za vrijeme aktivne pripravnosti tužena nije omogućila vrijeme za odmor u trajanju pola sata ili sat bez da se u to vrijeme ne moraju odazvati na poziv.

9.2. Na pitanja zakonskog zastupnika tužene odgovorio je da u odnosu na fizičku aktivnost nema mogućnosti bavljenja istom, nemaju teretanu ili slično, nalaze se u ograđenom prostoru koji im ne omogućava fizičku aktivnost. Nakon obavljenih zadataka borave u za to predviđenim prostorijama tužene u kojima su uvijek u uniformama i čizmama i spremni na bilo koji poziv, nema posebnog odmaranja. Za vrijeme obavljanja zadataka tužitelj uopće ne može konzumirati obrok odnosno tek ako mu to prilika pruži.

10. Svjedok ČO u svom iskazu danom na ročištu za glavnu raspravu održanom 15. svibnja 2024. naveo je da je u utuženom razdoblju radio kod tužene kao zrakoplovni tehničar. Sukladno zapovjedi, koju pravovremeno dobivaju, odrađuje dežurstva 7 dana neprekidno u trajanju 0-24 sata. U pravilu su ta dežurstva jednom mjesečno, međutim nekad se može dogoditi i da je dvaput mjesečno. Dežurstvo borbenog dvojca čini 2 zrakoplova, 2 pilota, 7 tehničara. Za vrijeme dežurstva, u navedenih 7 dana neprekidno bi bio dežuran u prostorijama tužene i predmetne prostorije nije mogao napuštati niti za vrijeme aktivne pripravnosti. Naime, tamo mora biti i dan i noć i koliko zna nitko im nikad nije rekao da kad završi dnevna svjetlost da predmetne prostorije mogu napuštati, čak misli da bi to bila prekršajna odgovornost, iz kojeg razloga zna da kako on tako i nitko od njegovih kolega nikada nije napuštao radno mjesto za vrijeme dežurstva. Posao obavlja i za potrebe održavanja, ali i za potrebe letova, odnosno mora biti pripravan i za slučaj borbene aktivnosti i za sve druge slučajeve. Za vrijeme aktivne pripravnosti uvijek moraju i oni i avioni biti spremni i zapravo su uvijek u nekom obliku čekanja na poziv u slučaju potrebe njihova angažmana. Isto znači da ako bi slučajno sjedio i gledao televiziju mora isto činiti pripravan da ga u svakom trenutku pozovu, na što sve ostavlja i prelazi preuzeti posao radi kojeg je pozvan, koji može uključivati primjerice otklanjanje kvara, ali i slične druge radnje. Aktivno dežurstvo DBD-a obuhvaća vrijeme od izlaska sunca do zalaska sunca s tim da njegov posao uključuje početak gotovo sat vremena prije izlaska sunca, a kako bi pripremio zrakoplov s timom ostalih tehničara koji mora biti spreman za aktivnost barem pola sata prije izlaska sunca. Navedeno završava kada padne noć, kada on i cijeli tim odrađuju pripremne i završne radove na zrakoplovu tzv. poslijeletne radnje. Taj aktivni dio dežurstva traje ovisno o izlasku i zalasku sunca, odnosno ljeti je duži, a zimi kraći, ali uvijek traje više od 12 sati, ljeti i 14 ili 15 sati.

10.1. Na poseban upit suda odgovorio je da u vrijeme aktivne dežurnosti on i njegovi kolege nisu u mogućnosti koristiti dnevnu stanku za odmor u neko određeno vrijeme, već eventualno kada se ukaže prilika kojom prilikom odlaze na toalet ili konzumirati obrok. Oni su na borbenom dežurstvu i uvijek su spremni reagirati na poziv sirene za uzbunu, cijeli dan su u radnoj uniformi i čizmama, što znači da čak i ako želi leći radi odmora to neće biti uobičajeno i ugodno, zbog opreme, a i zbog činjenice da ne znaju što se svaki tren može desiti. Za vrijeme DBD-a su cijelo vrijeme aktivni, stalno obilaze avione kako ne bi došlo do neispravnosti u obliku npr. curenja ulja i slično, nikada se zapravo klasično ne odmaraju. Osim radnji na avionu, za vrijeme dežurstva obavljaju i administrativne poslove, zapisuju u za to predviđenu dokumentaciju sve podatke sukladno propisima. Isto tako poslodavac određuje i druge zadatke koji nisu vezani za sam zrakoplov, primjerice košnja trave i slične. Naime, za vrijeme dežurstva se nalaze u vojarni unutar ograđenog dijela i tamo su samo oni, tek sa posebnom dozvolom može ući netko izuzev nas, pa tako i sami održavaju te prostorije i krug vojarne. Nije imao mogućnost koristiti slobodne dane, koja situacija se izmijenila s kolovozom 2022. od kada je podnio zahtjev za mirno rješenje spora tuženoj i od tada koristi slobodne dane te im je naknada sa 150,00 kuna uvećana na 220,00 kuna. Dežurstvo se znalo oduljiti i nakon predviđenih 12 sati pa bi znalo trajati i 14 ili 15 sati u koje vrijeme su cijelo vrijeme u svojim uniformama i čizmama i angažirani na radu na zrakoplovu. I za vrijeme pasivnog dijela dežurstva su znali biti upućeni na zrakoplov obzirom bi isti sletio u kojem slučaju je bio potreban njihov pregled istog. U specifičnim situacijama, primjerice prilikom dolaska međunarodnih dužnosnika, njihovi avioni bi bili cijeli dan na zadaći, odnosno 2 bi letjela, a kada bi sletjela druga 2 bi uzletjela, a što znači da su zajedno s avionima i cijeli dan na zadaći jer obavljaju svaki put prijeletni i poslijeletni pregled aviona.

10.2. Na poseban upit punomoćnika odgovorio je da za vrijeme dežurstva od 7 dana u kojih 7 dana ne izlaze iz prostorija tužene ne mogu unositi hranu, dapače isto je zabranjeno. Dodao je da im se hrana 3 puta dnevno dovozi i to otprilike uvijek u isto vrijeme, ali oni ne mogu iste obroke konzumirati uvijek u vrijeme kada budu dovezeni. Naime, obrok bude dovezen u određenu prostoriju te ih tamo čeka kada oni imaju mogućnosti, zbog posla doći radi konzumacije istog. U slučaju kada bi započeo obrok, a isto tako i njegove kolege, a svira uzbuna, svi se odazivaju na zvuk sirene i ostavljaju eventualno započeti obrok i pristupa se avionu, te se tako znalo dogoditi da bi se na započeti obrok znali vratiti i nakon 6 sati kada više hrana ne bi bila jednake kvalitete. Dodaje da isto postupanje nije često, ali se zna dogoditi i zapravo nikada ne znaju kada će se desiti. U trenutku uzbune postupaju i dužan je reagirati cijeli tim DBD-a, kako piloti tako tehničari. Nadalje je odgovorio da su, nakon zalaska sunca, odnosno po noći, znali nastaviti s radovima koje su započeti za vrijeme dana i to poslovi na otklanjanju kvarova jer uvijek moraju biti spremna 2 aviona, dok se neke radnje poput punjenja aviona kisikom ili gorivom koje radnje se obavljaju van hangara, a sve ostale se uglavnom obavljaju unutar hangara. Kolege i on su imali situacije gdje bi svi bili pozvani na aerodrom na kojem se nalazio njihov avion. Primjerice, oni se svi nalaze u Zagrebu, a obzirom avioni DBD-a mogu sletjeti na bilo koji aerodrom u Hrvatskoj avion se mogao nalaziti u npr. Zadru ili Puli te tada svi sjedaju u kombi i bivaju upućeni u grad na aerodrom na kojem se nalazi avion DBD-a kojeg je potrebno osposobiti odnosno pripremiti za let. Konkretno se sjeća slučaja kada su na Veliku gospu njihovi avioni imali određenu zadaću za vrijeme koje su potrošili svo gorivo, radi čega su morali sletjeti na drugi aerodrom u Hrvatskoj, pa je cijeli tim bio upućen na taj aerodrom, sjeća se da je bilo poslijepodne kada su uzeli sve potrebno sa sobom i uputili se na taj aerodrom. Po dolasku su obavili sve potrebne radnje na avionu i osposobili ga za povrat na Pleso, te se u kasnim noćnim satima i sami uputili u bazu, gdje su opet morali iste te avione koji su se do njihovog dolaska već vratili pregledati kako bi bili spremni u dežurstvu reagirati na svaku slijedeću uzbunu. Dakle, nakon svakog povratka, odnosno slijetanja aviona, neovisno o vremenu kada se vrati, oni moraju pristupiti pregledu aviona. Znale su se desiti situacije da bi avion sletio, oni bi obavili sve njihove obaveze na njemu, dakle pregledali i otklonili neispravnosti na avionu, a vrlo brzo ili gotovo odmah nakon toga bi bila oglašena već slijedeća uzbuna što od njih očekuje ponovno tzv. predpoletni pregled. Istaknuo je da oni obavljaju, i to uvijek, prijeletni i poslijeletni pregled, a postoji i međuletni pregled. Dodatno je odgovorio da u vrijeme aktivne pripravnosti ne postoji mogućnost korištenja stanke, odnosno u svakom trenutku moraju biti spremni odazvati se pozivu i kod njih ne postoji mogućnost da kažu "ja sad koristim pauzu i ne mogu doći". Obrok koji bi dobili za vrijeme aktivne pripravnosti, drugi i treći obrok u danu nekada ne bi mogli konzumirati zbog poziva na uzbunu, odnosno odaziva na sirenu. Ovisno o vremenskom dobu, ovisno da li je ljetno ili zimsko doba, o istome im ovisi i mogućnost konzumiranja obroka koji im se dostavlja, odnosno da treći obrok koji im se dostavlja ne bi stigli uopće konzumirati u vrijeme aktivne pripravnosti jer im u to vrijeme uopće ne bi bio dostavljen.

10.3. Na poseban upit zakonskog zastupnika tužene odgovorio je da da vrijeme nakon izvršenih zadataka provodi u prostorijama koje im je tužena osigurala i tamo mogu čitati, gledati televiziju, sjediti, piti kavu i slično. Ističe da i u slučaju ako gledaju televiziju ili obavljaju neku od prethodno navedenih radnji uvijek su spremni odazvati se pozivu, odnosno ukoliko se sirena za uzbunu oglasi ne mogu reći "ja ću ostati gledati televiziju" ili "želim odgledati ovaj penal". Za vrijeme dežurstva ne bavi se sportom ili nekom tjelovježbom zbog opreme koju ima na sebi, ali i zbog nedostatka prostora te kako bi izbjegli nastanak ozljede. Dodatno je odgovorio da im je različito vrijeme bilo u prosjeku potrebno za jedan obrok, ovisno od osobe do osobe, netko brže netko sporije jede, a ujedno ovisi o mogućnostima u danu, ako je uzbuna onda se brzo nešto pojede, a ako nema uzbune onda se može i do pola sata jesti, nekada čak jedu i u hodu. Ističe da nemaju određeno vrijeme u koje konzumiraju obroke, poslodavac im nikada nije rekao da bi točno u nekom vremenu dežurstva bilo vrijeme u koje mogu konzumirati obrok.

10.4. Na dodatno pitanje svoje punomoćnice odgovorio je da postoji razlika u vremenskoj spremnosti reagirati u vrijeme aktivnog i vrijeme pasivnog dežurstva, odnosno u vrijeme aktivnog dežurstva isto moraju učiniti u kraćem vremenu, a u vrijeme pasivnog dežurstva je ta pripravnost nešto duža. Tehničari moraju biti uvijek spremni, odmah krenuti na avion kada se sirena oglasi, a uvijek ih pozivaju sirenom.

1 0

11. Uvidom u zapisnike o saslušanju svjedoka BO, ĆO i LO (list 94-96 spisa) sud je utvrdio kako je svjedok BO, zapovjednik Hrvatskog ratnog zrakoplovstva te da mu je poznato da dežurni borbeni dvojac čine dva pilota, dva aviona i sedam zrakoplovnih tehničara pri čemu se termin dvojac koristi zbog dva aviona. Naveo je da to osoblje, odnosno sedam zrakoplovnih tehničara i dva pilota u vrijeme takvog sedmodnevnog neprekidnog dežurstva moraju biti nazočni u zrakoplovnoj bazi, ali samo tijekom dnevne svjetlosti. Zadatak zrakoplovnih tehničara u vrijeme dnevne svjetlosti jest da budu spremni izvesti bilo kakav rad na avionu, kao i da spomenuta dva aviona drže u svakom trenutku spremne za polijetanje. U slučaju polijetanja dužni su u svakom trenutku omogućiti polijetanje aviona, te nakon slijetanja prihvatiti avion i izvesti na njemu opsluživanje kako se izvodi nakon slijetanja. Kada padne noć svi zrakoplovni tehničari oslobođeni su svojih dužnosti do sljedećeg jutra odnosno do sljedeće dnevne svjetlosti, pa u to vrijeme mogu i napustiti svoju bazu. Za slučaj da tehničar napusti zrakoplovnu bazu, onda se to pri izlazu i evidentira. Jednako tako evidentira se i dolazak tehničara u zrakoplovnu bazu. Naveo je da zrakoplovni tehničari po osnovi ovakvih dežurstava nisu imali pravo na bilo kakve slobodne dane, ali prema novoj Odluci ministra obrane od 2022. dobili su pravo na korištenje tri slobodna dana za svako ovakvo jednotjedno dežurstvo. Svjedok je naveo da se svakog dana, tijekom dnevne svjetlosti, u kuhinji zrakoplovne baze priređuju obroci hrane, te se tri puta dnevno ti obroci dovoze do onog dijela baze u kojoj se nalaze zrakoplovni tehničari i piloti, kako bi im se omogućila konzumacija obroka. Tehničari i piloti konzumiraju te obroke, tri obroka dnevno, pa u to vrijeme koriste dnevni odmor odnosno vrijeme za gablec. Pojasnio je da se aktivnosti tehničara i pilota razlikuju kao vježbovne i borbene. Vježbovne aktivnosti odvijaju se jednom tjedno prema planu, a borbene aktivnosti odvijaju se 6-7 puta godišnje. Naveo je da je sedmodnevno dežurstvo angažiralo zrakoplovne tehničare jednom mjesečno, a samo iznimno dešavalo se dva puta mjesečno, te da zapovjednik eskadrile u pisanom obliku vodi evidenciju radnog vremena za zrakoplovne tehničare. Tu se bilježi koliko je tehničar proveo na radu obzirom na trajanje dnevne svijetlosti. Dnevna svjetlost nije ista tijekom cijele kalendarske godine. Na kraju svakog kalendarskog mjeseca ta evidencija predočuje se djelatnoj vojnoj osobi odnosno u ovom slučaju svakom zrakoplovnom tehničaru, koji zatim tu evidenciju i potpisuje. Naveo je da je od 2016. pa do 2018. bio zapovjednik zrakoplovne baze koja je bila sjedište dežurnog borbenog dvojca. Od 2018. da je načelnik stožera Hrvatskog ratnog zrakoplovstva. Od 2019. pa do danas je zapovjednik Hrvatskog ratnog zrakoplovstva. Donosio je zapovjedi za dežurni borbeni dvojac, a odluke o korištenju eventualno slobodnih dana donosi zapovjednik eskadrile. Naveo je kako ne zna da li su zrakoplovni tehničari zaista odlazili iz zrakoplovne baze kada je pala noć, jer mu to nije niti bilo važno. Izlasci su evidentirani. Svi su imali na raspolaganju kuhinju, dnevni boravak i sobe, pa nisu niti morali napuštati zrakoplovnu bazu noću. Naveo je da ne zna točno u minutu kazati kada sviće, a kada pada mrak, u različita doba godine. Zrakoplovni tehničar u vrijeme dnevne svjetlosti ne smije napuštati zrakoplovnu bazu. To znači da spomenutu hranu odnosno obroke mora i može konzumirati samo unutar zrakoplovne baze, ako se radi o obrocima koji se poslužuju u vrijeme dnevne svjetlosti.

1 1

11.1. Također, da je svjedok NO, naveo da je od 2018. bio zapovjednik 91. zrakoplovne baze, koja je 2019. preimenovana u 91. krilo, čiji je također zapovjednik, i danas pa mu je zato poznato što je to dežurni borbeni dvojac. Naveo je da dežurni borbeni dvojac obavlja službu kroz sedam dana uzastopno za vrijeme dnevne svjetlosti, odnosno od svitanja do sumraka. Obavljaju propisane radnje, pa što se tiče zrakoplovnih tehničara to su tjedni pregledi zrakoplova, dnevni pregled zrakoplova, pregled prije leta, između dva leta, te nakon završenog leta. Noću, odnosno u vrijeme mraka, zrakoplovni tehničari nemaju nikakvih obaveza i smiju otići izvan zrakoplovne baze. Izlazak se u pravilu evidentira, osim ako bi došlo do kakvog propusta. Međutim, zrakoplovni tehničar noću može ostati u prostoru baze i nije dužan izaći izvan zrakoplovne baze. Dežurni borbeni dvojac ima na raspolaganju posebnu zgradu za svoj boravak, pa dakle u toj zgradi bilo koji član borbenog dvojca može boraviti jednako danju i noću. Imaju na raspolaganju kuhinju, dnevni boravak, blagovaonicu, i sobe. Hrana se dovozi u zgradu u kojoj borave, tri puta dnevno, i svatko je slobodan svoj obrok konzumirati kada se za to odluči. Naveo je da dežurni borbeni dvojac koji dežura sedam dana uzastopce čine dva aviona, dva pilota i sedam zrakoplovnih tehničara, te da koliko je njemu poznato, zrakoplovni tehničari nisu koristili slobodne dane po osnovi ovakvog sedmodnevnog dežurstva. Koristili su sva prava koja su u skladu s propisima koji su na snazi. Naveo je da za vrijeme dnevne svjetlosti zrakoplovni tehničar ne smije napuštati dežurni borbeni dvojac, to znači da ne smije napuštati dio zrakoplovne baze koji pripada tom dvojcu i čini jednu cjelinu za sebe. Ne smije napuštati zrakoplovnu bazu. Zrakoplovni tehničari mogu koristiti dnevnu stanku odnosno pauzu za gablec prema svom nahođenju unutar prostora dežurnog borbenog dvojca u vrijeme dnevne svjetlosti. U slučaju neke uzbune, svatko mora reagirati odmah, pa tako i zrakoplovni tehničari. U slučaju da netko u to vrijeme konzumira svoj obrok, mora ostaviti obrok i obaviti svoju dužnost. Postoji vježbovna i borbena uzbuna. Vježbovne su uzbune najavljene unaprijed odnosno planirane, pa se tako znade kada će se desiti i svatko može konzumiranje obroka tome prilagoditi. Gledajući dosadašnju praksu, borbene uzbune dešavale su se prosječno jednom u dva mjeseca.

11.2. Svjedok LO naveo je da je on pilot koji dežura u dežurnom borbenom dvojcu pa iz praktičnog rada zna način na koji je organiziran rad. Dežurni borbeni dvojac čine dva aviona, dva pilota i sedam zrakoplovnih tehničara. Dežurni borbeni dvojac dežura u sedmodnevni dežurstvima za vrijeme dnevne svjetlosti. Najvažnija dužnost zrakoplovnih tehničara u vrijeme ovog dežurstva je tjedni pregled zrakoplova, koji traje tri do šest sati i najčešće se obavlja prilikom početka dežurstva odnosno preuzimanja dužnosti. Zatim je njihova dužnost obavit dnevni pregled zrakoplova prije leta, a koji traje približno 30 minuta. Isto tako moraju periodički obilaziti zrakoplove radi obične vizualne kontrole. Ukratko, dužnost je zrakoplovnih tehničara omogućiti da dva zrakoplova mogu poletjeti bilo kada na bilo koju dužnost. Naveo je da se također provode vježbovne i borbene uzbune. Vježbovne uzbune su planirane i koordinirane sa višim zapovjedništvom i provode se jednom tjedno. Borbene uzbune nisu planirane i iz njegovog dosadašnjeg iskustva događale su se nekoliko puta godišnje. Naveo je da kada padne mrak, odnosno kad više nema dnevne svjetlosti zrakoplovni tehničari nemaju nikakvih dužnosti. To znači da noću zrakoplovni tehničar može ostati u prostoru koji koristi dežurni borbeni dvojac zrakoplovnoj bazi, ali može i napustiti bazu.

1 2

Ukoliko napusti zrakoplovnu bazu, to je vidljivo na snimkama nadzornih kamera. Ne zna ostaju li zrakoplovni tehničari noću u zrakoplovnoj bazi ili nekuda izlaze. Naveo je da se tri puta dnevno u prostorije dežurnog borbenog dvojca dovoze obroci, pa svatko može konzumirati obrok u blagovaonici. Svi su slobodni koristiti prostoriju za odmor, blagovaonicu, kao i svaki svoju sobu. Niti jednim propisom nije regulirano kada će netko koristiti dnevni odmor, već zrakoplovni tehničar ima svoje slobodno vrijeme u vrijeme kada ne mora obavljati pregled odnosno kontrolu zrakoplova. Naveo je da ne zna jesu li zrakoplovni tehničari koristili slobodne dane po osnovi ovakvih sedmodnevnih dežurstava. Za vrijeme dnevne svjetlosti niti tužitelj niti drugi zrakoplovni tehničari nisu mogli ni iz kojeg razloga napuštati zrakoplovnu bazu odnosno prostor dežurnog borbenog dvojca.

12. Iskaze tužitelja te svjedoka ČO kao i iskaze svjedoka TO, ĆO i LO sud ocjenjuje vjerodostojnima u dijelu u kojem su iskazivali o sastavu, načinu organizacije rada i opsegu zaduženja "Dežurnog borbenog dvojca", kao i u dijelu u kojem su iskazivali o učestalosti i trajanju dežurstva "Dežurnog borbenog dvojca", odnosno da je to u pravilu bilo jednom mjesečno po sedam dana neprekidno, a koje činjenice među strankama nisu ni sporne.

12.1. Isto tako ocjenjuje vjerodostojnim iskaze tužitelja i svjedoka CO i ĆO u dijelu u kojem su suglasno iskazivali da zrakoplovni tehničari nisu koristili slobodne dane po osnovi sedmodnevnog dežurstva u "Dežurnom borbenom dvojcu".

12.2. Sud nije prihvatio iskaze tužitelja i svjedoka ČO u dijelu u kojem su iskazali da nikada tijekom utuženog petogodišnjeg razdoblja nisu mogli koristiti dnevni odmor jer u tom dijelu iskaz nije uvjerljiv, životan niti logičan.

13. Radi razrješenja spora koji je predmet ove parnice potrebno je bilo utvrditi kojim je propisima reguliran radni odnos tužitelja kad radi u dežurstvu borbenog dvojca.

13.1. Za razdoblje od 26. lipnja 2013. pa na dalje temeljni pravni akt u tom pitanju jest Zakon o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj: 73/13.) jer je taj Zakon stupio na snagu 26. lipnja 2013. Međutim, odredbe tog Zakona ne reguliraju detaljno i u cijelosti radno vrijeme, dnevne stanke, niti druge pojedinosti vezane uz radni odnos odnosno službu zrakoplovnih tehničara, kao u slučaju tužitelja, pa su za razrješenje ovog spora mjerodavni podzakonski akti ministra obrane doneseni po ovlaštenju iz odredbe članka 153. stavak 3. Zakona o službi u oružanim snagama, a koje zakonske odredbe ministru obrane izričito daju ovlast da svojom odlukom utvrđuje (među ostalim) raspored radnog vremena djelatnih vojnih osoba.

13.2. Odlukom o rasporedu radnog vremena ("Narodne novine" broj: 66/14., 23/15., 84/15., 106/17., 39/18., 46/18.) koja je donesena na temelju ovlaštenja iz Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske za razdoblje od 1. siječnja 2014. i koja je stupila na snagu 1. lipnja 2014. određeno je da radno vrijeme djelatnih vojnih osoba podrazumijeva redovno radno vrijeme i radno vrijeme prema posebnom rasporedu (članak III. Odluke). Redovno radno vrijeme je utvrđeno u trajanju od 40 sati tjedno raspoređeno na pet dana, u pravilu od ponedjeljka do petka od 8,00 do 16,00 sati, uz iznimke kada pojedini zapovjednici imaju (uz određene pretpostavke) ovlast odrediti

1 3

drugačije (članak V. stavak 3. Odluke). Radni angažman tužitelja kao zrakoplovnog tehničara svakako spada u radno vrijeme prema posebnom rasporedu, i to dežurstvo iz članka XIII. stavak 1. Odluke, odnosno konkretno, tužitelj je radio u specijalnom obliku dežurstva u sustavu zaštite zračnog prostora borbenim dvojcem.

13.3. Prema odredbama članka XIX. Odluke, kada ovakvo dežurstvo traje pet i više dana djelatna vojna osoba stječe pravo na jedan slobodni dan, a za svaki dan dežurstva u neradni dan pravo na jedan slobodni dan, a što osnovano u ovom postupku tvrdi tužitelj.

13.4. Tužena je tijekom postupka osporavala da bi po ovoj osnovi tužitelj stekao pravo na slobodne dane, odnosno da bi bila dužna tužitelju isplatiti bilo kakvu naknadu za neiskorištene takve slobodne dane. Pritom se tužena pozivala na Odluku o novčanoj naknadi za pilote i tehničare angažirane na zadaćama borbenog dežurstva pod zapovijedanjem NATO CAOC-a za 2016. od 28. prosinca 2015. (list 4, 81-82, 86 spisa), koja u točci IV. izričito propisuje da (među ostalima) zrakoplovni tehničari po osnovi takvog dežurstva nemaju pravo na prekovremene sate i slobodne dane.

13.5. Međutim, u samom nazivu te odluke jednako je izričito rečeno da se radi o odluci koja se odnosi samo na 2016., stoga ovaj prvostupanjski sud utvrđuje da se navedena Odluka ne primjenjuje u konkretnom slučaju, a s obzirom na utuženo razdoblje od srpnja 2017. do srpnja 2022. (tako i Županijski sud u Puli u odluci poslovni broj G R-186/2024-2 od 25. studenoga 2024.).

13.6. Sud je također utvrdio da se tužena neosnovano poziva i na zapovjedi od 21. siječnja 2016. (list 79-80 spisa), od 13. srpnja 2016. (list 85 spisa), od 14. srpnja 2020. (list 77-78 spisa) te zapovijedi od 15. siječnja 2016. (list 84-85 spisa) koja u točki 3. izričito isključuje pravo na slobodne dane.

13.7. Naime, uvidom u navedene zapovijedi sud je utvrdio da se slobodni dani na koje se poziva tužena odnose na slobodne dane stečene po osnovi rada u preraspodijeljenom radnom vremenu i rada dužeg od redovnog radnog vremena dok se u zapovijedima od 13. srpnja 2016. i od 14. srpnja 2020. slobodni dani ostvareni u režimu rada u dežurnom borbenom dvojcu uopće ne spominju.

13.8. Osim toga, s obzirom na to da među strankama nije sporno da tužitelj po osnovi rada u dežurnom borbenom dvojcu nije koristio niti jedan slobodan dan, pozivanje tužene na prethodno navedene zapovijedi nije od utjecaja u ovom sporu. Također, prema ocjeni ovog suda, niti jedan zapovjednik ne može svojom zapovjedi derogirati propise sadržane u podzakonskom aktu, kao što je u konkretnom slučaju Odluka o rasporedu radnog vremena, koju je donio ministar obrane po osnovi izričitog ovlaštenja iz Zakona o službi u Oružanima snagama Republike Hrvatske. Takvo ovlaštenje taj Zakon nije podijelio zapovjednicima. Zapovjednici određene razine prema odredbama članka V stavka 3. Odluke o rasporedu radnog vremena imaju ovlast odrediti (samo) drugačiji početak i završetak (samo) redovnog radnog vremena. U hijerarhiji pravnih akata kao izvora prava zapovijed zapovjednika svakako je niže rangirani izvor prava, i sigurno ne može derogirati odluku ministra obrane ni u kojem dijelu, pa ni u pitanju prava na slobodne dane.

14. Slijedom navedenog, sud je utvrdio da je tužitelj po osnovi dežurstva u "Dežurnom borbenom dvojcu" ostvario pravo na korištenje slobodnih dana, a na temelju odredbi članka XIX. Odluke o rasporedu radnog vremena, i to za

1 4

svako takvo dežurstvo u trajanju od pet i više dana po jedan slobodan dan, kao i za svako takvo dežurstvo u neradni dan također jedan slobodan dan.

15. U odnosu na tužbeni zahtjev za dosudu naknade za nekorištenje dnevnog odmora (dnevne stanke) ističe se da prema odredbama članka VIII. stavka 1. Odluke o rasporedu radnog vremena, djelatna vojna osoba koja radi u redovnom radnom vremenu ima pravo na dnevni odmor u trajanju od 30 minuta.

15.1. Imajući u vidu da je tužitelj radio u dežurstvu u sustavu zaštite zračnog prostora borbenim dvojcem, a što predstavlja radno vrijeme prema posebnom rasporedu, prema ocjeni ovog suda, tužitelj je imao pravo na dnevnu stanku u trajanju od 60 minuta ili dva puta po 30 minuta.

15.2. Naime, Odluka o rasporedu radnog vremena za djelatne vojne osobe koje rade u režimu dežurnog borbenog dvojca posebno ne regulira trajanje dnevnog odmora, kao u slučaju smjenskog rada (članak X. Odluke), ili rada u turnusu (članka XI. Odluke).

15.3. Međutim, budući radno vrijeme u dežurstvu u sastavu borbenog dvojca predstavlja radno vrijeme prema posebnom rasporedu, to znači da je i tužitelj imao pravo na dnevni odmor u trajanju od 60 minuta ili dva puta po 30 minuta.

15.4. S tim u vezi ističe se da Odluka o rasporedu radnog vremena u članku XXV.-XXV.a sadrži odredbe o evidenciji radnog vremena, kojim odredbama nije predviđena obveza evidentiranja korištenja dnevnog odmora. Pravilnik o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima ("Narodne novine" broj: 73/17.) u članku 8. stavak 1. sadrži odredbe kojima se poslodavca obvezuje da vodi evidenciju nenazočnosti na radu. Budući da se dnevni odmor uračunava u radno vrijeme, time se dnevni odmor razlikuje od drugih odmora koji se ne uračunavaju u radno vrijeme (tjedni odmor, godišnji odmor). Prema tome vrijeme korištenja dnevnog odmora nije vrijeme nenazočnosti na radu, pa iz svega slijedi zaključak da poslodavac odnosno ovdje tuženica nije dužna voditi evidenciju o korištenju dnevnih odmora.

16. Tijekom postupka iz iskaza tužitelja i svjedoka ČO sud je utvrdio da djelatne vojne osobe dežurne u sustavu dežurnog borbenog dvojca u pojedinim iznimnim situacijama uzbune odnosno nužnosti hitnog polijetanja aviona (dakle zbog prirode posla) moraju prekinuti dnevni odmor ili ga ne mogu koristiti u vrijeme takvog polijetanja. Sporne činjenice bio je dužan dokazati tužitelj, međutim tužitelj ničim nije dokazao broj takvih neiskorištenih dnevnih odmora, a sud ne prihvaća navode tužitelja da kroz cijelo utuženo razdoblje nije iskoristio niti jedan dnevni odmor. S obzirom na režim rada u dežurstvu borbenog dvojca kako ga je opisao tužitelj i svjedoci BO, NO i LO zaista nije vjerojatno da tužitelj (kao i druge djelatne vojne osobe koje su radile u dežurstvu borbenog dvojca) uslijed velikog intenziteta radne angažiranosti nije mogao koristiti dnevne stanke. Tim više, što noću odnosno u vrijeme mraka tužitelj nije niti imao bilo kakvih zaduženja. Dakle, utvrđeno je da tužitelj nema pravo na naknadu za neiskorištene dnevne odmore jer je te odmore tužitelj ipak koristio.

17. Radi utvrđenja novčanog iznosa koji predstavlja protuvrijednost neiskorištenih slobodnih dana, proveden je dokaz vještačenjem po dipl. oec. Vatroslavu Zovku, vještaku za financije, javne financije, računovodstvo, poreze

1 5

i informatiku, koji je u spis predmeta dostavio pisani nalaz i mišljenje od 3. travnja 2025. (list 200-203 spisa).

17.1. Iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka Vatroslava Zovka proizlazi da naknada za neiskorištene slobodne dane u utuženom razdoblju iznosi 7.780,78Eur bruto s dospijećem svakog pojedinog iznosa 15. u mjesecu za prethodni obračunski mjesec, a imajući u vidu osnovnu plaću tužitelja (tablica 1. nalaza) i broj dana dežurstva "borbenog dvojca" (tablica 2. nalaza).

17.2. Također, iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka Vatroslava Zovka proizlazi da naknada za neiskorištene dnevne stanke od 60 minuta iznosi 2.232,11Eur bruto s dospijećem svakog pojedinog iznosa 15. u mjesecu za prethodni obračunski mjesec.

17.3. Na takav nalaz i mišljenje primjedbu je imala tužena u kojoj je navela da vještak nije uzeo u obzir da Odluka Ministra obrane o novčanoj naknadi za pilote i tehničare na zadaćama borbenog dežurstva pod zapovijedanjem NATO CAOC-a, Klasa: 023- 03/15-03/1, Urbroj: 512-01-15- 941 od 28. prosinca 2016. izričito određuje da pravo iz točke II. Odluke, dakle isplata novčane naknade prema kategorijama, isključuje pravo na prekovremene sate i slobodne dane. S tim u vezi, da je vještak trebao uzeti u obzir isplaćene naknade po osnovi dežurstva borbenog dvojca i eventualno ih umanjiti od dobivenog iznosa naknade za neiskorištene slobodne dane. U odnosu na izračun naknade za neiskorištenu dnevnu stanku tužena ga je osporila navevši da je tužitelju bilo omogućeno korištenje dnevne stanke.

17.4. Na ročištu održanom 4. rujna 2025. tužena je ostala kod primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka, dok nije osporavala matematički izračun te su se stranke izjasnile da ne traže da vještak svoj nalaz iznese usmeno na raspravi.

17.5. Nalaz i mišljenje sudskog vještaka Vatroslava Zovka sud je prihvatio u cijelosti jer je sačinjen u skladu s postavljenim zadatkom, a temeljem dokumentacije koju su stranke suglasno predložile, stručno i objektivno pri čemu stranke na matematički izračun nisu ni imale primjedbi. Sud, međutim nije posebno cijenio dio nalaza vještaka koji se odnosi na izračun naknade za neiskorištenu dnevnu stanku jer je utvrdio da tužitelj nije dokazao osnovu tužbenog zahtjeva u tom dijelu.

18. Pritom sud ne prihvaća navode tužene da isplata novčane naknade zrakoplovnim tehničarima za svaki dan neposrednog angažiranja na zadaći borbenog dežurstva, isključuje pravo na prekovremene sate i slobodne dane, a iz razloga obrazloženih u točkama 13.5.,13.6.,13.7. i 13.8. obrazloženja ove presude. Sud nije prihvatio ni navode tužene da je vještak trebao uzeti u obzir isplaćene naknade po osnovi dežurstva borbenog dvojca i eventualno ih umanjiti od dobivenog iznosa naknade za neiskorištene slobodne dane jer odredbama Odluke o rasporedu radnog vremena nije određeno da se prava s te dvije osnove isključuju.

18.1. Naime, među strankama nije sporno da je tužitelj radio u radnom vremenu prema posebnom rasporedu opisnom u odredbi članka XIII. stavak 1. Odluke o rasporedu radnog vremena. Odredbom članka XIV. Odluke o rasporedu radnog vremena propisano je da za vrijeme takvog rada djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće, nego za to ostvaruju pravo na dodatak za vojnu službu u skladu s propisima kojima se uređuje pravo na dodatke na plaću djelatnih vojnih osoba. Naknada određena Odlukom o novčanoj naknadi za pilote i tehničare angažirane na zadaćama borbenog dežurstva pod zapovijedanjem NATO CAOC-a za 2016. od 28. prosinca 2015.

1 6

predstavlja upravo taj dodatak. Dalje, odredbom članka XIX. Odluke o rasporedu radnog vremena propisano je da djelatne vojne osobe, kada im dežurstvo u sustavu zaštite zračnog prostora borbenim dvojcem traje pet i više dana, ostvaruju pravo na slobodne dane, na način da za svakih navršenih pet radnih dana dežurstva ostvaruju pravo na jedan slobodan dan, a za svaki neradni dan dežurstva jedan slobodan dan. Dakle, odredbe Odluke o rasporedu radnog vremena razlikuju dvije osnove za naknadu djelatnim vojnim osobama- dodatke na plaću i slobodne dane koje se međusobno ne isključuju slijedom čega neosnovano tužena ukazuje da je trebalo uzeti u obzir isplaćene naknade po osnovi dežurstva borbenog dvojca i umanjiti ih od dobivenog iznosa naknade za neiskorištene slobodne dane.

19. Slijedom navedenog, sud je utvrdio da je tužitelj, u utuženom razdoblju od srpnja 2017. do srpnja 2022. ostvario pravo na naknadu za neiskorištene slobodne dane s osnove dežurstva u "Dežurnom borbenom dvojcu" na temelju odredbe članka XIX. Odluke o rasporedu radnog vremena u iznosu od 7.780,78Eur bruto s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog iznosa te glavnice, a koje dospijeće među strankama nije bilo sporno s 15. u mjesecu za prethodni obračunski mjesec, slijedom čega je odlučeno kao u točki I. izreke ove presude.

20. Naime, u skladu s odredbama članka 45. stavak 1. i 2. Zakona o porezu na dohodak (Narodne novine br. 177/04., 73/08., 80/10., 114/11., 22/11., 144/12., 120/13., 125/13., 148/13., 83/14., 143/14. i 136/15.; dalje: ZPD) predujam poreza na dohodak obračunava, obustavlja i uplaćuje poslodavac, isplatitelj primitka iz članka 14. istog Zakona ili sam porezni obveznik i to prilikom svake isplate prema propisima koji važe na dan isplate.

21. Nadalje, odredbama članka 45. stavak 4. i 5. ZPD i članka 61. stavak 1. i 9. Pravilnika o porezu na dohodak (Narodne novine br. 95/05., 96/06., 68/07., 146/08., 2/09., 146/09., 123/10., 137/11., 61/12., 79/13., 160/13. i 157/14.; dalje: Pravilnik) propisano je da se predujam poreza na dohodak od nesamostalnog rada obračunava tijekom istog mjeseca svakog poreznog razdoblja isplaćenog primitka od nesamostalnog rada iz čl. 14. toga Zakona i članka 11., 12. i 15. toga Pravilnika, umanjenog za obračunane i uplaćene doprinose za obvezna osiguranja iz primitka po posebnim propisima i umanjenog za iznos uplaćenih premija osiguranja iz članka 12. stavak 9. i članka 16. stavak 2. toga Zakona, te umanjenog za osobni odbitak iz članka 36. stavak 1. i 2. istoga Zakona. Obračunati predujam poreza isplatitelj obustavlja i uplaćuje istodobno s isplatom primitka od nesamostalnog rada, kao porez po odbitku.

22. Imajući u vidu gore navedeno, porez na dohodak i prirez na dohodak, koji čine sastavne dijelove bruto plaće (uz neto plaću i doprinose), dospijevaju tek s isplatom, što znači da do trenutka isplate nisu dospjeli na naplatu iznosi poreza na dohodak i prireza na dohodak pa se na te iznose zatezne kamate ne obračunavaju, kako je to i presuđeno u točki I. izreke ove presude. Zatezna kamata dosuđena je od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa pobliže navedenog u točki I. ove presude (prema pojedinim mjesečnim iznosima i dospijećima, tj. od 15. u mjesecu za protekli mjesec, sukladno odredbi članka 84. stavak 3. Zakona o radu pa sve do isplate, i to po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO.

1 7

23. Sud je, na temelju odredbe članka 219. stavak 1. ZPP-a u vezi s odredbom članka 221.a ZPP-a odbio tužbeni zahtjev u dijelu u kojem se odnosi na isplatu naknade zbog neiskorištene dnevne stanke u utuženom razdoblju od srpnja 2017. do srpnja 2022. u iznosu od 2.232,11Eur bruto s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na pojedine iznose te glavnice budući da tužitelj nije dokazao da mu nije tužena omogućila korištenje dnevne stanke slijedom čega je odlučeno kao u točki II. izreke presude.

24. Odluka o trošku postupka temelji se na odredbi članka 154. stavak 2. ZPP-a u vezi s odredbom članka 155. ZPP-a, imajući u vidu da je tužitelj djelomično uspio u sporu.

24.1. Prema odredbi članka 154. stavak 2. ZPP-a, ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.

24.2. Imajući u vidu da je tužitelj u parnici uspio sa 63,85% (50% sa osnovom i 77,71% s visinom), a tužena sa 36,15% (50% s osnovom i 22,29% s visinom), oduzimanjem postotka uspjeha tuženika od postotka uspjeha tužitelja, tužitelju je valjalo priznati naknadu troška postupka u omjeru od 27,7%.

24.3. Stoga su u tom omjeru tužitelju priznati troškovi koji su bili potrebni za vođenje ove parnice, a koji se odnose na:

- sastavljanje zahtjeva za mirno rješenje spora u skladu s Tbr. 7.t.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23; dalje OT) u iznosu 55,40Eur

- sastavljanja tužbe u skladu s Tbr. 7.t.1. OT u iznosu 55,40Eur

- za sastavljanje obrazloženih podnesaka od 6. travnja 2023., podneska od 22. veljače 2025. i podneska od 19. ožujka 2025. u skladu s Tbr. 8. t. 1. OT iznosu 55,40Eur po radnji

- za zastupanje na ročištu održanom 22. veljače 2024. u skladu s Tbr. 9. t.2. OT u iznosu 27,70Eur

- za zastupanje na ročištu održanom 15. svibnja 2024. i na ročištu održanom 5. rujna 2025., u skladu s Tbr. 9.t.1. OT u iznosu 55,40Eur po radnji,

- za pristup ročištu za objavu odluke 17. listopada 2025. u iznosu 27,70Eur

ukupno 443,20Eur sve uvećano za PDV po stopi od 25% (110,80Eur) što ukupno iznosi 554,00Eur. Tužitelju je valjalo, neovisno o uspjehu u sporu priznati naknadu troška za vještačenje u iznosu 265,45Eur slijedom čega je tužena obvezana na naknadu troška tužitelju u iznosu 819,45Eur.

24.4. Osim u dijelu u kojem mu prema odredbama OT ne pripada s obzirom na previsoko postavljeni zahtjev za naknadu troška, tužitelju nije priznat ni trošak za sastavljanje dopisa od 19. prosinca 2022. u iznosu od 50,00 Eur uvećano za PDV po stopi od 25% jer naknada tog troška prema OT nije predviđena budući da je odredbom Tbr. 37. OT predviđena naknada troška za

1 8

sastavljanje obavijesti i opomena pri čemu se taj trošak ne ostvaruje u okviru parničnog postupka od suprotne strane već se radi o trošku kojeg odvjetnik ima pravo naplatiti od stranke koju zastupa u smislu odredbe Tbr. 47. t. 1. OT. 24.5. Odluka o kamatama na dosuđeni parnični trošak temelji se na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP, a u visini određenoj čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21.,114/22., 156/22., 145/23. i 155/23.; dalje ZOO).

24.6. Obzirom na navedeno, a na temelju odredbe članka 154. stavak 2. ZPP-a u vezi s odredbom članka 155. ZPP-a, odlučeno kao u točki III. izreke ove presude.

U Velikoj Gorici 17. listopada 2025.

Sutkinja:

Marina Caren Smolčić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba Županijskom sudu, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, u roku od 15 (petnaest) dana od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje, odnosno od dana dostave prijepisa ove presude, u slučaju neuredne obavijesti o ročištu na kojem se presuda objavljuje (čl. 335.ZPP).

Dn-a:

1. Tužitelju, po punomoćnici

2. Tuženoj, po zakonskom zastupniku